Autor: Meho Baraković



Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma










Na ovim stranicama
objavljujemo radove iz
proze i poezije naših
članova, prijatelja i
simpatizera.


KNJIGE





Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija

Zapis, morski, sa juga

RECI MI, KAKVO JE MORE PRED DUBROVNIKOM

Piše: Meho BARAKOVIĆ

Boze dragi, samo kakvo si nam ovo ljeto, namijenio, u Švedskoj, nama Bosancima i Hercegovcima, nama koji ne odosmo u Bosnu i na jug. Ne da nam treba, po vas bogovetni dan kišobran, nego i odjeća, ona prava zimska - topla. Nigdje bez jakne, košulje i najčešće deblje i dugih rukava i kišobrana, bezbeli. I tako iz dana u dan. Neko "bolesno" vrijeme, koje covjeka razara iznutra. Stalno imam osjećaj da mi nedostaje vazduha i da dišem vrhovima, samo vrhovima pluća. Kao da mi kiseonika ponestaje. Jesam stariji čovjek, ali sam jos uvijek, podobro, uzgor i "pod viskom", kako bi zidari, znali reci. Jos, ništa me podobro ne boli, ali da sam mlad - nisam.

Boze dragi, ima li iko među nama da je zaslužio poveći grumen Tvoje dobrote, pa da je može razdijeliti u obliku zrnevlja, među nama koji smo manje dobri i plemeniti bili. Daj nam bolje vrijeme da bi i mi bolji ljudi bili. Ispade, da je ovo neka vrsta pogodbe? Ne, nikako! Nisam na tako nešto, ni pomislio. Samo mi se to "otkotrljalo" sa usana. Mi smo, obična ljudska stvorenja, sklona da griješimo i smrtna - samo tako. ...

- Ja znam, ti si ono, koliko se naših ranijih razgovora sjećam, sa onih južnih strana. Samo što ti more nije udaralo u prag kucnih vrata. Tebi mogu reci, kakvo je more pred Dubrovnikom? I plavo, i slano, i toplo. Vi Trebinjci, ja to znam, bi znali reci, kada je morska voda pretopla za kupanje i osvježenje, e vi bi tada rekli: "More je ko pisaca!" Znam ja, da ste vi imali i svoje more - ono "trebinjsko more u Kuparima". Sada ste se vi Trebinjci iz skandinavskih zemalja, ali i ostalih, malo dislocirali, koji kilometar jos južnije, pa se ljetno okupljanje vas Trebinjaca, događa - u Mlinima. Kada u julu mjesecu naročito u Mline zakoračiš, Boze dragi, kao da si došao na susret i "sabiranje" Trebinjaca, ono što se u Göteborgu, krajem maja organizuje. Ima vas sa svih strana i meridijana...

Nego, nisam htio o tome, toliko, da ti govorim. Hoću jos, ponešto, da ti kažem o Dubrovniku, o ljetnom Dubrovniku. Sjetih se samo, uzgred, naslova knjige "Smrt u ljetnom Dubrovniku" Gojka Berića. Ako ti kažem da sam se u Dubrovniku susreo sa svojim nekadašnjim životom, moraš mi vjerovati. I ovoga je ljeta, taj Grad podno Srđa, kao rastvorena školjka. Turista sa svih strana i sa svih daljina. Mogu ti reci, čuo sam ne bas podosta i švedskog jezika. Dakle, došli i Šveđani da se nagledaju plavetnila, nebeskog i morskog. A Stradun, ono što bi se reklo glavna ulica u Starom gradu, u kasnim popodnevnim satima, ti je, mirisna bašča. Mirišu raznovrsne kreme za sunčanje, parfemi, ali i golišava ljudska tijela, brojnih turista. Svuda samo radost i vedrina. Troši se novac, kao da se sa mukom, ne zarađuje. Vidim svojim ocima, svijet ima para. I uvijek je neko imao. I previše...
Moju Zlatku i mene, tih dubrovačkih sedam dana, nije koštalo ni - krune. To nas je sin častio, sa željom da se za trenutak povratimo i vratimo u one lude, jedino ih tako mogu nazvati, godine. Prije neki dan, vratili smo se, iz Banja Luke i Sarajeva u Göteborg, a meni jos uvijek oci pune Dubrovnika. Moju Zlatku, ne smijem da pitam: "Sta vidi, dok pijemo, onu uobičajenu kafu, oko pet popodne?" Ja, kao da mi je dvadeset, jos u ocima nosim Dubrovnik. Onaj ljetni Dubrovnik, onaj Dubrovnik s kraja juna i početka jula. I toplo mi je od toga, u dusi...

I jos jedan kisni dan u Göteborgu, ali i u cijeloj Švedskoj. Vrijeme nekakvo - nikakvo. Mrzovoljno i sipljivo. Covjeka hvata nekakva unutrašnja studen. Ne zna, šta će od sebe. Nema mira. Sve što sam stariji, sve vise vrijeme na mene utiče. Ovo današnje i ono od juče, i od prekjuče, podobro me iritira. Starim li ovo, na prečac, ili me sve vise ispunjava nekakav nemir, koji je odnekuda došao i pravo na moju adresu. Pored tolikog mnoštva ljudi, zašto baš na moja vrata da zakuca i da se nepozvan i nepoželjan, u mene, useli. Ima i drugih.
Boze dragi, podari mi sutra, malo topline i sunca, da bude......

I da ne bi julskog kišnog popodneva, sigurno se ne bi susreo sa Asimom Zaimovićem iz Banja Luke, koji vise od deset godina živi sa svojom Zlatkom i sinovima u Göteborgu. Znam, da on ovo neće pročitati, jer naprosto ne čita nikakvu štampu i novine. U novinama sve što piše, po njemu, mome Asimu Zaimoviću, podosta je - laži i zlonamjernih marifetluka, kako bi on po sve to formulisao. Tako, on misli...

28.09.2004.

TREBINJCI SE "SABRALI" NA NAČIN - TREBINJSKI

Coded in Central European Windows-1250


 

Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:28/09/2004 - Last modified: 22/11/2011