Godeslav Zovko je prijeratni sudija iz Doboja. Po okupaciji grada 1992. godine srpske snage su ga zatvorile u logor Usora. Kasnije je došao do Švedske (u treće zemlje). U Švedskoj je napisao pjesme koje mogu krasiti najljepše stranice bosanskih udžbenika o ljubavi prema rodnom domu. Imao sam sreću da se družimo, a on da mu izdam zbirku pjesama.

Iz Švedske je otišao do Mostara (onog na desnoj strani) i bio sudija godinu dana. "Nisam ja za toga, ovdje ne sudi pravo već sila" kazao mi je pakujući stvari dolazeći u Zenicu za javnog tužioca. Danas je penzioner u svojoj Bosni.
 

Nostalgija Evo me u zemlji koja nije moja, Na postelji mekoj bez sna i spokoja. Nisam gladan hrane, niti žedan vode, Al' željan sam svega tugo moja. One mirne Bosne i one slobode i tebe rode, i tebe rode. Pošalji mi pregršt šišarki iz rodnog kraja, I gutljaj hladne vode iz bivšeg nam raja, I mirisa zlatno-zelene trave Sa livade pored rijeke Save. A cvrkut ptica iz liščara i četinara (koji srce para) Znam, ne možeš spakovati, kućo stara, ... da i ovdje ga ima, ali ovaj nema zara! Družim se, rode, ovdje sa vjetrovima Blekinge i Skone (To mi je druga domovina, dobro da je ima) Treperim u krošnjama švedskih vrtova i suma Rebrim se u jezerima, saplićem u travama Pogleda upravljenog k' našim prostorima Našim srušenim domovima. Mislim o našim bivšim i budućim veseljima I našim neuništivim obitavalištima Valjda ih ima, Valjda ih jos ima. Godeslav Zovko

Coded in Central European Windows-1250

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:22/04/2004 - Last modified: 22/11/2011