|
U SRCU BOSNE
Ostani uspravan,
kao gorda planina!
Budi ponosan,
svojih časnih starina!
Čvrst budi,
kao mramor kamen,
pogleda svijetla,
kao vatre plamen!
Koračaj smjelo,
stazama svojih predaka,
često se sjeti,
svojih djedova i baka!
Nađi vremena,
za sjećanja davna,
sjeti se često,
na imena slavna!
Listaj stranice,
naših dobrih pjesnika,
svako slovo,
neka ti bude dika!
Hodi s pažnjom,
našom Bosnom krvavom,
osvježi lice,
Bosanskom svetom vodom!
U srcu nosi,
Bosnu i Hercegovinu,
časnu zemlju,
našu jedinu Domovinu...
Edin Šarić
GRADE NAŠ
Zar od tri da ostane jedan!?
Koliko je ljudski život vrijedan!?
Kad će jednom da shvate,
miran san da nam vrate!?
Na obalama naših dviju rijeka,
tebe tvoja stara raja čeka.
Una-Krušnica su naše-vaše,
tu nam grobovi predaka ostaše.
Dođi komšija pruži mi ruku,
dođi u svoju-moju-našu Krupu!
Ljubav neka našim gradom vlada,
da nikad niko više ne strada!
Edin Šarić
PJESNIK ZA PISAĆIM STOLOM
Pjesnik sjeda za pisaći stol
dok šibicom polagahno lulu pali,
u glavi sad smišlja nešto
opet je on dječačić mali
Dječak opet vragolije sprema:
praćke i ostala oprema...
Ispred njega drugari plešu
uspomene-doživljaji pjesme pišu.
Otvara ladicu i vadi
za pisanje papir bijeli,
dok dimom sobu čadi
mislima proleti život cijeli.
Pjesnik sa sjetom piše
zadimljenom sobom tinta miriše.
Pisanju dušu-srce preda
opijen poezijom zamišljeno gleda.
Pjesnikov san je mašta
poezijom opjeva sve-svašta,
nađe se tu raznih tema
poneka pjesma i poema...
Edin Šarić
NE DAM BOSNU
Ne dam bratove patnje u samoći,
majčinu gorku suzu,
sestrin jecaj u tamnoj noći,
Ne dam, ne daaaam, ne daaaam Bosnu
Ne dam plač djeteta bez obje noge,
miris trave natopljen nevinom krvlju,
bol djeda i bake u zbjegu,
Ne dam, ne daaaam, ne daaaam Bosnu
Ne dam promrzle ruke boraca u snijegu,
molitvu, zadnje što im je ostalo,
stih pjesnika kao utjehu,
Ne dam, ne daaaam, ne daaaam Bosnu
Ne dam kolone žena, djece i staraca,
pamtiće generacije hrabrost bosonogih dječaka,
gorki ukus u ustima od boli, stradanja,
Ne dam, ne daaaam, ne daaaam Bosnu
Ne dam srce što kuca u grudima,
ostade neispisana stranica palih boraca,
nada i nostalgija za rodnim gradovima,
Ne dam, ne daaaam, ne daaaam Bosnu
Edin Šarić
DVA GOLUBA BIJELA
Potok novu stranicu napisao.
Golub se vode napio,
golubicom na izvoru gugutao,
njeno perje nježno milovao.
Golubica bijela duboko uzdisala
krilima bijelim pravila hlad,
slatke snove golubu pričala,
nebom zasija mjesec mlad.
Dva goluba pjesmu pjevaju
golubica i golub bijeli,
slatku tajnu slapovi pričaju,
večeras je njihov svemir cijeli.
Edin Šarić
|
ZEMLJO MOJA
Zemljo moja,
rijeka i planina,
Kulina bana
i starih stećaka.
Zemljo moja,
u tebi je milina,
Srba, Roma, Muslimana,
Jevreja i Hrvata.
Zemljo moja,
Une, Save,
Drine i Neretve.
Ponosnih radnika
i vrijednih seljaka.
Zemljo moja,
prošlosti svete,
umjetnika, naučnika
i velikih sportaša.
Zemljo moja, u tebi
živjeti je lijepo,
lijepa su tvoja
sela i gradovi.
Zemljo moja,
volimo te slijepo,
Bosanci i Hercegovci,
tvoje kćeri i sinovi.
Edin Šarić
MRAV
Pronašao mrav kruha mrvicu,
ponosno je pokazuje svakom hvalisavcu.
Sićušan al` je svojoj kući nosi,
velikim mravima svojom snagom prkosi.
U raji njegovoj konkurencija velika,
kome li s` tim sada stalno smeta?
Slabašnim nožicama hrabro korača,
domu svom on se s` ponosom vraća.
Sad ga drugari ljubomorno gledaju,
pa o njemu svoje priče pripovijedaju.
Nije on nikom na put stao,
nit` je nekom mrvicu kruha ukrao.
Edin Šarić
MALI MEHICA
Opet na nastavi naš Mehica spava,
o drugarima svojim razne snove sniva.
Gdje će da se desi slijedeća vragolija,
ko li će marifetlucima njegovim da dolija?
Školsko zvono mu slatke snove prekide,
pa u učionici velika graja nastade.
Mehica čvrge opaljuje svima redom
pa im po leđima švrlja kredom.
Na kukuruzima u kutu on će da kleči,
šibom učiteljica marifetluke će da mu liječi.
Sve će on to muški da podnese,
samo nove gluposti opet da se dese!
Edin Šarić
KAD BIH BIO DIJETE
Kad bih bio dijete,
sa neke druge planete?
Ljubile bi me tete,
od glave do pete.
Ljubile bi me cure,
s mojim nogama kao bure.
Voljele bi me deke
iz neke lude diskoteke.
Ljubile bi me bake,
one naše stare cjepidlake,
što gazim njihove cvijetnjake,
kad nebom gledam vilenjake.
Ljubile bi me tetke,
sjetile sa na početke,
svoje nestašluke nikada nerijetke,
pa mi čitale pripovijetke.
Ljubile bi me strine,
davale kolača iz vitrine,
iz kojih vire rukotvorine,
njihove rukom heklane starine.
Ljubile bi me kone,
što sjednu na balkone,
s' kahvom žmire dokone,
pa mi bace slatke bombone.
Ljubile bi me djevojčice,
te lijepe, bijele golubice,
što okreću svoje lice,
kad im poklonim ljubičice.
Edin Šarić
VLADARIMA
Zar vladarima nije dosta,
mržnje, huškanja i prijetnje!?
Nama malima samo osta,
krv, rane, bol i patnje!
Usijane glave,
za stolom se posvadiše,
plodna polja,
mrtvi sinovi prekriše...
Zajedno do juče,
k'o drugovi se igrali,
jutros jedan naspram drugog`
ovaj svijet su napustili...
Polja prekrili grobovi,
kući ne vratiše se sinovi.
Očevi majke tješe,
ratovi sinove uzeše...
Fabrike razorene,
ostaše bez radnika,
škole opustošene,
bez učitelja i učenika...
Na grobu, otac plače,
a majka gorko jeca,
Ademovi poginuli sinovi,
Havina-Evina mila djeca...
Edin Šarić
|
