Đorđe Latinović - Grafiti BiH

Dobro došli u svijet ubleha,
Grafiti Bosne i Hercegovine

Autor: Đorđe Latinović

Autor: Đorđe Latinović

BILJEŠKA O AUTORU
Đorđe Latinović, publicista i satiričar, rođen je 3.11.1961.godine u Bosanskoj Krupi. Završio je gimnaziju u Bosanskoj Krupi a fakultet političkih nauka u Sarajevu. Piše humoreske, epigrame, satiričnu poeziju i aforizme. Piše i književno-teorijske tekstove, eseje, prikaze knjiga i putopise. Objavljivao je u listovima širom Bosne i Hercegovine te i izvan granica BiH. Danas živi u Bos. Gradišci.

Između ostalog objavio je i pet knjiga satire, čime se svrstava među ozbiljne satiričare našeg vremena.

AFRODIZJACI ZA GLAVU

Jovo Nikolić, Protesti moždane mase, Antologija aforizama BiH, «Alma», Beograd, 2008., str. 178

Konačno smo dočekali i to. Naša književnost dobila je prvu Antologiju aforizama BiH. Tako je ispunjena velika praznina, koja je dugo stajala nepopunjena i čekala svog antologičara. Aforističar iz Ugljevika, Jovo Nikolić latio se ovog posla koji je jednostavno morao neko uraditi. Što se tiče aforističke građe, tu mu je na ruku išla opšta činjenica da u BiH aforizme pišu i objavljuju brojni stvaraoci, od kojih su mnogi zastupljeni u različitim antologijama, enciklopedijama, zbornicima i pregledima satiričnog aforizma. Ljudi iz BiH važe izvan zemlje, unutar šireg regiona, kao veoma duhoviti i vedri ljudi. Autori s ove strane Save, Drine, Une i Neretve posjeduju priznatu sposobnost pričanja šala, viceva, zgoda, anegdota i raznih dogodovština, pa tako i pisanja satiričnih aforizama. Žalosno je, međutim, da u ovoj istoj zemlji, postoje samo dva lista za humor i satiru: «Vicoteka» i «Nosorog». Još poraznije je saznanje, da nijedna dnevna novina nema stranicu posvećenu prilozima pisanog humora i satire. Koji je prvi duhoviti aforistički tekst u književnosti BiH vjerovatno niko ne zna, a možda to nikada nećemo ni saznati. Odgovor se vjerovatno nalazi na srednjovjekovnim stećcima ili u starim rukopisnim knjigama iz najdavnijih vremena. Možda je to tekst koji u knjizi »Leksikon stećaka«, navodi Šefik Bešlagić, sa stećka u široj okolini Čapljine, na kome piše da tu leži Radivoj Draščić i dalje: VI ĆETE BITI KAKO JA A JA NE MOGU BITI KAO VI. Ovaj natpis koji potiče iz XIV –XV vijeka, ispisan u najboljem samoironijskom tonu, možda je prvi epitaf ili pisani tekst bosanskohercegovačke književnosti najbliži današnjem aforizmu.

U knjizi «Protesti moždane mase» je predstavljeno aforističko stvaralaštvo BiH unazad pedeset godina, kroz aforizme šezdeset četiri vrsna aforističara. Aforističari su u knjizi predstavljeni po godištu rođenja, tako da je ova antologija, u neku ruku vremenski presjek aforističkog satiričnog stvaralaštva BiH. U antologiji su zastupljeni aforističari najstarije generacije, poput Srećka Lazzarija, Himze Skorupana, Muharema Omerovića, Slobodana Jankovića, Ismeta Salihbegovića, Ratka Orozovića, Silvestera Ištuka, preko Marinka Ćavara, Bože Marića, Aziza Nuhića, Frane Vujkoja, Alije Hodžića, Bojana Bogdanovića iz srednje, do Ekrema Macića, Darka Samardžića Kodara, Seada Honića, Nedeljka Blažića, Miladina Berića i drugih iz mlađe generacije aforističara. Kao garancija kvalitete izabranih aforističara i aforizama, antologičaru su na usluzi bili najistaknutiji aforističari iz regije, Aleksandar Baljak, Slobodan Simić i Milan Beštić, kao stručni konsultanti.

Recenzenti knjige su publicista Esad Bajtal, književnik Željko Ivanković i aforističar Aleksandar Čotrić. Svaka antologija je subjektivni izbor antologičara, omeđen njegovom stručnošću i širinom poznavanja polja istraživanja, ali vrijednosnim i estetskim kriterijima kojih se držao pri izboru. Drugi antologičari bi vjerovatno sačinili nešto drugačije izbore aforizama i aforističara, neke bi izostavili, a druge uvrstili, što je razumljivo sa autorskog stanovišta. Međutim, ova knjiga predstavlja, uz sva subjektivna mjerila i autorske razlike, jedan objektivan, estetski strog i književno korektan pregled aforističkog stvaralaštva BiH u zadnjih pedeset godina. Nadamo se da će pojava ove antologije, doprinijeti popularizaciji aforizma u BiH kao književne forme, s obzirom na oskudnu izdavačku produkciju i njegov marginalan položaj u odnosu na proznu književnost. Činjenica da je izdavač ove značajne knjige izdavačka kuća «Alma», iz Beograda, a ne neka domaća izdavačka kuća, što bi bilo prirodno za očekivati, već dovoljno govori o našim žalosnim izdavačkim prilikama, kada su u pitanju reprezentativna izdanja domaćih autora, u koje sasvim sigurno spada i ova antologija.

Kako je ovo pionirska knjiga književnosti kratke forme u BiH, nadati se da će i naši izdavači pokazati veći interes i prepoznati važnost ovakvih kapitalnih projekata za domaću književnost. Prilika za to će biti drugo izdanje ove knjige, koje zaslužuje tiraž od barem, hiljadu primjeraka, umjesto sadašnjih skromnih trista. A da ne govorim o tome da bi svaka školska biblioteka trebala imati ovu knjigu na svojim policama, a vjerovatno i na časovima jezika i književnosti, čime bi se bosanskohercegovačka književnost aforizma još više otvorila široj čitalačkoj publici i javnosti. Možda taj dan i nije tako daleko, kako nam se čini iz današnje perspektive. Živi bili, pa vidjeli!

BRANKO ČUČAK

Đorđe Latinović, Dobro došli u svijet ubleha, Grafiti Bosne i Hercegovine, Međunarodni centar za mir, Sarajevo i UNS „Geto“; Banja Luka, 2008.

LAGAN KAO RADOST

Često ste gledali tu neobičnu sliku. Omaleni, suhonjavi igrač daje gol iz nemoguće situacije, u sudijskom vremenu. Dok on radostan leži na travi stadiona, po njemu popadaju ostala desetorica iz ekipe. I još nekolicina sa rezervne klupe. Po svim teorijama o izdržljivosti materijala, strijelac pogotka bi pod tom težinom preminuo kao prenapregnuti beton. Ali, ushićenje kod postignutog gola tolika je radost da niko ne misli o težini. U normalnim uslovima, toliko ljudi na jednom čovjeku, bilo bi tragično. Radost je lagana, čitaoče, pa se radosnom i kaže kako „leti“!

Htjeli – ne htjeli, evo nas kod knjige; „Dobro došli u svijet ubleha“ Đorđa Latinovića, a u izdanju banjalučkog „Geta“, s podnaslovom „Grafiti Bosne i Hercegovine“. Ovaj inteligentni aforističar ( jer ih ima i s površinskog kopa! ), osmjelio se na hrabar zadatak: da u knjigu smjesti, što od knjige bježi ko' đavo od krstitelja. Ovo mi je jedan od najtežih trenutaka u spisateljskom zanatu. Ako je podložno kritici sve što je javno objelodanjeno, kako lamentirati nad pisanim porukama, koje žele sakriti svog počinioca! Da smo na nekoj drugoj teritoriji a ne na ovoj na kojoj smo se zatekli, grafiti bi imali i drukčiju namjenu i drugačiji karakter. Urbana plemena, pod zastavama fudbalskih klubova, podgrupe, podkultura, podastirači ispisani na zidovima. Sprejom, kredom, ugljom za maskaru facijales! Na sociološkom planu, neki su grafiti direktni krivci za psihološki rat, koji se širi u zemlji tobožnjeg mira, raspirivači teške mržnje. Koja ne umije da „leti“ kao radost postignutog gola. I s ove, i s one, i s te strane „dobro došli u svijet ubleha“ mač je s nekoliko oštrica. Šestoperac! Jer je, kažimo, nekoliko grafita ljude od kuća svojih otjeralo. Razumije se da je Latinović imao dobre namjere, skupljajući i na svijet izdavajući te tragikomične zapise, kao realnost u kojoj smo učesnici i žrtve.

     Naravno da je od opšte koristi da imamo nekakav uvid u mentalno stanje pisaca po zidovima: „Jeftino plačem po sahranama“, „Mrzim sve što ima osnovnu.“, „Probudite me kad umrem“, „Biti ili ne biti pitanje je koga.“, „Bacio je oko na mene a ja sam mu ga bacila nazad“, „Šta bi bilo od nas da uključimo mozak“, „Pubertet je kao ženski glas mutira iz „ne“ u „da“.

     Medij jeste poruka, ali kad je medij popločan dobrim namjerama, često se nađete u srcu pakla. Bilo, bi dakle, mnogo bolje da ne živimo u „zanimljivim vremenima“. Što bi rekao Kisindžer: „To što sam ja paranoik, ne znači da neko neće da me ubije“!

     Kao i umjetnost, ljudi su se žanrovski opredjelili. Pred sami rat, učenici su se u jednoj Gimnaziji izdijelili na četiri – pet grupa. Slušajući iste profesore, učeći iz istih udžbenika, govoreći istim jezikom. S korpom kontrakulture ispod đačke klupe. A dan nakon promocije Latinovićeve knjige, izvjesni su grafiti ustrašili jedno naselje.

    Zato iz čistog kukavičluka pristupam alternativnim blejačima, koje Latinović ovako definiše: „Blejači su žargonski naziv za grupe mladih sa periferije koje se okupljaju ispred kafana u centru grada, ne ulaze u kafane već isključivo stoje ispred jer nemaju novca za piće. Uglavnom ne pričaju ni o čemu i sebe nazivaju blejačima. To je neka vrsta protesta.“

    Radost je negdje drugdje. Ona je „laka“ pa je odletjela, nakon postignutog gola. U sudijskoj nadoknadi vremena i prostora.

LITERATURA

KULTURA	LITERATURA	POEZIJA	PROZA	ZBORNIK	AUTORI
GLAVNA	KNJIGE	AKTUA	KRAJINA	EKOLOGIJA	BARAKOVIĆ