|
TOP
ZA OSAM GODINA 882 BAŠLUKA
11.JULI 1995 - 11. JULI 2003.
BOŠNJAČE,
NIKAD NE
ZABORAVI I NE OPROSTI SREBRENICU
 11. juli, osmi po redu nakon 1995. godine. Dan stradanja
Bošnjaka Srebrenice. Dan strave i užasa od kojeg treba da se stide svi oni pred
čijim se očima desio zločin stoljeća. Ako
oni ne osjećaju i ne znaju šta je stid, onda stidimo se mi njih. Stidimo
se zato što živimo u istom vremenu i
prostoru sa zločincima koji su ubili na hiljade nevinih ljudi. Stidimo
se i onih što zločin dozvoliše. Zato što nemaju stida
prema Stvoritelju, niti imaju strahopoštovanja od
Svevišnjeg Gospodara koji kaže: “Ko ubije jednog covjeka kao da je
ubio cijeli svijet…”.
Danas je u Srebrenici obavita Dženaza 282 nevino stradala Bošnjaka.
To je druga velika Džennaza nakon 31. marta kada je u
Memorijalnom centru Potočari ukopano 600 do tada identificiranih
Srebreničana.
Njihovi bijeli bašluci biće svjedoci vremena kada su im
srpsko-crnogorski fašisti na najzvjerskiji način oduzeli njihove nevine
živote. Oni će biti svjedoci prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena kada
su Evropom zamarširali fašisti iz Srbije i Crne Gore.
Oni će biti svjedoci kada su Europa i cijeli svijet koji se zaklinju u
demokraciju, prekršili pravilo “Nikad više Auschwiz”, i koji su
dozvolili u Bosni i Hercegovini još strasnije logore i zločine od
Auschwiza.
Čovječanstvo je na pragu Trećeg milenijuma dozvolilo Omarsku, Keraterm,
Ljubiju, Trnopolje, Dretelj, Heliodrom, Batkoviće…
Amerika i Evropa su dozvolili zločinačku okupaciju Banja Luke, Prijedora,
Višegrada, Bijeljine, Foče, Doboja…
Dozvolili su da se pod opsadom i svakodnevnim ubijanjem drže
Sarajevo, Bihać, Goražde, Mostar…
Amerika i Evropa su ti koji su nijemo šutjeli pred rušenjem hiljadu islamskih
objekata. Najstrašnije je to da su mirno posmatrali pokolj u Srebrenici i
Žepi,
zone (ili kako ih oni nazvaše "enklave" pod njihovom
prismotrom i zaštitom.
 Danas
osam godina kasnije nakon
srebreničkog holokausta u kojem je jedanaest hiljada
Bošnjaka zaklano i nestalo u krvavom četničkom pokolju, dobro
organiziranom, smišljeno pripremljenom i komandovanim od strane
ozloglašenih srpsko-crnogorskih hegemonista na celu sa Slobodanom
Miloševićem, Radovanom Karadžićem, Ratkom Mladićem i
drugim fašistima četničke bratije, koji su
pred očima moćne Evrope, (ili možda uz blagoslov?) napravili genocid
stoljeća.
11. JULI 2003. Tačno 8 godina od početka egzekucije Bošnjaka Srebrenice u
srcu Europe i pred očima “stare Dame” koja je sve
vidjela, a već odavno
se pravi obnevidjela, jer je izgubila smisao sa realnošću
drugih. Zašto ne reći da su se
egzekucije dogodile pod ‘budnim’ optičkim okom američkih špijunskih
satelita i ostatka svijeta koji
je sve to nijemo posmatrao preko
modernih tv ekrana u UN zgradi na East Riveru, prateći izvještaje
koje im je slao Jasuši Akashi, Japanac kiselog osmjeha
ravnodušnog na zločin koji je počinjen nad hiljadama Bošnjaka Srebrenice
i Bosne. Prezirem ga! Oni su prije toga proglasili Srebrenicu UN-
zaštićenom zonom i poslali holandski bataljon da štiti bošnjački narod
od šumskih psihopata i zločinaca, dok su im oni sa čašicom srbijanske
šljive u ruci
okrenuli leđa i prepustili ih krvožednim četničkim hordama koje je
predvodio Ratko Mladić, a koji je
perfidno pred TV kamerama i pred samo klanje
dijelio srebreničkoj djeci čokolade da bi im iste kasnije sa četničkim
kamama vadio iz dječijih izgladnjelih stomačića.
Danas je upravo toj djeci Srebrenice džennaza, a svijet će i dalje
‘kurvinski’ da šuti ne nalazeći rješenja za hapšenje ratnih
zločinaca Karadžića i Mladića i drugih malih i velikih zvijeri iz
‘elite’ šumskih koljača.
 Već
8 godina preživjeli Srebreničani tragaju sa Amorom Mašovićem i
njegovim timom po bosanskim vrletima i masovnim grobnicama za svojim
najmilijima, a zločinci se prkoseći šeću po Srbiji i Crnoj Gori, koji uz
pomoć tog ‘demokratskog’ svijeta legaliziraše na skoro pola bosanske
zemlje zločinačku tvorevinu pod imenom ‘republika šumska’. Umjesto da
Srebrenica, naravno i Bosna, cijelom svijetu bude ram za portret
zločinaca - ubice čovjeka kao najsavršenijeg Božijeg bića, dok oni još
uvijek šuruju sa zločincima. Srebrenica treba da bude mjerilo gdje
počinje i gdje se završava civilizacija, pred kojom su poklekle i
najveće sile koje se kunu u demokraciju i borbu protiv terorizma. Jer,
činjenice govore da se ratni zločinci još uvijek slobodno kreću
‘republikom srpskom’, a
srpske vlasti Srbije i Crne Gore još
uvijek bez grižnje savjesti njih štite,
dok taj tzv. demokratski svijet sve to
budno prati i šuti kao i ’92–’95 kada su nad Bošnjacima činili zločin, i
kada su Bosni nametnuli embargo na uvoz oružja i na taj način
zavezali ruke i svako pravo na samoodbranu.
Naravno od danas i bez oklijevanja aktuelni visoki predstavnik
međunarodne zajednice Paddy Aschdawn, svoju misiju u Bosni treba
da preusmjeri na hapšenje ratnih zločinaca. Već je više od godinu dana
od kada je preuzeo mandat Visokog predstavnika u BiH, i vrijeme je da se
pozove javno da izvrši preuzete obaveze za hapšenje ratnih zločinaca.
Gospodin Aschdawn ima mandat i on to mora uraditi. Svakako, za
nadati se, da njegova misija neće završiti kao i njegovih prethodnika
poput onog srpskog zeta Bilta, kršćanskog-španskog ratnika
Westerdopfa, ili pak onog Austro-ugarina Wolfganga Petritscha,
koji su svaki na svoj način u toku i na kraju mandata zabijali Bosni nož
u srce i ledja, na taj način nastojeći da postignu ono što četnici nisu
uspjeli postici u četverogodišnjem zločinačkom orgijanju. Ustvari, oni su
ujedno bili i predvodnici jalove i prije svega neprijateljske politike UN
prema Bosni i Bošnjacima. Mi trebamo javno markirati sve one koji žele i
pokušavaju izjednačiti žrtvu sa zločincima, i koji žele izbaciti iz
školskih programa agresiju, genocid, holocaust, logore i egzekucije koje
su se planski sprovodili nad nedužnim bošnjačkim narodom. Tako će biti
da u Bosni bošnjačka djeca uče kako im je babu, dajdžu, amidžu ubio neki
‘dobar’ četnik ili ustaša.
 Helem, danas
Bošnjaci, kako u Bosni, tako i u dijaspori treba da budu u
jednom Saffu. Bas onako kako su stajali u Visokom, Sarajevu i sirom
Bosne kada su ispraćali srebreničke šehide ka Memorijalnom centru u
Potočarima. Mislim da za poruku trebamo uzeti rijeci Zahide Delić
majke dvojice stradalih sinova koja je rekla prilikom ispraćaja:
"Rano moja, sine majkin, ko će majku sada hraniti".
Ne
zaboravimo da se sjetimo danas kada budemo milovali našu djecu, da djecu
Srebrenice “miluju” još uvijek stravične slike stradanja njihovih majki
i očeva, braće i sestara, djedova i nana, amidžinica i amidža,
daidžinica i dajdži, njihovih drugova iz škola i mahala kojima je
zločinac Ratko Mladić dijelio krvave čokoladice. Ne zaboravimo danas da
se sjetimo djece i žena Srebrenice koje i osam godina poslije
holokausta tragaju za kostima njihovih najmilijih. Bošnjače nikada ne
zaboravi bošnjačke šehide koji su svoje mlade živote dali za bošnjačko
bolje sutra. Pozivamo vas da se kolektivno borimo protiv zaborava i
da nikada ne zaboravimo i ne halalimo srpsko-crnogorskim zločincima.
Molimo te o Allahu da svim nevinim bošnjačkim žrtvama genocida,
insha-Allah šehidima, podariš sve Džennetske ljepote, a zločincima
Džehennem. Amin!
|
