BOSNA I HERCEGOVINA
SKORO DVA DESETLJEĆA PRED VRATIMA EVROPSKE UNIJE

Nekad je teško čekati jedan dan pa i jedan sat, ma koliko za nas to bilo bitno, a željeti i čekati nešto skoro 20 godina je tužno, destimulirajuće i razočarajuće, pa makar to bio put u bolju i sretniju budućnost.

 

Strategija o pridruženju zemalja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji obuhvata zemlje bivše SFRJ i Albaniju. EU je Bosnu i Hercegovinu prepoznala kao potencijalnog kandidata 2003.godine, a od 2008. učestvuje u procesu stabilizacije i pridruživanja. Dobila je 2016.g. pozitivno mišljenje za kandidatski status, ali ne i sam status. Svih tih godina Bosna kleči uz granice i pred vratima EU očekujući podršku i pomoć, ali ne nailazi na razumjevanje. EU od BiH uporno traži da se pokrene i ispuni uslove za koje znaju da u uslovima Dejtonskog ustrojstva, sa kojim su joj vezali ruke i noge i navukli luđačku košulju ne mogu biti ispunjeni.

Neki od tih uslova su dobrosusjedski odnosi ( a susjedi sa stalnim teritorijalnim pretenzijama), stabilne institucije ( a s njima ovladali protivnici priključenja EU) i sposobnost provedbe odluka ( i kad se donesu, vanjska i unutarnja opstrukcija njihovom provođenju). Umjesto da bude od pomoći i podsticajna, EU birokratskom prepotencijom pokriva i prikriva svoje odsustvo u rješavanju ključnih problema, kojima je i sama kumovala. Naravno, ovim se ne oslobađaju odgovornosti neodgovorne, korumpirane domaće vlasti. Sa NATO je nešto bolje, ali i dalje uz prepreke i uslovljavanja koje prave unutarnji i vanjski neprijatelji. Upravo danas Komisija za saradnju sa NATO usvojila je nacrt Programa reformi za 2021.g. koje je trebalo provesti prošle godine.

BiH na žici između dvije vatre

Odgovorni predstavnici Međunarodne zajednice i EU su prepustile BiH agresivnim susjedima Srbiji i Hrvatskoj, da je rasture, raskrčme i podijele. Nažalost i SAD to vide, ali ne reaguju, kao što su 90-tih stajale po strani dok su formacije JNA, srpske specijalne jedinice, ruski i grčki dobrovoljci prelazili Drinu. Trebalo je proći pet godina smrtne agonije da se agresori zaustave i obuzdaju, ali ne i sankcionišu za zločine koje su počinili, već nagrade- Srbija sa 49% bh teritorija u formatu Rs, a Hrvatskoj prećutno odobri etničko čišćenje i progon Srba s područja Hrvatske koja su do tada naseljavali.

Od stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina pleše na žici između dvije vatre, koje prže iz susjedstva, od Srbije i Hrvatske, uz prećutnu suglasnost pa čak i asistenciju EU. Srbija i Hrvatska se sve otvorenije i zahtjevnije miješaju u unutarnje stvari BiH, ugrožavaju njen teritorijalni integritet i suverenitet, koji predsjednik Srbije Vučić i ovih dana otvoreno osporava, podređujući državni suverenitet entitetskom. Od tada do danas BiH se uzalud nada da će je EU prihvatiti u porodicu evropskih država a NATO savez joj pružiti sigurnost i zaštitu.

Uzalud se nadala da će joj predsjedavanje Slovenije ili Hrvatske sa Evropskom unijom pomoći da dobije kandidatski status. Bilo je to iznevjereno naivno djetinje nadanje. Da su joj pomogli, priznali bi Evropi i svijetu da je BiH vrednija nego se misli, a to znači ni bolja ni gora od njih, a da su i oni manje vrijedni nego se predstavljaju. Umjesto podrške i pomoći, ovih dana se otkrilo da joj se i u Sloveniji kuha čorba. Iako od toga peru ruke svi slovenski lideri, očito je “nešto trulo i u državi Danskoj”.

I dok Srbija i Hrvatska konstantno rade na podjeli BiH i priželjkuju diobu plijena, ovih dana i Slovenija preko premijera Janše zagovara podjelu BiH i najavljuje da kroz to i sama želi nešto ušićariti, radi vlastite promidžbe ili za račun nekog drugog. Naravno, zvanične izjave čelnika Slovenije se time ne podudaraju. Peru ruke da im budu čiste i svaljuju krivicu na premijera Janšu i njegovu rastuću desnicu.

U Evropskoj uniji, kao uvijek do sada, prave se mutavi i poručuju da podjela Bosne nije ni u kakvoj opciji, a istovremeno razmjenjuju neke sumnjive papire i već desetak godina puštaju Dodika da u tandemu sa Čovićem radi na rušenju BiH. Kao i u nekim ranijim presudnim situacijama, SAD se drže po strani i jazavčarima ostavljaju otvoren prostor, iako je svima jasno da bi morale biti prisutnije i preduzimljivi na Balkanu. Zauzetost vlastitim problemima je slab i neuvjerljiv izgovor.

Politika EU prema BiH vodi do apsurda

Politika EU prema BiH vodi do apsurda. Predugo EU nipodaštava, ponižava, ucjenjuje, manipulira i proširuje svoje zahtjeve prema BiH. Kad je to odgovaralo nekim evropskim zvaničnicima u članstvo EU primljeno je više zemalja u paketu, a prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema BiH, stalno se mijenjaju uslovi i traži nemoguće. Svima je jasno da postojeće ustavno uređenje BiH onemogućava konsenzus po bilo kojem važnijem pitanju, a time i jedinstven pristup.

Sita je BiH lažnih komšija, lažnih komšijskih saosjećanja, ljubavi i pažnje iz interesa, ali i licemjerja EU. Dok god Srbija preko Rusije utiče, a Hrvatska odlučuje ili se od nje traži mišljenje, BiH ne samo da neće ući u EU, već će od nje biti sve dalje.

Ali BiH nije, kako se misli, bez alternative. Okretanje leđa prepotentnom Zapadu, moglo bi za kratko vrijeme promijeniti stanje na bolje ne samo u BiH, već na cijelom Balkanu. Nije li vrijeme da BiH pokaže da i ona ima zube i da nije toliko huda i bespomoćna kako Zapad misli i kako je želi imati?! 

EU bi morala što prije priključiti zemlje Zapadnog Balkana, prije svega Bosnu i Hercegovinu, koja je po mnogo čemu ključna tačka regiona. Politika proširenja EU mora biti više motivirajuća i poticajna. Sve je prisutnije mišljenje da bi EU uz asistenciju SAD morala angažovanije podržati  promjenu ustavnog poretka BiH i spriječiti izdvajanje Rs, kojim se već duže prijeti.

BiH nije bez alternative

Nakon posljednjih Slovenskih marifetluka u sprezi sa Srbijom, Hrvatskom ili nekim trećim, BiH bi konačno morala shvatiti da nema šta tražiti u EU, jer EU ne želi BH muslimane u EU. Srbi i onako ne žele EU, mada su već ranije formalno podnijeli zahtjev za članstvo, a mnogi Hrvati i dalje se bude u Bosni, a liježu i snuju Hrvatsku. Na kraju krajeva EU nije za BiH jedina alternativa. Ako u EU misle da samo oni u BiH vedre i oblače, kroje joj haljine po svojoj mjeri, gorko se varaju.

Ne samo da nije tako, već bi moglo biti i obrnuto. Sa dubljom analizom regionalnih tokova, naročito na duži rok, ne bi bili daleko od spoznaje da EU više treba Bosnu nego Bosna EU. Bosna će preživjeti i bez EU u bilo kom formatu, a EU neće. Ako EU želi da se održi i ne počne osipati, već širiti i jačati, treba uvažiti specifičnosti dejtonskog ustrojstva BiH (kojima je i sama kumovala) i priključiti je što prije. I to ne rasturenu i podijeljenu, kakvu neki iz EU žele vidjeti, već jedinstvenu i cjelovitu. I ako EU ima čorbe u glavi, trebala bi na tome što brže poraditi.

BiH ne samo da nije bez alternative, čak šta više, ima ih više. Najefektnija, od koje bi EU ne sam zaboljela glava, već je teško pozlijedila, bilo bi okretanje BiH na drugu stranu, ali ne prema Turskoj, na što je zlurado upućuju, već prema Rusiji.
Ma koliko daleko, Rusija bi postala skrovito mjesto za rovitu BiH, a BiH Ruska stolica ili glogov klin u srcu EU. I ne bi BiH trebala ni godinu čekati u predvorju.

Rusija bi bila penicilin za najteže bolesti BiH. Upotrebljiv odmah. I skoro svi akutni problemi bili bi riješeni. Umjesto da i dalje pred Zapadom neznatno moli i kleči, Bosna bi obnovila izgubljenu snagu i vratila svoj ponos. Moć BiH bi bila nešto kao moć Izraela na Bliskom istoku. Sa Rusijom bi BiH dobila i imala sve što joj treba, a što joj Zapad neda i nikad neće dati.

Dolazak Rusije u BiH bi učinio bespredmetnim težnje Rs za izdvajanjem, približio Bošnjake i Srbe, bh Hrvate zatvorene u HDZ spustio na zemlju, deaktivirao hrvatsko pitanje, a Srbiju i Hrvatsku vratio na mjesto koje im pripada. Time bi se Amerika i NATO, koji su 90-tih izgubili Drinu kao granicu istoka i zapada, još više povukli u Evropu, a Bosna bi opet bila najistureniji dio, ali ne Osmanskog, već “ruskog carstva”. Time bi i troglavo Predsjedništvo BiH zaraslo u jednu glavu i počelo s njom misliti i odlučivati…Pa čak i da ništa od ovog ne bude, Bosna bi ozdravila i podigla ekonomiju, proširila tržište rada i dobila sasvim novu ulogu na Balkanu.

Okretanje prema Rusiji bio bi najbolji odgovor politici EU

Rusija je neosporno i evropska država i svima je jasno da se bez nje ne mogu rješavati složena evropska pitanja. I kad je već tako, zašto da BiH ne potraži oslonac u Rusiji, kad ga već nema na Zapadu? U tom slučaju Srbi više ne bi morali gledati preko Drine, bila bi im ista sa obe strane, a Hrvati kojima nije valjala i ne valja Bosna kao domovina, mogli bi se preseliti u Zagreb, kao i Bošnjaci koji priželjkuju Tursku- i njima bi se otvorio put. Nezaposleni u BiH bi imali zaposlenje u Rusiji…Niko više iz BiH ne bi išao po vakcinu u Beograd, jer bi je imali u Sarajevu, i ne bi bila milostinja već domaći proizvod. A Bosna bi možda našla više sunca na Istoku nego ga je bilo na Zapadu.

Ma koliko je apsurdno očekivati orijentaciju BiH na Rusiju, još je apsurdnije za BiH trpiti neodgovoran odnos EU prema BiH u posljednja dva desetljeća. Da bi apsurd bio još veći, više niko u EU i ne govori o prijemu BiH već se BiH obeshrabruje sve neodgovornijim prognozama da će u čekaonici EU ostati još 20-tak godina ili da neće nikad postati članica EU.

Ruse ne bi trebalo posebno ni zvati, došli bi oni sami, a neki su ovdje već bili 90-tih ili su i sada.

Naravno i sama ovakva konstanta, postavljena kao mogući izlaz, morala bi natjerati EU i SAD da sjednu sa BiH za stol i nađu bolje zajedničko rješenje za BiH, po kojim više ne bi morala čekati na njih da joj skinu luđačku košulju, skinula bi je sama.

Ne možemo mijenjati svijet, ali možemo sebe

Čekanje BiH pred vratima EU zaista postaje toliko zamorno i obeshrabrujuće, da je sve teže podnošljivo.

Ne može pitanje ulaska u EU stajati otvoreno 20 godina. Znaju to dobro u EU, pa ipak BiH drže pred vratima, traže, obećavaju, uslovljavaju, obmanjuju, jer mogu manipulisati sa malim, u uvjerenju da je EU za njih jedina alternativa. Ali i BiH mora da se pokrene. Ne možemo mijenjati svijet, ali možemo sebe.


Burlington, April 15, 2021 Zijad Bećirević