Atif Kujundžić, književnik. 75 300 Lukavac. Ulica Patriotske lige, broj: 4.
Tel: +387 61 734 977, +387 35 570 180. E-mail: kujundzic@gmail.com
BOSNA I HERCEGOVINA

* * *

ŠKOLA KREATIVNOG PISANJA
ispred drumske birtije
KOD VRŠIKE
uz magistralni put
Tuzla – Sarajevo
Anno Domini, 1997.


Nijazu Alispahiću,
spisatelju i prijatelju



Neću opisivati kojim poslom,
ali nadalo nam se:
svako malo, u Sarajevo i iz Sarajeva,
Nijaz Alispahić i moja malenkost.

U povratku,
uvijek na istom mjestu,
meni koji vozim, Nijaz kaže:
E, ovdje ćeš stat! Ovdje,
KOD VRŠIKE!
I, šta ću, stanem. Bolje nego da panem.

Na pročelju,
KOD VRŠIKE,
na deformiranom i iskislom lesonitu,
heravim i nevještim slovima,
ko zna kakvom bojom, piše:
JAGNJEĆE PEČENJE 18KM.

Pa, to je 18 kilometara odavde!
- kažem Nijazu, cerekajući se.
Sad ćeš ti vidjet gdje je to!
- Nijaz će, a raspoloženje mu se popravlja
i oči svijetle kao u mačka,
čim ugleda ražanj.

Pažljivo nadgleda mjerenje janjeće plećke
na kuhinjskoj vagi s puno nalijepljenog loja
i kaže vlasniku:
Znaš, pečenje ti je dobro,
ali, ova riječ: jagnjeće, nije ti to,
bolan ne bio, uredu.
A šta ne valja? – pita birtaš.
Nije bosanski jezik.
Treba pisati: janjeće.

Ispravit ćemo! – kaže vlasnik
i na vagu dodaje golu kost.
Ta ti je dobra! Po Halilovićevom Pravopisu
bosanskog jezika futur se piše sastavljeno!
I futur i u tur – kaže vlasnik i uzima pvc – vrećicu
i kao prvu ubacuje golu kost.

Ali, oprosti, nemoj dodavat kosti! Nijaz će njemu.
Ja kupujem janjeće meso.
Pečenje!
Kosti jok!

Onda ćemo izvadit kost, a dodat malo repa,
to je poslastica! – odvraća vlasnik.
Neću ti ja to! Evo ti pet maraka,
a daj mi i glavušicu! – kaže Nijaz šarmantno,
diljem BiH i šire poznat i slatkorječiv.
Što jest – jest! Volim je i ja pojest!
Reče vlasnik.

* * *
Nekoliko dana kasnije opet iz Sarajeva.
Stajemo Kod vršike. Na grbavom lesonitu,
bijelim krečom premazano slovo G pa
zjapi rupa u tekstu.
Sada piše:
JA NJEĆE PEČENJE.

E, ovo ti, opet nije dobro! – kaže Nijaz.
Ja, brate: hoću pečenje!
Samo reci koliko hoćeš!
Maloprije,
baš sam skin'o ražanj i janjca.
Još se puši!
A to, to ćemo ispravit! – kaže vlasnik.

* * *
Zakratko, eto nas Kod vršike, obavezno.
Vidi se, na lesonitu je opet mazano i pisano
i sada stoji:
JA NJE ČIJE PEČENJE!

Nijaz gleda,
gleda, pa se podboči i izbeči na birtaša:
Kako ti je ovo sad i ko ti je slavni firmopisac taj?
JA NJE ČIJE PEČENJE!
Čita naglas, dio po dio.
Aaaa... Dragi Bože... – čudi se Nijaz.
Pa, eto, tako.
Pečenje je onoga ko plati.
Sluša ga i nepogrješivo konta vlasnik
drumske birtije Kod vršike,
istraživač i rudar u bosanskom jeziku
kad ne prodaje janjeće kosti.

E, ljudi, moji!
Godinama živim i putujem
otvorenih očiju,
opismenjavao sam odrasle i radio u školi
i teatru,
ali,
tako talentiranog firmopisca,
ne vidješe moje oči.
Odustajem ispred tvoga dara
za kreativno pisanje!

Reče Nijaz i nastavi:
Ti si 100%-ni talenat i samo te treba
pustit da stvaraš, da kreativno širiš
bosanski jezik, da opismenjavaš.
Bogati,
izvagaj mi dvije kile.
Bez kosti!

* * *
Vaga Birtaš Nijazu, kako valja,
ali,
ovaj put meni uvaljuje golu kost.
Maher si, kaže Nijaz, ali, gole kosti,
ne jede ni moj prijatelj, oprosti.
I tako me spasi.
Jer,
tako talentiranom čovjeku
ne bih mogao kazati ni riječ.

Nijaz je Baščelik iz Karakazana,
spahija iz Kozluka, pisac Kaze o Kicelju i
novelete o Memi Derviševiću,
autor
Lede Saliniane i Vrtova sirotog Halimije,
dramatičar svega i libretist Hasanaginice,
gurman neviđeni.

* * *
GRADAČAČKI KNJIŽEVNI SUSRETI
Gradačac, 29. svibnja/maja, anno Domini, 2004.


* * *


Atif Kujundžić, književnik.
Ulica Patriotske lige 4.
75300 Lukavac.
Bosna i Hercegovina
Mob. +387 61 734 977.
Tel. +387 35 570 280.
E-mail: kujundzic@gmail.com


Midi muzika: Suite_In_D_Minor_Air