SANDŽAK
Tamo gdje
rumena zora cikti,
Horizont gori kao buktinja
Od davnina,
prije nego smo se i rodili,
Tamo postoji zemlja,
Zemlja vrleti i dobrih ljudi-
Sandžak “ljuti”,
Gruda zemlje mojih pradjedova.
Tu su zime kroz vijekove
Oštrile svoje zube:
Sa Pešteri preko Pometenika,
Do Zlatara preko Jadovnika,
Kroz bespuća, preko modrog Lima,
Limskih brda i limskih nizina.
Kad jednom ojuži
S vjetrovima otuži.
Hladno proljeće najavi buđenje,
Uzburka krv kroz damare,
Preora sandžačka brda i dolove.
U dobu ledenih kiša
Sačuvati svoje parče neba.
U nejasnom pameti,
U nesigurnom hrabrosti treba.
U junaka srce,
Kažu, ne kuca već bije.
Sred šehera pazarske čaršije
U amanet nam preci
Hamajliju ostaviše
Da nas nepogode zaobilaze,
Da dosanjamo svoje linije na tapiji
Iz mahala ezani da vihore,
Hej, Pazaru i tvoje džamije,
Raznobojne cvjetne avlije.
Amanet, da se ne zaboravi,
Tu gdje si rođen, sine,
Gdje zdrava žita u oku talasaju
Tu se korijeni tvoji prepliću i jačaju.
U zelenim poljima naših pokoljenja
Neka se vazda
Nova djetinjstva gnijezde.
TRAG U
MEHKOĆI KIŠA
Onoga ljeta
Kad rahmetli babo odluči
Da napustimo naše ognjište,
Odvaljeno parče neba,
Pustismo niz Lim
Kao brod nade
Do pristaništa da stignemo.
Ponijesmo haljinke na sebi,
Uza se prtene ponjave i drvenu siniju,
Plehane sahane pune zemlje iz Lunjevca
Umjesto mlijekom.
Oči su lile zelenom rosom
Bukovog lišća sa Šindavca
Po kojem još i danas brode gusjenice
Djetinjstva mog.
Preko ogoljenog strništa,
Odavno su volujska kola prošla
Natovarena zavežljajima.
Sa vrletnih plotova
Pokupismo kožu naših
stopala.
Kad god vidim da dijete pojuri leptira,
Ja ću se sjetiti
Da postoji dubok trag
U mehkoći kiša.
Svici su zaboravili svoje fenjere
U prvim rukovetima lanjskog ljeta,
A možda su i ptice
Negdje uz put izgubile sjemena
U noćne tmine.
O kako proljeće divno svira na harfi,
Ljeto naviljke života slaže,
Još da vidim žita u klasju,
Tada ću znati
Da je ono parče neba doplovilo
U život moj.
POTOČARI
Gromovnik crni
Danima zemlju preorava,
Hladna kiša lije.
Kiša olovna …
Kiša plamena…
Noć…
Izdaja .
Ledena zima
Zari zube u utrobu planine,
A ona ranjena ječi, zove
po svu noć zove:
O, Nermineee!!!
O, Safeteee!!!
O, Hasaneee!!!
Zove planina sinove.
Zove sinove,
Kune zlotvore,
Proklinje proljeća,
Trave krvave-
Pokrile Potočare.
Poznaješ li zemljo,
Sinove svoje?
Po rebru junačkom,
Po zubu dječačkom.
Po kapama,
Po jaknama,
Po ljiljanu u očnim jamama.
VOLIM TE
Volim te,
Prepelice moja malena
Zato što si
Prvi izdanak rodnog mi stabla,
Onog na proplanku.
Volim te,
Dijamantu moj blistavi,
Ona mi strana neba
U tvojima okicama
Žubori plavo.
Volim te,
Jagnje od moga jagnjeta umilnog,
kroz pjesmu što mi bleji
Kao putnik zvijezdu
Koja trepne kroz pustoš
Kad ga noć zaslijepi.
Volim te,
Oko moje nemirno,
kao labud srebrnu pučinu
kad pred njim raspukne,
poslije dugog ljeta
I zrake sunca
Sa jutrenjem što u nju rone.
Volim te,
dušo mila.
O, kako te volim,
Moja Lamija.
|
Izeta Radetinac
djevojačko
Alomerović
Rođena
je 7.
februara 1957. godine u Barama, opština Prijepolje, od 1967.
godine živi u Novom Pazaru. Radi u biblioteci Državnog
univerziteta u Novom Pazaru. Poeziju počela da piše i objavljuje
kao učenica osmogodišnje škole. Tada je na talasima Radio Novog
Pazara pročitana njena prva pjesma posvećena narodnom heroju,
Pjesma Rifatu Burdževiću Trši.
Pjesme potom objavljuje u reviji
Sandžak , časopisu Nur, Iranskog kulturnog centra u Beogradu,
nedjeljnom listu Sandžačke novine, časopisu za društveni život i
kulturu sandžačkih Bošnjaka - Bošnjačka riječ, i u knjizi Bosna
i Bošnjaci, izdatoj u Njujorku. Učesnik je mnogih književnih
manifestacija.
Njena poezija je zastupljena u
Antologiji pjesnika bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka Bijel
Behar, priredio Alija Džogović i Antologiji nacionalnih manjina
u Srbiji Trajnik , koju je priredio akademik Risto Vasilevski.
Prva zbirka poezije Ne tražim let
ptice, objavljena je u Sarajevu 2002. godine, a druga zbirka
Krik sna, objavljena u Novom Pazaru 2008. godine.
|
 |
