Note
Malo ritma u njoj
puno sevdaha
kahara
suza skrivenih
htijenja
želja da je neko voli
samo nju
Nju, ženu čudna imena
bivša domovina je o njoj pjevala
a ja tražio značenje toga imena
ni do danas ne saznah
osim da nestala je žena
Znala je dokove buditi
ličila na ophrvane
smijala se tuzi
dozivala svoje nade
vjerovala da može sama
govorila da je dobro
pogrešnim vjerovala
ljubav je ubila
a samo je to htjela
a opet da živi i sluša
pjesmu o Jaliji i Josanici
te ono o badem drvetu
koje nije stigla da vidi
zvuk darbuke
daleko u nekoj
noći
što za nju sviće
sada kada je nema
pitam se
dal' me ikad voljela
a znam da jeste
prebiram dokove Praga
život prije nje
i evo me poslije
plačem Suada
Gero Hanke,
Iz knjige: "Na dokovima Praga"
24 juli 2014 om 20:45
|
Lijepa Hankuša!
SJEĆANJA
Poslje tolikih ljeta
sve me saljeta.
Stojim pred kućom
ni sebe ne prepoznajem.
Ključ mi u džepu
tuga u sefu.
Prag, zastrt
neizvjesnošću mira
otiranja tuđih stopala
potiranja.
Bježim do preostala
drveća.
Neizvjesnost mira
Tragovi potiranja
na otiraču uviranja
ogrnuh postojanja.
Hankuša-Hanka Hamzagić
2 oktobar 2009 om 22:59
|
