Autor: Meho Baraković



Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma










Na ovim stranicama
objavljujemo radove iz
proze i poezije naših
članova, prijatelja i
simpatizera.


KNJIGE





Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija

Zapis, slovo o ljudima i gradu podno Leotara

O DVIJE KNJIGE U KOJIMA "ZEHRU" I TREBINJA IMA...

Piše: Meho BARAKOVIĆ

---

Minulo je, prošlo je vise od deset godina da ne živim u Trebinju. Iz grada sam, protiv svoje volje (čitaj, protjeran!?), kao i brojni muslimani, Bošnjaci. Trebalo je izbjeći dalja fizička zlostavljana i živu glavu iznijeti. I dogodilo se da sam kao i mnogi dobio novo ime: raseljeno lice, izbjeglica, prognanik, a u suštini to znaci, samo jedno: da me vise nema u Trebinju, ili da me ima vrlo malo "na kašikicu" što bi se reklo, i to samo ljeti na nekoliko dana. Eto, sada sa Trebinjem "razgovaram" na način što o Trebinju sanjam i pišem, želeći da trajno sačuvam svoje "fotografije" o gradu, vremenu i ljudima, koji su sačinjavali "krug" u kome sam odrastao i učio se dobroti i vrijednovanju svakog živog stvora.
Sada u svome švedskom stanu u Göteborgu, ispisujem neke "Slike" i čitam neke knjige u kojima ima Trebinja i ljudi koji su na izvjestan način grad na Trebišnjici, činili gradom. Hoću reći, i znano je, da svaki grad gradom cine ljudi...
Samo zašto da se ne zna, da je prije nekoliko mjeseci, u godini ovoj (2004.) goraždanski profesor Hajrudin Causevic, sada takođe stanovnik Göteborga, napisao i objavio knjigu pod naslovom "FAHRO: PROFESOR FAHRUDIN BAŠČELIJA U SJEĆANJIMA I ANEGDOTAMA". Knjiga se dotiče Trebinja, jer poglavlje IX ima naslov "Fahro u Trebinju" (88-106 strana) u kome se u anegdotskom maniru opisuje boravak pomenutog profesora u gradu Trebinju. Profesor matematike i fizike Fahrudin Baščelija, bio je profesor u trebinjskoj Gimnaziji u vremenu od 1948. do 1954. godine. Hajrudin, praveći knjigu sjećanja i anegdota, kontaktirao je Trebinjce: dr. Šefketa Arslanagića, profesora Nikolu Kovača, arhitektu Vuka Roganovića, Nedžada Fazlinovića, Mustafu Cica Arnautovića... Svi su oni ponešto ispričali anegdotsko o svome dragom profesoru. Evo dvije anegdote koje je ispisao za knjigu Hajrudinovu, arhitekta Roganović:
"Odličan učenik Nikola Čučković, kasnije profesor i direktor gimnazije, često je odsustvovao sa časova zbog porodičnih razloga. Razredni starješina profesor Fahrudin Baščelija znao je da ti izostanci neće negativno uticati na Nikoline ocjene iz bilo kog predmeta pa je na šaljiv način prihvatao njegova usmena opravdanja.
Razgovor bi obično tekao ovako:
- Gdje si bio juče, Nikola?
- Bolio me stomak.
- Bolio stomak. Opravdano.
Nakon tri dana opet:
- Gdje si bio juče, Nikola?
- Boljela me glava.
- Opravdano., boljela te glava.
Nakon kratkog vremena opet:
- Gdje si bio, Nikola, juče? Stani! Ne govori ništa. Da vidim. Prvo te bolio stomak, pa glava. Sada je na redu stomak. Dakle, bolio te stomak. Opravdano.

Izlazi Fahro iz zbornice da kao dežurni nastavnik obiđe hodnike i druge prostorije da vidi je li stanje redovno. Uputi se dugačkim hodnikom na čijem kraju se nalazio muški đački WC u kome su đaci obično pušili za vrijeme velikog odmora. Neko od učenika utrča u nužnik i proglasi uzbunu. Sta se moglo uraditi za dvadesetak sekundi, latiše se "svoga posla". Fahro ulazi u WC i pravi se da ne primjećuje gust dim cigareta nego počne da komentariše:
- Aha! Ovdje niko ne puši. Savo piški, a i Bimbo piški... (Bimbo, to je onaj trebinjski vaterpolista što je znao u vodi i nogom postici gol... opaska autora ovoga teksta).
Onda se Fahro sagne i kroz izvaljenu donju dasku klozetskih vrata ugleda Miralema koji je u brzini samo stigao da svuče pantalone i čučne.
- Bolan, Miraleme, kada kakiš što ne svučeš i gaće?
Smijući se svom "strogom nalazu", Fahro izadje iz nužnika. Pušači su bili malo postiđeni, ali i uvjereni da voljeni profesor neće podnijeti prijavu".

Druga knjiga o kojoj želim napisati riječ - dvije, slovo koje, a u kojoj ima Trebinja zove se "KROZ BOSNU I HERCEGOVINU", a njen je autor Šveđanin - dr. Avgust Heimer. Orginal knjige je nastao 1904. godine, a prevod na bosanski jezik sačinio je, priredio i objavio dr. Izet Muratspahić, profesor na Univerzitetu u Uppsali, gdje je knjiga i objavljena, ove 2004. godine. Ova knjiga u čijem podnaslovu stoji da je rijec o "ilustriranom historijski, geografski i etnografski opisu" zemlje Bosne. U GLavi V, koja ima naslov "Od Mostara do Jadranskog mora" (122 - 132 strana) ima podosta Trebinja i trebinjskog kraja: opisa Popova polja, Zavale, pećine Vjetrenjače i još podosta toga, ali i opasa samog Trebinja, prije ravno stotinu godina kako je grad na Trebišnjici izgledao. Evo šta o samom gradu piše:
"... U posljednje vrijeme su se pojavili, kako je već nagoviješteno, dugi svijetli redovi kuca koji po stilu gradnje podsjećaju na italijanske male gradove, moderne evropske građevine i parkove pune lisca. Orijentalna država sada dolazi do izražaja samo u unutrašnjosti tvrđavinskog grada, u čaršiji, kao i u Briegovi, moćnim plemićkim Resulbegovićevim plemenskim posjedom, čija se prostrana srednjovjekovna zdanja, zasjenčena visokim cempresima, ogledaju u Trebišnjici. Stanovništvo živi djelimice od trgovine s Dubrovnikom, djelimice od kucnih radinosti, ali najviše od uzgajanja vina i duhana. Ovo posljednje je Trebinju obezbijedilo svjetsku reputaciju. Njihov duhan za cigarete jedan je od najboljih duhana koji uopće postoje - ovu sortu s ljubavlju pusi i sam sultan. Stalno se proizvodnja povećava, a ipak je teško udovoljiti povećanoj potražnji. Jedna velika glasovita fabrika duhana zapošljava značajan broj radnika.
Par sati puta od Trebinja, u jednoj zanosnoj dolini 770 m. nadmorske visine, kao mali raj sam za sebe, nalazi se državna voćna i vinogradarska stanica Lastva. Ovo sjajno mjesto kraj vode i jednaka blaga klima, učinili su ga omiljenim ljetnim posjetilištem za žitelje toplog trebinja".
Zanimljivim se, čini, i citirati doslovce fus notu broj 37 u kojoj se kaže: "Ime Trebinja se prošlog ljeta našlo u cjelokupnom evropskom novinarskom tisku i dobilo tužnu znamenitost. To je bilo, naime, zbog toga što je tamo 15 vojnika za vrijeme jednog manevra poginulo od sunčanice, a jedan broj je bio teško bolestan. Posvuda dolje izražene su najveći bijes i srdžba prema zapovjedništvu. Užasno je da se u jednom području bez sume i vode izvodi jedna vojna vježba posto temperatura dostiže do 50 stepeni Celzijusa, a tada svaki vojnik tegli prtljag od 30 kg. Pukovnik i oficiri su dobili takođe zasluženu kaznu".
Eto, to piše u objašnjenju fus note...

Završavam ovaj zapis, ovo slovo o Trebinjcima i Trebinju, što iz knjiga pomenutih pročitah i saznadoh, zagledan u Švedsko zvjezdano nebo, pod kojim sada živim i koračam. I jos mislim, i jos uistinu mnogo, mogo Trebinja u meni ima. Kada me "bolest" počne napuštati ja onda Trebinje tražim u knjigama. Upravo, kao što je to bilo i ovoga puta...
Samo da se ne zaboravi. Jer, ljudi smo, što pamtimo i istrajavano na istini. Niko, bas niko nam ne može uzeti ono što je nase, a uz sve materijalno što je, mislim na sjećanje naše i na uspomene nase. Sto je nase, naše je...

TREBINJCI SE "SABRALI" NA NAČIN - TREBINJSKI

Coded in Central European Windows-1250


 

Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:28/09/2004 - Last modified: 22/11/2011