Coded in Central European Windows-1250
O zemljo moja!
Čitajući ove vijesti iz Domovine ponovo osjetih zebnju kao one skore
'92 i pomislih koliko malo čovjeku treba da dodirne opet svoj smisao
i u njemu ljubav prema Domovini kao onu najljepšu nit
što bitiše
nesvijesno o čovjeku, neovisno o njegovom fizičkom htijenju. I ona,
ta nesebična ljubav, udari k'o džemre u proljeće po Bosanskim
čairama,
zapljusne te prkosom i snagom, a tebi drago što pripadaš toj zemlji i
tom narodu. Tako nahranjen tom silinom postaješ, najjači.....običan i
malehan izrastaš u golijata i na
žrtveniku grude rodne spreman si
da darivaš ono najsvetije ovo zemaljsko – svoj
život! O zemljo moja samo
ti valjda znadeš, gdje li je moja sidretul munteha?
U toj
čudnoj realnosti svaki grumen zemlje k'o da te sluša i k'o da
znade tvoja htijenja, a ti sihirom darivan s lahorom obletiš i
obljubiš svaku travku, svaki kamen k'o za oproštaj.... izbrojiš još
jednom sve bobke na školskoj računaljki, sjetiš se učitelja,
majke, oca, prve djevojke.... sjetiš se jarana i prvih tuča, brata,
žene i dječice!
Čitav život dodirneš u jednom trenutku bitisanja,
halališ se i shvatiš da pripadaš samo njoj jedinoj, toj zemlji Bosni
plemenitoj!
I tad si spreman. Spreman si na sve kao nikad prije, naoružan
ljubavlju ti postaješ zvijer što brani svoje jedino gnijezdo, svoju
zemlju....., a krik ljubavi postaje krik ratnički: "Ni jedan grumen
zemlje Bosne nećeš više dušmane odnijeti, ni jednu kaplju hladne Drine
nećeš više dušmane zagaditi jer moje je srce na braniku Domovine! A ti
znaš kako je srce vrelo, Bošnjačko!"
SMRT IZDAJNICIMA BOSNE PONOSNE!
Ibro SUHOPOLJAC
- Streljaću dušmane
ljepotom onako kako su nas oni metcima. Bit' ću sretan ako
moja riječ ostane u jednom Bošnjačkom i Bosanskom uhu. Tada
ću znati da nije bila uzaludna.-
NAZAD NA SADRŽAJ
"Čuvaj rode jezik iznad
svega, ako treba umiri
za njega."
(Salihaga, Preporod 1901.)