KAPITAL

“Ne sakupljajte sebi blago na Zemlji gdje ga moljci i hrđa kvare i gdje lupeži otimaju i kradu, nego si skupljajte blago na Nebu gdje ni moljac ni hrđa ne izgriza i gdje lopovi ne kradu. Jer, gdje je vaše blago, ondje je i vaše srce”. ”Lakše je devi kroz uši iglene, nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”
Da li je nekada neki papa priznao kolikim bogatstvom raspolaže katolička crkva? Nije neophodno. Treba se jednostavno zapitati koliko košta jedna katedrala i sve što je u njoj i oko nje.

Crkva raspolaže neprocjenjivim vrijednostima teritorija koje je zaposjela. U trezorima IOR (Centralna banka Vatikana) kriju se teško zamislive količine opljačkanog zlata, dragulja, novca, antikviteta, umjetnina i drugih dragocjenosti. Vatikan je najveći kapitalist na svijetu. Njegovo se bogatstvo nije prestalo uvećavati još od Konstantina Velikog (306-377) i njegove zloglasne “Darovnice” kojom je poklonio Papi Silvesteru I Italiju i sve ostale zapadne zemlje.

Naivni vjernici misle da država, grad, šume, more, pripadaju njima. Ako oni pripadaju crkvi, sve što imaju pripada njoj. Dovoljno je pogledati Europu, Južnu i Sjevernu Ameriku. Neće biti teško zaključiti ko i sa kakvim ciljevima kontrolira NASA i DARPA projekte, tajna oružja, i desetine institucija. Računajući i pravoslavnu Rusiju, većinom naseljenih dijelova Planete vlada krst, u ime prikrivenog ili otvorenog svetkovanja paganskih i sodomskih pervertiranosti.

Čovječanstvo bi imalo daleko više koristi, bilo bi neuporedivo srećnije, mirnije, bogatije i ljepše, kada bi se svi vjerski objekti zamijenili vjetrenjačama i zvjezdarnicama. Nažalost, u Njegovo ime, svuda vlada raskoš koje bi se Ješua postidio.



 

Bazilika sv. Petra u Rimu	Nürnberg	Wien

Hristos, Isus, Isa (hebr. Ješua – spas, spasenje, spasitelj) čiji lik je Rim prilagodio svojim zločinačkim ciljevima, svim svojim bićem pobunio se protiv pljačke i nasilja u ime Boga. Ubili su ga oholi okrutni bezmilosni silnici, jer im se suprotstavio i jer je razotkrio njihove razvratne metode ugnjetavanja naroda. Da li se mogao dogoditi veći cinizam sudbine od te da se jerusalimski zaštitnik pravde i poštenja siromašnih, proglasi bogom hordi pljačkaša i ubojica najgore vrste? Budući da nisu mogli pronaći Hristov grob, shvatili su da im je mnogo jednostavnije proglasiti da je u Rimu grob njegovog učenika apostola Petra kom je, navodno, Hrist povjerio crkvu.

Sama po sebi više je nego sporna interpretacija izbora nasljednika, jer je Petar bio odveć kontradiktorna ličnost. To je manje bitno, umjesto njega mogao se odabrati bilo koji drugi učenik, važno je bilo na tom apostolu-ugaonom kamenu podići budući panteon žive apokalipse. U Rimu se u trenutku spoznaje približavanja kraja sna o velikoj imperiji došlo do ideje da se monumentalna ideja monoteističkog mesijanstva preotme od Jevreja i transplantira u tkivo umirućeg carstva. Nažalost, ta frankenštajnizacija je uspjela i Rim je ustao iz pepela, obnovljen, veći, moćniji i nemilosrdniji no ikada. Carevi-pape su znali da će se svi tokovi kapitala usmjeriti prema Rimu. Posluživši se Petrom, učinili su da se njegov Učitelj zaboravi, Njegove poruke su bezbroj puta krivotvorene. Cilj Rima je bio trostruk: ovladati duhom, ovladati kapitalom, ovladati kontinentima. Te namjere su ostvarene u potpunosti. Izborivši se za monopol u sferi duha, crkva je neometano trgovala najosjetljivijim momentima u životu čovjeka: rođenje, vjenčanje, smrt, “povratak u raj”. Ko je želio pozitivno riješiti ova pitanja morao je platiti, a plaćao je čak i ako nije želio usluge sveštenstva. Ako bi se protivio, plaćao bi životom, gubitkom imetka, porodica bi bila uništena. Napokon, izlazeći iz okvira države, vlast crkve prenijela se na svjetski plan, ovladavanje kontinentima.

Kada se pominju Komitet 300, Trilateralna Komisija, Grupa Bilderberg, Rimski Klub, Vitezovi Kolumba, Opus Dei, Skull and Bones, mora se imati u vidu da su svi oni podređeni Kongregaciji za nauk Svete Stolice (što je samo drugi naziv za raniju Inkviziciju. Pročelnik Kongregacije prije inauguracije za Papu, bio je niko drugi do Joseph Ratzinger). O stabilnosti fundusa cjelokupnog ustroja jedne svjetske vlade i njenom tehničkom funkcioniranju brigu vode meštri bankarskog klana Rockefeller i Rothschild, britanska kraljica Elizabeth II, nasljednici porodice Krupp.

A nad njima bdiju Kralj Jerusalima, jezuiti i Crni Papa. Jedan među rijetkima koji se odvažio poigrati njihovom mašinerijom je Barnard Madoff, osuđen na 150 godina robije, jer je iz orbite najvećih financijskih moćnika izbacio 65 milijardi US dolara. Bravo! Drugi koji prkosi i njima i socijalističkoj prošlosti svoje zemlje je multimilijarder Vladimir Putin, izazivajući svojom raskoši zavist zapadnih magnata. On predvodi čitavu rusku oligarhiju bogataša, FSB (KGB) ubojica i neonacista. Postepeno se oporavlja ruska armija, modernizira arsenal nuklearnog naoružanja, iako, oficijelno, prema NATO izvorima, neposredna opasnost od Rusije može se smatrati prevaziđenom.

 

David Rockefeller Vladimir Putin

Da to nije baš posve tačno govori i činjenica da Zapad nastoji ponovo u političke igre vratiti Mihaila Gorbačeva. Razlog za zabrinutost i uznemirenost predstavlja sve veće jačanje interesa za energetskim resursima Arktika i pravo raspolaganja Rusije nad njegovim najvećim dijelom. Težnje Napoleona i Hitlera da Slaveni postanu slaves (robovi), Rusija nije zaboravila, i Zapad, htio-ne htio, mora respektirati rusku vojnu moć. U suštini, Rusija je za Zapad i dalje a-teizirano oličenje Anti-Hrista. Rothschildi su glavni bankari katoličke crkve, zaslužni za akumulaciju i transfer putem investicija i berzanskih obrta. Trezori zlata u Švajcarskoj punjeni su poglavito mahinacijama ovih eksperata za moljce i hrđu. Uz njih, rame uz rame, su Rockefelleri. Da bi u vrijeme globalne ekonomske recesije skrenula pažnju na sebe, Sveta stolica pominje neku “reviziju” svoga stava prema Karlu Marxu.

O kakvoj revidiranju može biti riječi? Marx nije bio katolik, nije bio ni religiozan. Naprotiv, njegov stav je poznat po pitanju religije. Hrabro je razobličio misterij akumulacije kapitala i razodjenuo lihvarstvo. Podrazumijeva se da je anatemisan podjednako i od crkvenih otaca i od strane kapitalista. Pod krinkom revidiranja krije se mimikrijski gest lažne solidarnosti sa masama, upućenim u tajnu ko raspolaže njihovim novcem.
 

GENERALI POD MANTIJOM

Odmah poslije održavanja Velikog vatikanskog koncila 1965. jezuitski general, Crni Papa, Pedro de Arrupe y Gondra, izjavio je: “Vrijeme je za konačno pročišćenje crkve i istrebljenje svih onih koji ostanu nevjerni Papi u sklopu pripreme za Novo doba.” Da li je potrebno reći više od ovog? Nacizam i fanatizam konkvistadorsko-frankističke Španije je preživio i predstavlja najveći potencijalni bastion nasilja usmjerenog na slamanje jevrejstva, pravoslavlja i islama. Nuklearni rat i uništenje čitavih naroda nije prepreka za ostvarenje sotonističkih ciljeva. Veza ovih Španjolaca s Inkvizicijom, koja je i ponikla u Španiji (osnovao je Dominik Gusman 1233.), nikad nije prekinuta.
 

Pedro Aruppe – Crni Papa jezuitski general Istrebitelj	Crni i Bijeli. Ratzinger i novi jezuitski general Adolfo Nikolas	Josemaria Escriva  osnivač "Opus Dei"

Navodno je napad na STC i Pentagon (11.9.2001.) isplanirao tadašnji aktualni Crni Papa Peter-Hans Kolvenbah, general međunarodnog vojnog reda društva Isusovaca (jezuita). Red je osnovao španski svećenik Ignacio Lopez de Loyola 1541. Loyola je prethodnik i bratstva Ilumbrados (Iluminati). Može se smatrati da je napadima na SAD otpočeo Treći svjetski rat, bez kog se, u savezu s ekstremnim cionistima, ne mogu od Arapa preoteti sveta mjesta u Jerusalimu. Krstaši vode taj rat već 1000 godina i sa novim Crnim Papom (koji bi trebao biti i crnoput) predviđeno je taj rat okončati u novom strašnom Holokaustu. Sama ideja obnove države Izrael realizirana je prema planu jezuita. Židovi “samo” trebaju da obave gnusni zadatak protjerivanja Palestinaca i da poraze svoje najveće protivnike iz susjedstva. Sva pomoć koja im se pruža argument je za sebe. Favorizuju ih i “pomažu” oni koji im najmanje žele dobro.

Jezuiti predvode Opus Dei, Vitezove Kolumba i Malteške vitezove. Josemaria Escriva, rođen 9.1.1902. u Barbastru, Španija, zaređen u Saragosi 1925., po “božanskom nadahnuću” je 2.10.1928. osnovao Opus Dei. Papa Pije XII (Hitlerov papa) ga je proglasio počasnim članom Pontifikalne akademije i počasnim prelatom. 1982. Papa Ivan Pavle Drugi je Opus Dei proglasio ličnom Prelaturom. Deset godina poslije isti Papa proglasio je osnivača tog reda svetim. Ceremoniji beatifikacije 17. maja 1992. prisustvovalo je 300.000 ljudi. 2. juna 2002. Woytila je Escrivu konačno i kanonizirao.

Jedan od stubova jedinstvene svjetske vlade je dominacija engleskog jezika. Radi lakšeg usmjeravanja demografske, tržišne i poreske politike, vojne industrije i civilnog transporta, nametnut je engleski jezik kao univerzalni jezik apsolutne kontrole. Neosjetno, teritorijalni britanski kolonijalizam je obnovljen i dopunjen lingvističkim kolonijalizmom. Pored uspostavljanja jednog ekonomskog centra, jednog jezika (engleski je forma rimsko-latinskog), jedne vojne komande, jedne uprave nad civilnim sektorom, glavni cilj novog svjetskog poretka je jedna vjera – Božji ambasador može biti samo u Vatikanu. Sve dok mogu, velikodostojnici rimokatoličke crkve nastojaće da svuda zadrže ili dopune broj od 666 svojih bogomolja. Za to im je potrebna armija naivnih, koje u posljednje vrijeme malo teže regrutuju.

Kada postane zornim da je oslabila moć kontrole nad plebsom, protiv njega se podiže sva raspoloživa oružana sila. Preplašen narod, nakon što je masakriran, nema mnogo izbora, prihvata razloge “Božje kazne”. I krug se zatvara: suzama natapajući garež, ruševine i grobove, slomljenog duha, puk uviđa da ne može opstati na pustopoljini okrutne svakodnevnice bez “Oca”. To je bar ono što mu se nameće kao jedini modus vivendi. Vjeruj, prihvati, podržavaj, slijedi, služi, plaćaj svom “dobrotvoru”, ili se možeš naći, prije nego napustiš svoje tjelesno zombi-prebivalište, prvo u elektronskom getou, a potom i u pravom, u kojem tebi na očigled, naoružani, podržavljeni, pedofili i makroi odvode u najsramnije ropstvo one prema kojima si usmjeravao smisao cijelog Univerzuma.
 

Wojtyla s Papom Ivanom I 1967. Papa Pavle VI. imenovao ga je kardinalom   Imenovan za Papu, 1978.   Placido Domingo na koljenima,  kao i ostali velikani tokom dvomilenijumskog ropstva prevari

Smjena boja: Wojtyla i  kardinal Ratzinger, nasljednik	Pravi trenutak! Čuvari odra preminulog Wojtyle

REALIZATORI

Još jedno vrhunsko lukavstvo Zvijeri je omiljena zabava za nju: posebno raste kada se piše negativno o njoj, što se piše s više mržnje, ona je radosnija. Što gore, to bolje. Ona dopušta sve klevete, jer zna da se njima potvrđuje i regenerira njena moć. Silno se veseli kad o njoj njeni posilni iznose na međunarodnim sudovima argumente protiv njenog tromilenijumskog pira. Jer zna, ti koji je tuže, zapravo su njena najzaslužnija i najodanija čeda (kao četnički vojvoda Vojislav Šešelj). A sudije strasno dopuštaju da se o njihovoj gospodarici pišu tomovi hvalospjeva. Jedan od tih “poklona” je 1946. priredio bivši svećenik Viktor Novak u obimnoj knjizi “Magnum crimen” (“Velika optužba”). Svi ti iz suprotnog tabora nose istu luč, uvjereni da će njom upravo oni obasjati put zagovornika dobrih namjera. Ceri se Zvijer  Lučonoša, jer zna šta gori u tim bakljama. Ne manje od 200.000.000 duša, tokom dva milenijuma. A to je, ne skrate li se dani vremena nevolje, tek početak.

Najveći Sotona je čovjek bolestan od težnje da vlada. On ne podnosi slobodu, od zavisti ne trpi bolji, uređen svijet, sve želi da prilagodi, ukroti, porobi. Poslužiće se prevarom, otimanjem, nasiljem, progonom, zločinom svake vrste. Sada, u epohi interneta, kada već mnogi ponešto pišu o teorijama zavjere, i znaju da su Rockefeleri za izgradnju zgrade UN poklonili zemljište na kom je ranije bila klaonica, nije teško povezati činjenice. Liga Naroda je liga smišljenog planiranog pomora. Ko se tome usprotivi, nestaće. Čak je poželjno pružiti otpor, kao u zemljama koje to čine, da bi se za vojni odgovor, intervenciju velikih sila, imao razlog. Ko je stvorio Al-Qaidu? Evo odgovora:
 

11. septembar. Plod pobune ili svjesne pripreme? Obama Bin Laden na obuci s pakistanskom armijom 1981. i instruktor Zbigniew Kazimiers Brzezinski (Izvor: New Village Voice, Sygma/Corbis Agency, Paris)	Prijatelji, zemljaci, partneri iz vremena rušenja  komunizma: Wojtyla i veliki mag zla Zbigniew		Henry Kissinger, Madeleine Allbright, Condolise Rice, Frenk Karluci

 

Riječ – Zakon	Papa inkvizitor, najmoćniji čovjek UN	Ratzinger i Generalni sekretar OUN Ban Ki-moon

 

POLITIČKA POTČINJENOST I SERVILNOST CRKVI

REZIME: POVIJESNE "ZASLUGE" CRKVE

Nevjerovatno je koliko su ljudi podložni sujevjerju. Svojstvom neprosvijetljenog uma da operira nerazgovjetnim pojmovima pohranjenim u hipotalamusu (duhovi, aveti, vile, vještice, vampiri, demoni, polubogovi, vanzemaljci…), nemilosrdno je eksploatirala crkva, održavajući strah i utjelovljujući ovisnost o egzorcistima-svećenicima. Sujevjerje je u domenu iracionalnog, moćnog resursa zabluda, frustracija, nespokojstva, traganja za budućom sudbinom i uzrocima “grešaka i grijehova” počinjenih u prošlosti. Oponašatelji i zastupnici Demijurga znali su to iskoristiti. Teorije o teorijama zavjere, definitivno, nisu bez osnova. Naravno, i to je sastavni dio igre, pri interpretacijama zavjereništva, u diskursima o njima, stvarnost se zamagljuje, predimenzionira, u potpunosti negira, izvrće u svoju suprotnost. U svemu, trijumfuju magovi manipuliranja fantazmagoričkim sadržajima podsvijesti i transcendentalnim kategorijama.

Bez ulaženja u statistiku koliko je ljudi nečasno usmrćeno radi krsta, od Hrista do danas, da ne bi bilo iluzija: historijski i generalno gledano, katolička crkva je pogubno negativna po civilizaciju. Nedvojbena je istina da je crkva na tijelu Planete kancerogena avet prošlosti. Razvijala se živeći od svjetlosti i radosti naivnih. Od naivnih i zastrašenih, mnogo gore sluge pedofilne hidre su svjesno zli fanatici, njena udarna legija infiltrirana u sve pore mogućeg zdravog života. No, kao što je prorekao Bruno, ta planetarna boljka će odumrijeti.

Uzrok trenutnih međureligijskih sukoba je hiljadama godina stariji od optužbi na račun “obojenih” naroda. Ciljevi nacizma jasno su eksplicirani u eugenici. Ideja o jednoj dominirajućoj vjeri krije u svojoj osnovi rasizam. Čak u egzotičnoj, izdvojenoj, “demokratskoj” Australiji, sve učestanije atakuje se na tamnopute strance. Jednog su indijskog studenta zapalili dok je šetao sa suprugom. Dokaz iluzije o demokratiji. New Zealand je najkontroliranija zemlja na svijetu. Drugim riječima, to podneblje je već duboko zagazilo u glib Novog Svjetskog Poretka. Pored svih “zasluga” u 20. vijeku, jedna og žrtava izrabljivačke Nemani je SFR Jugoslavija. To je jedina zemlja koja je u potpunosti rastočena. Na Japan su bačene atomske bombe, ali je opstao kao država. Njemačka je bila podijeljena, ali je i ujedinjena.

Za 40 godina Tito je potisnuo mogućnost rimokatoličke crkve da povrati dominaciju nad centralnom europskom regijom od izuzetnog geostrateškog značaja. Njegovim odlaskom, oživjele su aspiracije i dugo pripremana akcija otimanja tog parčeta Planete nije ostala bez rezultata. Poljski zlotvor Zbigniew Brzezinski znao je po kojim šavovima je trebalo provesti frakturu Jugoslavije. On koji je Bušu Mlađem dodijelio neprolaznu jedinicu, već boduje Obamine “zasluge”. Da je Barack Obama doista taj koji može ispuniti očekivanja, prvo bi svoju pažnju morao usmjeriti na Bosnu koja, kao i uvijek, poput siročeta cijelog svijeta, krvari i nikog nema da okonča pir njenih krvnika.

Iluzorno je optuživati 11. septembar kao uzrok zaokreta State Departementa, neko je bešćutno davno prije pada “Blizanaca” ukalkulirao Srebrenicu kao dio mizanscena rimskih kurija, u kolekciju katastrofičke igre Svjetskog Duha sa samim sobom.

Poslije 150.000.000 pobijenih samo u 20. st., šta Zvijeri predstavlja još 8000 stanovnika jednog malog grada? Bosanci usmjeravaju nade prema onima koji tek sada otkrivaju da su svoje poglede reflektirali preko prećutane knjige bogumilske epopeje.

Vatikan u svojim trezorima krije sve prave tajne ove civilizacije, publikujući samo falsifikate. Kada rehabilitira Giordana Bruna, biće to siguran znak da se svijetu primakao kraj. No, “Sveto Pismo” na kom počiva najmračnija institucija moći, sadrži i protuotrov. Zapisano je o “vremenu nevolje” koja će snaći svijet: “I da se oni dani ne skrate, nitko ne bi ostao, ali izabranih radi skratiće se oni dani.”

U jezicima Južnih Slavena gotovo da i ne postoje riječi koje počinju sa “crk”, osim crkva i crknuti. Slučajnost? Ne, radi se o podudarnosti, sklonosti ka smrti, užasnoj smrti, kojoj prethode silne duševne patnje. U narodu se zlotvoru ne želi da umre, već da crkne.

Za Hrvatsku se kaže da je najkatoličkija zemlja. Da li je to razlog za pohvalu i ponos, ili za žaljenje? Nisu li Hrvati najnesrećniji ljudi na planeti Zemlji? Blagodeti prirode dati su u vječito pune okrvavljene šape nezasite Nemani. Zar je slučajno što je Vatikan prvi priznao izdvajanje Slovenije i Hrvatske iz omraženog titoističkog bloka komuniziranih zajednica Južnih Slavena? Komunizam nije bio dobar u svim svojim antibožanskim sekvencama, ali, da li su sva klerikalna katolička “dobročinstva” manje antibožanska? Problem crkve se nalazi koliko u fenomenu negativno-karizmatskih vođa, toliko u sljedstvu (sljedbeništvu).

Ne kaže se slučajno: kakav narod, takve mu i vođe. I danas se bez posebnog povoda u malo diskretnijem tonu vođenih razgovora s lakoćom mogu otkriti tragovi zluradosti i opravdanja Holokausta. Pod tankom skramom prozirnog kozmopolitstva često se kriju sve forme antihumanosti. Filmski redatelj Lordan Zafranović pokušao je avangardi ustašoidno opredijeljenih Hrvata, kroz prizmu svojih filmova “Pad Italije” i “Okupacija u 26 slika” pružiti punu dubinsku psihološku trodimenzionalnu sliku njihove monstruozne moralne deformiranosti i srozanosti u najdublje ponore bestijalnog divljaštva. Kolektivna svijest oblikovana utjelovljenjem straha od Inkvizicije, stvorila je inkvizitorsku zloćudnost.

Raznovrsnošću i količinom zla ispoljenog u ustaškim logorima čak su njemački nacisti bili zapanjeni. Svi naknadni pokušaji izjednačavanja Jasenovca i Bleiburga su nastavak zločina nad nedužnima. Ustaše su u Jasenovcu na svirep način ubijali djecu, trudnice, starce, čitave porodice, samo zato što su pripadali drugim narodima i vjerama. Partizani su ubijali zlikovce, a nažalost, kao i u svakom ratu, nije isključena mogućnost da je bilo revanšizma i prekoračenja ovlasti, no, ako je i bilo moralnih i pravnih odstupanja od normi koje okrutni krvavi rat na prostorima Jugoslavije i onako nije poznavao, ni u kom slučaju se ne može opravdati izjednačavanje tih prestupa, niti po vrsti, niti po obimu, sa genocidnim zločinima koje su počinili ustaše.

Vatikan svoju podršku unosno naplaćuje. Svake godine Hrvati preko poreza isplaćuju Vatikanu više od 40.000.000 eura. Narod Hrvatske nije svjestan da je mogao imati sasvim drugačiji status da nije porobljen. Uistinu, zašto bi jednu od najljepših obala na svijetu morala kontrolirati katolička crkva? Zašto ta počast ne bi pripala budistima? Nemoguće, jer su istinski budisti miroljubivi, krvi neskloni. Najljepšim predjelima na Planeti vladaju katolici.

Rim “mora” zagospodariti i upravljati svime što svojom prirodnom ljepotom, ekonomskim značajem i geostrategijskim položajem doziva kapital. Zato se, kao i za vrijeme Rimske imperije, za svjetskog žandara i vođu svih drumskih pljačkaša moraju obezbijediti sigurne, moderne, brze i kontrolirane transverzale. Njih će i sagraditi, i putem poreza/putarina otplatiti, i biti orobljen, isti narod, a svaki naredni profit ostaje onima prema kojima vode svi putevi. Za tako nešto je potrebna jedna duhovna vlast. Otuda sva neurastenična vika na neposlušne: Kuba, Sjeverna Koreja, Iran, Sirija, Irak, Afganistan, Libija, Venecuela.

Somalijske pomorske pirate potrebno je fenomenološki ispravno razumjeti, ne i opravdati. Piratstvo je sindrom, simptom, i simbol protivljenja globalnom transferu kapitala. Osnovni kapital je Čovjek – Rob, a dijamanti, zlato, uranijum, droga, nafta, novac, samo su sekundarne pratilje prljavog nečasnog transfera, provođenog uvijek na račun siromašnih, ratnim vihorima tragično podijeljenih naroda. Kada bi svi ti pirati, talibani i ostali “partizani”, znali pružiti duhovni otpor, prosvijećeni gandijevski bojkot, umjesto korišćenja diverzijskih sredstava, crkva ne bi imala protiv koga da se bori.

Zapisano je: “Pade, pade…”. I zato, kao pokušaj bijega od sudbine, sve češće se govori o ujedinjenju crkvi. Do njega će sigurno i doći, i to će biti pouzdan znak kraja postojanja crkve kao institucije moći i terora. Ta faza udružene vlasti će potrajati, ali ne za vječno. Utopljena u svojoj zofofiliji, neće uništiti Čovjeka.

Neće više vrijediti: “Papa je Papa”. Cijeli kosmos će slaviti: “Pao Papa! K vragu svome, Papa! Pa-pa, Papa!”

Kao sa katoličkom, identičan je slučaj sa pravoslavnom crkvom. U kombinaciji sa Staljinovim komunizmom, iskorišćen je ateizam kao sredstvo zaokruženja cilja zacrtanog u jednom istom štabu sotonista. Crkva je stoljećima podgrijavala do tačke detonacije virus ateizma. Lanac eksplozija širio se brzinom uragana preko Evrope, od Francuske revolucije, do Oktobarske. U Maovoj Kini je komunizam uzeo tri puta veći danak nego u Rusiji.
 

Vuk Drašković i Wojtyla	Havijer Solana (bivši generalni sekretar NATO-a, (član Rimskog Kluba)	Inkvizitor i pobijeđeni Planiranje u atmosferi prisnosti	I da se zna: Papa je Papa!

Rat 1991. u Jugoslaviji bio je samo nastavak ranijeg scenarija iz Drugog svjetskog rata. Pod izgovorom da čuvaju svoja vjekovna ognjišta, “pravo”slavni kaligulijanci su krenuli u otvoren rat sa svojom suparnicom katoličkom posestrimom. Osim što se vodio kao građanski rat, rat za razgradnju Jugoslavije bio je rat crkvi. Bez sumnje, nadvladana, pravoslavna crkva sve više inklinira potpunoj predaji. Papa se već očekuje (postoji poziv upućen od novoizabranog Arhiepiskopa Irineja) kao dobrodošao u Beograd. Put, naravno, pripremaju političari. Usput, zanimljivo bi bilo potražiti odgovor na pitanje zašto Vatikan (do sada) nije prihvatio nezavisno Kosovo?

Mogući odgovor je: strah od Al-Qaide. Vrijeme će potvrditi da krstaški NATO nije spasio i oslobodio Kosovo, već ga je osvojio za sebe da bi blokirao nadirući Istok u Europu. Zanimljivo je i to da Vatikan nikada nije osudio Holokaust u svjetlu priznanja svoje vlastite krivice. U tome vjerovatno leži i razlog uzmicanja od optužbe na račun

sudjelovanja pravoslavne crkve u nekoliko uzaštopnih genocida u bliskoj prošlosti. I nije za očekivati da izravne sudionice u pokoljima priznaju svoje zločine. Takav stav doprinosi ne samo tome da se neće priznati strašni grijeh crkve

počinjen nad Bogumilima, ili nad zatvorenicima Jasenovca, on omogućava nove pogrome, nove epopeje naroda, kao u Bosni i Hercegovini, u Iraku, Sudanu... Povijesni falsifikat katoličke crkve dobro je proučen od strane brojnih povijesničara. Sociolozi, antropolozi, psiholozi i psihijatri su mahom proniknuli u podsvjesne motive izopćenika opredjeljenih za askezu bez humanih vrijednosnih atributa. Fenomeni vlastogramzivosti, srebroljublja i parazitizma blagoglagoljivih demagoga relativno su dobro istraženi. Dovoljno je proučiti ono što su napisali Wilhelm Reich i Zenon Kosidowski. Crkva nije slučajno podignuta na praštanju kao temeljnoj odrednici čovjekove prilagodbe uvjetima nesavršenosti.

Griješeći, umjesto da uči, čovjek je prisiljen putem potčinjavanja na mazohističko samoizrabljivanje. Isus je jasno poručio kršćanima/hrišćanima: “Samo preko mene možete k ocu mojem”. Time je eliminirao bilo kojeg ljudskog posrednika. Naravno, ekskluzivnost Hristovih riječi treba razumjeti kao riječi jednog od avatara, poslanika. Ključ razumijevanja te prividne isključivosti morao bi se čuvati kao dragocjeni tajni kod mira. Kad god bi se posegnulo za jedinim pravom na smisao te poruke, ubijani su svi koji koji bi se usprotivili. Taj kod mira, Inkvizicija je preobratila u povod za bezumnu nemilosrdnu krvavu hajku na “bezbožnike”. Korijeni klero-bezumlja leže već u Mojsijevom “Petoknjižju”.

(pogledati od istog autora: http://www.orbus.be/zbornik/korijeni_povijesnih_lutanja_i_zabluda_01.htm - I, II, III, IV, V).

Multiplicirano, babilonsko zlo se održalo do danas. Zloupotrebe su prisutne u medijima, obrazovanju, industriji hrane, čak i u arhitekturi, a posebno iznenađenje predstavlja otkriće da su u američkim snajperima firme “Trijicon” ugravirane skraćenice poglavlja i stihova iz Biblije. Dobroćudnost je kao i bezgranična naivnost, vjerovanje u slučajnost. A slučajnosti nema. Nju okultska manija žrtvovanja naivnih, ne poznaje.

 

Babilonska kula (prema P. Brueghelu)	EU parlament, Strasbourg	Tel-Aviv

Crkva se ukopala u rov obmane, da je Bog izabrao poglavara svih naroda, vjernih i nevjernih. Ko mu se pokloni biće spašen, ko ga ne prizna, ili će biti ubijen, ili će bez mikročipa, arogantno ekskomuniciran, ostati u pustinji surove stvarnosti, gladan i bolestan, prepušten Knezu smrti što neumoljivo čeka, smišljajući unaprijed što originalniji potez kojim će dovršiti svog izabranika prije nego ga prevede preko rijeke zaborava. Do kada će čovjek dopuštati da ga krote i vode s alkom na nosu? Pristane li jednom na ucjenu, pokopaće i sve svoje bližnje oko sebe. Tada to više nije život slobodnog dostojanstvenog čovjeka, već zombijevsko vegetiranje roba čiji je zadatak da za pedofilnu klero-elitu vuče, kopa, trpi… do smrti.

Zar je dar povijesnog sjećanja toliko neomiljen, da je lakše pristati na što brži zaborav? Ko je bio Bruno, za koga je stradao, ko još danas misli o tome? Zar je dah smrti toliko moćan da nas natjera da zaboravimo da je crkva za svoje “božje čuvare” opustošila čitave kontinente, zatirući bez traga cijele narode i njihove kulture?

Atahualpa je bio Bruno astečkog naroda, glasnik Novog Avatara i njegovo ime zaslužuje sjećanja s poštovanjem. Zar oprostiti kataklizmu što je zadesila svijet pod Hitlerom, Staljinom, Trumanom, Churchillom, Tse-tungom?

Nacizam i komunizam su kćeri katoličke crkve. Ko je u nedoumici, ili sumnja da je tako, neka se informira kod objektivnih učitelja, ali ne u katedralama, sinagogama, bazilikama, manastirima, u Pentagonu, ili sjedištu EU. Kome nije važno to što se zbilo sa Indijancima, Hugenotima, Bogumilima, Romima, Jevrejima, Armenima, Vijetnamcima, žiteljima Hirošime i Nagasakija, ne zaslužuje bolju sutrašnjicu od one koju mu je isplanirao neki Crni Papa, zaštitnik nacista i rasista, progonitelj uma i humanosti, ubica pjesnika i naučnika, porobitelj umjetnosti, pokrovitelj pedofilno-globalističke apokalipse, varalica i iskoristitelj nevoljnih naivnih i nevinih, izumitelj nekrofilne atomske “civilizacije”, istrijebitelj nekatolika, arhidemon crnih legija.

Kojima su smetali znanstvenici-panteisti, neće se ukazati nova prilika da zavrijede sud Onoga o kom zamišljaju da se upravo Njemu mole. Pogrešno misle! Svjesni svih svojih prestupa, sigurno je da poznaju stih posvećen uzaludnosti dozivanja Imena Božjeg: “i molitva je njihova mrska”. Znajući da će propasti, nastoje cijelo čovječanstvo survati u propast.

Streme tome, ali u svom teo-filo-polito-zofstvu strepe uvjereni u ispunjenje zavjeta: bliži se vrijeme u kom će pripasti Bogu Božje, vragu vražje.

Ako i nije dovoljno savršen svijet, mogao se učiniti ljepšim, ljudskijim, viđen očima Giordana Bruna. Ubili su ga uzalud, ali njegova žrtva za Istinu nije uzaludna. Majci Zemlji ne treba nikakav pop (pater omnia familias), samozvani lažni zastupnik Univerzuma, trebaju joj njena moralno odnjegovana samosvjesna i savjesna djeca koja vole život i podjednako poštuju sve duševne duše. Bruno je bio i ostaće nenadmašni učitelj te mudrosti.

         Napisao i ilustrovao: mr.sc. Marjan Hajnal    

         12.2.2010   .