ISTRAŽIVANJA: KRAJIŠKA KNJIŽEVNA TRADICIJA
MURAT ŠUVALIĆ PONOVO MEĐU BOŠNJACIMA
Murat Šuvalić (1897. – 1936.),
pjesnik, pripovjedač, satiričar i publicist, intenzivno se bavio
književnim radom relativno kratko: od 1928. do 1936. godine. Sarađivao
je u Novom Beharu, kalendarima Narodna uzdanica, Napredak i
Islamski svijet, u Hikjmetu i Obzoru. Prema dosad prikupljenoj
evidenciji, objavio je pedesetak bibliografskih jedinica: pripovijedaka,
pjesama, novinskih članaka i putopisa. Prvi objavljeni tekst je
Selenje bosanskohercegovačkih muslimana u Tursku, sa podnaslovom
Apel iz Bosanske Krupe, u Novom Beharu br. 2. za 1928./29.
godinu. Posljednji tekst, Lucin zavjet, objavljen je u
Napretkovom kalendaru 1936. godine. Međutim, još u vrijeme pisanja
svojih djela bio je proganjam, a poslije smrti, svi sistemi u 20.
stoljeću su zabranjivali da se čitaju njihova djela. Čak su i članovi
njegove porodice sve do kraja 20. stoljeća pozivani na informativne
razgovore, jer je u Šuvalićevim djelima bilo mnogo istine o dešavanjima
na prostoru Bosanske Krupe i Bosanske krajine.
Godine 1942. u izdanju Prve muslimanske knjižare Bekira
Kalajdžića, posthumno je objavljena Šuvalićeva zbirka Izabrane
pripovijesti u kojoj se nalazi osam priča. Predgovor je napisao
Alija Nametak.
Od tada je, više od pola stoljeća, Šuvalić bio tabu – tema u
bošnjačkoj književnosti. Devedesetih godina, pred srpsku agresiju, o
Šuvaliću je napisano nekoliko tekstova u Muslimanskom glasu,
Preporodu i Muallimu (1990.), a 1991. je u Bosanskoj Krupi održana
književna manifestacija posvećena posvećena Šuvaliću. Ovaj podatak je
vrlo bitan jer je Šuvalić bio tabu-tema u bosanskohercegovačkoj
literaturi, pa su oni koji su objavili svoje tekstove o njemu bili
svjesni rizika u koji se upuštaju.
Treće predstavljenje Šuvalića bilo je 1995.godine u Antologiji
bošnjačke pripovijetke 20.vijeka, dr. Enesa Durakovića.
Knjiga Izabrana djela Murata Šuvalića čini i najkompletnije
predstavljanje ovog krajiškog pisca.
Ako vrijednost i značaj pisca mjerimo prema tekstovima koji su o njemu
objavljeni,a to i jeste jedno od mjerila, onda je Šuvalić zaista ostavio
dubok trag i na čitaoce i na književnu kritiku. Naime, i poslije njegove
smrti, književni listovi i časopisi u BiH i Hrvatskoj nastavili su
objavljivati njegova djela a kratko nakon smrti napisano je dvadesetak
tekstova u kojima je ocijenjen Šuvalićev književni rad.
O Šuvaliću su pisali Muhsin Rizvić, Husein Šehić, Salim Budimlić,
Munir Šahinović, Džemil Krvavac, Abdurahman Mešić, Amir Brka, Mustafa
Ćeman, Rizo Džafić, Fuad Mujakić, Sadik Šehić, Ibrahim Kajan, Husein
Muratbegović, Mahmud Traljić i drugi. Suvremenici i književni
kritičari tvrde da je bio "najčitaniji beletrist-književnik bosanskih
muslimana skoro čitav jedan decenij" (A. Nametak).
Bogatstvo lirskih preliva
Od pedesetak objavljenih autorskih jedinica, u Izabrana djela uvršteno
je 25 - prema mišljenju priređivača - najznačajnijih književnih
radova: 16 pripovijedaka, pet pjesama, jedan putopis i tri članka.
Ovakav izbor ne karakterizira samo okosnicu Šuvalićevog književnog rada,
nego jezičko-stilsku dimenziju njegovog djela, bogatstvo tematskih
krugova i snažnu lirsku misaonu i rodoljubnu dimenziju malo koji pisac
je znao tako impresivno, epigramskim rečenicama koristeći bogato životno
iskustvo i visoku učenost, naslikati zavičajne motive sa tako bogatim
lirskim prelivima, kao što je znao Šuvalić.
Poetsko-literarna dimenzija osnovna je odlika Šuvalićeve poetike, uz
snažne islamske niti koju je Šuvalić grčevito zagovarao i koje nudi kao
spas od agresivnosti novog doba u kojem se ruše sve etičke vrijednosti
Bošnjaka. Ovakav izbor je i izraz želje da se naglasi snažna zavičajna
inspiracija koja je osnovna karakteristika njegovog djela.
Una je, u Šuvalićevima pričama, metafora života, ljepote, ljubavi i
sna. Una je svjedok ljudskih tragedija i inspiracija za
književno-estetsko uobličavanje pjesnikovih misli. Ljepota krajiškog
podneblja takođe je inspirativna. I, Krajišnik, stasit i ponosan. Te
Božije darove, Šuvalić je na najbolji način ugradio u svoje djelo.
Šuvalićeva djela su inspirativna prozno-poetska tkanja o toplini i
ljepoti krupskih sokaka , čaršije, mahale, krupskih lipa, Krupljana.
Onih Krupljana, koji kao i drugi stanovnici malih čaršija poznaju jedni
druge, jedni drugima pomažu i ogovaraju se istovremeno.
Zaštitnik islamske etike, tradicije i kulture
Bošnjaka
Šuvalićeva zbirka je impresivna slika malog grada, ondašnje kasabe.
Toliko snažna da se stariji Krupljani još uvijek sjećaju tog toplog daha
čaršije u kojoj su svi bili bliski jedni drugima onoliko koliko su
htjeli, i pomagali jedni drugima, koliko su mogli. To je bilo mjesto u
kom je svako svakoga znao, cijenio i poštovao, u kom se živjelo
prijateljski i razumijevalo. Inovjerci su razbili duh kasabe a Šuvalić
ga u svojim pričama sakupljao i čuvao. To je tip društveno-nacionalne
literature koji se otima negativnim vanjskim uplivima. Šuvalić je
poznavao mentalitet čaršije i stilsko-estetski ga uobličio. Zato je
njegovo pisanje bilo blisko čitaocima i zato je Šuvalić skoro čitavu
deceniju bio najomiljeniji bošnjački pisac svog doba.
Šuvalić brani vjeru, naciju i sve one koji su se izbliza zagledali
nevolji u oči. U svijetu kasabe nalazi inspiraciju, a priču koristi za
neku vrstu književne agitacije. kao što su ti, uostalom, radili i drugi
pisci njegovog doba. U literaturu unosi faktografiju. Opisuje povlačenje
posljednjih anadolskih četa, koje su nenaoružane muslimane ostavi-le na
nemilost kaurima i posljednju odbranu koju su muslimani kod Bihaća
pružili moćnoj austrougarskoj vojsci te tragiku koja je nastala poslije
toga. Austro-Ugarska je pola vijeka bila na ovom prostoru i on je to u
novelama naslikao.
Šuvalić je zaštitnik etike islama, tradicije i kulture svoga naroda.
Konkretne događaje uvija u metaforiku, ali uvijek ostavlja prostor da se
prepoznaju i ljudi i događaji: Moj junac je priča o čovjeku koji
voli slobodu, Mozaik džamija u Al-Medžetu je alegorična priča o
rušenju Burmali džamije u Skopju. Slikao je zlodjela žandara nad
muslimanima, mito, korupciju, lugare, pisare, šikutore i ostale
krvopije, socijalnu problematiku, patnje i siromašenje muslimana. Slikao
je ujedno i neuništivost narodnog duha, optimizam, vjeru u bolje sutra.
Vjeru da će zlo proći a dobro nadvladati. Tragiku žene u kasabi, tragiku
ljubavi u mreži ogovaranja, čovjeka u svijetu u kom živi sa svih strana
malom čovjeku prijete opasnosti i on im se teško odupire.
Murat Šuvalić je Krupljane i ostale Bošnjake mogao naučiti mnogo čemu.
U svojim pričama on je opominjao i upućivao, ukazivao na srpska
zlodjela, rušenje džamija u selima oko Krupe, što su činili hajdučke
harambaše i četnici koji su četovali po Grmeču. To krupski Bošnjaci nisu
naučili, jer nove generacije nisu čitale ono što je Šuvalić napisao. Da
su čitali, imali bi drukčiji odnos prema susjedima koji su nam bratstvo
i jedinstvo podmetnuli kao kukavičije jaje, dok su se oni spremali da
zatru jedan narod koji ih je nadvisio. Da su se bolje poznavale
Šuvalićeve priče o bošnjačkoj tragici u svim dosadašnjim ratovima, o
srbovanju i klanju Bošnjaka, spremnije bi bili dočekani potomci Babića,
Kličkovića, Kovačevića, Ivaniševića, Obradovića, Glišića, Drobaca,
Zmijanjca i Vještica, koji su im stoljećima kovali uništenje. Zato u
školama nije ni bilo Šuvalićevih djela. zato je i izbrisan sa karte
književnosti i kulture. Krili su ga, da bi sakrili svoja zlodjela.
Prof. Dr. Rizo Džafić
-
