TOP

Srebrenica 10-ta godišnjica - 1995-2005.
SREBRENICA OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME -  OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS
 




 

GLAS
DIJASPORE
2005.
 


Actuality
Actualiteiten
Aktualnosti

ORBUS Belgium




Uređuje:
Salih ČAVKIĆ


 



Komemoracije u Potočarima u okularu evropskih kamera


Srebrenica 10-ta godišnjica - 1995-2005.


Ing. Salih ČAVKIĆ



Urednik ORBUSa i autor teksta.


Nizozemski TV-voditelj


Indira oslikava situaciju 1995.


Indira optužuje UN, EU i NL


Ozbiljno i argumentovano




Ali oni su slagali narod veli ona


Indira sumnjivo sluša komplimente


Ozbiljno odgovara komentatoru


Pvi osmjeh kad je Bernard Bot rekao da će pitanje Srebreničana u Nizozemskoj pod hitno biti riješeno.


Rrazmjeravanje za mezarje




Tako da se ovaj genocid i ova neizvjesnost nikad više ne ponovi.


Zastave sa ljiljanima ponovo u Srebrenici


U Potočarima preko 50.000.


Na mezarima


Neizvjesnost


Majka sa slikama svojih najmiliji


Predsjednik Sulejman Tihić


Jack Straw (Džek Strou)


Lijevo se vidi Amor Mašović


Richard Holbrouk

Komemoraciju iz Srebrenice prenosili su EuroNews, CNN i većim dijelom NOS Nizozemska TV. Gledao sam na Nizozemskoj televiziji zato što je u studiju bila Indira, jedna naša djevojka porijeklom iz tog dijela BiH te je kao dijete i sama doživjela svu Golgotu rata. Nažalost, na početku nisam odmah prebacio na NOS, bio sam počeo pratiti komemoraciju na EuroNews pa nisam čuo prezime ove mlade i pametne Bošnjakinje, već samo ime Indira, koje su kasnije tokom emisije ponovili.

Upravo sam prebaco na NOS kad je Indira tečnim nizozemskim jezikom, kao da je smisao prenijela sa tekstova Orbusa, optužila Nizozemsku, Evropu i Međunarodnu zajednicu kao sukrivce za agresiju i genocid u Srebrenici. To je izvela tako sročeno smireno i diplomatski da bi joj pozavidili i bolji svjetski diplomati.

Holanđani su nasuprot njoj doveli dva stručnjaka za zločin, genocid i ratne doktrine, a ne treba nagađati sa kojim ciljem, da bi stvar koliko toliko ublažili i minorizirali njihovu krivicu. Što su naravno u par navrata i pokušali. Ali TV-voditelj je bio veoma korektan u pitanjima i vremenu. Moglo se primjetiti da su ga više interesovale činjenice koje je Indira navodila nego mucavo izvrdavanje njenih sugovornika.

Indira, koja je tek završila srednju školu i sprema se za studije, temom je dobro vladala kao da je već završila političke nauke.

Možda i nesvjesno, ali zato veoma vješto, kao pravi strateg sa skromnim uvodom da ona nije stručnjak već da samo navodi činjenice tadašnjeg stanja koje je lično doživjela, ali vrlo argumentovano oslikava tadašnje stanje i pojedinosti koje  jasno pokazuju i navode na direktne i indirektne krivce.

Onda je navela da su holandski oficiri Caramans i Vranken (Karamans i Franken) narodu rekli da se ne plaše što ih predaju Srbima jer će za dan-dva NATO avioni bombardovati srpske položaje i oni će biti slobodni, što je normalno bila laž i prevara.

Nakon čega je upućena optužba na račun EU, Međunarodne zajednice i posebno Nizozemskoj, obzirom na ponašanje glavnokomandujućih oficira Karamansa i Frankena.

Kad više nisu znali kako da joj odgovore i na koji način da pobiju njene opravdane i teške argumente okrenuli su strategiju i počeli da joj nižu komplimente, već poznata farsa zapadne strategije: "Protiv koga se ne možeš boriti, ti mu se pridruži".

Između ostalih komplimenata, potvrdili su da ljepše, tečnije i pravilnije govori nizozemski jezik od većine Nizozemaca, da će svaki Univerzitet u Holandiji na čija se vrata pojavi biti sretan da je primi i tako redom.

Mlada Bošnjakinja se uljudno zahvalila ali ni trenutka se nije moglo primjetiti da je podlegla na defenzivno ciljane komplimente. Imao sam osjećaj da je predosjetila, a lako je moguće i da je shvatila cilj njihovog manevra. Njene optužbe na račun Nizozemske, Evrope i Međunarodne zajednice tako su upakovane, sročene i argumentovano izrečene da bi i najbolji advokat pozavidio.


Početak TV prenosa iz Potočara

Poslije toga je počeo direktni prenos. Javio se holandski izvještač iz Potočara, koji je dosta objektivno opisao stanje i protokol kojim će teći komemoracija. Kamere su pred početak prikazivale iz svih uglova i zaustavljale se na svakom imalo značajnijem licu, bilo iz Bosanske Vlade ili Međunarodne zajednice i drugih uzvanika.
Tadeuš Mazovjecki
je veoma tužno djelovao i odavao čovjeka koji suosjeća sa žrtvama i njihovim familijama.
Isto kao i hrvatski Predsjednik Stjepan Mesić, svaki put kad ga je kamera obuhvatila izgledao je tako tužan, kao da se nalazi na sahrani članova njegove familije, odavao je utisak čovjeka koji će svakog trenutka zaplakati.
Kao i nekolicina drugih uzvanika na kojima se moglo očito primjetiti da ljudi suosjećaju sa žrtvama i narodom kao profesor Francis Boyle, uvjereni prijatelj BiH.

Što se tiče Sulejmana Tihića, on se također ponio ozbiljno i tužno, po prvi put ga uistinu doživljavam kao Predsjednika države i predstavnika Bošnjaka, što me je čak ugodno iznenadilo.

Međutim, kada je kamera obuhvatila Adnana Terzića, zastidio sam se, jer on se smijao kao da se nalazi u cirkusu punom klovnova, a ne na komemoraciji njegovih sunarodnjaka.


Početak ceremonije

Uz intonaciju himne na jarbol je podignuta sadašnja BiH zastava. (Holandski komentator je objasnio da je ta himna bez teksta zamijenila prvobitnu himnu, za njen tekst se nisu mogli složiti Muslimani, Hrvati i Srbi.)

Nakon što je podignuta zastava ceremonija je počela izvedbom horske grupe djevojaka i žena u bijelom sa bijelim maramama, za koje su Holanđani rekli da su poklon Turske Vlade. Žene u bijelom raspoređene na određenom odstojanju sa strane duž zelenih tabuta.

Na uzvišenom zemljištu gdje je posađeno cvijeće, koje je dosta uvehlo jer se vjerovatno ne održava, stajala je djevojčica u ružičasto-crvenoj haljini i sa maramom iste boje, solo pjevala i predvodila hor.
Izvedba je tako dobro režirana, glasovi tako milozvučno odzvanjali da je cijeloj ceremoniji komemoracije dalo veći i božanstveniji odjek nego sve izgovorene riječi i sve hudbe toga dana.

U mojim ušima još odzvanjaju kosmički tonovi koje su te svetice artikulirale nadzemaljskim glasovima.

Tada sam rekao, i sada ponavljam, nijedna hudba, nijedna sura, ni molitva nije mi mogla izmamiti suzu kao hor tih djevojaka i žena u Potočarima.

Zatekao sam samog sebe, da glasno izgovaram: "Ovo je moja prava vjera, otpjevana na mojem jeziku od mojih sestara".

Ko ih je spremio i ono režirao klanjam mu se do zemlje. Čak i TV studiji u Evropi nagađaju ko su one. Belgijanci su nagađali da bi to mogao biti neki hor iz Narodnog pozorišta.

Što se mene tiče mogle su biti i sa mjeseca, ali one su pjesmom unijele više vjere u mene nego svi naši đulistani skupa. Imao sam osjećaj da će podići i oživiti čak i mrtve.


Naši đulistani

Bosna ne bi bila Bosna kad bi sve bilo savršeno, u redu. Kao što je drugima tako je i meni zapao za oči Paviljon (natkriveni prostor), ne zbog njegova arhitektonskog izgleda, kojem nemam šta reći, već zbog toga što su se ispod te nastrešnice natiskali hodže, muftije i ostali kler i do posljednjeg popunili svaki cantimetar, da jaje baciš palo bi na čalmu, a ne na zemlju. Na čelu su sjedili neki Arapi, vjerovatno predstavnici njihovih zemalja, ili članovi Ambasada i Vrh IZ. Kasnije se za dženazu pridružio i Predsjednik Tihić, koji jedva ugura među njih.

Narod je prekrio skoro cijeli teren mezarja, daleko u dubinu horizonta da se nije jasno razaznavalo gdje je kraj. Po procjeni holandskog izvještača bilo je više svijeta nego što su organizatori predviđali. On smatra da je u svakom slučaju bilo preko 50 hiljada ako ne i više jer zbog velikog kompleksa zemljišta kako kaže: "teško je tačno utvrditi", a sa strane se vidjelo da  stalno pristižu nove grupe žena i ljudi, što je i on naglasio.

Gledajući svijet na otvorenom, na trenutak pomislih - šta bi se desilo da je slučajno gruhnula kiša ili čak oluja, što nije isključeno. Sav bi taj bijedni i kukavni narod kisnuo, a skrhan bolom za svojim bližnjima ne bi ni potražio skloništa, kojih tamo i nema, samo bi feudalni kler ostao na suhom.

Pored toga svako ko je gledao prenos mogao je da vidi ogromnu razliku, između naroda i klera, među običnim svijetom je mnogo mršavih i ispijenih lica, čije bore svjedoče i potvrđuju neizvjesno stanje teškog života, za razliku od klera. Među hodžama i muftijama ne zna se koji je deblji i puniji, ni koji se više ugojio i zaduo.

Primjetio sam da se pojedini čak veoma teško saginju prilikom klanjanja. A kad su pročitali Fetvu da će taj namaz zamijeniti i ostale za taj dan, to mi je izgledalo potpuno logično. Za razliku od običnih smrtnika od kojih će mnogi tog dana, ne možda već sigurno, ostati gladni, ugojeni đulistani poslije obilnog ručka koji njih čeka, ne bi ni bili u stanju da ničice padaju osim samo na minderluke.

Onda sam pomislio na katoličke fratre kojima nije teško da miješaju beton, zidaju i sami sebi prave i opravljaju bogomolje, u usporedbi sa našim hodžama koji se ne mogu dobro ni sagnuti, a kad bi čekali da nam oni sami prave i zidaju džamije onda ne bi ni jedne imali.

Njih je Reis kao vrhovni poglavar trebao poslati da se rasporede od početka do kraja tabuta tako da svaki iza sebe ima oko bataljon vjernika ispred kojih bi oni klanjali, na bosanskoj zemlji i kamenu, uz svoj narod. Današnjom tehnologijom mogu da uzimaju udjela u zajedničkom vjerskom obredu, sa Reisom, gostima i nekolicinom uz Reisa koji bi dženazu vodili iz Paviljona.

Kao prvo i najvažnije, bili bi fizički i psihički bliže svojim vjernicima i žrtvama, a drugo što bi to odavalo dublji, veličanstveniji, poštovanja vrijedan čin prema mrtvima i prema živima, uz to svijetu pokazali jednu kulturu progresa u Bošnjaka.

Umjesto toga oni se svi kao feudalni đulistani nagurali ispod Paviljona, gdje nisu mogli svi ni stati. Stidno je bilo gledati kako se nabijaju kao sardine u konzervu. Vrhunac primitivizma te bulumente doživjeli smo prilikom klanjanja. Nadasve vrlo ružan prizor što su svi TV-gledaoci mogli jasno vidjeti, kada oni odzada glavom dodiruju stražnjicu kolege ispred sebe, ili čak ne mogu ni glavu spustiti, pa nosom bodu u leđa one ispred sebe. Vrlo ružno, primitivno i neodgovorno,  samo zbog pohlepe da ih kamere uhvate i da bi obični smrtnici vidjeli njihovu veličinu, koju su ovim prizorima sveli na najprimitivniju urođeničku razinu.

Ovome bi u buduće trebalo posvetiti više pažnje i to ispraviti ako ne zbog vas ono barem zbog nas, jer i nas gledaju kroz vas. Zato bismo bili najsretniji da mi učimo od vas, a ne obratno. Niti da nam se svijet podsmijava, jer nikad kao dosad nismo bili pod lupom okulara.


Dženaza i hudba

Reis ef. Cerić predvodio je komemoraciju, onako lijepo popunjen, što ne zamjeram ni njemu niti ef. Spahiću i još nekima jer stariji ljudi inače podliježu gojenju i pored napora posla, briga i dr.

Nakon dženaze Reis je održao hutbu o osveti, o praštanju i pomirenju, na arapskom, engleskom i na bosanskom jeziku. Svaka njegova riječ izgovorena na arapskom jeziku ispod je titlovana na nizozemskom. Što uopšte ne iznenađuje jer poslije Madrida, a pogotovo sad i Londona svaki musliman u Evropi je sumnjiv i potencijalni terorist. Nažalost, to je momentano sadašnje stanje većine evropskog javnog mnjenja.


Sahrana

Nakon klanjanja dženaze počelo je čitanje imena žrtava genocida praćeno datumom rođenja. Tabuti su počeli kao rijeka da plove sa ruku na ruke do odredišnog mjesta pokopa. Nizozemska TV je prekinula direktni prenos, nastavio sam pratiti na EuroNews. Ove godine su  610 zelenih tabuta sa posmrtnim ostacima Bošnjaka svjedoci monstruoznog zločina izvršenog nad njima od srpske ruke, konačno našli njihov vječiti mir. A nama preostaje da se sjećamo na njih i da nikad ne zaboravimo srpske zločine nad nama.



Indira izborila boravak za svoje zemljake

117 Srebreničana 10 godina živjeli u neizvjesnosti prebivališta u Nizozemskoj, zemlji koja je sukrivac njihove sudbine - na kraju su bili riješili da stvar predaju Evropskom sudu pravde - rekla je njihova zemljakinja Indira pred NOS TV-kamerama i izborila da im se pitanje boravka riješi po hitnom postupku.


Da napomenem da je još prije početka prenosa Indira ukazala Holanđanima na neljudski odnos prema prognanicima iz Srebrenice u Nizozemskoj, oni ni nakon 10 godina nisu dobili boravak i takorekuć nigdje se nisu ni vodili. Da ne navodim da su tim činom pogažena njihova ljudska prava. Indira je ukazala na socijalnu i drugu nepravdu koja im je nanesena te jasno i glasno rekla da će slučaj predati na evropski Sud u Briselu i Strazburgu ako se po kratkom postupku ništa ne učini.

Čim su završili govori domaćih i svjetskih zvaničnika studio je uspostavio direktni kontakt sa Šefom Nizozemske Diplomacije, Bernardom Botom, u Potočarima. Prenijeli su mu njene optužbe po pitanju ponašanja nizozemskih vojnika u toku rata, a zatim i naveli njene zahtjeve po pitanju izbjeglica iz Srebrenice u Nizozemskoj, kao i namjeru da to pokrenu kod Evropskog Suda Pravde. Ministar Bernard Bot je odmah dao asinaciju tj. pristanak da se odmah riješi njihovo pitanje.

Možda je dijelom uticao i govor Džeka Stroua (Jack Straw) Šefa Diplomacije Velike Britanije koji je bio i u svojstvu Predsjedavajućeg Evropske Unije, jer V. Britanija sada predsjedava u EU. On je između ostalog rekao da je ogorčen na Međunarodnu zajednicu što ništa nisu učinili da se zločin spriječi. Uz to je naglasio da krivicu snose svi u Međunarodnoj zajednici što se Bosni nije tada pomoglo. Posmatrao sam reakcije na Paddy Ashdownu, koji je cijelo vrijeme klimao glavom i potvrđivao riječi Džeka Stroua.

Upravo zato što Velika Britanija sada predsjedava u EU te riječi su imale još veću težinu. Ne ulazim u tvrdnje mojih kolega da je on samo potrčkalo u Vladi V. Britanije, pa čak da je tražio da se odustane od Tužbe na Internacionalnom sudu pravde. On je jasno i glasno osudio zločin i uputio optužbu Međunarodnoj zajednici da nije ništa učinila da spriječi genocid.

Odmah se primjetilo da Holanđani nisu očekivali te teške optužbe koje se u velikom dijelu i njih tiču, pa su se vidno uzbudili i odmah su tražili na liniju Bernarda Bota Šefa Nizozemske Diplomacije da nešto kaže o tome. On je diplomatski rekao da su navodi Džeka Stroua "veoma tačni" izbjegavši konkretan odgovor što se moglo i očekivati i sve što je rekao može se svesti u jednu rečenicu: "Teško je danas odrediti koje tada bio kriv, a ko nije, jer u to vrijeme su bile drugačije okolnosti nego danas", u tom smislu.




Belgija TV-één

Što se tiče belgijske TV-één (één - jedan) koja je nedavno zamijenila nacionalno ime VRT (Vlaamse Radio- en Televisieomroep) Flamanska radio televizija, izrasla iz BRT (Belgijska Radio televizija). Oni su samo prenijeli u vijestima osvrt na Srebrenicu i Potočare uz kratku reportažu iz Sarajeva.
Ovlaš su kamerom prošli kroz tržnicu, potražili najružniji prizor na Baščaršiji, a zatim kratak intervju sa Mirsadom Purivatrom, direktorom Film festivala, on je na terasi nekog horeka objekta, složio toliko kukavnih problema  kao da to priča piljaru na pijaci umjesto pred kamerom jedne Evropske TV kuće.
Pred ljudima koji ni dan-danas (ciljano) ne zna razliku između imena naroda i vjere. I dan-danas kad se na TV-één spominju narodi u BiH onda su to Srbi, Hrvati i muslimani.

Niko od BiH diplomata u Beneluxu nije našao za shodno da im na to skrene pažnju. To pogotovo čudi kad se uzme u obzir da je Belgija multinacionalna zemlja i po strukturi stanovništva najviše liči na BiH.
Suživot se može zahvaliti Kralju kao Vrhovnom suverenu, čijom zaslugom je stvorena homogenost države. Kada bi Belgiju proglasili Republikom uvjeren sam da bi za najmanje šest mjeseci izbio građanski rat, s' obzirom na jačanje desnih nacionalističkih snaga. U zemljama sa strukturom stanovništva kao što su Belgija i BiH, jedina garancija mira, pravde i suživota je stalni nadzor jednog suverena.



Njemačka TV

Što se tiče Njemaca oni su inače poznati sa vrlo objektivnim reportažama i TV prenosima. Još uvijek u strahu da ne budu tendenciozni što bi im se odmah zamjerilo s obzirom na njihovu historiju II svjetskog rata.

Oni su nešto kasnije prikazali veoma objektivnu reportažu kakvu ni TV BiH ne bi napravila. Osudili su zločine i rekli da na mnogima leži krivica da se genocid u Srebrenici nije spriječio.
Sažeto, ali zato dobro potkovanim historijskim podacima osvrnuli su se na vrijeme dešavanja 1995. i na 10-to godišnjicu i komemoraciju 610 žrtava Bošnjaka.

Što je posebno od značaja, Njemci ne miješaju vjeru i naciju, ili vjeru i narod, već Bošnjake zovu pravim imenom, Bošnjaci. Za razliku od Holanđana i Flamanaca, koji bi za objektivno izvještavanje trebali učiti od Njemaca.



 



 

Kratki izvod iz Nizozemske štampe

Doslovni prevod sa holandskog odn. nizozemskog jezika, iz kojeg se na kraju teksta vidi
 da holanđani još ni dan-danas u BiH ne razlikuju vjeru i naciju, diskriminatorski ciljano ili ..?


Britanski Ministar Vanjskih poslova, Džek Strou je rekao kao sadašnji predsjedavajući EU, da je Međunarodna zajednica veoma malo učinila da bi se "spriječila jedna crna stranica iz Evropske povijesti od 1945".

"To je sramota za Međunarodnu zajednicu što se desilo ispred naših očiju a mi ništa nismo učinili. Ja to strašno žalim i veoma mi je žao" Strou je nastavio da je on "bolestan" što Karadžić i Mladić još nisu osuđeni.

Ministar Vanjskih poslova Bernard Bot u ime Nizozemske prisutan u Srebrenici, nazvao je način na koji se Strou izrazio "veoma tačnim". Strou je sugestivno ukratko dao i izvinjenje, koje Nizozemska nikad nije učinila, rekao je on. "Mi smo bili dio Međunarodne zajednice i najbolje snage su upotrebljene".

"Poslije svega je lako nagađati. Ali ako gledamo na stanje tada, sa našim lako naoružanim vojnicima, i na stanje ovdje u dolini, onda ne vjerujem da su naši vojnici pali"

Bot nije održao govor. On je unaprijed izjavio da se on neće izviniti u ime Nizozemske već samo izraziti sućut žrtvama.


Nemam riječi

Za vrijeme govora Bosanski Predsjednik Tihić je rekao da on "nema riječi za bol i tugu" familija. "Ja vam ne mogu vratiti vaše najmilije."  Tihić je još dodao da će sve učiniti da se počinioci, pogotovo bosansko-srpski vođe Karadžić i general Mladić, kazne.

Na komemoraciji je po prvi put i predstavnik Srbijanske vlade. Predsjednik Tadić nije održao govor, ali on je još prije rekao da će se "njegovom glavom pokloniti nedužnim žrtvama".

Tadićevo prisustvo u Srebrenici su osporili opredijeljeni nacionalistički Srbi uzeli su Predsjedniku za zlo put u Bosnu. Također i neki Muslimani ne žele govoriti o njegovom dolasku.

Crne stranice

Za vrijeme ceremonije pročitano je pismo generalnog Sekretara UN Kofi Anana. U Ananovom pismu stoji da je Srebrenica Crna stranica u historiji Međunarodne zajednice. Prema Ananu su UN u to vrijeme nedovoljno učinile za odbranu muslimanske enklave.

Ceremonija je završena sa čitanjem imena žrtava, praćeni datumom rođenja. Za vrijeme čitanja krenulo je oko 610 zelenih sanduka u jednom dugačkom redu sa ruke na ruku preko glava prisutnih u pravcu pokopa.


(NOS-Journal
)

 

 

 

 

12.07.2005.


Pored činjenice da je Međunarodna zajednica sukrivac u genocidu, sramnije od toga je što je i nagradila zločince, izborila im je simbol zločina i genocida "Republiku srpsku", koja mora da se ukine. Samo tako Međunarodna zajednica može da sapere dio sramote i nepravde koju je učinila bošnjačkom narodu i RBiH, tadašnjoj legitimnoj članici UN.


 

Nazad na prethodnu stranicu Nazad na pocetak stranice Naprijed na sljedecu stranicu

 

CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
 Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 12.07.2005. - Last modified: 09.07.2011.