Startpage
Glas dijaspore
Ribolovci iz Dijaspore ogorčeni na Bišćane
Uređuje: Salih Čavkić, Maasmechelen, Belgija
 
Home Page Sport Para Club Bihac Bosanska krajina

Best on Central European Windows-1250


Unske krmače i pohlepni organizatori

 

Nakon što je 31.07.1999 godine postavljena stranica o unskim ribarima počeli su pristizati emaili u kojima su ribari sa raznih strana tražili adresu ribarskog kluba u Bihaću. Pošto istu nisam imao poslao sam desetak emaila u Bihać, na više adresa. Vjerovali ili ne dvojica su odgovorili da ne znaju, jedan čak da i ne postoji, ostali nisu ni odgovorili. Zahvaljujući Tomi Turkalju, koji mi je više puta izišao u susret, odmah potom i Alsidu Huskiću iz "ParaCluba" Bihać, dobio sam adresu i broj telefona. Među onima koji su tražili adresu bio je i gospodin Osman Bejtović. Kako to obično biva nakon 3 godine slučajno dođemo ponovo u kontakt. Na pitanje: - ako ima koju sliku sa Une i Klokota da mi pošalje za stranicu o Uni -,  Osman je odmah isti dan poslao slike koje vidite ispod (u manjoj dimenziji). Uz to je priložio i tekst, o čemu bi drugom nego o Bihaću, o Uni, o ribama, ribarima i problemima. I sad vidi čuda, čovjek mi piše isto ono što su desetine njih već prije potvrdili. Konačno riješih da sve objelodanim. Ne mogu se ljudima  prodavati bajke, a nuditi opanke.
Salih Čavkić


 

Osman Bejtovic iz Danske, veliki specijalist za musice sa ulovljenom ribomE-mail od Osmana Bejtovića iz Danske

Pozdrav za Saliha,
Slike možeš koristiti za tvoju stranicu, nema problema, baš naprotiv one mogu biti dobra reklama za ribolov na Uni i Uncu. To je za našu Unu, mada oni tamo to niukom  slučaju ne zaslužuju. Ako slike staviš na stranicu, pošalji mi adresu da mogu da vidim kako izgleda. Prošle godine sam tražio adresu Ribarskog Udruženja u Bihaću u namjeri da se sa njima dogovorimo oko organizacije jednog manjeg kursa o mušičarenju. Mislio sam pomoći, naravno besplatno, međutim to je zatajilo "naša posla" ili neka neshvatljiva politika u upravi, koja nema veze sa sportom. U najboljoj namjeri, htjeo sam da prenesem moje, da budem malo neskroman, dosta veliko znanje i iskustvo u mušičarenju u želji da pomognem u propagandi dole na našim terenima. Radio sam kao mušičar-instruktor u jednoj gradskoj školi za mlade, ovdje gdje živim i svi su bili zadovoljni. Naravno bio sam plaćen za to, a naši navodni ljubitelji ribolova se valjda prepali neke konkurencije, ili ko zna šta, uglavnom su odustali.



U Bosni su izgleda svi su prepametni

Izvor Klokota, snimio Osman Bejtovic DanskaMislio sam organizovati 7-dnevni mušičarski kamp na Uncu, gdje bi uz šalu i druženje naučili osnove tehnike zabacivanja, nešto malo o ribama, (ne samo tamo već i ovima ovdje) sa čime se hrane, kako loviti, kojim mušicama itd. U Evropi ljudi uvijek nešto uče, pa i kad znaju oni organizuju kurseve i seminare da se podsjete i potvrde ili da razmijene njihovo znanje sa drugima. U Bosni su izgleda svi prepametni pa im to ne treba, njima trebaju samo gotove pare.

Foto:Bejtović, IZVOR KLOKOTA




Prirodni besplatni dar što bolje unovčiti

Osman Bejtovic - Lov sa suhom musicom na Klokotu - Maj 2002Da budem iskren, svi koje sam upoznao iz Uprave Kluba više su se brinuli o tome koliko će zaraditi od dnevnih dozvola nego o onom za šta su izabrani. Umjesto da se brinu o prirodi i njenoj zaštiti, o očuvanju ribarskog fonda, o krivolovu i da ne nabrajam više, njihov glavni cilj se svodi na to kako što bolje naplatiti za ono što im je majka priroda besplatno dala, a prema čemu se maćehinski odnose.








Ne preostaje ništa drugo nego dignuti ruke od svega i voditi svoj život


Osman Bejtovic iz Danske, lovi na Uncu - Martinbrod, BiHVeoma sam razočaran sa onim što sam doživio u zadnje 3 godine. Svi na sva zvona hvale Unu, Unac i ribolov, a praktično su natrpali tone "krmača" (kalifornijske pastrmke), koje sam uhvatio na stotine. Ali ona mi nije interesantna, zato što nije prava naša izvorna riba. Oni su u zabludi ako misle da će im stranci dolaziti da love krmače kojih ima u svakom jarku ovde u Skandinaviji kao i kod vas u Beneluxu. Lipljana ima ali ga tamane gdje god stignu, love podvodnim mušicama,- što je ludost i nedopustivo -, osim toga oni uzimaju sve ne gledaju na mjeru.
Konačno sam odustao od svega, sad odem za svoj ćef. Malo lovim i lijepo uživam sa mojom porodicom, to je sve. Kupio sam lijep komad zemlje na Klokotu pa ću praviti nešto narednih godina, ako se samo prije toga ne razočaram
u sve tamo.
Žurim na spavanje, sutra se radi, čujemo se, Osman.
Pozdravi one koje nisam stigao, mislim Nerminu & co.



Odgovor:
Poštovani Osmane smiri se malo i ne uzrujavaj se previše, nisi ti jedini koj e to doživio, desetine drugih su doživjeli isto što i ti pa čak i gore. Zapamti što ti ovaj starina kaže: - bistra je Una, bistar Klokot i Unac, ali nije svačija pamet, mnogo će vode Unom proteći dok ljudi izgrade određeni kult ponašanja. Nije dovoljno samo promjeniti vlast. Potrebno je promjeniti i neke principe mišljenja koji dozvoljavaju bilo kom rukovodstvu da postane totalitarno i da zloupotrebi vlast.
Narod može biti žrtva manipulacije samo onoliko koliko je sam duhovno i moralno slab. Dok god ljudi grade kultni odnos prema autoritetu vlasti, i dok god se prodaju zaradi sebičnih interesa, biće sami žrtva manipulacije.
Osim toga sve dok god je većina nekog naroda sklona korupciji, mitu, krađi, poltronstvu, do tada ni najdemokratičniji sistem neće moći da funkcioniše kako očekujemo, jer će ipak određena većina biti sklona da demokratskim putem legalizuje korupciju i svako drugo zlo. Mi imamo sreću da danas živimo u već izgrađenom demokratskom sistemu, mada se ponekad i ovaj sistem susreće sa nekim sličnim pojavama ali to ipak uspijeva na vrijeme suzbiti. Samo zato što je izgradio određeni kult ponašanja i svijesti, kojeg smo i mi prihvatili jer je pozitivan u odnosu na onaj iz kojeg smo iznikli. Balkanizam se nije mogao izmijeniti decenijama, a kako bi ga mi onda izmjenili za nekoliko dana godišnjaka. Mi smo jedna otuđena i izgubljena generacija, na koju se gleda na način kako da se što bolje očerupa, što si i sam primjetio. Do sada sam o nekim stvarima ćutao očekujući da se stanje popravi na bolje, ništa od toga. Mi možemo izmjeniti tehnologiju i podignuti životni standard ali spermatozoidi nam ostaju isti.
Vjerujem da smo se razumjeli, nadam se da ćeš još toga napisati i poslati,
u to ime te pozdravljam i želim svako dobro.

Salih Čavkić
 



Kad je riječ o prirodi i Uni Ismet iz Francuske između ostalog piše:

"Bišćanima su puna usta hvalisanja, oni bi ti obično rekli: "nigdje na svijetu nema ljepše prirode, kao što je naša". Na pitanje gdje su sve to bili, većina će odgovoriti: "nisam nigdje, ali ja to znam". Pitam sebe i vas Čavkiću, šta su to Bišćani učinili za prirodu, osim što su je dušmanski uništavali, a neki su na njoj dobrana zaradili? Bilo da su atare prisvojili i gradili neplanski uz obale Une, bilo da su sasjekli masu šume ili unakazili rijeku svakojakim smećem. Vi ste izgleda idealist dok tako pišete o Bihaću i njegovom okolišu. Međutim istina je nešto drugačija nego što vi pišete. .............. Oni nemaju pravila ni zakona, svak radi šta hoće. Ahbab štiti ahbaba, rođak rođaka, niko nizašta ne odgovara, jer se ni postojeći zakon ne sprovodi kako treba. .............. Sva sreća je da priroda ima svoju ćud i na njoj svojstven način nadoknađuje ljudski nemar i javašluk.  ........................
Ismet H, Francuska


Odgovor:
Gospodine Ismete, hvala na reakciji,
Na prvom redu ja nisam pisao o Bihaću već o Uni i Unskoj flori i fauni. Drugo, anegdota je istinita, a taj događaj se desio u ljeto 1963 godine. U vrijeme dok se ti nisi bio ni rodio. Na kraju krajeva to sad nije ni važno ali moram spomenuti; onda je postojao određeni kult prema autoritetu vlasti. Narod je tada moralno bio dosta jači,  također i međusobni odnosi bili su bolji. Sport je bio samo sport, a ne i biznis. Ljudi su se tada više poštovali uz to su cijenili prirodu više nego danas. Svako se korektno odnosio i pridržavao pravila i poštivao zakon, bilo milom ili silom u to sada ne ulazim, ali ipak reda je bilo.

O tome ko je šta uradio ako imate dokaze njih pošaljite opštinskom pravosuđu, njihovo je da se o tome brinu, za to su plaćeni. Nije naše da još o tome razbijamo glavu, jer od toga mi zaista ništa nemamo, a ako njima tamo to ne smeta što bi nama smetalo. Stara izreka kaže: "koga svrbi taj se i češe". Zar ne vidiš da je njima svima super dobro, da bolje biti ne može. Sad ćeš reći da politiziram, nije to nego hoću samo da ti dokažem da su ljudi zadovoljni sa svim što se u BiH događa. Dokaz za to je činjenica da je tek polovina izašla na izbore da glasa. Da im nešto nevalja izašli bi oni ne samo na izbore već i na barikade. Dakle, dobro je njima u zemlji Bosni, samo Bosni nije sa njima. A što se tiče zakona, "kakva publika onakva i muzika", kakvi ljudi takvi i zakoni.
Iskreni pozdravi, tebi i svima našima u Francuskoj,
Salih Čavkić


Obrazloženje i sugestije

Desetine ovakvih emaila pristiglo je od naših ljudi u Dijaspori, obično se svi svode na jedno te isto: bahata ili nikakva organizacija, kako klubova tako i opštinskih organa, koji su uzrokovali da nastane sve veći jaz, nepovjerenje i zavist između građana u BiH i onih u Dijaspori, uz to i stranaca. Osim toga i dalje vlada nepovjerenje u Državu i njene organe. Šta je tome uzrok?
Na ovo pitanje teško je odgovoriti jer postoji stotinu kojekakvih uzroka i faktora koji na to utiču. Jedni od njih su obično nesporazum i nesnalažljivost prouzrokovani nedostatkom sitnih regulativa koje zakonodavac nije donio prelaskom u novi sistem. One koje postoje vjerovatno su pogrešno interpretirane. Pošto se ovdje radi o klubu koji između ostalog vrši naplate za dobra od društvenog značaja u cilju njihovog održavanja, onda zato treba da postoji tačno utvrđena zakonska regulativa. Osim toga u tu svrhu
moraju se unaprijed utvrditi cijene usluga i naplate taksi, koje moraju biti ovjerene od opštinskog ili sudskog organa, nakon što su provjerene od inspekcije za zaštitu potrošača. Inspekcija provjerava dali je cijena previsoka ili preniska. To znači da inspekcija može da vrati cjenovnik na doradu, bilo skupštini kluba, bilo upravi određene organizacije, koja vrši eksploatisanje dobara.
Poslije toga
nema više nikakvih izmjena ni dopuna, niti ko može da zloupotrebljava zakonske odredbe i kroji cijene kako mu drago, tako se radi u mnogim državama u Evropi.

Izmjena i dopuna godišnjih cijena usluga i taksi (mora biti završena mjesec dana prije početka kalendarske godine). Naknadna dopuna može se pismeno (poštom) zatražiti
sa obrazloženjem samo u prvom mjesecu kalendarske godine za narednu godinu. Inspekcija može, a ne mora da cijene ponovo podesi prema indeksu, može samo da prihvati već postojeće, međutim to mora da uradi u toku istog dana po prispijeću zahtjeva ili tri dana po poštanskom žigu/pečatu. Znači da inspekcija mora da prati tokom godine evaluaciju usluga i već unaprijed pripremi nove cijene ili zadržava iste. Osim toga mora da donosi odluke brzo i efikasno, u protivnom će važiti cijena koju je skupština kluba ili uprava organizacije donijela, kao što se to u većini zapadnih zemalja radi.

Pored toga organizacija ili klub dužni su na kraju svake kalendarske godine najdalje do aprila mjeseca, podnijeti izvještaj o njihovoj aktivnosti tokom prethodne godine, uz financijski izvještaj o naplatama i izdacima.

Dakle, svi bi trebali da se toga pridržavaju, što bi u mnogome olakšalo i ubrzalo usluge i uticalo na povjerenje klijenta prema dotičnoj organizaciji, klubu, itd.........

Osim toga česte su zamjerke (kako od bosanske Dijaspore tako i od stranih građana), koje se odnose na duple cijene, jedne za domaće, a druge za strane državljane.

Nigdje u Evropi nećete naći duple cijene; jedne za domaće, druge za strane državljane. Taj način naplate
praktikovao se u bivšem sistemu, a doslovno preuzeo u novom. Čin koji odbija strane državljane da dolaze, jer mnogi se osjećaju potcijenjeni, uz to i očerupani.
Na primjer; gospodin Kees Bronhorst, po povratku iz BiH, nakon što je par dana boravio u Bihaću pita me: "Jel' oni u Bihaću misle da sam ja prljaviji od njih kad mi spavanje naplaćuju više nego svojim ljudima? Osim toga soba hladna, tuš zaštopan, cijena veća nego u Belgiji. Mene tamo više nikad neće vidjeti!"

Mnogi drugi su to isto rekli, a neki su ispričali doživljaje koji nisu čak ni za uši, kamoli za stranicu. To naravno pokazuje da je, osim privatne inicijative i konkurentnosti potreban
određeni koeficijent kulture i morala, kult mišljenja i ponašanja, čega je nažalost još uvijek malo, u nekim organizacijama.
Što se tiče ekonomije još
je prisutno staro pravilo; uzmi koliko ti treba, a ne koliko vrijedi. Nažalost po njih jer u Evropi, kojoj svi pa i oni teže upravo je suprotno, slobodno tržište kreira cijene. Tamo gdje to nije slučaj brinu se institucije za zaštitu potrošača. Takvi odnosi ne vode ničemu, umjesto neke ekstra zarade, oni vode samo ka gubicima, što je vrijeme već pokazalo. Najgore je to što se ovakve prakse odražavaju na ugled grada i njegovih građana.

Salih Čavkić

 


Pošaljite e-mail na ORBUS sa vašim sugestijama, pitanjima ili komentarima o ovom vebsajtu ili nazovite. Hvala.

Send mail to ORBUS with suggestions, questions or comments about this web site. Thank You!



E-Mail

We Rated With ICRA

DOZVOLJENO KOPIRANJE SA NAZNAKOM VEBSAJTA I AUTORA

Page Construction:25-09-2002 - Last modified: 15-09-2011