Književnik i reditelj Mirko Kovač

NEDOSTAJE NAM VELIČINA JEDNOG KRLEŽE

Sa književnikom i rediteljem Mirkom Kovačem razgovor vodio Ševko Kadrić.

Mirko Kovac je Srbin od Trebinja, autor knjiga: "Vrata od utrobe", "Gubilište", "Životopis Malvine Trifković" dobitnik nagrade "Tuhovski" koja se dodjeljuje piscima u egzilu, svojevremeno dobitnik dvije ninove nagrade, živio u Beogradu i jedan od prvih stradalnika Miloševićeva režima.

Kovač: Roman "Životopis Marvine Trifković" je napisan šezdesetih kad sam živio u Zagrebu i preveden je na vise jezika. To je zapravo starija knjiga čija se tema podudarila sa našom sadašnjom stvarnošću na jedan svakako drukčiji način. "Gubilište" je napisano kad sam imao 23 godine. Prevedeno je eto i u Švedskoj i dobio sam kritike koje mi kao čovjeku jako laskaju. Ta knjiga sa temom apokalipse je na način književne intuicije predvidjela dosta toga što se poklapa sa ovim danas.

Kadrić: Zašto se dodjeljuje "Herderova nagrada" ?

Kovač: Dodjeljuje se za životno djelo. Herder je veliko ime njemačke literature i Nijemci tu nagradu nazivaju "Malim Nobelom". Dodjeljuje se arhitektima, povjesničarima umjetnosti, književnicima, slikarima. Dobili su je Miroslav Krleža, Herbert Binjev, Rumunski pjesnik Nikita Stanesku i dr. I meni samom to priznanje mnogo znaci. Nagrada "Tuhovski" koju sam dobio je takođe vrlo značajna nagrada i dodjeljuje je švedski PEN piscima u egzilu. Dobio je Salman Ruždi prije mene a spisateljica iz Bangladeša o kojoj se mnogo pisalo, poslije mene. Podržava pisce koji su slijedili liniju Tuhovskog koji je 1933 godine napustio Njemačku i Hitlera te čekajući papire izvršio samoubistvo. On je osjetio zlo fašizma prije mnogih a bio
je izvanredan novinar i pisac.

Kadrić: Šta vam znači NIN-ova nagrada?

Kovač: Pa onda je to bila moja zrela knjiga "Vrata od utrobe" i nagrada je imala svog značenja. Za knjigu "Evropska trulež" takođe sam dobio NIN-ovu nagradu 1986. god. Danas je taj dio mog života nepovratno prošao. Ne pratim vise ni NIN niti bilo šta što se dešava u Beogradu. Ne mogu se sjetiti ko je posljednji dobio tu nagradu. Danas je to sve izgubilo svoju vrijednost, ta nagrada je vjerovatno onakva kakav je i taj list. Imajući u vidu duhovno stanje u Beogradu ja sam i nagradu i sve to tamo zaboravio.
U Hrvatskoj sam došao prilikom napada na Dubrovnik osuđujući generalsku ludost i napad tog grada. Htio sam tim gestom da se stavim na stranu napadnutih i osuditi to zlo koje je pokrenula bivša JNA i agresija na Hrvatsku.

Kadrić: Otkud u ovoj suludoj politici, i nije toliko suluda koliko je planirana toliko vaših Hercegovaca te Milošević, te Drašković, Nogo i Dutina i dr. ali i Mate Boban, Šušak..? Je li to po onoj narodnoj: Ljuti ljudi sa ljuta krša?

Kovač: Teško je objasniti sve motive tih ljudi ali ima i onih blagorodnih.
Nije pravilo da su ljuti judi sa ljuta krša. Za ove koje ste spomenuli smo odavno znali da će biti takvi i za mene nisu bili iznenađenje ni Đogo ni Nogo i dr. Ali nisam mogao vjerovati da će i osobno sudjelovati u krvavim stvarima. Vjerovao sam da će nekakva pjesnička pamet reagirati ali oni su išli do kraja. Mislim da su odgovorniji čak i od ubojica jer su imali uticaja u narodu. Njihove riječi su se slušale i to huškanje u rat sa ljudima po nečem različitim je ravno zločinu.
Kako objasniti da je među njima veliki broj ljudi sa velikim naučnim titulama, velikim brojem knjiga iza sebe. Ćosić, Koljević, Maksimovic, Karadžić se čak fali da ima najškolovaniji parlament na svijetu?
Kovač: To je u istinu pitanje koje ja sebi često postavljam. Ti ljudi gube pravo na titulu, ako je imao ikad pravo na nju ili su u pitanju bolesni ljudi. Oni su jednostavno našli svoj život u toj mračnoj strani svijeta. Čudno mi je da je inače veliki broj književnika u politici i što je najgore svi na strani zla što je fascinantno, mislim na one prije svega u Beogradu. Jedan dio njih je bježeći od svega raštrkan po cijeloj Evropi.

Kadrić: Krleža je poodavno rekao: Sačuvaj me Bože hrvatske kulture i srpskoga junaštva, nije li tako davno Krleža dosta toga proročki rekao. Kako bi izgledao osvrt na Krležu danas?

Kovač: Na žalost mi takvih ljudi vise nemamo i zaista bi sada bio jako potreban čovjek sa velikim književnim autoritetom. Te rijeci su danas mnogo primamljivije ako su na strani zla ako podstiču niske strasti, revanšizam i nacionalne osjećaje. Bilo bi dobro imati covjeka kalibra Krleže. Prisjetimo se njegovih "Deset krvavih godina" mi tamo sve vidimo ovog današnjeg što se zbiva nama i s nama. Sve je to išlo nekim drugim haotičnim tokom mimo dobrih ideja u literaturi, nekom drugom stazom istorije. Lično se mnogo puta vraćam Krleži i čitam ga sasvim drugim očima jer nam otkriva da je sve znao gdje živimo i predvidio sve što će nam se dogoditi. To što ga danas počinju mijenjati sa jednim Budakom, to može neko ko radi sam protiv sebe svoje kulture i sopstvenog naroda. Jedan Budak koji je apsolutno ratni zločinac, koji je potpisnik svih zakona o ratnim diskriminacijama, zakona o istrebljenju Zidova, jednom Krleži pretpostavljati danas tog i takvog Budaka može samo onaj ko sprovodi čin društvene destrukcije.

Kadrić: Sta je sa ljudima sa filma. Bili smo u prilici razgovarati sa Radom Šerbedžijom, Miralemom Zupčevićem, Josipom Pejakovićem čitali Kenovića i Sidrana. Evo većina književnika se obrukala kako su prošli filmski radnici?

Kovač: Nisam o ljudima sa filma do sada razmišljao, ocjene radi. Jedan Sian ili Karanović su napustili Beograd, ako izuzmemo najdarovitijeg i najboljeg od svih njih Emira Kusturicu koji se pokazao kako se pokazao, svi su se manje obrukali i iskompromitovali i normalno da oni danas ne mogu raditi i djelovati u situaciji kakva jeste. Film treba snimiti, platiti, plasirati i sl. Zao mi je da jedan takav talent kao što je Kusturica nije podržao svoj grad, svoje ljude i prije nekoliko godina sam oštro polemizirao sa njim.
Sarajevo mu je dalo pečat umjetnosti i šteta je što mu to nije vratio. Događaji sa Sarajevom i oko Sarajeva, događaje sa Bosnom i sa Bosancima - Muslimanima smatram temama ravnim najvećim u ovom našem stoljeću. Smatram tu tragediju Muslimana ravnom tragediji Židova za vrijeme prošlog rata.

Kadrić: Ima li Mirko Kovač nešto što bi poručio danas?

Kovač: Naprosto vjerujem da to što su ti ljudi prošli mora da se vrati na glavu onih koji su to zlo počinili. To što sam čitao, jedan moj Trebinjac Sejo Omeragic je napisao vrlo potresnu knjigu, je strasno, jednostavno čovjek nema rijeci da bilo šta kaže. Oni koji su to počinili, ponavljam naprosto vjerujem kao kad se vjeruje u Boga, moraju najveći teret tog zla osjetiti po sopstvenoj glavi.

13.05.2004.

Coded in Central European Windows-1250

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:22/04/2004 - Last modified: 22/11/2011