HUK SA DRINSKIH HUKOVA
Autor: Nejra Hrustanbegović
Edrenić
Bošnjakinje, nastavite
pisati i pričati. Ne smije te prešutjeti zlo
U prostorijama Bošnjačkog islamskog centra “Gazi Husrev Beg”,
Toronto u subotu 10. maja održana je prva promocija knjige Huk sa
drinskih hukova, autora Nejre Edrenić iz Toronta. Promotor je bio
profesor Emir Ramić, jedan od recenzenata knjige. Preporučujući
knjigu svakom bošnjačkom domaćinstvu, promotor je istakao da večeras
prisustvujemo svjedočenju o zlu na sasvim poseban način. Svjedočenju
žene - Bošnjakinje –muslimanke, žrtve, koja je odlučila da bitku za
istinom o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima
i bitku za pravdom protiv zločinaca dobije perom. I uspjela je u
tome. Huk sa drinskih hukova je doziv istine o zlu, ne u ime osvete,
već u ime pravde. Odlomke iz knjige čitale su mlade Bošnjakinje.
Prisutnima se obratila i autor Nejra Edrenić.
Recenzija prof. Emira Ramića
Bošnjakinje su kroz svoje patnje, kroz odbranu svoje časti i vrlina
postale dio otpora Bošnjaka, naroda koga su htjeli da unište, samo
zato što su predvodnici i svjedoci bosanskog poslanja. Nejra
Hrustanbegović Edrenić je počela pisati po diktatu unutrašnjeg
poriva sa kojim je rođena, a on nije pitao u kojim uslovima živi i
gdje će naći vrijeme i prostor za stvaralaštvo. Svoju ličnu sudbinu
je malo modelirala, odnosno prilagodila književnom izrazu. Ali se
trudila da tačno a i doživljeno opiše društvenu klimu agresije i
genocida u kojoj su se našli Bošnjaci iz ženskog ugla. A taj ugao,
Nejre Bošnjakinje, vidi Bošnjake kao narod koji je uvijek bio negdje
između proklamiranog ateizma i jednoumlja i svoje tradicije i
kulture, između potrebe da se bori za svoje posebnosti, da bude u
kulturnom i svakom drugom pogledu svoji na svome i straha pred
pritiscima i represalijama različitih režima. Nejra je Bošnjakinja
koja je izdržala sve torture agresora, ponosna, uzdignute glave
nastavila je da živi život koji je, ranije živjela. Jedini cilj joj
je da ponovo stvara, da svoje dijete vaspitava tako da dobro zapamti
što mu je majka, preživjela – ne da bi se svetio već da ne bi
zaboravio zlo koje im je nanio agresor sa željom da ih uništi. Nejra
je oličenje Bošnjakinje koja je genocidni rat iznijela na svojim
plećima. Smišljeno se provodio teror nad bošnjačkom ženom, jer se
znalo da ako nju, ženu Bošnjakinju slomi, ako joj ubije i dušu i
tijelo, onda je ubio jedan cijeli narod – a to mu je i bio jedini
cilj. Rukopis “Huk sa drinskih hukova” je izraz najdubljeg
poštovanja Nejre pobjedi pravde i očuvanju ideje Bosne i bosanskog
duha, tih najsvjetlijih primjera bosanskog poslanja. To je pisani
trag o neuništivosti života, nadi i istrajnosti Bošnjaka,
Bošnjakinja. “Huk sa drinskih hukova” nam donosi ljepotu bosanskog
jezika, običaja Bošnjaka i Bosne, otvara nam vrata topline
bošnjačkog srca, iznoseći na svjetlo dana svu ljepotu bošnjačkog
sna, čiji je najbolji primjer hrabra Bošnjakinja, majka bosanskog
poslanja.
“Huk sa drinskih hukova” je govor Bošnjakinje koja, veličinom svoga
trpljenja i željom da se pred naletom zla istraje, da se zlo
pobijedi, želi da osuda zločina danas spriječi zločin sutra. Nejra
želi da zločinca podstakne da se pred društvom, pred sobom i pred
Bogom otkupi, da mu probuđena savjest o njegovom zlodjelu pomogne da
se pokaje priznanjem učinjenog zločina, da zamoli izvinjenje od
žrtve i njene porodice da im se pokloni. Nejra vjeruje u pokajanje,
ali nada u bolje sutra traži i kaznu, koju zločinac prihvaća,
pokajanje koje zločinac javno i iskreno izrazi. Osnovni,
fundamentalni princip civilizacije glasi – Ne ubij! Bošnjaci su
ubijani zato što su poslanici bosanskog duha. Njihovo pojedinačno
ponašanje i njihov individualni identitet – sve je to bilo nebitno i
nevažno. Oni su postali žrtve zbog svoje pripadnosti grupi koja je
od strane ekstremno nacionalističke i rasističke ideologije,
markirana kao meta progona i uništenja. Nejrin rukopis može
poslužiti svima nama kao podsjetnik da stanemo i razmislimo, da
zaborav vodi Bošnjake u gubljenje njihove slobode. Bošnjak je čudno
stvorenje. Brzo zaboravlja, pa ge treba stalno podsjećati. Nejrino
nastojanje da se literarno progovori o zločinu je na tragu
bošnjačkog pamćenja, ne u ime osvete, već u ime pravde i budućeg
bošnjačkog i bosanskog življenja u slobodi. “Huk sa drinskih hukova”
je rukopis o pobjedi Bošnjakinje u ime pobjede ideje Bosne, u ime
prkosnog i ponosnog pokaza neuništivosti bosanskog duha koga nosi
prije svih hrabre Bošnjakinje. Do pravde se dolazi istinom. Istina
treba da služi, i onima koji su žrtve zločina i zločincima, da bi
bili pravedno osuđeni. Istina treba prije svih Bošnjakinjama,
svjedocima zločina u vremenu u kojem žive, a i onima koji će doći
poslije nas, da se shvati i učini što je neophodno, kako se zlo
nikada više ne bi ponovilo, nikada u vremenu koje dolazi, nigdje
gdje ljudi žive, nikome, bez obzira na spol, dob, vjeru, narodnost,
rasu. Literatura je, bez obzira na svu umjetničku univerzalnost, dio
kulture na kojem se odvijaju teške političke bitke. Bošnjaci su tek
preko svojih vratova i popaljenih domova shvatili zašto je to tako.
Zato je kompleksna uloga onih Bošnjakinja poput Nejre koje se drže
svojih kulturnih korijena, a istovremeno pokušavaju da budu
ravnopravne sagovornice, da progovore o sebi, bez diktata. Nejra
tako oličava Bošnjakinju koja nije samo dobra da kuha pite i
poslužuje, već i da otvori usta i kaže šta misli. Originalnim
jezikom ispisan “Huk sa drinskih hukova” je iznimna i dirljiva
priča, lišena odioznosti i mitomanije.
Ona je zasnovana na emociji, fikciji i dokumentaciji, te je kao
takva glas literature, kao odgovor na demone vremena i svijeta koje
svjedoči. Nejra odbacuje svijet u kome se ljudi samo podnose i pored
lične tragedije, u Nejrinom srcu nema mjesta za mržnju i osvetu.
Pisanje je autoterapija za Nejru. Zato je knjiga “Huk sa drinskih
hukova” moćna knjiga.
Bošnjakinje, nastavite pričati! Ne smijete prešutjeti, poruka je
Nejre Hrustanbegović Edrenić.
Prof. Emir RAMIĆ
