RAT MI JE UNIŠTIO JEZIK I DOMOVINU
Intervju
napravio: Ševko Kadrić -
Sa Mikom Lazićem, rediteljem filma “Made in Yugoslavia”
Ako smo bili u nekom društvo sa Hrvatima, Srbijancima ili Makedoncima mi smo
bili Bosanci.
A to je značilo da smo smiješni i da nas svi vole zato što smo
bili iskreni, topli, duhoviti i tvrdoglavi. To je bilo specifično za jednog
pravog Bosanca u ta vremena.
U gradu gdje živim organizovana je promocija filma "Made in Yugoslavia".
Organizatori promocije i malog filmskog festivala su iz straha od balkanskog
filma, rata i spominjanja Jugoslavije, zamolili da taj film prvo odgledamo kod
mene kući. Rečeno učinjeno, domaćinski kako već i treba, gledali smo film, i
umjesto priče o ratu imali smo potresnu, komičnu i nadasve angažiranu priču o
useljenicima u Skandinaviji (gastarbajterima na Zapadu) ali još potresnije priču
o njihovoj djeci koja gore između dvije vatre, svijetu Balkana ne pripadaju,
švedsko društvo ih ne prihvata...
Ništa manje potresna priča je i razgovor sa samim autorom filma koji je za
Hrvate sjajno govorio hrvatski, Srbe srpski a Bosance bosanski. Kad sam ga pitao
kako je biti stranac i nastojati baviti se kulturom a ne biti samo njen dekor
koji su nam domaćini namijenili evo šta je Miko rekao:
Miko Lazić: Ja nisam znao da je toliko opasno napraviti film. Za mene film,
knjige i ostalo umjetnosti su uvijek bile kao olimpijske igre. Instrument za
komunikaciju između ljudi a ne zavađanje i predrasude. Pošto si me pitao na
"našem jeziku" ja ti sad, kao pravi tvrdoglavi Bosanac moram vratiti pismo na
"našem jeziku" i ako radije i bolje pišem švedski. Moram da te "förvarnam"
(upozorim) da ne znam neke riječi pošto sam se učijo jugoslavenski kod kuće i to
je više bilo za komunikaciju između mene i mojih roditelja. Naprimjer "Jesi li
dobro? Da li si gladan? Šta se danas desilo? Itd".
Jezik je živo biće i ako se ne hrani dovoljno on umre. Meni je jugoslavenski
jezik umro za vrijeme rata pošto nisam išao dolje redovno kao obično svako
ljeto. Nekim ljudima je čudno da ja kažem jugoslavenski kad pričam mojim
maternjim i očevim jezikom. Zato što su danas druga vremena i mnogo se toga
promjenilo. Kad sam bio na odmor u Hrvatskoj kažu da ja pričam hrvatski. Kad sam
bio u Srbiji oni kažu da ja pričam srpski a u Bosni svi kažu da ja pričam
bosanski. Ja sam samo bio državljanin Jugoslavije i kod kuće smo govorili
jugoslavenski. U švedskoj školu sam imao "hemsprak" koji se zvao
srpsko/hrvatski. Mi nismo nikad govorili da smo Srbi ili da pričamo
srpsko/hrvatski. Mi smo bili Jugoslaveni i pričali smo jugoslavenski. Ako smo
bili u nekom društvo sa Hrvatima, Srbijancima ili Makedoncima mi smo bili
Bosanci. A to je značilo da smo smiješni i da nas svi vole zato što smo bili
iskreni, topli, duhoviti i tvrdoglavi. To je bilo specifično za jednog pravog
Bosanca u ta vremena. Kad sam bio punoljetan ja sam se odlučio da uzmem švedsko
državljanstvo. Nekoliko godina kasnije je rat kreno. Jugoslavija je nestala i za
mene nikad nije bila opcija da tražim državljanstvo tamo dolje. To nije više
bila moja zemlja. U Švedskoj sam odrastao i tu su mi drugovi. Jugoslavija je
ostala u mojim sjećanjima kao neka zemlja daleko od Švedske sa dobrim i
duhovitim ljudima.
Danas kad idem dolje osjećam se kao turista. Kad sam bio dijete uvijek sam
plakao kad sam se vraćao za Švedsku. Danas kad idem dolje ne plačem kad se
vraćam. Ne znam šta se desilo ali više nemam osjećaj da pripadam toj zemlju.
Osjećam se više i više kao državljanin ove planete a ne jednog parčeta
ograničene zemlje. Ko zna šta se može desiti za desetak godina kad dobijemo
kontakt sa marsovcima ili neke druge planete. Možda će krenuti rat i tada ćemo
mi svi biti ljudi u borbi protiv tih vanzemaljaca... Onda nema religija ili boja
kože. Bićemo svi ljudi iz ove planete. Možda nam je to jedini spas da nebi
ubijali jedni druge...
ORBUS: Film se doima biografskim kazivanjem, je li?
Miko: Ma pišem i svjedočim mojim iskustvom i mojim životom, ako se u tome i
drugi prepoznaju to je dobro.
ORBUS: Koliko je prošlo vremena i muke od ideje, scenarija do realizovanja samog
filma?
Miko: Od prilike 7 godina. Muka je dobra riječ kad se radi o pisanje scenarije i
realizovanje filma.
ORBUS: Kako je biti filmski reditelj u Švedskoj sa useljeničkim korijenima?
Miko: Ne znam zato što nemam pojma kako je biti 100% Šveđanin i filmski
reditelj. Pitaj slijepog čovjeka kako je biti slijep i on će ti odgovoriti da je
to prosto normalno zato što za njega to jedini život koji poznaje. Ja mislim da
je teško biti filmski reditelj za svakog čovjeka. Nema veze dali si stranac ili
Šveđanin. Ovo je mazohistički posao zato što se stalno boriš da dobiješ para za
idući film. Ali nikad ne znaš da li ćeš ih dobiti. I ako imaš sreće da uspiješ
da napraviš film koji će možda svi mrziti. Ili ako ga svi vole ali ga nije vidio
dovoljan broj i opet nisi ispunio uslove da bi dobio sredstva za sljedeći. Sve
skupa film nije za normalna čovjeka a koji hoće da ima uredan život...
ORBUS: Nadati se je da su useljenici sa Balkana iživjeli turbofolk kao dio
kulture i izraza kojim su se vrtili oko šanka, narodne muzike i kojekakvih
pjevaljki, kad bi htio da govoriš svojim iskustvom mlađoj generaciji šta da rade
i čim da se bave, kako bi to izgledalo?
Miko: Bavite se onim što vam je želja. Nemojte samo raditi ono što drugi
očekivaju od vas. Na primjer roditelji. Život je kratak. Pare i status nisu Bog.
Mnogi ljudi hoće da budu bolji i bogatiji od drugih ljudi. To im je jedini cilj
u životu. To je za mene šuplje i kratkotrajna satisfakcija. Uživanje je da
uvijek radiš ono što ti se dopada sad.
ORBUS: Kako je film primljen na Balkanu, mada nisam siguran da ga oni razumiju i
doživljavaju kao mi?
Miko: Film je samo prikazan u Švedskoj. Ja se nadam da će biti lijepo primljen
na Balkanu iako nisu ljudi tamo doživjeli te stvari koje se dešavaju u filmu.
Priča filma "Made in Yugoslavia" je univerzalna i mislim da ne moraš biti sa
Balkana ili doseljenik u Švedskoj da shvatiš priču.
10.03.2006.
Imigrantske sudbine
RAT MI JE UNIŠTIO JEZIK I DOMOVINU
Prijedorčanka, glumica i
model u Parizu!
Vanja
Halilović vodi zagrebački "Exkluziv"
Modna revija Aide Korman u dvorcu
Utveggio na Siciliji
Renata Dretar alias Madame Loyal
CAZINKA U FINALU ZA MISS TEEN CANADA
BH
sportistkinje na hrvatskom natjecanju Miss
Dubrovčanka zeničkih korijena Osvojila fashion svijet
Modna revija Aide Korman u WTC u Dubaiju
Mostarka prva među krasoticama
Bosanka
pratilja nove Miss Universe
Emina Jahović
dominira balkanski show biz
Mirela Trnovac
Miss Tourism of Europe
Prvi
snjegovi" oduševili Francusku
Bh moda u
Ljubljani
KULMINACIJA
IDILIČNE LJUBAVNE PRIČE
LAMIJA SULJEVIĆ
