Švedska: Slovo o druženju naših ljudi
TREBINJCI SE "SABRALI" NA
NAČIN -
TREBINJSKI
Piše: Meho BARAKOVIĆ
Koji
dan prije završetka mjeseca maja (29. maja) ove, 2004. godine, ponovo i
jos jednom su se okupili Trebinjci u gradu Göteborgu. Eto, "sabralo" se
oko 500 Trebinjaca sa raznih strana, ponajviše iz Švedske, Danske,
Norveške, Njemačke, ali bilo ih je i iz daleke Turske, Bosne i
Hercegovine, i sa jos nekih prostora i daljina. Prema riječima
organizatora Udruženja Trebinjaca "Trebinje" u Göteborgu, bilo je ovo
najveće i najorganizovanije druženje i okupljanje Trebinjaca. Na
desetine dirljivih susreta, toplih zagrljaja, sjete i suza kojih je bilo
i koje se nisu krile. Došli su da se vidi rodbina, prijatelji, komšije,
znanci. Sve je njih ratni vihor razbacao na najrazličitije strane i
udaljenosti.
E, oni su došli da se vide...
Vrlo brzo se napravio pravi ambijent i "okvir" za višesatno
druženje.
Dobra muzika koju su činili muzičari iz Gävla,
Väateråsa i Hamlstada imala je puni učinak. Ali, domaći - trebinjski
zabavljači, muzičari Avdo Kreso i Miralem Bećirović-Beli iz Norveške,
pokazali su, upravo pjesmom koliko vole Trebinje, tu pitomu
i sunčanu čaršiju na jugu vrele Hercegovine. Oni
su, izvršili promociju demo snimka pjesme "Ostvareni san" koja je
posvećena Trebinju. CD sa ovom pjesmom po cijeni od samo 30:- kr
prodavao se te večeri kao najljepši suvenir i da sav dobijeni novac ide
u Fond za izgradnju Osman - pašine džamije u Trebinju, čija izgradnja je,
moglo bi se reci, u završnoj fazi. I jos podosta toga ovog trebinjskog
druženja, bilo je u znaku prikupljanja novca da se započeti posao,
izgradnja džamije u trebinjskom Starom gradu, u Kastelu, tamo gdje je
džamija oduvijek bila, ponovo sagradi i "izraste" da se zna i sluzi na
dobro - ljudima.
Svojih "pet minuta" imali su, i trebinjski stvaraoci: Meho
Baraković,
književnik i novinar koji je govorio svojih nekoliko najnovijih pjesama;
zatim je, svoje "slovo likovno" imao slikar Ahmo Kapetanovic - Lipi,
koji je izložio desetak svojih radova, slika sa motivima Trebinja i
Hercegovine, naravno po sjećanju, dok je u samoj sali i Mirna Sehovic,
mlada akademska likovna umjetnica, po prvi put napravila upravo za ovu
priliku svoju samostalnu izložbu. Sve je bilo ukrašeno pjesmom, muzikom
i najrazličitijim pričama i podsjećanjima na grad podno Leotara,
koji se Trebinjem zove.
Zapisivaču, nije promakla ni činjenica da je na ovom skupu Trebinjaca
bilo puno mladog svijeta, omladine. Neka se zapise da je najmlađi
posjetilac bila Vehbijina unuka (imena su za ovu priliku najmanje važna)
dvomjesečna Belma, dok je najstariji učesnik fešte, 73-godisnji Adem,
rodom iz Konjica, inače trebinjski zet koji je došao iz Norveške. Ali,
ima jos toga. Eto, recimo Trebinjac Hasan
Sehovic, koji sada živi u Izmiru u Turskoj, našao
se na ovom "sabiranju" Trebinjaca i nije krio zadovoljstvo sto se ponovo
i na kratko našao sa svojim sugrađanima. Došao
je u posjetu rodbini i prijateljima, ali nikako
nije htio da zaobiđe okupljanje svojih,
dojučerašnjih sugrađana. - Samo rat, sada mi se čini..., rekao mi je
izmedju ostaloga u razgovoru - može da udalji, razdvoji i dovede ljude,
gdje u normalnim uslovima, ne bi nikada živjeli i trajali. Samo rat...
Značajan i veliki dio poslova u organizaciji skupa, pored članova
Udruženja, svakako je obavio i aktiv žena. To se
ponajbolje vidjelo na raznovrsnoj trpezi i izboru jela, što se nudilo
posjetiocima po povoljnim cijenama. I ćevapa i bezalkoholnih pića je
bilo. Naravno bilo je i one malo žešće tekućine, ali sve se držalo pod
kontrolom. Tombola je bila zaista "priča" za sebe. Bilo je puno
vrijednih nagrada, koje bi pošto bi bile izvučene ponovo se vraćale i na
aukciji "prodavane", a sve u želji da se prikupi što više novca za
završetak radova na izgradnji džamije, trebinjske. Darodavaca je bilo i
među "običnim" ljudima, Trebinjcima koji su se osjećali
uzbuđeno,
razdragano, dobronamjerno. Sama atmosfera bila je takva, za nezaborav. I
do kasno u noć, sve je trajalo, a rođendanska pjesma Trebinju -
"Ostvareni san" Avde i Belog, izvodila se po
nekoliko puta, kako bi se sto bolje zapamtila i postala prepoznatljiva
"značka" grada, koji se, ne da - zaboraviti.
I kada se druženje ono oficijelno okončalo,
nastavilo se raditi po "sekcijama" uz priče sa sankom,
ponosnih kafea u
Göteborgu. Neka se zna, kada se i kako se "sabiraju" Trebinjci...
28.09.2004.
AKTUA
| MEHINA
POEZIJA |
MEHINA PROZA |POČETNA
BOSANSKI JEZIK
