I(E)migrantske sudbine



RAT MI JE UNIŠTIO JEZIK I DOMOVINU

Intervju napravio: Ševko Kadrić -


Sa Mikom Lazićem, rediteljem filma “Made in Yugoslavia”

Ako smo bili u nekom društvo sa Hrvatima, Srbijancima ili Makedoncima mi smo bili Bosanci.
A to je značilo da smo smiješni i da nas svi vole zato što smo bili iskreni, topli, duhoviti i tvrdoglavi. To je bilo specifično za jednog pravog Bosanca u ta vremena.

U gradu gdje živim organizovana je promocija filma "Made in Yugoslavia". Organizatori promocije i malog filmskog festivala su iz straha od balkanskog filma, rata i spominjanja Jugoslavije, zamolili da taj film prvo odgledamo kod mene kući. Rečeno učinjeno, domaćinski kako već i treba, gledali smo film, i umjesto priče o ratu imali smo potresnu, komičnu i nadasve angažiranu priču o useljenicima u Skandinaviji (gastarbajterima na Zapadu) ali još potresnije priču o njihovoj djeci koja gore između dvije vatre, svijetu Balkana ne pripadaju, švedsko društvo ih ne prihvata...

Ništa manje potresna priča je i razgovor sa samim autorom filma koji je za Hrvate sjajno govorio hrvatski, Srbe srpski a Bosance bosanski. Kad sam ga pitao kako je biti stranac i nastojati baviti se kulturom a ne biti samo njen dekor koji su nam domaćini namijenili evo šta je Miko rekao:

Miko Lazić: Ja nisam znao da je toliko opasno napraviti film. Za mene film, knjige i ostalo umjetnosti su uvijek bile kao olimpijske igre. Instrument za komunikaciju između ljudi a ne zavađanje i predrasude. Pošto si me pitao na "našem jeziku" ja ti sad, kao pravi tvrdoglavi Bosanac moram vratiti pismo na "našem jeziku" i ako radije i bolje pišem švedski. Moram da te "förvarnam" (upozorim) da ne znam neke riječi pošto sam se učijo jugoslavenski kod kuće i to je više bilo za komunikaciju između mene i mojih roditelja. Naprimjer "Jesi li dobro? Da li si gladan? Šta se danas desilo? Itd".
Jezik je živo biće i ako se ne hrani dovoljno on umre. Meni je jugoslavenski jezik umro za vrijeme rata pošto nisam išao dolje redovno kao obično svako ljeto. Nekim ljudima je čudno da ja kažem jugoslavenski kad pričam mojim maternjim i očevim jezikom. Zato što su danas druga vremena i mnogo se toga promjenilo. Kad sam bio na odmor u Hrvatskoj kažu da ja pričam hrvatski. Kad sam bio u Srbiji oni kažu da ja pričam srpski a u Bosni svi kažu da ja pričam bosanski. Ja sam samo bio državljanin Jugoslavije i kod kuće smo govorili jugoslavenski. U švedskoj školu sam imao "hemsprak" koji se zvao srpsko/hrvatski. Mi nismo nikad govorili da smo Srbi ili da pričamo srpsko/hrvatski. Mi smo bili Jugoslaveni i pričali smo jugoslavenski. Ako smo bili u nekom društvo sa Hrvatima, Srbijancima ili Makedoncima mi smo bili Bosanci. A to je značilo da smo smiješni i da nas svi vole zato što smo bili iskreni, topli, duhoviti i tvrdoglavi. To je bilo specifično za jednog pravog Bosanca u ta vremena. Kad sam bio punoljetan ja sam se odlučio da uzmem švedsko državljanstvo. Nekoliko godina kasnije je rat kreno. Jugoslavija je nestala i za mene nikad nije bila opcija da tražim državljanstvo tamo dolje. To nije više bila moja zemlja. U Švedskoj sam odrastao i tu su mi drugovi. Jugoslavija je ostala u mojim sjećanjima kao neka zemlja daleko od Švedske sa dobrim i duhovitim ljudima.

Danas kad idem dolje osjećam se kao turista. Kad sam bio dijete uvijek sam plakao kad sam se vraćao za Švedsku. Danas kad idem dolje ne plačem kad se vraćam. Ne znam šta se desilo ali više nemam osjećaj da pripadam toj zemlju. Osjećam se više i više kao državljanin ove planete a ne jednog parčeta ograničene zemlje. Ko zna šta se može desiti za desetak godina kad dobijemo kontakt sa marsovcima ili neke druge planete. Možda će krenuti rat i tada ćemo mi svi biti ljudi u borbi protiv tih vanzemaljaca... Onda nema religija ili boja kože. Bićemo svi ljudi iz ove planete. Možda nam je to jedini spas da nebi ubijali jedni druge...


ORBUS: Film se doima biografskim kazivanjem, je li?

Miko: Ma pišem i svjedočim mojim iskustvom i mojim životom, ako se u tome i drugi prepoznaju to je dobro.

ORBUS: Koliko je prošlo vremena i muke od ideje, scenarija do realizovanja samog filma?

Miko: Od prilike 7 godina. Muka je dobra riječ kad se radi o pisanje scenarije i realizovanje filma.

ORBUS: Kako je biti filmski reditelj u Švedskoj sa useljeničkim korijenima?

Miko: Ne znam zato što nemam pojma kako je biti 100% Šveđanin i filmski reditelj. Pitaj slijepog čovjeka kako je biti slijep i on će ti odgovoriti da je to prosto normalno zato što za njega to jedini život koji poznaje. Ja mislim da je teško biti filmski reditelj za svakog čovjeka. Nema veze dali si stranac ili Šveđanin. Ovo je mazohistički posao zato što se stalno boriš da dobiješ para za idući film. Ali nikad ne znaš da li ćeš ih dobiti. I ako imaš sreće da uspiješ da napraviš film koji će možda svi mrziti. Ili ako ga svi vole ali ga nije vidio dovoljan broj i opet nisi ispunio uslove da bi dobio sredstva za sljedeći. Sve skupa film nije za normalna čovjeka a koji hoće da ima uredan život...


ORBUS: Nadati se je da su useljenici sa Balkana iživjeli turbofolk kao dio kulture i izraza kojim su se vrtili oko šanka, narodne muzike i kojekakvih pjevaljki, kad bi htio da govoriš svojim iskustvom mlađoj generaciji šta da rade i čim da se bave, kako bi to izgledalo?

Miko: Bavite se onim što vam je želja. Nemojte samo raditi ono što drugi očekivaju od vas. Na primjer roditelji. Život je kratak. Pare i status nisu Bog. Mnogi ljudi hoće da budu bolji i bogatiji od drugih ljudi. To im je jedini cilj u životu. To je za mene šuplje i kratkotrajna satisfakcija. Uživanje je da uvijek radiš ono što ti se dopada sad.

ORBUS: Kako je film primljen na Balkanu, mada nisam siguran da ga oni razumiju i doživljavaju kao mi?

Miko: Film je samo prikazan u Švedskoj. Ja se nadam da će biti lijepo primljen na Balkanu iako nisu ljudi tamo doživjeli te stvari koje se dešavaju u filmu. Priča filma "Made in Yugoslavia" je univerzalna i mislim da ne moraš biti sa Balkana ili doseljenik u Švedskoj da shvatiš priču.

10.03.2006.

Imigrantske sudbine
RAT MI JE UNIŠTIO JEZIK I DOMOVINU
Prijedorčanka, glumica i model u Parizu!
Vanja Halilović vodi zagrebački "Exkluziv"
Modna revija Aide Korman u dvorcu Utveggio na Siciliji
Renata Dretar alias Madame Loyal
CAZINKA U FINALU ZA MISS TEEN CANADA
BH sportistkinje na hrvatskom natjecanju Miss
Dubrovčanka zeničkih korijena Osvojila fashion svijet
Modna revija Aide Korman u WTC u Dubaiju
Mostarka prva među krasoticama
Bosanka pratilja nove Miss Universe
Emina Jahović dominira balkanski show biz
Mirela Trnovac Miss Tourism of Europe
Prvi snjegovi" oduševili Francusku

Bh moda u Ljubljani
KULMINACIJA IDILIČNE LJUBAVNE PRIČE
LAMIJA SULJEVIĆ
NADINE MIČIĆ
HARIS DUBICA