|
TAJNE BESKRAJNE
Kaži mi, kaži, neke tajne
što se oko mene
danima pletu,
pa nikako da izbjegnem zamke beskrajne
na ovom čudnom
svijetu.
Kaži mi zašto odjednom
odjeća postane
djeci tijesna,
pa roditelji muče muku
kako da nas obuku?
Kako to moja odjeća od stajanja
postaje iz mjeseca u mjesec manja?
Kaži mi, kaži, šta ima tamo
iza neba plava
i šume
i zvijezda sjajnih?
Ima li tamo djece što kao i ja
žele otkriti bezbroj tajni?
Kaži mi, kaži, neke tajne
da znam šta se oko mene dešava,
i kada će životne zamke
beskrajne
moći i jedno dijete
da rješava.
ČUDNI SANJARI
Baš je čudan ovaj svijet
stari
u njemu svako
nešto sanjari:
Na primjer – prozori prizemnica
sanjaju sneni cvrkut
ptica,
a soliteri što u nebu ogledaju lice
žele da budu
prizemnice.
Mjesec bi volio sunce biti
pa na svijet svoje
srebro liti,
a sunce da sjaj mjeseca ima
pa da zaviri
u snove ljudima.
Potok sanja da bude rijeka široka,
a rijeka da bude bistra
poput potoka.
Jedna košulja što nikad nije bila čista
sanja da jednog dana
čistoćom zablista,
a džemper čisti sa žicama
od zlata,
sanja gomile prašine
i blata.
Otac bi volio biti na mjestu
sina,
a sin da poput oca
bude ljudina.
Ponoć bi htjela da bude
zora plava,
a zora da bude ponoć,
pa da se naspava.
Djevojčice bi htjele
dječaci biti,
pa se po školi
junačiti.
A šta sanjaju dječaci?
Sanjaju da kao djevojčice
budu dobri đaci.
I svi bi htjeli
snovima skriti
bar jednom,
nešto drugo biti.
|
TRAGOVI LJUBAVI
Sve tamo dokle se nebo plavi
ima mnogo tragova ljubavi:
Kad rosa dotakne cvijeće usred mraka,
jutro se sjaji
od pupoljaka.
Krošnje kad poljubi zora čista
ujutro šuma
prolista.
Ptica kad zapjeva jutrom u gori
gnijezdo cvrkutom
zažubori.
Kad proljeće probudi rijeke snene
obale im se
zazelene.
Mjesec kad blista zori u oku
rađa se sunce
na istoku.
A dječaci kad vole pogleda plaha
sokaci zvone
od uzdaha.
MOJ OTAC MAĐIONIČAR
Jeste li čuli ovu stvar:
moj otac je pravi mađioničar.
Nema cilindra, ni zeca nema,
nije u crnom fraku,
ali mi uvijek ispuni
želju svaku.
I nikad ne znam šta je na stvari
kako to otac na mene baca
svoje čari.
Hoću knjigu, na primjer
olovku, teku…
poželim slatkiša do neba,
oca u trenu nestane
a onda se brzo pojavi
i nosi sve što mi treba!
Otvara torbu staru, namigne mi
i šapatom zove:
- Evo ti što si tražio,
mali moj lopove!
Hoću smijeh i kad ga tuga savlada,
tugu hoću i kad je veselje,
on ostavlja svoje poslove
i ispunjava mi sve moje želje.
Onda kao kroz san čujem kako me zove:
- Jesi li zadovoljan,
mali moj lopove?!
Poželim ljeto u sred zime,
otac me ogrne u kaput stari
iz oka njegovog što mi se smije
mene stotinu sunca grije.
Štipka me, čupka, puše u prste i zove:
- Jeli ti toplije,
mali moj lopove?
Tako moj otac svakoga dana
nudi mi sreću sa svoga dlana.
Pitate kako – to nije tajna:
cilindar crni, što čuda čini –
to je njegova
ljubav beskrajna.
|
