 |
Ibrahim Đonlagić
DOGOVOR
r e c e n z i j a
Esad Bajtal |
 |
Neveliki dvodijelni rukopis autora
Ibrahima Đonlagića naslovljen kao Dogovor, nema teorijskih
ambicija i više poprima smisao jednog praktikuma, čija bi zadaća bila da
svoje korisnike i najširu javnost opomene i metodološki educira u
traženju bezbolnog puta izlaska iz ozbiljne bosanskohercegovačke krize,
koju detektira kao zabrinjavajuću rezultantu evidencije čitavog registra
socijalno-ekonomskih indikatora, kao što su:
… pad broja stanovnika; pad broja zaposlenih; rast
vanjskog duga;
rast unutarnjeg duga; rast budžetskog deficita; rast
trgovinskog
deficita; rast broja krivičnih i prekršajnih djela; rast
broja neriješenih
krivičnih i prekršajnih djela.
U prvom dijelu rukopisa (Metoda vrednovanja ideja) Đonlagić
pokušava ne samo u-kazati na »pojavne oblike pojmova« kojima se
bavi, nego i po-kazati područja primjene svoje teorije
vrednovanja, koja zahvata sveobuhvatno polje rješavanja kako pitanja
društvene stabilnosti bh zajednice, tako i ekoloških i
razvojnih pitanja današnje, žestokom krizom podobro uzdrmane Bosne i
Hercegovine.
U tom smislu autor, kao prvi korak provjere idejno deklarirane
funkcionalnosti društva, zahtijeva ispit koherencije izabrane teorijske
racionalne države (dakle, doktrinarno izabranog »državnog uređenja«) i
njenih konkretnih institucija, kao i odnos građana prema detektiranom
stanju stvari koje se na terenu životne svakodnevnice očituje kao
vidljiva ili nevidljiva (?) (kako kome) kriza.
U najkraćem, autor pokušava sugerirati ideju urgentnosti i neophodnosti
promjene opisanog kriznog stanja. Ali, ne po svaku cijenu i na
svaki način, nego, i tu progovara humana dimenzija cijelog
njegovog spisa, svoj kritički diskurs artikulira i konkretno-izvedbenu
šemu kako tu neophodnost racionalno operacionalizirati i kanalizirati u
pravcu mirnog, evolucionog razrješenja aktualnih društvenih
napetosti i, pri tom, izbjeći zamku nasilno-revolucionarnih prevrata
koji (ostajući na prijevarnoj matrici gole smjene vlasti), izuzev novih
imena na javnoj sceni, po pravilu, ne donose ništa kvalitativno novo u
smislu poboljšanja ukupne socijalno-ekonomske situacije koja je uvijek
pogodno tlo za vlastodržačku manipulaciju i (kako povijesna bilost
uvjerljivo pokazuje), realan uvod u krvavu kalvariju nedužnih.
Dakle, riječ je o tome da se, uzimanjem stvari »u svoje ruke«, umakne
sudbini povijesnih fatuma i da se, sa punom odgovornošću spoznajne
osviješćenosti, gradi historija kao racionalno preduzeti angažman onih
koji su dokučili pogubnu bit stihijnosti idejno rukovođenih istrajavanja
ili ideološki (ne)kontroliranih prevrata svjesnih ili nesvjesnih
profesionalnih prevaranata (resp. politikanata).
Metaforom broda koji nevidljivo ali sigurno tone, i urgentne
potrebe njegovog spašavanja, već u predgovoru Đonlagićevog rukopisa,
upravom tom slikovito metaforičnom reinterpretacijom data je reducirana
izvedba integralnog teksta koji između pogibeljnih opasnosti Scile
(aktualne krize) i Haribde (moguće revolucije), traži spasonosan
Izlaz (racionalna evolucija) iz nevolja na kojima se bh brod,
ljuljan pogubnom nestabilnošću na ivici samog potonuća, već pozadugo
zloslutno klati.
Ništa novo reklo bi se.
Zahtjeva te vrste »imamo na sve strane«.
Međutim, nije baš tako.
Novum Đonlagićevog spisa je taj što u drugom dijelu svog rukopisa (Dogovor)
nudi čitav niz striktno-operativnih koraka, za koje nalazi da su
praktični ključ rješenja društvene krize, ukoliko bi, kao takvi, naišli
na ozbiljnu oficijelnu (ili neku drugu vrstu) podrške (civilnog
društva, intelektualne elite, mass-medijskih struktura, privrednog
sektora, međunarodnih humanitarnih asocijacija, itd., itd.) koja bi
bila ne samo verbalno-deklarativna, nego i resursno, materijalno i
behavioralno sasvim jasno – opipljiva. Tim prije što ni interes
potencijalnih sudionika u mukotrpnom spašavanju, ne samo principijelno,
već i strukturalno (motiv za dogovor) nije zaobiđen.
U tom smislu Đonlagić nudi decidiran opis izvedbenih poteza, kao što su:
načela kontrolisanja procesa;
upravljanje procesima koji se odvijaju po zakonima
slobode;
indikatori bezbjednosti zajednice;
motiv za dogovor;
procedura dogovora;
sredstva za vođenje rasprave;
rezultati rasprave i snage implementacije,
koji operaciju spašavanja broda vode uspješnom privođenju u luku
spasa, tj. u mirne vode socijalne koegzistencije i ekonomske
stabilnosti, društva otrovanog i razrovanog nedavnim povijesnim
zbivanjima, s jedne, i (između redova čitajući), beskrupuloznom
egoističko-larpurlartističkom vladavinom (samo) »izabranih« mesija (dogmatsko-ideoloških
etnospasitelja), s druge strane.
Sve u svemu, jedna dobrohotno zamišljena operabilna ideja, o kojoj će
događaji, vrijeme i stručna javnost izreći svoj konačan sud, a na nama
je da, već sada, svoj afirmativno-benevolentan stav prema njoj izrazimo
recenzentskim prijedlogom izdavaču da obavezno štampa i, time, stavi na
uvid najširoj javnosti jedan human i operativno artikuliran pokušaj
trasiranja izlaska bh. društva na tzv. »zelenu granu«.
Sutješčica, 06. 12. 2006.
Esad Bajtal
LITERATURA
webmaster
©Copyright by Cavkic®
Page Construction: 11-05-2007 - Last
modified:
16/05/2012
