|
ZBIRKA
PJESAMA: PREKO SEDAM MORA
Autor: Ibro Suhopoljac
Majci
 Kraj
rijeke što nijemo svom cilju teče
Eukaliptus grane k’o ruke pružio
Pa zelen baldahin staricu okružio
Što uskraj stane tu svako veče.
Ne zaboravi
 Čuješ
li preko rijeke polje za pšenicom plače
Blagorod iščez’o krušni s darežnog plodnog bedra
Na kući spaljenoj gavran sjedi i ružno gače
Drhte uvehle međe kosmata težačka njedra.
Njemu
najboljemu
 Pleten
kroz stoljeća
Mukom i suzom izatkan
Kroz najljepši đerđef djevojački,
Žicom od krvi i sabura našeg
Opstao i izdur’o sve,
Jezik naš dragi Bosanski!
Dženetske ptice
Dva
tijela mala k'o da su zaspala
Poslije dana teškog kraj grožđa u hladu,
Dušmanica česma bezbrižno žubori
Slijepac sevdah zbori u avlijskom sadu.
Na
zgarištu
 Na
zaraslom kućnom pragu
Akšam rani konak sprema
Nježno gazi stazu dragu
Srca moga uspomena.
Mom Doboju
 U
pomenu kraja dragog vrije izvor moje pjesme
Pa me nosi zavičaju mom Doboju gradu rodnom
U đulistan uspomena tamo gdje ja ići nesm'jem
Gdje djedovsko moje osta nasred polja blagorodnog.
Zavičaju
 S
gorja šumskog iskri sjajna traka
Šaren ćilim sabah njome plete
Utkala se u njeg bašča svaka
Jata tica što ka nebu lete.
Bratu Amiru
 Sunce
za mene ne sija više
Vrijeme je stalo ne prolaze dani
Kroz pustoš života liju hladne kiše
Vijesnici smrti s njom crni gavrani.
Sijet materin
Ma neka njih sine, ma pusti hi
Dok je hana bi'će i mehana,
Već onu najljepšu košulju obuci
I sutra na Bajram lijepi porani,
Ako majku ćutiš.
Ljubavi mojoj
U kriku ispunjena želja
čuvana u utrobi snova mladalačkih
godina dvadeset,
nedirnuta k'o svetost ostala,
iz tuđe bašče alkatmer uzbrala
pa sebe njemu darovala.
Ne traži me!
Ne zovi me više, mog života divo
Ne sjećaj me da sam nekada živ bio
Sa usana tvojih da sam rosu pio
I pijan od sreće sebe ti dariv’o
|
