PROFUNDO TOP
Information Science & Technology

INFORMATIVNA NAUKA I TEHNIKA
 
HELP
DOMOTIKA Thesaurus

Bosnian Language

Bosanski jezik
RAČUNAR

SUNČANI BOJLER

OVERCLOCKING LANGUAGE CODES SUPORT DRIVERS

Na startnu stranicu  

Bosanski jezik  ORBUS

Leksika bosanskog jezika

Ispravno pisanje

Nakon mnogo godina življenja izvan BiH mnogi od nas zaboravili su osnove pisanja na našem jeziku.

Bez namjere da pišem pravopis želim samo natuknuti najčešća mjesta u kojima griješimo govoreći ili pišući bosanskim jezikom.


Velika i mala slova

Velikim početnim slovima se pišu vlastita imena, i to:

- lična imena i prezimena: Rifet, Samir, Igor, Damir, Danijel, Nermina, Jelena, Bajrić, Čavkić, Zulić, Ivušić, Kosić;

- nadimci i atributi ako se sami upotrebljavaju ili su srasli s imenom i postali njegov sastavni dio: Lela, Doda, Huska, Huki, Kralj Tvrtko, Kulin Ban, Ričard Lavljeg Srca, Kralj Boduven, Karlo Veliki;

- imena božanstava: Allah, Jahve, Jehova, Jupiter, Zeus, Posejdon, Afrodita, Apolon;

- imena životinja i građevina: Šarenka, Crvenka, Zelenka, Jablan, Aduna, Krivi toranj u Pizi; Ajfelov toranj u Parizu, Atomium u Briselu

- imena pripadnika naroda: Bošnjak, Mađar (tačno je i Madžar!), Palestinac;

- imena stanovnika gradova, pokrajina, zemalja, država, kontinenata: Bišćanin, Travničanin, Krajišnik, Bosanac, Amerikanac, Evropljanin, Australijanac;

- imena nebeskih tijela: Sunce, Zemlja, Mjesec, Mliječni Put, Mars, Venera; Andromeda;

- imena kontinenata, država, naseljenih krajeva i mjesta (sve riječi u njima osim veznika i priloga): Australija, Evropa, Dalmacija, Lika, Bosna i Hercegovina, Krajina, Brod na Kupi, Južna Amerika, Dvor na Uni;

- imena mora, rijeka, jezera, planina i druga geografska imena: Una, Sana, Bosna, Drina, Boračko jezero, Grmeč, Romanija, Jadransko more, Fruška gora; Plitvička jezera, Balkansko poluostrvo;

- imena ulica i trgova: Studentski Trg; ako se sastoje iz više riječi samo se prva riječ: Željeznička ulica, Zagrebačka ulica; piše velikim slovom, a ostale malim slovom izuzev vlastitih imena: Bulevar Mule Mustafe Bašeskije, Ulica Mehmedalije Maka Dizdara;

- imena praznika: Bajram, Božić, Uskrs, Đurđevdan, Nova godina, Prvi maj;

- nazivi ustanova, preduzeća, društava: Matica Bošnjaka, Merhamet, Osnovna škola "Mladost", Sarajevska banka, Kamerni Teatar, Sportsko društvo "Željezničar", Medicinski fakultet u Tuzli, Organizacija Ujedinjenih Nacija;

- nazivi knjiga, časopisa, novina, književnih djela: Opšta enciklopedija, Naš jezik, Oslobođenje, Prokleta avlija, Modra rijeka

- prisvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima (nastavcima):
 -ov, -ev, -in:
Fadilov sat. Bosančev majstorluk. Melihin kišobran. Danijelov šal.


Velikim početnim slovom se piše:

- prva riječ u rečenici:
Spušta se noć. Gdje su ljudi? Nema žive duše! Ulice su puste.;
- prva riječ poslije dvije tačke kada je upravni govor među navodnicima:
Al' govori Musa Arbanasa:
"Priđi, Marko, ne zameći kavge, il' odjaši da pijemo vino...";

- nastavak pisma iza naslova ako se pismo nastavlja u novom redu, i to bez obzira da li se iza naslova stavlja zarez ili uskličnik:
Draga mama,
Tvoje pismo sam primio tek juče iako...
Ili:
Draga Aida!
Molim te, nemoj se ljutiti što se rijetko javljam...

Velikim početnim slovom pišu se zamjenice Vi i Vas iz poštovanja prema osobi kojoj se piše:
Dragi nastavniče, Javljamo Vam se odmah po dolasku u ljetovalište. Na putu smo se držali Vaših preporuka...

U kompjuterskoj komunikaciji:
Pogrešno: "Dobili ste E-Mail preko Interneta."
Ispravno: "Dobili ste e-mail preko Interneta."

Malim slovom se piše:

- nastavak upravnog govora ako je bio prekinut umetnutom rečenicom radi nekog objašnjenja; na primjer:
"Hoće li svi", pitao je direktor na zboru učenika, "pomoći u uređenju okoline škole?";

- nastavak rečenice poslije upravnog govora, na primjer:
"Hoćemo!" -  odgovorili su svi prisutni učenici.
"Krenimo na posao, onda, odmah poslije sastanka" -  povikaše neki učenici.;

- prisvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ski, -ski, -čki, npr.: bosanski jezik, američki dolar, pariski učenik. Bio sam u banjalučkom Kaštelu

- zamjenice vi i vas kad se u pismu ne obraća samo jednoj osobi već grupi ili kad se piše dopis nekoj ustanovi, firmi, društvu; npr.:
Osnovnoj školi "Dr. Irfan Ljubijankić", Bihać
Cijenjeni,
Obavještavamo vas da je...


Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi

Sastavljeno se pišu:
- nazivi stanovnika naselja iako se imena tih naselja sastoje od dvije akcentovane riječi i pišu se odvojeno; na primjer:

Banjalučanin (prema Banjaluka ili Banja Luka – oboje je tačno), Novosađanin (prema Novi Sad), Sanjanin (prema Sanski Most), Bjelopoljac (prema Bjelo Polje);

- prisvojni pridjevi izvedeni od naziva mjesta ako se sastoje od dvije akcentovane riječi, npr. južnoamerički (prema Južna Amerika), krivopalanački (prema Kriva Palanka);

- rječica "ne" uz imenice i pridjeve s kojima srasta u složenice, na primjer: -  neznanje, nečovjek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj, nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv;

- složeni prilozi kao: maloprije, pokadšto, gdjekad, gdjegdje, najednom, napamet, otprilike, i prijedlozi: povrh, namjesto, ukraj, uoči, podno;

- rječica "naj" u superlativu opisnih pridjeva, na primjer: najljepši, najlakši, najbolji, najjači, najjednostavniji.

S crticom između prvog i drugog dijela pišu se polusloženice, ako svaki od sastavnih dijelova čuva svoj akcenat i ako se prvi dio ne mijenja po padežima. Tako se pišu:
- višečlani nazivi mjesta, na primjer: Herceg-Novi (iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom), Ivanić-Grad;

- dvije imenice od kojih jedna određuje drugu, a zajedno označavaju jedan pojam, na primjer: Baš-čaršija, radio-amater, Kapetanova-kula, auto-put, rak-rana, general-major;

Rastavljeno se pišu:
- rječica "ne" u odričnim oblicima glagola, na primjer: ne znam, ne vjeruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne može; izuzetak su odrični glagoli: neću, nemam, nemoj, nisam;

- odrične zamjenice: niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s prijedlogom, na primjer: ni za koga, ni sa kim, ni u čijem, ni pred kakvim, ni za kojim;

- rječica "li" uz glagole u upitnim rečenicama, npr. Hoćeš li doći? Vjeruješ li mi? Znaš li to? i u upitnim rečenicama sa "da", na primjer: Da li bi mi pomogla? Da li imaš novca? Da li ga voliš?

- rječica "je" uz glagole u upitnim rečenicama, npr. Je li on iz našeg kraja?
Ne piše se ''jeli'' pošto to može značiti da su neki ljudi pojeli nešto.

Superlativ se piše zajedno:
- on je najveći, to je najbolje, najljepši cvijet, najopasnija stvar, najmudriji savjet, najpametnije stvorenje;


Interpunkcija

U pisanju se radi jasnijeg prikazivanja onoga što hoće reći, upotrebljavaju pojedini znaci koji se zajedno nazivaju interpunkcija ili rečenični znaci.

Znaci interpunkcije su: tačka, zarez, tačka i zarez, dvije tačke, navodnici, upitnik, uskličnik, zagrade i crta.

Tačka se stavlja na kraju obavještajne - potvrdne i odrične rečenice, na primjer: Svaki dan učim za ispit. Kad je praznik ne učim.

Zarez se kao znak interpunkcije upotrebljava često i u različitim rečeničnim situacijama. Za upotrebu zareza je najvažnije pravilo da se ono što je u mislima tijesno povezano, što predstavlja jednu cjelinu, ne odvaja zarezom, a dijelovi koji čine cjelinu za sebe, odvajaju se zarezom od ostalih dijelova rečenice.

Zarezom se odvajaju:
- riječi i skupovi riječi (istovrsni dijelovi rečenice u nabrajanju: Hase, Huse, Jasmina, Emina, Nermina i Adnan su otišli na izlet.

- zarezom se može odvojiti i prije veznika ako se želi nešto naglasiti:
Ponijeli su i hranu, i piće, i društvenih igara.;
On je uspio preći preko ćuprije, čim je stigo mi smo pristavile kahvu.;

- nezavisne rečenice kad nisu povezane veznicima:
Došao je, pozdravio se, dobro večerao i nestao.;

- paralelni dijelovi rečenice kad su u suprotnosti: Zadatak je težak, ali zanimljiv. Pokloniću tebi, a ne Igoru. Nismo ljetovali na moru, već u planini.

- rečenice koje su u suprotnosti: Kasnije smo krenuli, ali smo stigli na vrijeme. Vi ste pošli ranije, a ipak ste zakasnili.;

- rečenice u inverziji (kad se zavisna rečenica nalazi ispred glavne), na primjer: Kad se spremim, pozvaću te telefonom. Ako možeš, pomozi mi. Iako sam znala, nisam odgovorila na sva pitanja.;

- riječ ili skup riječi koji su naknadno dodati ili umetnuti u rečenicu: To je, dakle, tvoj voćnjak. Sve ću ti, naravno, ispričati. Ti si u pravu, neosporno.;

- vokativ i apozicija su, takođe, naknadno dodati u rečenicu, pa se odvajaju zarezom, na primjer: Vi ćete, djeco, dobiti slatkiša. Tebi ćemo, majka, donijeti voća. Djela Ive Andrića, jedinog južnoslavenskog Nobelovca, prevedena su na mnoge jezike.;

- uzvici isto nisu sastavni dijelovi rečenice, pa se odvajaju zarezom: Uh, što je hladno! Oh, što me boli zub! O, stigla si?!;

- umetnute rečenice na primjer: U mom selu, koje je jedno od najuspješnijih u voćarstvu, gotovo svi gaje maline.;

- između mjesta i datuma, na primjer: U Kraljevoj Sutjesci, 2. aprila 1357. Zenica, 15. august 1991.

Tačka i zarez se upotrebljavaju:
- između rečenica koje su u složenoj rečenici manje povezane sa drugim rečenicama, na primjer: Kad smo se sreli, pozdravili smo se, razgovarali o školi; nismo pominjali nedavnu svađu.;

- između grupa riječi koje se razlikuju po srodnosti, na primjer: Na put ću ponijeti: odjeću, obuću, kišobran, higijenski pribor; knjige, bilježnice, pribor za pisanje; fudbal i reket za stolni tenis.

Dvije tačke se stavljaju:
- iza riječi kojima se najavljuje nabrajanje, a ispred onoga što se nabraja, na primjer: Na pijaci kupi: sira, jaja, kajmaka, mesa, salate i luka.;

- ispred navođenja tuđih riječi (upravnog govora); npr. Rekao nam je doslovno: "Novac za ekskurziju je obezbijeđen".

Navodnicima se obilježavaju:
- tuđe riječi kad se doslovno navode, na primjer: Ulazeći svi viknuše: "Srećan ti rođendan!"

- riječi koje se upotrebljavaju s ironijom i kojima se nečemu ne želi dati suprotno značenje: npr.: Znam, ti si "vrijednica". Uradio ti je to tvoj "veliki prijatelj".

Na kraju upitnih rečenica stavlja se upitnik, na primjer: Kako si? Šta radiš?, a iza uskličnih (uzvičnih) rečenica, kao i iza manjih govornih jedinica koje se izgovaraju u uzbuđenju, povišenim glasom, stavlja se uskličnik, na primjer:  Uh, što sam gladna! Ne viči! Požar! Kad se pitanje izgovara povišenim glasom iza njega se stavljaju i upitnik i uskličnik; npr. On položio?! Ne daš?!

Zagradom se u rečenici odvaja ono što se dodaje radi objašnjenja prethodne riječi ili dijela rečenice, na primjer: Interpunkcija (rečenični znaci koji doprinose jasnijem izražavanju. Imenske riječi (imenice, pridjevi, zamjenice i brojevi) mijenjaju se po padežima. Za vrijeme rata (1992/95) vladale su nestašice hrane, odjeće i lijekova.

Crta se piše:
- Umjesto navodnika u dijalogu i to u štampanim tekstovima:
-  Ko je to bio? - upita majka.
-  Moj drug.
-  Zašto ga nisi pozvao unutra?
-  Žurio je - promrmlja on.;

- kad se želi nešto istaći, ili naglasiti suprotnost, neočekivanost; na primjer: Pođem ja, kad - nigdje nikog. Sve sam naučila, sve znam - ne vrijedi, zbunila sam se.


Pravopisni znaci

Pravopisni znaci se upotrebljavaju uz pojedine riječi za razliku od interpunkcije koja se upotrebljava u rečenici.

U pravopisne znake se ubrajaju: tačka, dvije tačke, nekoliko tačaka, crta, crtica, zagrada, apostrof, znak jednakosti, znak porijekla, akcentni znaci i genitivni znak.

- Tačka se kao pravopisni znak upotrebljava:
-  iza skraćenica: npr., itd., sl., tj.;
-  iza rednih brojeva kada se pišu arapskim brojkama: 15. mart 1991. godine.

Tačka se ne piše iza rednih brojeva napisanih arapskim brojkama kada se iza njih nađe drugi pravopisni znak (zarez, zagrada, crta ili koji drugi); npr.: O tome ćete naći informacije na 119, 120, 121 i 122. strani. Na nekim spratovima (2, 4. i 5) su pokvarene električne instalacije. Na 10-15. kilometru ćeš ugledati planinarski znak.

- Dvije tačke se kao pravopisni znak pišu:
-  između brojeva ili slova kojima se iskazuje neki odnos i čitaju se "prema".
Na primjer:
Rezultat utakmice je 2:1 u korist "Jedinstva".
Korjenski samoglasnik se smjenjuje o:i:a u riječima ploviti - plivati - poplaviti.

- Nekoliko tačaka (najčešće tri stavljaju se:
- umjesto izostavljenog teksta i u isprekidanom tekstu; na primjer:
Prijedlozi su: kod, pored, u, sa...
Kad se voz zaustavio, on se pojavi... i reče: "Divno je vratiti se kući".

- Crta se kao pravopisni znak upotrebljava:
- između brojeva umjesto prijedloga "do", npr.:
Kupi 10 - 15 kilograma krompira.
Ivo Andrić (1892.–1975.) je dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Ako se ispred prvog broja nalazi prijedlog od, crtu ne treba pisati već ispisati i prijedlog "do"; na primjer: Prvi svjetski rat je trajao od 1914. do 1918. godine.

-  između naziva gradova i drugih mjesta da bi se označio pravac kretanja, na primjer: Put Sarajevo - Tuzla ima veliki privredni značaj.

- Crtica se kao pravopisni znak piše:
- između dijelova polusloženica: radio-aparat, auto-mehaničar, foto-aparat, aero-miting;
- pri rastavljanju riječi na slogove na kraju retka;
- u složenim ili izvedenim riječima u kojima se prvi dio piše brojem, a drugi dio slovima:
150-godišnjica, 40-tih godina prošloga stoljeća, 15-godišnjak;
- između skraćenica i nastavka za oblik, na primjer: Kulturna saradnja sa UNICEF-om je dobra.

- Zagrada kao pravopisni znak:
- služi da označi oba oblika riječi o kojima se govori, npr.:
Prijedlog s (- uz instrumental sredstva se ne upotrebljava).
-  stavlja se iza rednog broja ili slova kojima se označava novi odjeljak:
1), 2), 3) itd. -  a), b), c) itd.

- Apostrof se stavlja umjesto izostavljenog slova: Je l' to tačno?

- Znak jednakosti se upotrebljava između riječi da bi se označila njihova jednaka vrijednost, a čita se: jednako, ravno, isto, što jeste. Na primjer:
himba = sumnja, tata = subjekat

- Znaci porijekla su > i <. Upotrebljavaju se u stručnim tekstovima.
-  znak > se čita "dalo je" ili "razvilo se u", npr.: tvojega > tvoj-ega > tvo-oga > tvo-ga;
-  znak < se čita "postalo je od", npr.: crnji < crn -ji; junače - junak -e

- Akcentski znaci se bilježe u stručnoj literaturi (obično iz gramatike i u običnim tekstovima kad je potrebno da se označi riječ koja se od iste riječi u susjedstvu razlikuje samo akcentom; npr.: Sâm sam to uvidio. Došao je da dâ oglas.

- Genitivni znak se stavlja na krajnji vokal genitiva množine kad je potrebno označiti razliku ovoga oblika od drugih oblika, najčešće genitiva jednine iste zamjenice. Na primjer: Iz primjera možeš zaključiti o toj pojavi. Genitivnim znakom je naznačeno da je to genitiv množine, odnosno da se iz više primjera može zaključiti, a ne samo iz jednog.

Skraćenice

I. Skraćenice koje nastaju skraćivanjem riječi u čitanju izgovaraju se potpuno, kao da nisu skraćene. I one se međusobno razlikuju, a najčešće se upotrebljavaju sljedeće:

- skraćenice kod kojih se skraćivanje označava tačkom:
br. (broj) tzv. (tako zvan) ž.r. (ženski rod)
uč. (učenik) i sl. (i slično) v.d. (vršilac dužnosti)
str. (strani) tj. (to jest) o.g. (ove godine)

- skraćenice za mjere, veličine, novčane jedinice koje se pišu bez tačke:

 m (metar)  g (gram)  USD (američki dolar)
 cm (centimetar)  t (tona)  EUR (euro)
 km (kilometar)  l (litar)  JPY (japanski jen)
 kg (kilogram)  dcl (decilitar)  GBP (britanska funta)
 mg (miligram)  hl (hektolitar)   SIT (slovenački tolar)

- Bez tačke se pišu i sljedeće skraćenice:
dr (doktor), gđa (gospođa), gđica (gospođica).

II. Skraćenice koje su nastale od prvog slova ili sloga svake riječi u višesloženim izrazima (složene skraćenice) čitaju se različito:

- neke se čitaju potpuno kao da su svi dijelovi riječi napisani, a pišu se bez tačke, npr.:
VPS - Viša poslovna škola
UN - Ujedinjene Nacije
PTT - Pošta, telefon, telegraf

- neke postaju riječi pa se čitaju kao skraćenice i mijenjaju po padežima, npr.:
Bila sam u SAD-u. Iz SAD-a sam donijela kompakt diskove sa operskom muzikom.

- skraćenice preuzete iz stranih jezika pišu se kako se izgovaraju i mijenjaju se po padežima, npr.:
Uneskova pomoć zemljama u razvoju je dragocjena.
Pomoć u hrani i lijekovima je stigla od Unicefa.


Pisanje tuđih riječi

- Tuđa vlastita imena pišu se:
- izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, na primjer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokačo), Shakespeare (Šekspir), Chicago (Čikago), New York (Njujork), München (Minhen), Zürich (Cirih);

- fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su riječi iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (srpskog, ruskog, bugarskog, makedonskog); na primjer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd.

- Imena stranih gradova, zemalja i druga geografska imena pišu se fonetski ako su već dugo prilagođena duhu našeg jezika, na primjer: Beč, Venecija, ali nije netačno napisati npr.: New York, Tesaloniki, Paris.


Neke razlike između bosanskog i hrvatskog jezika

U bosanskom jeziku sintagme se ne rastavljaju drugim riječima. (Sintagme su izrazi koji se sastoje od dvije ili više riječi.)
Na primjer:
Hrvatski: "Ministar je vanjskih poslova otputovao u službenu posjetu."
Bosanski: "Ministar vanjskih poslova otputovao je u službenu posjetu."

U bosanskom jeziku godine se pišu sa tačkom jer je to redni broj.
Na primjer: 25.02.2002. (izgovara se: dvadesetpeti drugi dvije hiljade druge)

Kad se navodi datum, i dan i mjesec su u istom padežu.
Na primjer:
Pogrešno: "Predstavnik je došao prvi januara ove godine."
(prvi = nominativ, januara = genitiv)
Ispravno: "Predstavnik je došao prvog januara ove godine."
(prvi = nominativ, januar = nominativ)

U bosanskom jeziku glagoli ne završavaju na slovo "t" :
Pogrešno: "Dobit će poklon."
Ispravno: "Dobiće poklon."

Riječ "što" u bosanskom jeziku se drugačije upotrebljava nego u hrvatskom :
Hrvatski: "Za što si mijenjao knjigu ?"
Bosanski: "Za šta si mijenjao knjigu ?"

U nekim slučajevima upotreba je ista:
Hrvatski : "Sve što si napisao."
Bosanski : "Sve što si napisao."

Hrvatski: oprosti
Bosanski: izvini
Tu dolazi do iskrivljavanja pri govoru:
Pogrešno: "On se izvinuo."
Ispravno: "On se izvinio."
U hrvatskom se ne kaže izvini, jer im je to sinonim za izvinuti (u zrak), oni kažu: oprosti.

Neke bosanske i hrvatske riječi iz informatike:
računar - računalo
kompjuter - kompjutor
tastatura - tipkovnica
sedmica - tjedan
štampač - tiskač
funkcioner - dužnosnik
štampa - tisak
tačka - točka
bajrak - barjak
ustrajna - opstojna
porijeklo - podrijetlo
upotreba - uporaba
efektivan - učinkovit
faktor - čimbenik
zloupotreba - zloporaba

Neke razlike između bosanskog i srpskog:

Srpski – Bosanski:
ovde - ovdje
dve - dvije
obe - obje
deo - dio
gde - gdje
reč - riječ
sme - smije


Često se pogrešno kaže:
"Idem kod ljekara", a treba reći: "Idem ljekaru" ili "Idem doktoru."

U mnogim dijelovima Bosne piće pivo je ženskog roda pa kažu piva, npr:
"Daj mi dvije pive.", a treba "Daj mi dva piva."

Također je česta sljedeća pojava:
Pogrešno: "Imaš li šta za glavobolju?" (kao da čovjek želi glavobolju), a
Ispravno: "Imaš li šta protiv glavobolje?"
ili još gore:
"Imaš li šta za glavu?" (za glavu je i kapa, šampon)

Učestali su arhaizmi: "svako malo" – često, "dočim" – međutim.
Iz rata je ostala fraza: "odradili smo to" – što je malo neprirodno, ispravnije je reći: obavili smo, završili smo itd.

Izvor: Helga Kanzler
Ispravke i dodatak: Ing. Salih Čavkić.
 

VAŽNA NAPOMENA:

Svima koji žele da ispravno pišu na bosanskom jeziku preporučujem da sebi nabave knjigu "PRAVOPIS BOSANSKOG JEZIKA", autor prof. dr. Senahid Halilović, izdanje "Preporod". Ova zlatna knjiga ima 626 stranica sa leksikom od preko 30.000 ključnih riječi. Bez nje se ne može zamisliti ni jedna školska, pa ni kućna biblioteka. Vjerujte, ona će vam pravopisno mnogo pomoći i olakšati pisanje, pogotovo leksika. Ne morate se više dvoumiti, šta je ispravno, a šta nije. Ova je knjiga zlata vrijedna. Knjigu možete nabaviti preko Interneta, ili da vam je neko vaš pošalje iz BiH.
Salih Čavkić

NEKOLIKO OSNOVICA BOSANSKOG JEZIKA (NA NIZOZEMSKOM)
ENKELE GRONDSLAGEN VAN HET BOSNISCH TAAL

NA POČETNU STRANICU BOSANSKI JEZIK


Page Construction:15.06.2003. Page Modified:02.12.2011.