Una jedinstvena rijeka
Jedinstvena,
kraljica rijeka i ljepote. Pored brojnih čarobni vrtloga,
slapova, uvalica i virova, na kojima zimi ronke žongliraju, ona u
njedrima krije različite vrste riba uz drugi životinjski i biljni
svijet. Brkati somovi, štuke, šarani, pastrmke, a
posebno mladice čiji primjerci dosegnu veličinu preko metra, među
ostalima, najpoznatije su vrste riba u rijeci Uni. Međutim, ne
treba se iznenaditi ako vidite potpuno nepoznatu vrstu ribe.
Može
vam se desiti da vidite čak crvenkaste i zlatne ribe i ribice.
Ne, ne pričinjava se. One su nekadašnje akvarijumske
ljubimice, koje su međusobnim ukrštanjem sa drugim unskim
vrstama izrasle u posebnu vrstu riba. Mogu se vidjeti svakojaki egzemplari
(primjerci) koji dosta liče na svoje egzotične potomke.
Ljudi su u ratu svoje mezimice iz akvarija poklonili rijeci
Uni, znajući da će se Una najbolje pobrinuti za njihove
zlatne ljepotice. Pošto je unska voda čistija od vode u
mnogim današnjim akvarijumima uz bogatstvo flore i faune
riba je napredovala i porasla. Ponekad ribari uhvate ribu
kojoj ni ime ne znaju. Očara ih ljepota ove pitome životinje
pa je vrate nazad u vodu da i dalje krasi ovu čarobnu
kraljicu rijeka. Iako se u Uni nalazi ogromna količina ribe,
za mnoge je ona nedostupna i neulovljiva. Mnogi su se
uvjerili da je unsku ribu vrlo teško loviti. Početnici, amateri obično se
vrate prazne torbe. Također vrsni ribolovci sa strane, ako ne
potraže savjet od domaćih ribara mogu biti razočarani. Neki se
pogotovo razljute kad vide golim okom: šarane, pastrmke,
štuke, pa čak i mladice do metra, kako ispred njihovih
nogu krstare kao
podmornice izvodeći njihove akrobacije i uz to pojedu sve mamce, na
očigled njima.
Anegdota:
Sitnih
šezdesetih godina počeli su stranci češće dolaziti
u Bihać. Jedan Italijan, inače vrsni ribič (čuvši za
mnoštvo ribe u Uni) došao čovjek da pokaže svoje
umijeće. Dan prije toga u nekadašnjoj bihaćkoj kafani
"Sport",
do kasno u noć (preko svog prevodioca) hvalio se i pričao o
ribolovu po različitim rijekama Evrope, Kanade, pa i dalje.
Sutradan, podstaknuti ovom pričom, posukali su ribari iz Krupe,
Cazina i Bihaća da vide svjetskog majstora na djelu.
Kad
je kolona auta stigla na odredište, čovjek raspakovao
ribarski materijal pa imaju šta da vide: montažni štapovi
sa električnim motalicama i najboljim udicama, preko hiljade
različitih mamaca i ostalog pribora, a uz to čak i nekakvi
električni svjetlucavi mamci, žmigavci i reduktori, nema šta
nema. Iz grupe ljudi, što su posmatrali sa strane, jedan
posmatrač reče: "slušajte ljudi ovaj kad navali sa
ovom tehnikom neće ni peš u Uni ostati, bolje da ga ne
puštamo da nam potamani ribu", stari iskusni ribari
samo se osmjehnuše. Momak vidje da se oni ne uzbuđuju pa
ućuti, u sebi misli: "Što da se ja brinem, kad se
ribari ne brinu".
Italijan povika na njih da se
odmaknu da mu ne plaše ribu, gestikulirajući rukama
pokazuje da odstupe dalje od njega i od vode. Ljudi se bez riječi
udaljiše, neki se čak i raziđoše. Ribar iz Italije
polako, skoro na prstima, priđe vodi. Nadnosi se nad vodu i
pokušava da pogledom dopre što dublje u
dubinu. Odjednom skoči u mjestu i krikom naruši
tišinu za koju je maloprije sam molio. Ispred njega u
vodi primjetio je jato pogolemih riba kako se kreću, čas lijevo,
čas desno, kao da igraju nogometa.
On sav zadovoljan
dobacuje svome pratiocu: "vidi ovo još nisam vidio,
ove ribe čekaju da ih ulovim, čak me se ne plaše".
Samo što je to izgovorio kad nekoliko metara dalje;
mladica k'o klada iskoči iz vode pa onako u luku dok si okom
trepnuo ponovo nestade u dubokoj vodi. Čovjek se zabezeknuo i na
trenutak ostao bespokretno da stoji razrogačenih očiju buljeći u
pravcu gdje je riba nestala u vodi.. Neko vrijeme je tako
buljio u rijeku kao da rođenim očima ne vjeruje šta su
vidjele. Kad su ostali ribari vidjeli da je čovjek zadovoljan
rekoše njegovom tumaču da će u 18:00 sati ponovo doći, a
zatim se raziđoše.
Grande
maestro
Predveče
kad su došli da vide rezultate - grande maestro - velikog
stručnjaka, on mokar ko miš do iznad pojasa u vodi, burla
i mlatara štapom, lijevo, desno, dere se i psuje na sav
glas, kao da mu neko guli kožu sa leđa. Posmatrali su ga izdalje.
Nisu mu prilazili dok iz vrbika nije izašao njegov
pratilac i tumač, što se tu sklonio, sav
prestrašen. Pogledom uprtog u Italijana on prilazeći
grupi kaže: "ma ljudi ovaj je poludio, neće ga riba pa neće,
dere se na mene konda sam ja tome kriv".
Primijetivši
da mu ljudi prilaze Italijan se k'o malo postidi i umiri, a potom
odjednom iz njega provali bujica nepoznatih riječi: "guardare,
guardare, uno porco pesce, grande putra, intelligente, filosofo,
sapiente, unico, unico, no mordere, no mordere, ............
Tumač je napokon jedva uspio da nešto razabere i
prevede: gledaj, gledaj, jedna krmača, velika kurva,
inteligentna, filozof, mudra, jedinstvena, jedinstvena, ne grize,
ne grize, ................
Izgledalo je da se nije mogao
načuditi činjenici da su mu ribe pojele sve mamce i da se ni
jedna nije zakačila za udicu. Nakon izvjesnog vremena kad se malo
smirio on iznenađen s nevjericom gleda ljude okolo njega, začuđen
što mu se niko ne smije? Kad su mu preko tumača
objasnili šta je uzrok, čovjek se napokon potpuno umirio,
ali je riješio da ostane u Bihaću sve dotle dok nešto
ne ulovi.
Unska
riba je vrlo inteligentna
Slično
su prošli mnogi drugi ribari. A Unski ribari već odavno
poznaju Unu i njenu ribu. Znaju da je Unska riba nešto
posebno kao i Krajina, na prvi pogled; prijazna, topla, fina i
draga, a potom ponosna, gorda, inatna i opasna, strancu ne
shvatljiva. Unski ribari će vam potvrditi da je unska riba vrlo
inteligentna, što ne treba nikog da iznenadi. Ona živi u
kristalno čistoj i providnoj vodi te pored podvodnog okoliša
može da promatra floru, faunu i sve ostalo što je u bližoj
okolini rijeke. Za razliku od ostalih mutnih rijeka horizont
vidokruga unske ribe je vrlo velik. Možda je upravo to i presudni
faktor povećane opreznosti i inteligencije. Zbog toga Unski
ribari primjenjuju posebnu taktiku.
Pravi
izazov je ribariti na Uni
Ribolov na
Uni pravi je izazov i nadmudrivanje sa pametnim ribama i
ribetinama, unskim sirenama.
To nadmudrivanje između čovjeka
i ribe daje neobično impresivnu sliku unskog ribara. On je
ozbiljan i zamišljen, jer ni trenutka sebi ne dozvoljava
da pogriješi. Na Uni pogriješiti znači toga
dana ništa ne uloviti ili se zadovoljiti sa dva tri
šarančića, dok vas brkati som (od nekoliko kilograma)
cijelo vrijeme bez bojazni posmatra ispod sedre.
Tehnika
Unskih ribara
Većina Unskih ribara
izvježbana je u izradi nepogrešivih mamaca za udice. Oni
su u tome pravi virtuozi i stručnjaci. Proučavaju psihologiju i
ponašanje određene vrste riba, prate njihovu ishranu,
kretanje, obitavanje, itd... Važno je da se podrede godišnjem
dobu, vremenu i prostoru.
Unski
ribari dobro znaju da sa mamcem i udicom za predio Kulen Vakufa
neće lahko moći ribariti u npr. Martin Brodu, Ripču, Kostelima,
Grmuši, Krupi ili Otoci. Ne, ni u kom slučaju! Za
svako mjesto potreban je drugačiji mamac, čak ako je u pitanju
ista vrsta ribe. Upravo zato ribari pamte, upisuju i
zapisuju podatke o ribama, mjestu, godišnjem dobu i
sl... Svaki od njih je živa enciklopedija. Ali, ne
pokušavajte tražiti da vam sve otkriju, unaprijed vam
kažem: - ništa od toga -.
Unski ribari vam
mogu danima pričati da na kraju ništa ne saznate. Istina,
ima i onih što poslije treće pive pričaju da su vidjeli
podmornicu u Uni. To nisu nikakvi ribari, pravi ribari su
inteligentni i pošteni ljudi, riba je za njih svetinja,
vrijedna poštovanja i divljenja. Vjerovali ili ne ali
pojedini Unski ribari su toliko virtuozni da vam tačno mogu reći
vrstu pa čak veličinu ribe što ćete uhvatiti na njihov
mamac. Izgleda nevjerovatno. Međutim ako znamo da su
pojedinci prikupili toliko materijala da mogu izdati knjigu onda
može biti istinito (?).
Poznajem ribara čija knjiga je
gotova napisana, ali on ne pomišlja da je izda, jer kako
sam veli, kome ću onda prodati moje udice i mamce ako otkrijem
kako se prave. Možda je u pravu jer vrsni ribari tek kad
prikupe neophodne podatke onda započinju praviti mamce za udice,
za sebe i druge, što dopunjuje i onako skromni kućni
budžet. Ovi ribari imaju posebno poštovanje prema Uni i
ribi. Oni nikad ne love više od potrebe, jer oni
cijene i vole ribu i rijeku. Za neke je to život.
Prije
rata su neki sami, vlastitim novcem, kupovali vrsne priplodne
podmlatke i puštali u rijeku.
Zato sad Una posjeduje
nevjerovatne egzemplare riječne ribe, naravno treba pravi mamac i
udica.
Ali ponekad i to slavlje kratko traje jer određeni
mamac odgovara samo za izvjesno vrijeme u određenoj sezoni.
Ponekad samo nekoliko dana.
Ribe kao da znaju da su njihove
kolegice već prevarene pa mamce ne grizu. Iako se u Uni nalaze
jata riba, samo u jednom danu treba nekoliko vrsta mamaca. Pošto
su Unski ribari među najboljima u svijetu dobro je da pitate
njihov savjet ako želite na Uni uspješno ribariti. Čudna
Krajina
i Krajišnici pa tako čudna Una i njene ribe,
kako u vodi tako i one pokraj vode, sve ljepša od
ljepše.
Kraj
U
amanet unskim ribarima i uskim ribama, napisao: Salih Čavkić,
Belgija, 31/07/1999.
(Inicijativa
i fotografski snimci su prilog sportskog kluba: "Para-Club
Bihać")
Pošaljite
email na ORBUS sa vašim sugestijama, pitanjima ili
komentarima o ovom
vebsajtu ili nazovite. Hvala.
Send
mail to ORBUS with suggestions, questions or comments about this
web site. Thank You!
