Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik iznad
svega, ako treba umiri za njega." (Salihaga, Preporod
1901.)
|
| Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo |
LITERATURA
Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik iznad
svega, ako treba umiri za njega." (Salihaga, Preporod
1901.)
|
Među
desetinama i desetinama hiljada prognanih žitelja Banjaluke našla se i
Asima Smajić Simka, koja je u ljeto 1992. godine, zajedno
sa svojim petnaestogodišnjim sinom Sanjinom, morala napustiti grad
svojih korijena i sjećanja, i uputiti se u neizvjesnost, u gorčinu. Za
njom je ostala njena rijeka, njen Vrbas, na čijim je obalama rasla i
stasala, ostao je njen Mejdan, u kojem je rođena 1941. godine, ostale su
godine i decenije koje je, kao svijetle kapi, ponijela na svojim
dlanovima, da bi u njima mogla tražiti i prepoznavati neke svijetle
zavičajne slike. U godinama udaljenosti, pod nekim drugim nebom, u
Francuskoj, Banjalučanka Simka je te slike pretakala u riječi, u neki
svoj osobeni dnevnik na čijim se stranicama prepliću lirsko i
dokumentarno, svjetlosti sjećanja i tamniji odsjaji zbivanja. Tako je
nastala njena knjiga s naslovom »Deveta želja rijeke«, koja je, u
stvari, njena iskrena i emotivna životna priča što započinje prije skoro
šest decenija na obalama Vrbasa, na sedrama Abacije i Studenca, Gornjeg
Šehera i Plaže, da bi se, kroz ulicu Braće Bukića, aleju Nurije
Pozderca, Malu čaršiju, sale i bašče u kojima se plesalo, druženja i
putovanja, te rad u »Veletekstilu«, u kojem je bila na rukovodećim
finansijskim poslovima, ponovo, nakon više od deset godina prognaničkog
bivanja u drugoj zemlji, prilikom prvog dolaska u rodni grad, nastavila
na najdražem mjestu kraj voljene rijeke: »Koračam poznatim putom, i
prve dane provodim kraj rijeke. Na Zelenom mostu iznad bistre i plahe
vode uspostavljam pokidanu ravnotežu, postajem jača, oporavljam se od
duge bolesne nostalgije.«
