Pjesnik Atif Kujundžić,
               ovogodišnji bh laureat, nosilac najvišeg priznanja Društva pisaca BiH za dječiju književnost:
 

 
PJESMA NAJBOLJEM PRIJATELJU

* * *


Atif Kujundžić

KRUG BEZ TEA
 
* * *

Ujutro smo normalno šetali oko kuće

Do trafike i kioska sa namirnicama

Normalno si pojeo svoju porciju sinoć

Kuhane teleće koljenice

I legao pod moj pisaći stol



Pitao sam jesi li dobro vucao

Režao si blago kao i uvijek

Mada si bio spreman pokazati mi

Da je zdjela od rostfraja ostala čista

Kao oprana poslije tvoga objedovanja



Kad smo trebali otići kod Dragoljuba

I tvoje najdraže kuje Kuđi

Počeo si suho i učestalo da kašlješ

To mi je izgledalo preozbiljno da ne bismo

Otišli Bakiru kojega bi ti najrađe ugrizao

Mada nikad nikoga ugrizao nisi



Oštro smo vozili 30 minuta

Zatekli smo Bakira u dvorištu

Ispričali mu priču

Kad je vidio da i dalje kašljucaš

A nemaš temperaturu zabrinuo se

Uzeo je slušalice i rekao imaš astmu



Baćko je vješt sa malim životinjama

Spremio ti je četiri injekcije

Meni je rekao da kupim ventolin sprej

Ako počneš da se gušiš



Nema više šale – pomislio sam

I jurnuo prema Lukavcu

Zaustavio sam pred prvom apotekom

Rekao ti uobičajeno: sad ću ja!

Vratio sam se do auta za dva do tri minuta

Ti si ležao mrtav

Na mome sjedištu

Teo, jedini moj.



Bacio sam sprej na zadnje sjedište

Pokušao te podići dobri moj

Ali je bijela pjena nadirala na tvoje nosnice

I tvoj jezičić bio je ljubičast nisi disao

Ostao si bez kisika u srcu i duši dobroj



Prebacio sam te na desno sjedište

Pun praznine upalio motor

Krenuo prema stanu u kojem smo zajedno živjeli

U koji više nećeš ući

Nikad



Iz stana sam iznio najljepši i novi bijeli ubrus

Umotao te kao svojevremeno i tvog oca Bennija

Potom spustio u više većih pvc vrećica

I stavio na tvoje prednje desno sjedište

Sa kojeg si kroz otvoren prozor njuškao zrak

Od Lukavca do Vele Luke na Korčuli



Otišao sam do prijatelja Dragoljuba

I tvoje omiljene Kuđi

Gdje smo te pažljivo sahranili na pristojnu dubinu

Onda smo Dragoljub i ja sjedili na njegovoj terasi

I on me tješio Dobri moj Dragoljub



Sjedio sam kao otrovan i s najvećom mogućom

Tugom i prazninom u duši

Jer moga Tea više nema

Nema zauvijek dobrog stvora

Njegovih pametnih krupnih očiju

Podignutog repića



Svejedno mi je što i mene neće biti

Jer Teo je bio najbolji stvor na Svijetu


* * *


Večeras bez tebe obilazim krug

Našom šetnicom

Krug koji smo pravili svake večeri

Godinama unatrag:

Patriotske lige, Bosne srebrene.

Armije BiH, Školska ulica...

Teo moj dušo moja bez koje ne znam kako ću.



Na zvuk struganja mojih cipela trotoarom

Javljaju se psi koji te inače pozdravljaju

I ne znaju

Da nema zvuka tvojih šapica u travi

A ja sam uvijek mislio kako ih uzbuđuje

Upravo to što ti juriš travnjakom

Život je Naš Velika Zabluda



Prolazim Školskom i pored Ćevabdžinice

U kojoj sam radi tebe kupovao deset u malu bez luka

Jer ti luk ne trebaš jesti

Teo Moj

A ti si žurio da pojedeš doručak ručak ili večeru

Da bi sa mnom jeo ćevapčiće

Znam Te kao i Tvog pokojnog oca Bennija



* * *

Ti si moj Zeko

Igraš se svojim Zekom

Dok ti pripremam obrok

Tako si pun radosti

A ja sam večeras sam

Zeko Moj

Kuhao sam ti teleću koljenicu

Jer od Vere sam vidio da to voliš

Ali Tebe Nema Dobri Moj

Nikad nisam bio ovoliko Sam

Kao da mene Nema

Mislim

Kako je dio naše međusobne odanosti Vječnost

Budi isti u toj Vječnosti Dobri Moj

Budimo svoji Zauvijek

Ti Željko i ja


Oni koji nas Vole i Mi smo odani Vama


* * *


Voli Te Tvoj

Zbrdazdolisani Atif

Koji voli i tvoj karakter i svoga sina Željka

Ovaj Lukavac je neki drugi usrani grad bez nas.


* * *


10. 11. 2010. a. k.

 
 * * *

Atif Kujundžić, književnik.
Ulica Patriotske lige 4.
75300 Lukavac.
Bosna i Hercegovina
Mob. +387 61 734 977.
Tel. +387 035 470 180.
E-mail: kujundzic@gmail.com