Best on Central European Windows-1250
Unske krmače i pohlepni organizatori
Nakon što je 31.07.1999 godine postavljena
stranica o unskim ribarima počeli su pristizati emaili u kojima su
ribari sa raznih strana tražili adresu ribarskog kluba u Bihaću. Pošto
istu nisam imao poslao sam desetak emaila u Bihać, na više adresa.
Vjerovali ili ne dvojica su odgovorili da ne znaju, jedan čak da i ne
postoji, ostali nisu ni odgovorili. Zahvaljujući Tomi Turkalju, koji mi
je više puta izišao u susret, odmah potom i Alsidu Huskiću iz
"ParaCluba" Bihać, dobio sam adresu i broj telefona. Među onima koji su
tražili adresu bio je i gospodin Osman Bejtović. Kako to obično biva
nakon 3 godine slučajno dođemo ponovo u kontakt.
Na
pitanje: - ako ima koju sliku sa Une i Klokota da mi pošalje za stranicu
o Uni -, Osman je odmah isti dan poslao slike koje vidite ispod (u
manjoj dimenziji). Uz to je
priložio i tekst, o čemu bi drugom nego o Bihaću, o Uni, o ribama,
ribarima i problemima. I sad vidi čuda, čovjek mi piše isto ono što su
desetine njih
već prije
potvrdili.
Konačno riješih da sve objelodanim. Ne mogu se ljudima prodavati
bajke, a nuditi opanke.
Salih Čavkić
E-mail
od Osmana Bejtovića iz Danske
Pozdrav za Saliha,
Slike možeš koristiti za
tvoju stranicu, nema problema, baš naprotiv one mogu biti dobra reklama
za ribolov na Uni i Uncu. To je za našu Unu, mada oni tamo to niukom
slučaju ne zaslužuju. Ako slike staviš na stranicu, pošalji mi adresu da
mogu da vidim kako izgleda. Prošle godine sam tražio adresu Ribarskog
Udruženja u Bihaću u namjeri da se sa njima dogovorimo oko organizacije
jednog manjeg kursa o mušičarenju. Mislio sam pomoći, naravno besplatno,
međutim to
je zatajilo "naša posla" ili
neka neshvatljiva politika u upravi, koja nema veze sa sportom. U
najboljoj namjeri, htjeo sam da prenesem moje, da budem malo neskroman,
dosta veliko znanje i iskustvo u mušičarenju u želji da pomognem u
propagandi dole na našim terenima. Radio sam kao mušičar-instruktor u
jednoj gradskoj školi za mlade, ovdje gdje živim i svi su bili
zadovoljni. Naravno bio sam plaćen za to, a naši navodni ljubitelji
ribolova se valjda prepali neke konkurencije, ili ko zna šta, uglavnom
su odustali.
U Bosni su izgleda svi
su prepametni
Mislio
sam organizovati 7-dnevni mušičarski kamp na Uncu, gdje bi uz šalu i
druženje naučili osnove tehnike zabacivanja, nešto malo o ribama, (ne
samo tamo već i ovima ovdje) sa čime se hrane, kako loviti, kojim
mušicama itd. U Evropi ljudi uvijek nešto uče, pa i kad znaju oni
organizuju kurseve i seminare da se podsjete i potvrde ili da razmijene
njihovo znanje sa drugima. U Bosni su izgleda svi prepametni pa im to ne
treba, njima trebaju samo gotove pare.
Foto:Bejtović, IZVOR KLOKOTA
Prirodni besplatni dar što bolje
unovčiti
Da
budem iskren, svi koje sam upoznao iz Uprave Kluba više su se brinuli o
tome koliko će zaraditi od dnevnih dozvola nego o onom za šta su
izabrani. Umjesto da se brinu o prirodi i njenoj zaštiti, o očuvanju
ribarskog fonda, o krivolovu i da ne nabrajam više, njihov glavni cilj
se svodi na to kako što bolje naplatiti za ono što im je majka priroda
besplatno dala, a prema čemu se maćehinski odnose.
Ne preostaje ništa drugo nego
dignuti ruke od svega i voditi svoj život
Veoma
sam razočaran sa onim što sam doživio u zadnje 3 godine. Svi na sva
zvona hvale Unu, Unac i ribolov, a praktično su natrpali tone "krmača"
(kalifornijske pastrmke), koje sam uhvatio na stotine. Ali ona mi
nije interesantna, zato što nije prava naša izvorna riba. Oni su u
zabludi ako misle da će im stranci dolaziti da love krmače kojih ima u
svakom jarku ovde u Skandinaviji kao i kod vas u Beneluxu. Lipljana ima
ali ga tamane gdje god stignu, love podvodnim mušicama,- što je ludost i
nedopustivo -, osim toga oni uzimaju sve ne gledaju na mjeru.
Konačno sam odustao od svega, sad odem za svoj ćef. Malo lovim i lijepo
uživam sa mojom porodicom, to je sve. Kupio sam lijep komad zemlje na
Klokotu pa ću praviti nešto narednih godina, ako se samo prije toga ne
razočaram
u sve tamo.
Žurim na spavanje, sutra se radi, čujemo se, Osman.
Pozdravi one koje nisam stigao, mislim Nerminu & co.
Odgovor:
Poštovani Osmane smiri se malo i ne
uzrujavaj se previše, nisi ti jedini koj e to doživio, desetine drugih su doživjeli
isto što i ti pa čak i gore. Zapamti što ti ovaj starina kaže: - bistra je
Una, bistar Klokot i Unac, ali nije svačija pamet, mnogo će vode Unom
proteći dok ljudi izgrade određeni kult ponašanja. Nije dovoljno samo
promjeniti vlast. Potrebno je promjeniti i neke principe mišljenja koji
dozvoljavaju bilo kom rukovodstvu da postane totalitarno i da
zloupotrebi vlast.
Narod može biti žrtva manipulacije samo onoliko koliko je sam duhovno i
moralno slab. Dok god ljudi grade kultni odnos prema autoritetu vlasti,
i dok god se prodaju zaradi sebičnih interesa, biće sami žrtva
manipulacije.
Osim toga sve dok god je većina nekog naroda sklona korupciji, mitu,
krađi, poltronstvu, do tada ni najdemokratičniji sistem neće moći da
funkcioniše kako očekujemo, jer će ipak određena većina biti sklona da
demokratskim putem legalizuje korupciju i svako drugo zlo. Mi imamo
sreću da danas živimo u već izgrađenom demokratskom sistemu, mada se
ponekad i ovaj sistem susreće sa nekim sličnim pojavama ali to ipak
uspijeva na vrijeme suzbiti. Samo zato što je izgradio određeni kult
ponašanja i svijesti, kojeg smo i mi prihvatili jer je pozitivan u
odnosu na onaj iz kojeg smo iznikli. Balkanizam se nije mogao izmijeniti
decenijama, a kako bi ga mi onda izmjenili za nekoliko dana godišnjaka.
Mi smo jedna otuđena i izgubljena generacija, na koju se gleda na način
kako da se što bolje očerupa, što si i sam primjetio. Do sada sam o
nekim stvarima ćutao očekujući da se stanje popravi na bolje, ništa od
toga. Mi možemo izmjeniti tehnologiju i podignuti životni standard ali
spermatozoidi nam ostaju isti.
Vjerujem da smo se razumjeli, nadam se da ćeš još toga napisati i
poslati, u to ime te
pozdravljam i želim svako dobro.
Salih Čavkić
Kad je
riječ o prirodi i Uni Ismet iz Francuske između ostalog piše:
"Bišćanima su puna usta hvalisanja, oni bi ti obično rekli: "nigdje
na svijetu nema ljepše prirode, kao što je naša". Na pitanje gdje su sve
to bili, većina će odgovoriti: "nisam nigdje, ali ja to znam". Pitam
sebe i vas Čavkiću, šta su to Bišćani učinili za prirodu, osim što su je
dušmanski uništavali, a neki su na njoj dobrana zaradili? Bilo da su
atare prisvojili i gradili neplanski uz obale Une, bilo da su sasjekli
masu šume ili unakazili rijeku svakojakim smećem. Vi ste izgleda
idealist dok tako pišete o Bihaću i njegovom okolišu. Međutim istina je
nešto drugačija nego što vi pišete. .............. Oni nemaju pravila ni
zakona, svak radi šta hoće. Ahbab štiti ahbaba, rođak rođaka, niko
nizašta ne odgovara, jer se ni postojeći zakon ne sprovodi kako treba.
.............. Sva sreća je da priroda ima svoju ćud i na njoj svojstven
način nadoknađuje ljudski nemar i javašluk.
........................
Ismet H, Francuska
Odgovor:
Gospodine Ismete, hvala na reakciji,
Na prvom redu ja nisam pisao o Bihaću već o Uni i Unskoj flori i fauni.
Drugo, anegdota je istinita, a taj događaj se desio u ljeto 1963
godine. U vrijeme dok se ti nisi bio ni rodio. Na kraju krajeva to sad
nije ni važno ali moram spomenuti; onda je postojao određeni kult prema
autoritetu vlasti. Narod je tada moralno bio dosta jači, također
i međusobni odnosi bili su bolji. Sport je bio samo sport, a ne i
biznis. Ljudi su se tada više poštovali uz to su cijenili prirodu više
nego danas. Svako se korektno odnosio i pridržavao pravila i poštivao
zakon, bilo milom ili silom u to sada ne ulazim, ali ipak reda je bilo.
O tome ko je šta uradio ako imate dokaze njih pošaljite opštinskom
pravosuđu, njihovo je da se o tome brinu, za to su plaćeni. Nije naše
da još o tome razbijamo glavu, jer od toga mi zaista ništa nemamo, a ako
njima tamo to ne smeta što bi nama smetalo. Stara izreka kaže: "koga
svrbi taj se i češe". Zar ne vidiš da je njima svima super dobro, da
bolje biti ne može. Sad ćeš reći da politiziram, nije to nego hoću samo
da ti dokažem da su ljudi zadovoljni sa svim što se u BiH događa. Dokaz
za to je činjenica da je tek polovina izašla na izbore da glasa. Da im
nešto nevalja izašli bi oni ne samo na izbore već i na barikade. Dakle,
dobro je njima u zemlji Bosni, samo Bosni nije sa njima. A što se tiče
zakona, "kakva publika onakva i muzika", kakvi ljudi takvi i zakoni.
Iskreni pozdravi, tebi i svima našima u Francuskoj,
Salih Čavkić
Obrazloženje i sugestije
Desetine ovakvih emaila
pristiglo je
od naših ljudi u Dijaspori,
obično se svi svode na jedno te isto: bahata ili nikakva organizacija,
kako klubova tako i opštinskih organa, koji su uzrokovali da nastane sve
veći jaz, nepovjerenje i zavist između građana u BiH i onih u Dijaspori,
uz to i stranaca. Osim toga i dalje vlada nepovjerenje u Državu i njene
organe. Šta je
tome
uzrok?
Na ovo pitanje teško je odgovoriti jer postoji stotinu kojekakvih uzroka
i faktora koji na to utiču. Jedni od njih su obično nesporazum i
nesnalažljivost prouzrokovani nedostatkom sitnih regulativa koje
zakonodavac nije donio prelaskom u novi sistem. One koje postoje
vjerovatno su pogrešno interpretirane. Pošto se ovdje radi o klubu koji
između ostalog vrši naplate za dobra od društvenog značaja u cilju
njihovog održavanja, onda zato treba da postoji tačno utvrđena zakonska
regulativa. Osim toga u tu svrhu
moraju se
unaprijed utvrditi cijene usluga i naplate taksi, koje moraju biti
ovjerene od opštinskog ili sudskog organa, nakon što su provjerene od
inspekcije za zaštitu potrošača. Inspekcija provjerava dali je cijena
previsoka ili preniska. To znači da inspekcija može da vrati cjenovnik
na doradu, bilo skupštini kluba, bilo upravi određene organizacije, koja
vrši eksploatisanje dobara.
Poslije toga
nema
više nikakvih izmjena ni dopuna, niti ko
može da zloupotrebljava zakonske odredbe i kroji cijene kako mu drago,
tako se radi u mnogim državama u Evropi.
Izmjena i dopuna godišnjih cijena usluga i taksi (mora biti završena
mjesec dana prije početka kalendarske godine). Naknadna dopuna može se
pismeno (poštom) zatražiti
sa
obrazloženjem samo u prvom
mjesecu kalendarske godine za narednu godinu. Inspekcija može, a ne mora
da cijene ponovo podesi prema indeksu, može samo da prihvati već
postojeće, međutim to mora da uradi u toku istog dana po prispijeću
zahtjeva ili tri dana po poštanskom žigu/pečatu. Znači da inspekcija
mora da prati tokom godine evaluaciju usluga i već unaprijed pripremi
nove cijene ili zadržava iste. Osim toga mora da donosi odluke brzo i
efikasno, u protivnom će važiti cijena koju je skupština kluba ili
uprava organizacije donijela,
kao što se to u većini zapadnih zemalja
radi.
Pored toga organizacija ili klub dužni su na kraju svake kalendarske
godine najdalje do aprila mjeseca, podnijeti izvještaj o njihovoj
aktivnosti tokom prethodne godine, uz financijski izvještaj o naplatama
i izdacima.
Dakle, svi bi trebali da se toga pridržavaju, što bi u mnogome olakšalo
i ubrzalo usluge i uticalo na povjerenje klijenta prema dotičnoj
organizaciji, klubu, itd.........
Osim toga česte su zamjerke
(kako od bosanske Dijaspore tako i od stranih građana), koje se odnose na
duple cijene, jedne za domaće, a druge za strane državljane.
Nigdje u Evropi nećete naći duple cijene; jedne za domaće, druge za
strane državljane. Taj način naplate
praktikovao se u bivšem sistemu, a doslovno preuzeo u novom. Čin koji
odbija strane državljane da dolaze, jer mnogi se osjećaju potcijenjeni,
uz to i očerupani.
Na primjer; gospodin Kees Bronhorst, po povratku iz BiH, nakon što je
par dana boravio u Bihaću pita me: "Jel' oni u Bihaću misle da sam ja
prljaviji od njih kad mi spavanje naplaćuju više nego svojim ljudima?
Osim toga soba hladna, tuš zaštopan, cijena veća nego u Belgiji. Mene
tamo više nikad neće vidjeti!"
Mnogi drugi su to isto rekli, a neki su ispričali doživljaje koji nisu
čak ni za uši, kamoli za stranicu. To naravno pokazuje da je, osim
privatne inicijative i konkurentnosti potreban
određeni
koeficijent kulture i morala,
kult mišljenja i ponašanja, čega je
nažalost
još uvijek malo, u nekim
organizacijama.
Što se tiče ekonomije još
je
prisutno staro pravilo; uzmi koliko ti treba, a ne koliko
vrijedi. Nažalost po njih jer u Evropi, kojoj svi pa i oni teže upravo
je suprotno, slobodno tržište kreira cijene. Tamo gdje to nije slučaj
brinu se institucije za zaštitu potrošača. Takvi odnosi ne vode ničemu,
umjesto neke ekstra zarade, oni vode samo ka gubicima, što je vrijeme
već pokazalo. Najgore je to što se ovakve prakse odražavaju na ugled
grada i njegovih građana.
Salih Čavkić
Pošaljite e-mail na ORBUS sa vašim sugestijama,
pitanjima ili komentarima o ovom vebsajtu ili nazovite. Hvala.
Send mail to
ORBUS with suggestions, questions or comments about this web site. Thank
You!
E-Mail
DOZVOLJENO KOPIRANJE SA NAZNAKOM VEBSAJTA I AUTORA
Page Construction:25-09-2002 - Last modified:
15-09-2011
