01 VREME
PRAZNO Pesnite će gi stvoram I podaram Vam Koi
sakate da čitate Tuđi sudbini I misli tažni čitajte
bezgrižno ne baram od vas da gi zemete ili razberete ne
sakam da gi hranite so iluzii lažni vo koi i samite ne
veruvate samo pročitajtegi za vreme prazno ete taka vi
vrvi 02 SPOKOJ Gi
sobra Sitno sronatite kamewa Od nepregledniov kamewar čovekov
izbezumen veli citadela će gradi trista pedi široka šesto
pedi visoka mir da najde za dušata svoja belkim
tamu vo tie četiri zida spokojot će go smesti ta i toj na
edno mesto da se skrasi. 03
SKITAČ
VREMENSKI Disađite gi zede Nadežite vo dnite
idni Tamu gi stavi Ad azdisan javna I trgna Vo gallop
strašen što prav se stori itaše bodinaći
so mamuzite vo vremeto što nego temnina mu se
stori itaše I fenerite gi paleše Kapija
volšebna baraše Itaše I glas ne
slušaše što duša mu korneše I
prekor mu praćaše što skitač vremenski
stana. 04 BEZ
VINA VINOVEN Razvratnik go narekoa Vo zaborav go
frlija I ni zbor poveće za nego ne kažaa Koga klada Od
podlosti gadosti pravea Bludnik mislea e I vinovnik go
storija Velea So mesecot qubov vodel Denica za sebe ja
sakal A toj kutriot Sega skršen čmae Vo
videlinata Bez vina vinoven što na mesecot pesni mu
peeše za drugar go imaše I denica svetla Za
vodilka vo noć ja stavaše Do sonot da go
vodi.
05 SKOROBOL Skorobolot
povtorno se razbudi Jači i buči Ete kako suvodolica
zbesnata Korneći i noseći Se što će i dojde na patot Na
bregot Kade mramorot caruva Mačenik so pesna od zurlite Besot
go miri Ta videte gi sega Mačenik i skorobolot Druška
si pravat Ridišta se tresat Neznaeš Dal e
toa Glasot na zurlite Ili Jadot na
skorobolot. 06 I
PAK Zastana i vremeto Ne da gi oplakuva ovie
grešnici što ete taka vezden vo boga se kolnat se
izmori i toa od vrvežot večen a ovoj rod i pak Kud svoj
ne smenil Ta samo krvoj svoi lei Vo nepovrat idi No nekago i što i dveste i petstotini leta će minat i pak istoto će
bidi. 07 EON Zarem
se ušte ne se izmorivte Vie vremenski minuvači Na ova
parče zemja Barajši go Ovde onde Nasekade
EONOT Znam deka e tuka Vnatre Vo sebe Vo tebe Go
nosime ušte od rađawe Napravetegi site dela dobri I
ete Ste go našle Ste go stignale Ste vlegle vo
EONOT Skrasete se na svoite mesta I počnete da rabotite će
ve najdi će ve vnesi I ponese Praveći ve del od
sebe. 08 ZORA Puštija
zorata da zazori I belinata da svetni Denot da go
odraboti svoeto I noćta na počinka da odi Puštija i
raduvajse Kako što se raduva slavejot Pozdravuvajki ja
so pesna milozvučna Puštija neka svetni Kako što
svetat očite Gledajki go toa do sebe I okolu sebe Neka nošta
zamine I so sebe neka ja ponese Seta taga što ete taka
se sobrala Ta neka ja čuva nekade kraj sebe Obvitkana so
temnina Neka ostane tamu I nikogaš belina ne
vidi. 09 NOĆEN
VIEŽ Vie noćta crna Vie i rie Nebare zverka raneta
e Rasvrlajći ja temninata Na site strani Saka i taa Da ja
pokrie bolkata Na ova dete Vie i saka Da rika tolku silno I
go zaduši plačot Vie i moli veter lut Neka ne nosi Neka
ne go zasejuva plačot No i bolkata daleku Moćna e taa Da go
prekrie I pričuva Ili možebi će go čuva večno Vo pazuvite
svoi. 10 ZRNO
PESOK Ušte edna dalga Neka udri vo
bregot Pretvoraći go vo sitna pesok Neka udri Kako što
udira životot Pretvoraći gi denovite Vo masa
bezlična Kopirana Od včera Ili beše zavšera No
zrnoto pesok e srećnik Nekoj namernik će go zemi zalepeno na
ispotenata koža noseći go daleku vo novi
avanturi. 11
MARKOVA
STERNA I večerva Kako včera Ili zavčera Sedam Na
ovaa ladna stena I Samo ja slušam Markovata
sterna Koja vrie I klokoti čekaći Dušmanski da
rikne So aždajski glas Ta pole širno da poplavi I
kurban da zeme Na oltar da prinese što so vek
vekovi nedaruvan e. 12 PREMNOGU
PREMALKU Premnogu E dolga ovaa
neizvesnost Premnogu Se teški ovie časovi na
isčekuvawe Premnogu Se bolni sećavawata Premalku E mačna
bezličnosta Zošto Premalku Bea časovite na sreća Ili
možebi Migovite na radost No sepak Premalku će bidat
zborovite I Premnogu će bidat solzite za da se dočeka za
da se vidi za da se doživee sekoj nareden
mig. 13 TAGA
I RADOST Dobra večer Tago Pokojznae koj
pat Povtorno ti posakuvam Dobravečer I dodeka Noćta ne
obzema obajcata čustvuvam deka zaedno kako samoilovi
vojnici gordo će se isprečime pred site noćni premrežija i
so mugrite rani Na radosta i posakame
dobredojde. 14 PROROČICA Sednat
skrsnoze na iramčeto So šati raznobojni izvezano Sednat i
so pogled vpien Vo starica belokosa Koja zanesena i vo trans Gi
povikuva dušite nemirni Koi lutaat vo prostorot Da
proreknat sudbina idna na bitie A tie Luti i besni od lutaweto
večno Samo nesreći idni neslučeni navestuvaat A so toa uteha ne
davaat Ta dodeka sedam na iramčevto Mislam Zer samo taga će
ni proreknuvaat Najdobro e da rečeme Taka trebalo da
bidi. 15 SIRAK Rožba
vo lulka spie Leunka so son borba vodi Svetlina od fener
živurka I senki tri stvara Koj sega sudba će pravat Senka
prva prst stavi Na čelo nevino I blagoslov dari Sal dobrina
i milost Vo dni idni go sledat Vtora senka so raka Po gradi
mina I zbor prorekna Qzbov od srce mu blika Darba od race mu
teče Treat So kleta usta što kobnik vo noćta
bila nesreći bolki tagi dari podari I sirak go stori Po
bespaća da luta So vreme borba da vodi Pod tuđi strei Sreća
da bara I dobro bilo što petel utro viknal I senki
izbrkal Ta koj znae ušte što Vo pisanie će se
klalo. 16
NA
GRADOT OD SRCETO MOE Zastanat na cvetnava
poqana Te gledam i miluvam Zaedno so kvečerinata Gradu
moj Te gledam kako toniš Molčeškum gi pališ
fenerite Baraći gi mlečnite peperutki Svoja igra da
zaigraat Sokaci temni i pravlivi Kaldrmosani so siv mramor Za
čekori teški i tupi spremaš Ulici širni Na
srećnici im dariš I vo parkovi mali Srca vqubeni
im pališ Te gledam kako molčiš Po reka što
ti duša deli Nesreći puštaš I na more
pozdravi praćaš Prikazni stari Na vrvovi od planina
dari Da zboruvaat šumno So vetreto noćno Znam Umoren
si od zboruvawe Odi i ti na počinka Utre Koga den bleskav će
svetne Povtorno će peeš Povtorno novi prikazni će
stvoriš. 17 ŽELBA
PREKUOKEANSKA Zemija gajdata Tanase Zasviri kako što
znaeš samo ti Zasviri edna naša Ta belkim dušava
će zazdravi Misli so orli će pratam Vo dedovi kraišta Neka
letaat zaedno Po ridovi i dolovi Neka tie barem gi doprat Voda
izvorska na usta neka stavat Petel vo mugri slušnat I
laveš na pci dedini neka ne gi plaši Laat tie
taka Stravot volčji što go sobrale go brkaat Sviri
Tanase Veše i mirisot na kačamakot go mirisam Pitata pod
vršnik ja gledam Sviri i gledaj čudo Tanase Noze
što so bolka okovani se Od postela stanuvaat Oro teško
da zaigraat Vapaj od grlo što izletuva Pesna će
stvori Sviri sviri Tanase Sviri i ne prekinuvaj Sviri dodeka
duša sila ima. 18
DEN
MIGOVEN ILI DEN VEKOVEN Izmoren So seta
taga ponesena vo dušata So siod čemer i jad vo srceto So
seta srdba stegnata vo tupanicata Sednuvam pokraj tolku prikažuvan
od luđe Patalnici i stradalnici ili bea krivoverci I što
ušte ne Sednuvam pokraj čudesniot izvor na sreća Radost
život Sednuvam ne da baram sreća radost život Zošto
znam deka toa ne se bara Toa se dobiva Ne poklonuva ne
podaruva Zatoa od izvorot Od negovata voda što velat
čudesna e će posakam da blikne i rikne i poteče ne kako potok
ili reka tuku kako lava razulavena što nosi i korni I
so svojata sila da gi odnese Da gi izbriše i izgori Site
loši spomeni Site loši zborovi Site loši
dejania I neka go ostavi samo srešniot den Pa makar toj
sega trael i mig Neka bide den migoven A ne kako ovoj den
vekoven I koga še projde ili dojde Den migoven Povtorno
će sedam na izvorot Togaš nema da baram od izvorot sreća
radost Nema da go baram den migoven ili vekoven će sedam
gledam i čekam će čekam zošto sum samotnik će čekam i
gledam koga povtorno će blikne. 19 STARECOT Breme
od vreme od damnina Mi ti ponel starecov Na plećite široki No
sega veće nemoćni Duša mi ti ispolnil So čemer i
jadovi Na oko matno solzi bliknale No ne potekle Velat
stramota bilo Pusto domaćin da plače Grlo a sega će vikne Očaj
go stegnalo Pa sega na spila saka da se kači Barem na gora
druška negova Mnogu da i kaže A noć i den malku e No
neka Goro moja sestro I toa e
dosta. 20 TUTUNARI Ušte
vo mugrite Opeklo pustiweto Misliš mozokot će ti go
sprži Peče i pot na čelo vadi Od grešnici Ili bea
patalnici što bog taka gi daril sal gorčiwa na niva da
zbirat sal gorčini na nizi da redat sal gorčini da kalapat za
na gradi da lepat no sudba takva im bila so zora rana od
slados son se delat na pleći svoi rizi stari klavaat i čekor
po drum puštaat Ta koga petel ranobudec So pesna
budi Tie veše rosa utriska Na dlanki im se lizga i
gorčini smetiwaat.
|
DENOVI EDEN PO
EDEN MINAT DUŠA BRANOVI SE VEZDEN JA ZAPLISKAAT A
SPILI NEUMORNI STANUVAAT I SO ŠEPOT MOLAT NOVI
PRIKAZNI I NOVI SKAZNI DA IM RASKAŽAM 22
TEMNINA
NA NEBOTO Zgasnaa site zvezdi ete ovde Na ova malo
mesto i noćta izbega i temnina zamina Zgasnaa begaći panično
od quwata Zgasnaa molčeškum i samo ovaa siva
bezličnost ja ostavija Zgasnaa so temninata na neboto Zaminaa
so prviot zrak što sila impodari Popusto veterot go
molam Barem trepet vo siviloto da stvori što iskra še
se pretvori no tamu tainstven glas šepoti nosi no
ovde beznadežno go čekam bi viknal tamu vo temninata na
neboto gmotevica da se stori i oblaci da rastera Popusto Sila
nemam.
23
POSAKAV Posakav
koga pticata odeše na jug Barem edna mojaželba da ponese Na
jugot topol da ja odnese i od studenilo da ja zaštiti Posakav
koga rosata sitno roseše Edna solza moja da zemi Vo
kapka nežna da ja pretvori i za spomen da ja začuva Posakav
koga veterot niz dolina itaše Eden zbor da mu dadam Vo
vitel go stori i vo duša bura da pravi Posakuvav
no denovite izminuvaa Posakuvav no noćite doađaa Posakuvav
postojano Posakuvav sekogaš. 24
OVA
LI Ova li vreme što vo ludost go
pretvorivme ova li vreme što od normalnoto go
otrgnavme ova li vreme civilizacija go narekovme toa
beše samo mora noćna koja mine toa beše samo
košmar eden koj ne vide toa beše i danokot svoj
go zede Toa beše Vo ova vreme Toa beše što
ednaš će mine i ova vreme Vo nepovrat će
zamine. 25 NOĆEN
EP Ete tokmu sega Vo crnava temnina Ja poglednav
malata svetlina Svetlina što i na svodot bleskaše Znam Toa
beše mladata mesečina Vo časot migoven me pogali Elan za
ep da stvoram mi dade Ep Od izvor duševen da
izvira Ep So spomeni od mladosta da se sozdava Ep što
vo migovi osameni će go pišuvam site detski vragolii kako
dela junački da gi opeam. 26
KRISTAL Koga
so sništata šetav po praznite noći Vo peštera
osamena sedeše prorokot Eden son mi prati kako aber Da
dojdam kaj nego vo peštera temna Pobrzav no ne premnogu so
nadeš Neznam zošto No ete nešto skeptik
stanav možebi zatoa Dobravečer rekov Ovde vremeto ne go meram
odgovori tivko Ovde vremeto ne go čekam Toa e so mene Pogledni
tamu na postulatot toj Kade svetlina sjajna blika Tamu e
kristalot tvoj Zemigo kristalot zelen i gospodar negov bidi Koga
odgovor od nego će baraš Tišinata će ti ja
pokaži Tamu će go najdeš No vnimavaj Lošite
misli vo ponor frligi i zaboravigi Zlo nosi i zloben
stanuva Zemigi i ponesigo bogatstva ne baraj od nego Zemigo
i srcata čistigi na grešnicite mnogubrojni Zemigo i
ostavija sega mojata tišina Neka povtorno
zacaruva. 27
KOGA Koga utroto go povika Ovoj čovek
tažen Misleše deka toa barem tagata će mu ja ponese Koga
utroto go povika Nadeš gaeše Deka barem vo zorata
nasmevkata će ja razlee I toa dojde I toa projde Ne
sakaše da ponese i malku tovar Reče dolg bil denot Poln
so neizvesnost Ta možebi do kvečerinata će se izmori Ne mu
ostana ništo drugo Na čovekov tažen Povtorno noćta da ja
ima za drugar. 28
KAŽI
MI Kažimi večerva Dali i angelite sakaš slugi
da ti bidat Kažimi samo večerva Dali i bogovite od olimp na
poklon da idat Kažimi No sebe ne lažise Kažimi na
polnoć Kolku mesečinata da ja nateram da sveti Kažimi do
polnoć Kolku veterot da go molam tivko da pee Kažimi No sebe
ne lažise Kažimi vo utrinata Kolku buri nemirni da
smiram Kažimi do utrinata Kolku oblaci temni da
obelam Kažimi No sebe ne lažise Kažimi Zošto
evego denot dojde Kažimi Pladninata znam će projde Kažimi No
sebe ne lažise. 29
DOJDOV
POVTORNO Eve povtorno solzo moja Vo tvoite nežni
pregratki Ne sum tažen denes Da te teram da potečeš Eveme So
spomenot što ti go nosam A ti odluči dali će otideš Na
dlankive kade te čekam Bidi žeška Da gi
stopliš dopirite ladni Bidi brza Da te vidi
dlankata Eveme povtorno solzo moja Uteha od tebe da
pobaram Znam po bespaća će trgnam Znam so nepoznato će se
boram. 30
MOLČI
TIŠINO Začekoriv vo nepoznatoto Barajći go
ednaš poznatoto No i tamu ne vidov ništo Poznato I
ne izgledaše mnogu nepoznato Samo sivo Temno Da da
molči tišino Ne go branuvaj toa što go baram Bidi
barem ti molčeliva Toa e tuka nekade okolu Stutkano vo nekoj
zbor što znam ne e volčeben ne e magičen no ne e i
beznačaen molči molči tišino da go slušnam barem
nego vo buicava neznam kako će go prepoznaam neznam kako će go
vidam možebi će bide glasen kako grmotevica možebi će bide
tivok kako potok esenski molči moilči tišino molči ovde
vo moeto nepoznato I bidi tuka vo blizina Bidi koga će te
pobaram No sega molči Eveja doađa rekata brza Otkornala
gramadi Molči da te slušne pogromot Molči da te vidi
buicata. 31
VEČNOST Moja
malečka zvezdo Te kanam vo večnosta Kade sega spijam Te
kanam sega sonot da mi go doneseš Te vikam nemirot da mi go
odneseš Moja sjajna zvezdo Eveja temninata
tuka okolu nas Blesni kako što znaeš samo
ti Odnesija vo ponorot večen Neka ostane tamu Moja
mala zvezdo Evego veterot tivok treperi sega Ne saka pred tebe
silen da bidi Nesakja zlostornik da go narečeš Silata za
buri ja čuva Te kanam vo večnosta večna da bideš Te
vikam večno da qubiš Puštigo zrakot i dopir go
stori Eve večen će bide. 32 SEGA Te
sonuvav sekoja noć I son mi beše Vo dalečinata me
vodeše I sonot mi go sakaše Te
posakuvav sekogaš I želba mi beše Samotijata vo
nepovrat ja brkaše I pesnite gi slušaše Te
opejuvav den i noć Vo muza te pretvoriv Vo damar te smestiv Ne
da čmaeš kako vinovnik Ne da molčiš kako
vinovnik Tuku buri vo krfta da stvaraš Sega
moja muzo Zborovi potrošiv Knigata ja izgubiv I
vremeto samo prazno go gledam. 33
ZRAK Go
zaprašav osamenikot Zošto samo tažno go gleda
sonceto A toj bez da se zavrti Nesimnuvajći go pogledot od
visočinite Samo tivko progovori Koe poveće ličeše na
vapaj za pomoš Go zagubiv zrakot što me vodeše
vo temninata neznam možebi i sonceto mi go ukrade ta zatoa
postojano gledam ne molbi mu praćam tuku čekam koga so utroto
igrata će ja počnat od pazuvi mu go zemam moj e zrakot
svetol no ova utro bezobrazno mi izbega sonot mi go
ostavi čekam čekam i će čekam postojano se dodeka ne go
vratam zrakot moj. 34
ROZOV
SVET Rozov svet kako utrata rani sozdadov So sništa
go obikoliv Vo želbi go smestiv I sega so voshit go
gledam Nekoj reče prazen e Popusto go čuvaš i
najmaliot bran na veterot može da ti go urne Zarem ne gledaš
deka e kula od karti Ne treperi postojano će go izgubiš
zasekogaš možebi ima pravo no toa e moj
svet možebi nema pravo no ova e moj svet rozov nekoi go
narekoa siv monoton no sepak e
moj. 35 MNOGUMINA Mnogumina
kažaa I preraskažuvaa Deka očite se ogledalo na dušata No
malkumina znaea Deka pesnite se vistinata na dušata Zborovi Se
nižat eden do drug Stihovi se stvaraat Vistini se
kažuvaat časovi minat godini pominuvaat hartija se
troši no duša neumorna e pee vo
prolet so slavejot vo leto so veterot vo esen so lisjata
posledni vo zima so noćite beli pee I solzite vo
zborovi gi pravi Pee I zborovite vo pesni gi zbira Pee Se
do sudniot čas. 36
MISLATA
ZASTANA So site branovi te pobarav So sekoja kapka te
ponesov Ne te ostavam na bregot Ne te davam na veterot Ne me
slušaš što zboruvam Od usnite samo
pregoruvam So sekoj zbor će opevam So sekoj stih će te
vozdignuvam Nema da kažam deka sum poet Povtorno pesnava za
tebe ja tvoram Povtorno zborot za tebe će go okovam Prangi od
solzi će napravam Samo toa veće mi ostana Ovde mislata
zastana. 37
ZALUDNO Zaludno
beše samo sni da se nosat Zaludno i haotično Nered
donesoa Možebi poveće na iluzija ličat Možebi No prazninata
e golema Bezdnata e dlaboka I sega povtorno mislam deka
iluzijata Moćna li će bide Sila li će ima Preku bezdnata
mosta da izgradi Pateka da postavi Za vrveš da bide Ili
zaludno e Ili neka teče iluzijata. 38
DETE
NA SONCETO Nežno i tivko So pogled qubomoren go
gledam zrakot utrinski Kako te miluva Posakav i jas da
stanam Dete na sonceto Koe nemirno vo utrinite će skita Se
plašam da te dopram Stanav samo kapka rosna Koja može da
ispari od žeštinata Begam panično vo temninata Kade
osojot caruva Pogledot go vperuvam Ete toj barem
čednosta da ja sobira Hrana da mi bide Pogledot go
prašuvam Prikazni da mi raskaže I pateki novi da
stvori. 39
SO SEKOJA
SOLZA So sekoja solza što ja kradam Znam
pobogat sum Vo ordava na tažni minuvači Nekoi veće gledam
nemaat sila Nekoj veli nema smisla Nekoj znae deka ne se
vredni No gi kradam solzive Možat da me narečat bezdušnik Gi
kradam i na dušata i gi davam Taa da mi gi čuva Koga će
bidam povtorno mnogu tažen Solzite će go zemam za uteha da mi
bidat. 40 SAM I
OSAMEN Sam i osamen so časovi se boram Samotijata
tuka da ja ostavam Sam i osamen so časovi gledam Kako
jata ptici itaat nekade daleku Nekade kade novi gnezda će
svijat Sam i osamen so časovi slušam Kako
tivkiot tropot romor stanuva Buka nepodnosliva e Koja jači jači
dlaboko vo utrobata Sam i osamen osanuvam Krstopatot
da go najdam Sam i osamen Nemirot mira ne dava Da
ne bidam sam i osamen. OD
KADE LI DOLAŽAT OVIE ZBOROVI ME PRAŠA EDNA STENA NEZNAM
REKOV NO SPILITE DRUGI NE DADOA DA PRAŠA POVTORNO TUKU
SITE VO EDEN GLAS VIKNAA RASKAŽUVAJ UŠTE RASKAŽUVAJ
DOLGO DOLGO |