Bosanski jezik
ORBUS
NEKOLIKO
OSNOVICA HOLANDSKOG JEZIKA
'DE' -RIJEČI I 'HET' -RIJEČI
Imenice (riječi koje označuju predmete i pojmove) mogu na
holandskom jeziku da budu muškog, ženskog i srednjeg roda. Članovi koji
pripadaju ovim riječima su: de, het i een.
Pravila za upotrebu članova su jednostavna.
ODREĐENI ČLAN de upotrebljava se:
- za imenice muškog i ženskog roda u jednini: de man
(čovjek), de vrouw (žena),
- za sve imenice u množini : de mannen (ljudi),
de vrouwen (žene), de kinderen (djeca).
ODREĐENI ČLAN het upotrebljava se :
-
za imenice srednjeg roda u jednini : het kind
(dijete, het huis (kuća)
-
za sve deminutive u jednini : het mannetje
(čovječuljak), het vrouwtje (ženica), het kindje (djetašce).
NEODREĐENI ČLAN 'een' upotrebljava se :
-
za imenice muškog, ženskog i srednjeg roda u jednini :
-
een man (jedan čovjek), een vrouw
(jedna žena), een kind ( jedno dijete).
-
Neodređeni član nema množine :
-
neodređenost se u množini izražava na taj način da se
član izostavi: mannen (ljudi), vrouwen (žene), kinderen
(djeca).
-
Sa neodređenim članom 'een' vezuje se
neodređena zamjenica 'geen' kojom se izriče negacija, kako
imenica u jednini tako i u množini: geen man (nije čovjek),
geen mannen (nisu ljudi), geen kinderen (nisu djeca).
Množina imenica
Tvorba množine na holandskom jeziku jeste toliko
nepravilna da je nemoguće dati potpuni pregled. Stoga ćemo se ograničiti na
kratki osvrt na dva nastavka za množinu koji se najčešće pojavljuju, i to
–s i -(e)n.
Nastavak -s upotrebljava se :
- kod većine riječi koje se završavaju na -el,
-em, -en i -er : schotels (tanjiri), bezems
(metle), dekens (ćebad), kamers (sobe)
- kod riječi koje se završavaju sa dugim samoglasnikom: tantes (tetke),
tralies (rešetke), cafés (kafane);:
- kod riječi koje se završavaju sa dugim samoglasnikom koji je naznačen samo
sa jednim slovom (kao auto, dia, taxi) u množini se dodaje 's: auto's
(automobili), dia's, (dijapozitivi), taxi's (taksi vozila);
- kod mnogih riječi stranog porijekla : telefoons
(telefoni), chauffeurs (vozači), pick-ups (dostavna vozila).
U većem dijelu drugih slučajeva upotrebljavaju se
nastavci -en ili -n : beuken (bukve), planten
(biljke), vliegen (muhe), dorpen (sela), geleerden (naučnjaci).
Pri ovom se mora primjetiti da često dolazi do promjena
pri pisanju, kao udvostručavanje poslednjeg suglasnika: kar-karren
(kolica kolica), put-putten (bunar-bunari) ili kao izostavljanje
jednog od udvostručenih samoglasnika : raam-ramen (prozor prozori),
muur-muren (zid-zidovi) ili ublažavanjem završnih oštrih suglasnika
-s ili -f huis-huizen (kuća-kuće), boef-boeven
(lopov lopovi).
- na kraju od mnogih nepravilnosti pomenućemo samo
promjenu samoglasnika do koje dolazi prilikom tvorbe množine: stad-steden
(grad-gradovi). schip-schepen (brod-brodovi), waarheid-waarheden
(istina-istine), i nastavak za množinu -eren, koji se relativno često
pojavljuje: kinderen (djeca), goederen (roba), liederen
(pjesme), raderen (točkovi).
PRIDJEVl
Pridjevi (riječi koje se pridodavaju imenici i označavaju
njenu osobinu) koji stoje ispred imenice u većini slučajeva dobivaju
nastavak -e : de mooie poes (lijepa mačka), het grote huis
(velika kuća), een mooie vrouw (lijepa žena), een kleine man
(mali čovjek).
Ostaju bez promjene kod imenica srednjeg roda u jednini,
a koje nemaju člana (oud brood star kruh) ili koje imaju neodredjeni
član : een groot huis (velika kuća)
Isto tako ako se nadju iza imenice ostaju bez promjene :
de poes is mooi (mačka je lijepa), heet huis is groot (kuća je
velika).
Stepeni poređenja
Komparativ pridjeva tvori se dodavanjem nastavka er- .
Ako se pridjev završava na -r, onda se toj riječi dodaje nastavak -der.
Nastavak za superlativ je -st:
mooi, mooier, mooist (lijep, ljepši, najljepši);
duur, duurder, duurst (skup, skuplji, najskuplji).
Nepravilni su :
goed, beter, best (dobar, bolji, najbolji)
veel, meer, meest (mnogo, više, najviše)
weinig, minder, minst (malo, manje, najmanje).
U
poređenju poslije komparativa stoji rječica dan: dit huis is mooier dan dat
huis (ova kuća je ljepša od one kuće).
Ukoliko superlativ dolazi iza imenice onda se
upotrebljava rječica 'het' : dit huis is het grootst (ova kuća je najveća).
Pri izboru izmedju dvije osobe, predmeta ili pojma
upotrebljava se superlativ : de oudste van die twee jongens
(najstariji od dva mladića).
LIČNE, POSVOJNE, POKAZNE I POVRATNE ZAMJENICE
Lične zamjenice
-
u prvom padležu |
u trećem padežu |
u četvrtom padežu |
(kao objekt) |
(kao subjekt) |
(kao objekt
saradnje) |
ik |
ja |
mij/me |
meni |
mij/me |
mi |
jij/je |
ti |
jou/je |
tebi |
jou/je |
mu |
U |
Vi |
U |
Vama |
U |
mu |
hij |
on |
hem |
njemu |
hem |
mu |
zij/ze |
ona |
haar |
njoj |
haar |
njoj |
het |
ono |
het |
njemu |
het |
njega |
wij/we |
mi |
ons |
nama |
ons |
nama |
jullie |
vi |
jullie |
vama |
jullie |
njima |
zij (mnl) |
oni |
hun(mnl) |
njima |
hen(mnl) |
njima |
zij(vrl) |
one |
hun(vrl) |
njima |
hen(vrl) |
njima |
Posvojne zamjenice
-
mijn |
(moj, moji, moja. moje) |
jouw, je |
(tvoj, tvoji, tvoja. tvoje) |
zijn, haar |
(njegov, njegovi, njezina,
njezine) |
ons, onze |
(naš, naši, naša, naše) |
jullie, uw |
(vaš, vaši, vaša, vaše) |
hun |
(njihov, njihovi, njihova,
njihove) |
Pokazne zamjenice
Za pokazivanje nečega šta je blizu kao pokazna zamjenica
upotrebljava se:
deze (ovaj), za imenice muškog i ženskog roda u jednini: deze man
ovaj čovjek), deze vrouw (ova žena); dit (ovo) za imenice srednjeg roda u
jednini : dit kind (ovo dijete), dit huis (ova kuća); deze (ovaj) za sve
imenice u množini : deze mannen (ovi ljudi), deze vrauwen (ove žene), deze
kinderen (ova djeca).
Za pokazivanje nečega šta je dalje : die (onaj) za imenice muškog i ženskog
roda die man (onaj čovjek), die vrouw (ona žena); dat (taj) za imenice
srednjeg roda u jednini : dat kind (to dijete), dat huis(ta kuća); die
(onaj) za sve imenice u množini : die mannen (oni ljudi), die vrouwen (one
žene), die kinderen (ona djeca).
Povratne zamjenice
Kod
glagola kao što su 'zich ergeren' (ljutiti se), 'zich haasten' (žuriti se, 'zich
vergissen' (pogriješiti), rječica 'zich' naziva se posvojna zamjenica.
Ove
posvojne zamjenice mogu da imaju slijedeće oblike:
-
1. lice jednine : |
me/mij |
(ik vergis me) |
2. lice jednine : |
je |
(je vergist je) |
3. lice
jednine : |
zich |
(hij/zij vergist zich) |
|
|
|
1. lice množine : |
ons |
(wij vergissen ons) |
2. lice množine : |
je |
(jullie vergissen je) |
3. lice množine : |
zich |
(zij vergissen zich) |
Upitne zamjenice
Upitne zamjenice koje se veoma često pojavljuju su:
wie? (ko?), kojom se pita za osobu: wie heeft dat glas gebroken
(ko je razbio onu čašu?)
wat? (šta?) kojom se pita za predmet ili pojmove:
wat wil je eten? (šta želite jesti); wat heeft hij je verteld? (šta
ti je on rekao?); waar? (gdje?) kojom se pita za mjesto:
waar is de tandpasta? (gdje je pasta za zube?),
wanneer? (kada?) kojom se pita za vrijeme:
wanneer kom je? (kada dolaziš?)
hoe? (kako?) kojom se pita za način na koji će se
nešto dogoditi:
hoe zullen wij gaan, met de fiets of met de tram?
kako ćemo ići, biciklom ili tramvajem?), woorom? (zašto?), kojom se
pita za razlog: waarom heb je dat gedaan? zašto si ovo uradio?),
hoeveel? (koliko?), kojom se pita za broj: hoeveel appels wilt u
hebben? koliko jabuka želite?), welk{e)? (koji?) kojom se traže
tačni podaci o osobi, predmetu ili pojmu koji je prijethodno samo pomenut:
welke jongen heeft je geslagen? kojeg si dječaka tukao?; welk
toneelstuk heb je gezien? koji si pozorišni komad gledao?).
GLAGOLI
Prilikom mijenjanja glagola na holandskom jeziku ima toliko nepravilnosti da
je to ovdje nemoguće obraditi. Ograničićemo se na jedan šematski prikaz
mijenjanja pravilnih glagola i na nekoliko često upotrebljavanih nepravilnih
glagola. Prilikom mijenjanja glagola polazimo od glagolske osnove koju
dobivamo ako od glagola oduzmemo infinitivni nastavak -en.
Mijenjanje glagola huilen (plakati) izgleda
ovako:
Sadašnje vrijeme
-
ik huil |
(glagolska osnova) |
ja plačem |
jej huilt |
(glagolska osnova + t) |
ti plačeš |
hij/zij huilt |
(glagolska osnova + t) |
on/ona plače |
wij huilen |
(infinitivni oblik) |
mi plačemo |
jullie huilen |
(infinitivni oblik) |
vi plačete |
zij huilen |
(infinitivni oblik) |
oni/one plaču |
Ukoliko lična zamjenica jij/je dodje iza glagola (na
primjer upitnim rečenicama), onda se izostavlja nastavak –t .
Dakle ne : huilt je?, već: huil je?
Prošlo vrijeme
-
ik huilde |
(glagolska osnova + de) |
jej huilde |
(glagolska osnova + de) |
hij/zij huilde |
(glagolska osnova + de) |
wij huilden |
(glagolska osnova + den) |
jullie huilden |
(glagolska osnova + den) |
zij huilden |
(glagolska osnova + den) |
Particip prošli
gehuild (ge + glagolska osnova + d)
Ukoliko se glagolska osnova pravilnog glagola završava na
oštri suglasnik (t, k, f, s, ch ili p) onda u nastavku za prošlo vrijeme i
particip prošli dolazi do promjene: d se pretvara u t.
Na
primjer glagol werken (raditi):
-
ik werkte |
ik heb gewerkt |
jij werkte |
jij hebt gewerkt |
hij/zij werkte |
hij/zij had gewerkt |
wij werkten |
wij hebben gewerkt |
jullie werkten |
jullie hebben gewerkt |
zij werkten |
zij hebben gewerkt |
Oblici za prošlo vrijeme i particip prošli nepravilnih
glagola moraju se posebno naučiti napamet. Pogledajte listu holandskih
nepravilnih glagola na kraju ovog pregleda. Općenito bi se moglo samo reći
da u mnogim slučajevima dolazi do promjene suglasnika kao i da particip
prošli dobiva nastavak -en (na pr. bevelen (narediti)-beval-bevolen,
geven (dati)-gaf-gegeven, slapen (spavati)-sliep-geslapen).
Za tvorbu prošlog vremena od velikog su značaja pomoćni
glagoli za vrijeme hebben (imati) i zijn (biti):
Sadašnje
vrijeme
-
hebben (imati) |
zijn (biti) |
ik heb |
ja imam |
ik ben |
ja sam |
ik hebt |
ti imaš |
jij bent |
ti si |
hij heeft |
on ima |
hij is |
on je |
wij hebben |
mi imamo |
wij zijn |
mi smo |
jullie bebben |
vi imate |
jullie zijn |
vi ste |
zij hebben |
oni imaju |
zij zijn |
oni su |
Prošlo vrijeme
-
hebben (imati) |
zijn (biti) |
ik had |
ja sam imao |
ik was |
ja sam bio |
jij had |
ti si imao |
jij was |
ti si bio |
hij had |
on je imao |
hij was |
on je bio |
wij hadden |
mi smo imali |
wij waren |
mi smo bili |
jullie hadden |
vi ste imali |
jullie waren |
vi ste bili |
zij hadden |
oni su imali |
zij waren |
oni su bili |
Particip prošli
gehad
(imao) geweest (bio)
Glagoli koji iza sebe mogu da imaju objekt (takozvani
prelazni glagoli) u većini slučajeva u prošlom vremenu zahtjevaju hebben:
ik heb (het geld) gegeven (ja sam (novac) dao).
Glagoli koji ne mogu imati objekt (takozvani neprelazni) kao pomoćni glagol
vremena u većini slučajeva zahtijevaju glagol zijn: zij zijn gegaan (oni su
otišli).
Karakteristično je u vezi sa ovim da glagoli kojima se
izražava kretanje iz jednog u drugo mjesto (kao reizen (putovati),
lopen (hodati) zwemmen (plivati), varen (ploviti) itd. u
načelu zahtijevaju pomoćni glagol hebben: ik heb gelopen
(ja sam hodao), sem u slučaju ako se pominje mjesto kretanja: ik ben naar
huis gelopen (otišao sam kući pješice).
Na kraju nekoliko često upotrebljavanih pomoćnih glagola:
worden, werd, geworden (biti, postati) jeste
pomoćni glagol trpnog
Stanja : het geld wordt betaald (novac je
plaćen).
Kao veznik worden označava promjenu stanja:
ik word rijk (postajem bogat).
gaan, ging, gegaan (ići) često se upotrebljava kao
pomoćni glagol za tvorbu budućeg vremena: ik ga lekker slapen (idem
lijepo da spavam.
Pravi pomoćni glagol za tvorbu budućeg vremena :
zullen (biti) često sadrži obećanje:
ik zal U morgen betalen (sutra ću vam platiti);
ponekad i naređenje: je zult me morgen betalen
(sutra ćeš mi platiti).
Buduće vrijeme:
ik zou (ja ću), wij zouden (mi ćemo)
ukazuje na nesigurnost:
ik zou denken ...(ja bih pomislio ...), a isto
tako i oblik je za učtivost:
zoudt u zo goed willen zijn ...? (da li biste bili
toliko dobri ...?) ili oblikovano: (hoćete li biti tako dobri ...?).
kunnen, kon, gekund (moći): biti u stanju: ik
kan betalen (ja mogu da platim).
willen, wilde, gewild (željeti) izražava spremnost
ili težnju : ik wil betalen (želim da platim), ik wil vertrekken
(želim da otputujem).
mogen, mocht, gemogen (smjeti) imati za nešto
odobrenje : zij mag alleen reizen (ona smije sama da putuje)
moeten, moest, gemoeten (morati) biti na nešto
obavezan ili prisiljen :
ik moet nu gaan (sad moram ići), globalno: (ja
moram sad ići)
laten, liet, gelaten (dopustiti) dati odobrenje
ili nalog za nešto :
ik laat mijn bagage halen (dao sam nalog da mi se
donese prtljag), pravilnije: (dopustio sam da mi se donese prtljag).

ENKELE GRONDSLAGEN VAN HET BOSNISCHE TAAL
ISPRAVNO PISANJE |
ISPRAVAN IZGOVOR |
RJEČNIK ARHAIZAMA

|