DŽENNETSKE  HURIJE[1]

Bože moj, sve muške glave u mojoj obitelji uvijek su tragale za ženskom ljepotom. Tako je i sa mnom sada. Oko mene sve ljepotice, barem za oko, ako ne za dušu. Ne može me u mojim sadašnjim asocijacijama mimoići priča koja je stara u našoj familiji skoro četiri stoljeća. Priča koja se neprestano pripovijeda kao mudrost moga pretka. Meni je pričao moj djed, a njemu njegov otac. Interesantno je da se sve to dogodilo mome pretku, nekom pračukunpradjedu koji se zvao isto kao i ja. A evo što mi je ispričao moj djed po majci, Latifaga:

... Ulazeći u odaju Benjaminu se učinilo da je pretamno. Međutim ubrzo se navikao na polutamu te čudne prostorije. Otrijeznio ga je miris tek procvalih arapskih ruža koji je nadjačavao mirisne štapiće Indije. Osjetivši blagi umor, prilegao je na veliki okrugli krevet prekriven svilom boje zlata. Iznad sebe pogleda ornamente u obliku zvijezda. Podsjetiše ga na crteže koje je crtao u pijesku na obali Vrbasa kao dijete. Veliki evnuh sultanovog harema Topkapi saraja u Istambulu pojavi se na vratima. Pokloni se i pomaknu se u stranu. Iza njega se pojaviše tri siluete prekrivene bijelim damastom. Sa njima uđe i opojni miris kane[2]. Benjamin se nalakti, još uvijek ležeći na krevetu i pogleda u čudu. Veliki evnuh reče:

- Svijetli sultan Sulejman El Kanuni, blagost ga Allahova džellešanuhu[3] obasjavala na ovom i onom Svijetu, šalje ti ovaj poklon. Priznao je velikom veziru Mehmed-paši Sokoloviću da mu je drago što je poslušao tvoj savjet. Nije vjerovao da u Bosni postoje takvi tumači snova. Evo ti tri džennetske hurije. Tvoje su, raspolaži s njima. Ali prvo riješi jedan zadatak. Trebaš ih prepoznati. Sve tri pripadaju obiteljima koje poštuju svete knjige. Prvoj je blizak Tevrat[4], drugoj Indžil[5], a trećoj Kuran Časni.

- Kako ih prepoznati? Po čemu? – zbuni se Benjamin i diže se s kreveta.

- Lijepo... Sve tri su iz tvoje domovine. Sultan samo želi vidjeti koliko poznaješ svoj zavičaj po najljepšim cvjetovima u njegovoj Carevini.

- Ali po čemu ću znati koja je koja? – čudio se i dalje mladić.

- Pokaži malo sabura[6] sinko. Sve će ti se samo reći kada ih vidiš. Ne smiješ ih ništa pitati. Ne smiješ ih dodirivati. Smiješ im skinuti platno sa tijela. I samo ih smiješ gledati. Ti moraš odgovoriti sam sebi na pitanje koja od njih pripada kojem narodu? Mogu ti pomoći savjetom: gledaj ovu krasotu razumom, a ne srcem. Ako što pokušaš prije nego što riješiš zadatak straža ispred vrata će to čuti i meni će javiti. A tad gubiš sve tri.

Veliki evnuh se povuče tiho kao džin[7] iz Aladinove čarobne svjetiljke. Benjamin se počeša iza uha. Oprezno im priđe bliže. Osjećao je u cijelom svom biću do tada nedoživljenu strepnju. Pogleda u sve tri siluete. Bijahu iste visine, otprilike istog stasa i jednako su mirisale – na njegovu domovinu Bosnu. Približi se na korak srednjoj silueti. Osjeti toplinu koja je izbijala ispod damasta.

Diže ruku i otkri prvu huriju. Ugleda pred sobom nebesku ljepotu. Imala je put boje svijetlog oblaka i dugu, poput požara crvenu kosu. Oči joj bijahu tamne kao proljetna bosanska noć, a iz njih su iskrile zvjezdice dok ga je drsko gledala. Usne su joj bile rumene poput zalaska ljetnog sunca. Držala je obje svoje vitke ruke preko grudi skrivajući ih. Uočio je kako joj se grudi ispod ruku dižu i spuštaju. To ga još više zbuni jer djevojka je jednom rukom mogla skriti grudi, a drugom svoje krilo.

- Majko moja mila, što je ovo?! – reče naglas i istog trena odluči se okrenuti drugoj djevojci.

Otkri djevojku koja je stajala desno od srednje. Zasjeni ga rajski sjaj njene kože. Kosu je imala dugu i kao grijeh crnu. Možda mu se učinila samo malo sjajnija. A njene mu se oči učiniše toplije i milije od očiju srednje djevojke. Usne su joj bile poluotvorene kao da ga mami na poljubac. Imala je takve dojke iz kojih je osjetio da izbija vrelina i nijema, tek začeta žudnja. Njene ruke, poput vratova dva labuda spuštale su se dolje i sakrivale njeno drhtavo međunožje.

- Pobogu, pa kako je ovo moguće?! – izleti iz Benjamina kojem počeše noge klecati...

Ipak, odluči otkriti odmah i treću djevojku. Ugleda pred sobom neočekivan prizor od kojeg osjeti slabost u stomaku. Djevojka je imala jednako nježan ten kao i prve dvije, imala je predivan stas, bujnu, tešku, gustu kosu boje pitomog kestena i prelijepe, nedirnute grudi, ali nije joj mogao vidjeti oči. Oči su joj bile pokrivene tankim vitkim prstima kojima je skrivala svoj pogled. Benjamin osjeti da mu se hvata mrena na očima od blještavila njihove pojave.

- Sad mi baš više ništa nije jasno! – reče kao u bunilu i odmaknu se nekoliko koraka unazad. Dohvati nargilu, ali je odbaci sjetivši se da u njoj nije njegova omiljena hercegovačka škija. Pogleda na stolić kraj kreveta i dohvati sa njega isjeckani hašiš koji je počeo pušiti sa dervišem Amarom kada ga je ovaj uveo u tajne snova. Na brzinu, jednom rukom smota sebi cigaretu i zapali. Povuče nekoliko dubokih dimova ne bi li došao k sebi i u svoje, njemu svojstvene visine. Cijelo vrijeme je gledao ljepotice i čudom se čudio. Ni jedna nije imala nikakvog nakita na sebi. Nije im ni trebao, jer njihova divota bila je ukras sam sebi dovoljan. Sve su bile kao san snova koji je prvi put usnuo na livadi iznad Vrbasa kraj svoje kuće u Banjaluci. Bile su kao trolist djeteline koju je prebirao tražeći onu koja ima četiri lista. Nekad je vjerovao kao i sva djeca da će mu ona donijeti sreću. Hašiš ga nagovori neka kaže:

- Vas ste tri, a ja sam sâm. Vas tri zasigurno znate tko sam, a ja vas ne znam, jer vas ne razlikujem. Ti srednja kriješ svoje grudi. Zašto baš grudi, zašto su ti dojke toliko važnije nego izvor života koji krije druga, ili oči – ta ogledala duše, koja krije treća? Ako me i jedna od vas želi, pomoći će mi otkriti koja je koja. Vi ste sada ionako moje, a ja nisam vaš, dok ne riješim vašu tajnu.

Benjamin povuče još nekoliko oštrih dimova i vidjevši da sve tri vile stoje spokojne, gorde i odlučne u svojoj tišini, on se odjednom prisjeti stare bosanske brojalice iz djetinjstva:

- Eli, neli, veli... Ti si ptica, ti lisica, a ti vjeverica... Prznica, lažljivica, kradljivica... Ti si dan, ti si san, a ja Bosne ban...   I što sam sad postigao...? Ništa! E, jeb...!

Benjamin prekide psovku i opet povuče dva-tri dima ne bi li u hašišu našao spas i rješenje problema. Djevojke su i dalje stajale kao da su od mramora: mirne, uzvišene i  božanstvene. Kao da ih je neki paganski bog pravio samo za sebe.

-Znam da je u vama skrivena vaša tajna. Jedna od vas je muslimanka, druga kršćanka, a treća židovka – reče im to i priđe, pa nastavi govoriti oholo, kako samo muškarac može pred obnaženom djevojkom:

- Ti si židovka, ha? A možda i nisi? Ti si, kao, muslimanka, ili nisi? Ti bi mogla biti i kršćanka, ali nisi? Ili si ti muslimanka, a ona je kršćanka? Možda je židovka ona koja mi se čini da je kršćanka? Ili je kršćanka upravo ona za koju ja mislim da je muslimanka?

Benjamin se jednom okrenu oko sebe, pa još jednom, pa opet, i iznova. Zavrti se ludo kao čigra kako ga je učio derviš Amar i pade na perzijaner. Uleti u carstvo sna. I usni san. I u snu tajnu na koju dobi odgovor.

Diže se okrijepljen blaženim snom istočne trave i vidje sve tri: djevojke, anđele, hurije, kako stoje i čekaju odgovor. A Benjaminov odgovor, kad im je prišao, kad se šeretski nasmijao kako to može samo Bosanac, je glasio:

- Ti si trojedna: i kršćanka i muslimanka i židovka!

Zadovoljno klimanje glavom potvrdi da je Benjamin u pravu.

A u snu je Benjamin vidio ovo: derviš Amar pušio je hašiš i smijao se držeći Benjaminovo srce u ruci. Govorio je:

- Tvoj mozak je tvoje srce. Ti srcem razmišljaš. A to je ogromna greška kao i kod svih tvojih zemljaka. Allah džellešanuhu ti je podario razum. Ostavi srce za ljepotu...

- Ali, one su ljepota.

- Ne, one nisu ljepota. One su samo privid tvoga srca. Ne može biti lijepo ono što dolazi iz prirode. Čujem ljudi kažu: Perzija je lijepa zemlja. Ili, kako je lijep ovaj vodopad. Što tu ima lijepo? To je samo priroda. Ona nije djelo umjetnika i ne može biti lijepa. Ona je samo – prirodna. A prirodu je stvorio Allah džellešanuhu – i priznaj da On nije umjetnik. Čovjek je stvorio i njih tri, a da li zbog toga treba biti umjetnik? Hajde pogledaj ih sada u snu, na javi ne smiju govoriti, ali u snu je sve dozvoljeno, zato snovi i postoje, da u njima možeš pričati sa drugom dušom.

I zaista sve tri su tu stajale. Jedna reče:

-Ti misliš da sam ja muslimanka zato što sam sakrila oči?
A što to treba značiti? To može značiti da ja krijem oči od svega što mi mogu učiniti. I da mi je svejedno što me posjeduju jer svojom dušom to ne vidim. Po tome proizlazi da sam licemjerna. A da li bi ti ikada pristao imati licemjernu ženu kraj sebe? Ne bi!

Druga mu reče:

- Ti misliš da sam ja Židovka, jer sam pokrila svoj raj. Naravno, u njega nema svako pristup. Znači li to da nudim muškarcima kroz poljubac med svojih usana? Nije li to dvolično? Nije li ludo mijenjati raj za med, kad u raju ima više meda? To je dvolično, zar ne? A priznaj da ni jedan muškarac ne bi htio imati dvoličnu ženu, pa ni ti.

Treća reče:

- Ti misliš da sam ja kršćanka jer krijem ono što najviše bode oči muškarcima. Tačno, ja krijem mlijeko, život. Ali zato misliš da olako dajem sve ostalo? Pa koliko bih nemoralna bila kada bih nudila sve ostalo, a samo grudi krila? Ja znam da ti nikada ne bi pristao živjeti sa nemoralnom ženom.

Benjamin tada reče:

- Dobro, dajte mi te vaše tajne. Pokažite mi svoje krilo, oči i grudi.

One poslušno učiniše što je tražio od njih. Ona što otkri krilo imala je snježno bijeli Venerin brežuljak.

Ona što otkri oči imala je oči, ali one bijahu bez šarenica i zjenica – i stravično su zjapile svojom slijepom prazninom.

Ona što otkri grudi, imala je obje dojke, ali na njima nije bilo bradavica. Ljepota se pretvorila u užas.

- Što sada imaš reći? – rekoše tri ženska demona istovremeno.

Benjamin se nije dao zbuniti. Reče odlučno:

- Ti, jer nemaš bradavica, nije ti suđeno imati sretno potomstvo, jer će ti uvijek žene iz drugog naroda odgajati djecu, sa mlijekom će primati tuđe, a ne nasljeđe tvog naroda.

Ti što su ti oči iskapale od tuge, nikada nećeš moći dovoljno vidjeti istinu, uvijek će ti muškarac davati samo svoju istinu i bit ćeš primorana vjerovati u nju.

Ti koju su obrijali dolje da bi te obilježili kao što muškarce obilježavaju jer ih sunete, nikada nećeš dovoljno uživati svojim tijelom, jer samo je privilegija muškaraca da pokažu svoju nasladu u zagrljaju sa ženom.

- Samo si dopola odgovorio i sve je tačno. Što dalje? Koja je koja? – vrištali su demoni.

- Sve ste slične – započe odgovor Benjamin – Poslije nekog vremena čovjek shvati da svakoj ljepoti nešto nedostaje. Zato žene treba primiti onakve kakve jesu. Ali, budući sam ja Umjetnik Sna, ja ću izabrati način kako biti sretan. Tebi, Židovko bez bradavica dajem grudi kršćanke, tebi muslimanko kojoj je uživanje uskraćeno dajem krilo Židovke. Tebi kršćanko bez očiju dajem oči muslimanke. Zagrlite se jer ste sestre istog oca i majke. Jedni ga zovu Adem, drugi Adam, a majku zovu Hava ili Eva. Tako je to.

Njih tri se zagrliše, priljubiše se jedna drugoj, kose, ruke i noge im se prepletoše, a Benjamin začu jedan bolan uzdah koji ga probudi. Pogleda oko sebe još uvijek pod utiskom sna i vidje pred sobom damast koji je prekrivao neko tijelo. On priđe pokrovu i diže ga. Pred njim je stajala djevojka koja je imala sve, savršena žena, bez ijedne mane.

- Ti si trojedna; i kršćanka i muslimanka i Židovka! Idi i reci Velikom evnuhu da si Židovka, jer imaš grudi kao kršćanka, da si kršćanka jer imaš oči kao muslimanka i da si muslimanka jer imaš krilo kao Židovka. Ti si trojedna Ljepota, vječita Istina, kao i sve djevojke iz moje domovine. Uzimam te, jer onaj tko voli jednu ženu voli sve žene, a onaj koji želi sve žene, ne voli ni jednu.

Zlatko Lukić

---

[1] Tur.: Džennet – Raj, hurije – ljepotice: Rajske ljepotice.
[2] Tur.: kana – prah tropske biljke kojim su žene bojile nokte, obraze i kosu u crveno.
[3] Arap.: Džellešanuhu – Neka je slavno Uzvišeno Biće Njegovo.
[4] Turski naziv za hebrejsku svetu knjigu Toru.
[5] Turski naziv za sveta kršćanska Evanđelja.
[6] Tur.: sabur – strpljenje.
[7] Tur.: džin – duh (u ovom slučaju koji ispunjava želje svome gospodaru).

Coded in Central European Windows-1250


 
Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:19/04/2005 - Last modified: 22/03/2010