(Prilog za 01. maj)
Mala ništa, beznačajne sitnice
Zorica Sentić
Zadovoljstvo:
To je sok od
iscijeđene sreće.
Sreća:
Skup beskonačnog
broja malih ništa
Jedna mirisna ruža. Osmjeh djeteta. Jedno zdravo u prolazu. Kafa u krevetu.
Jedno jutarnje milovanje. Buđenje. Zbunjiv, nespretan, brz poljubac.
Prijateljsko pismo. Jedno drugo ljubavno. Jedna kišna suza. Promašena
pjesma. Svijeća koju palimo. Jedna druga, koju gasimo. Jedno Ne za jedno Da.
Požutjela slika. Jedan telefonski razgovor. Jedna istinita bajka. Jedan
kamenčić, čudna uspomena.
Jedan lastavičji prelet. Jedna opomena. Jedno vruće-kuhano vino sa
karanfilićem. Stara pjesma na harmonici. Jedan izdah između bezobrazne
riječi. Pramen kose. To jedno nježno jutro. Rana Zora. Noć bez kraja.
Slanina i jaja. Isti san. Jedna bombona, mentol. Draž drhtanja. Mali
dekolte… Strasna zanesenost. Svadba starog prijatelja.
Zaboravljena ljubav. Požutjela razglednica. Tegla s medom i flašica puna
snijega. Tvoje vječito pitanje: - Gdje ode njegova bijela boja…? Jedno
klizanje. Tvoje ćutanje. Jedna epizoda serije na TV-u. Nezavršen roman. Zvuk
violine na staroj ploči. Golub pismonoša.
Tvoja nečujna muzika, moja nevidljiva krila. Naša tajna bajka. Tvoja želja,
moja pjesma. Igra karata. Svađa puna "volim te". Jedna oproštena greška.
Malo soli zaboravljenog. Jedna kašičica meda u šolji mlijeka.
Čaša rozea… Čaša crnog vina i kap koja prekipi. Karmin na košulji. Jedna
kockica čokolade i jedan buket ljubičastih ruža. Jedna omiljena knjiga.
Flaša neotvorenog šampanjca. Jedna napukla šolja. Jedan egipatski kip. Okret
na biciklu. Prvi poljubac u bioskopu i moj ljuti tata. Pozlaćena para ispod
jastuka ... Kaktus koji raste, na koji si se ubo... Oh, kako si vrisnuo!
Neispunjeno obećanje. Prolaz preko zabranjenih staza. Neostvarene riječi
koje bole. Tvoja olovka koja piše samo istinu… Tajni, crveni, jedan jedini
poljubac, jednog 31. decembra... Jedan odlazak. Jedan povratak. Prekid
struje, jer nisi platio račun. Popodne na plaži gdje smo izgorjeli. Ljuti
sosovi. Stara teta pokojna. Večere ispred TV-a … Neslana supa. Kašnjenje
vozova, izmišljeni razlozi. Jedna suza. Prijatelji, neprijatelji. Pismo loše
napisano, koje nisi razumio. Luda ideja da ti poklonim kompas. Putovanje u
Veneciju i gondolijer koji nije htjeo da nam naplati.
Tvoja vječita ljubomora. Probušena guma, rezervna zaboravljena. Plavi
suncokret koji više nije žut. Zapušen lavabo. Samo si rekao: "Ma, nije to
ništa… baš ništa, sitnica…" i proveo si cijelu nedelju, uzalud…u ponedeljak
si zvao majstora.
Sjećaš se kako nismo mogli da nađemo kravatu, a imao si sastanak sa
bankarom… mislio si da će ga tvoja kravata impresionirati. Naljutio si se
zbog neopeglane košulje. Klavir je bio raštimovan. Nisi se oporavio od
gripa… tri dana. Jedan promašen sastanak. Odmor na Korzici.
Stol od formike koji je još uvijek u podrumu. Slike na kojima si video
bubamare. Harmonika koja nikada neće sama svirati. Smijanje bez razloga.
Bačene papuče. Neplanirano poslijepodnevno spavanje kod tvoje mame... i
tvoja tri ‘’volim te’’…moje tri tačkice... i naša vječita brbljiva tišina.
I dnevnik sa slikama južne Francuske, koji nikada nisi našao... u kome si
napisao velikim, crvenim i debelim slovima: " …tri tačkice, da ne
zaboravim da joj kažem da je volim cijele godine, a ne samo prvog maja."
I ona stara školska sveska koju sam sada pronašla, u kojoj su spavale mnoge
od ovih riječi, nabačene jednog prvog maja 1968, moje prve godine u
Francuskoj. Sa naslovom "beznačajne sitnice" ili mala ništa …
Zorica Sentić
Nice, France
http://zoricasentic.blogspot.com/
Kliknite ovdje za orginal na francuskom
