Čitalac koji nam je skrenuo pažnju na ovaj tekst u Oslobođenju pita: "Da li su mene u školi pogrešno učili, ili moji roditelji nisu znali dobro bosanski jezik, s obzirom da u mojoj familiji nikada nisam čuo riječi u navedenom kontekstu, koje su ispod u tekstu crveno označene?"

Odgovor: Ne znam da li je greška nastala prilikom prekucavanja teksta u Oslobođenju, ili u Fojnici, ali svakako je hrvatski uticaj na bosanski jezik došao do te mjere da mnogi više ne razaznaju šta je čije?
Što se mene tiče, zasigurno znam da je Guttenberg štampao, tiskalo se samo u bocu ili za ulaznicu, dok se raba i araba koristila za vuču, novac smo posuđivali pa smo i posuđenu riječ zvali posuđenica umjesto posudbenica, što me asocira na lubenicu. (Čavkić)

Rječnik bosanskog jezika Instituta za jezik

Za dvadesetak dana u sarajevskim knjižarskim izlozima, a zatim i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, pojavit će se Rječnik bosanskog jezika u čijoj su izradi, a nakon obavljenih istraživanja, sudjelovali djelatnici Instituta za jezik: prof. dr. Ibrahim Čedić (rukovoditelj i inicijator projekta), prof. dr. Naila Valjevac, mr. Aida Kršo, a asistenti su bili prof. Hadžem Hajdarević i Safet Kadić.

Rječnik se tiska u Štampariji “Fojnica” u Fojnici i bit će objavljen u 1.000 primjeraka. Interesantno je napomenuti da je za ovaj projekt izostao svaki vid potpore koji isti ili slični projekti dobijaju. Tako da je urađen u duhu entuzijazma uposlenika Instituta, a jedino je pozitivan odgovor stigao od bivšeg federalnog ministra obrazovanja i nauke, prof. dr. Zijada Pašića, koji je pri koncu svojeg mandata odobrio određena sredstva zahvaljujući kojima će biti pokriveni troškovi tiskanja Rječnika.


Bez vraćanja u prošlost

Od rukovoditelja projekta prof. dr. Ibrahima Čedića saznajemo da u Institutu za jezik od 2000. godine postoji građa za rječnik bosanskog jezika, za koju kaže da se osigurava iz “djela pisaca, novina, pravnog jezika, to jest administrativnog jezika i svih drugih stilova koji postoje u jeziku, obezbjeđuje se građa sa određenim kontekstom u kojem se rabi jedna riječ. Na osnovu nje se određuje standardna jezička norma. Od početka smo u tom projektu željeli da imamo stanje u današnjoj jezičkoj praksi kako bi odredili najuobičajnije riječi koje su u upotrebi bez vraćanja u prošlost, dakle, ovaj trenutni sadašnji moment upotrebe jezika. Na osnovu toga smo pristupili izradi jednotomnog rječnika bosanskog jezika koji sadrži 1.320 stranica u konačnoj verziji. Ovo je opisni rječnik i sadrži sve slojeve leksike bosanskog jezika. Taj sastav ima slijedeće: izvorne slavenske riječi i riječi koje su posuđene iz drugih jezika (germanizme, latinizme, grecizme, anglizme, orijentalizme, bohemizme, romanizmi...). U sadašnjem trenutku, polako se u bosanski jezik uvlače i novi slojevi leksike, prvenstveno anglicizmi, naravno, zbog globalizacije, reformi školstva, političkih nastupa, kulturno-ekonomskih veza i svih drugih dešavanja koja su se dogodila nakon pada Berlinskog zida.”

Za leksiku u Rječniku prof. dr. Ibrahim Čedić kaže:

“Jedan od posebnih slojeva u bosanskom jeziku jeste postojanje izraza dvostrukosti i višestrukosti. Bosanski jezik je toliko bogat leksikom da o jednom pojmu, stvari možemo iznijeti iskaz na različite načine i upotrijebiti različitu leksiku, a rezultat je sa istim značenjem. To jest, određene stvari možemo izreći na različite načine. Upravo zbog toga je bosanski jezik i specifičan i u konačnom sastavu njegove leksike moraju postojati sve dvostrukosti i višestrukosti kako bi korisnici jezika mogli imati slobodu izbora jezičkih sredstava. Istu leksiku ne upotrebljava stanovništvo Bihaća i Sarajeva i zbog toga mora postojati sloboda izbora. Mi smo u izradi Rječnika strogo pazili da ne uklanjamo određene riječi, odnosno da ne namećemo riječi koje neko nema u navici da upotrebljava.”

Nazivi jezika

Prof. dr. Ibrahim Čedić smatra da u Bosni i Hercegovini “svi približno govore istim jezikom koji je specifičan. Međutim, politika je učinila da od 1990. godine dođe do zatvaranja u atare i kaže da u Bosni i Hercegovini imaju tri standarda, što pravi probleme u školstvu. Prevode se dokumenti na srpski ili hrvatski jezik. Najveća razlika je samo u nazivu jezika. Srpski i hrvatski su izvedeni iz nacionalnog imena, a bosanski iz naziva zemlje. Imali smo bosanskohercegovački izraz u okviru srpskohrvatskog standarda, pa su izrazi dignuti na nivo standarda. Tako od jednog jezika imamo četiri standarda.”

Pripremu građe i obradu pojedinih slova u prvoj verziji radili su spomenuti uposlenici Instituta i ovdje ćemo precizirati ko je od kojeg do kojeg slova radio: Ibrahim Čedić je uradio od A do T; Hadžem Hajdarević od G do K; Safet Kadić od M do V, mr. Aida Kršo O i Ž i prof. dr. Naila Valjevac P i Z, a konačnu obradu su uradili doktori Čedić i Valjevac.

Oslobođenje

Objavljeno 01.08.2007.

Objavljeno u:
Bošnjačka zajednica kulture "Preporod"

U organizaciji Instituta za jezik u Sarajevu i Vlade Unsko–sanskog kantona u Bihaću je 7. i 8. IX 1998. održan Simpozij o bosanskom jeziku. Podneseno je 27 referata, a pored desetak lingvista bosniakista te specijalista koji se rubno bave i bosanskim jezikom, potom književnika i uopće stručnjaka djelatno vezanih za bosanski jezik, ovom prvom znanstvenom skupu o bosanskome jeziku prisustvovalo je i nekoliko desetina osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika bosanskoga jezika te lektora iz više mjesta BiH.

Saopćenja su se uglavnom kretala unutar okvira sociolingvistike. Izvan tog sociolingvističkog pogleda na jezičku situaciju u BiH (osvjetljavanje odnosâ : jezik – društvo – nacija – kultura – jezička politika – standardizacija – lingvistički nacionalizam – jezička tolerancija – jezička prava – bosanski jezik u dijaspori – odnos prema jeziku, – odnos prema posudbenicama ...) bilo je i nekoliko osvrta na jezik i stil pojedinih pisaca, na jezik medija te na bosanski jezik u nastavi.

Pritisnuti brojnim poteškoćama u svakidašnjem radu (u školama, izdavačkim kućama, javnim glasilima i dr.), mnogi su sudionici skupa očekivali i previše: da za dva dana budu pruženi odgovori na mnoštvo pitanja koja su u prvi plan izbila od agresije na BiH pa naovamo, tj. od rasula prethodnog, nadnacionalnog standardnog jezika i naših početnih nastojanja u izgradnji vlastitog puta – normiranja bosanskog jezika kao odjelitog standarda. Ipak je ovaj (nekoliko godina zakašnjeli) skup opravdao trud organizatora i troškove koje su imali predusretljivi Krajišnici.

Između ostalog, on je:

1. Okupio u promišljanju problema bosanskoga jezika – prvi put – gotovo sve jezičke stručnjake (među Bošnjacima);
2. Saopćenja su bila na solidnoj znanstvenoj i stručnoj razini;
3. Svi su učesnici bili jednoglasni u procjeni stanja i donošenja Zaključaka Simpozija. Ukratko, svijest o besprimjernoj zapuštenosti i kašnjenju u istraživanju i napose normiranju bosanskoga jezika nalaže stručnjacima da svima koji mogu pomoći i uopće zainteresiranoj javnosti ukažu na hitnost činjenja u ovoj oblasti:
a) kadrovski osnažiti Institut za jezik u Sarajevu, postaviti mu zadatke i preimenovati ga u Institut za bosanski jezik;
b) Odsjek za južnoslovenske jezike Filozofskog fakulteta u Sarajevu preimenovati u Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik;
c) bosanskome jeziku osigurati međunarodni status putem koda za jezik;
d) kratkoročno – izraditi gramatike za osnovnu i srednju školu te školski pravopisni priručnik i školski rječnik bosanskoga jezika; dugoročno – normativne priručnike univerzitetskog profila te različite tematske priručnike za potrebe nastave i javnih glasila;
e) u dogovoru sa ministarstvima i pedagoškim zavodima nastojati prevladati teškoće u nastavi bosanskoga jezika (seminari, predavanja i dr.);
4. I pored (inače poželjnih) ispoljenih razlika u pristupima, nije nevažno to što je prvi simpozij o bosanskome jeziku obilježen pozitivnom energijom, međusobnim uvažavanjem i iskazanom gotovošću da lingvisti timski, organizirano pristupe izradi prijeko potrebnih priručnika.

Senahid HALILOVIĆ



ZAKLJUČCI “SIMPOZIJA O BOSANSKOM JEZIKU” održanog u Bihaću 07. i 08.09.1998.

Učesnici “Simpozija o bosanskome jeziku” nepodijeljenog su mišljenja da je bosanski jezik standardni jezik koji u zajednici slavenskih jezika stoji naporedo sa srpskim i hrvatskim jezikom. Da bi bosanski jezik mogao udovoljiti civilizacijskim potrebama, neophodno je uraditi slijedeće:

1.Kadrovski osnažiti Institut za jezik u Sarajevu, redefinirati njegove zadatke i preimenovati ga u Institut za bosanski jezik.

2. Odsjek za južnoslavenske jezike Filozofskog fakulteta u Sarajevu preimenovati u Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik.

3. Bosanskom jeziku osigurati međunarodni status putem koda za jezik.

4. Kratkoročni zadatak izrade:

a) Gramatike bosanskog jezika za osnovnu i Gramatike za srednju školu.
b) Školskog pravopisnog priručnika.
c) Jednotomnog rječnika bosanskog standardnog jezika.

5. Dugoročni zadatak izrade:
a) Gramatike bosanskog jezika.
b) Velikog rječnika bosanskog jezika.
c) Pravopisa bosanskog jezika.

6. Izraditi priručnike bosanskog jezika za različite tematske i gramatičko - jezičke
vidove nastave u osnovnoj i srednjoj školi, te priručnike za praktičnu upotrebu u javnim glasilima – štampi, radiju i televiziji.

7. U dogovoru sa ministarstvima pedagoški zavodi treba da iznađu novu formu rada,
kako bi se prevladale teškoće koje se sada javljaju u nastavi maternjeg jezika (novi vidovi seminara, stalnih predavanja o bosanskom jeziku i sl.)

UČESNICI “SIMPOZIJA O BOSANSKOM JEZIKU”

KORISNI LINKOVI

Udruženje mladih lingvista i prevodilaca u BiH
http://www.lingvisti.ba/

Bosanski jezik - Stranice Microsoftovog Download centra
http://www.microsoft.com/downloads/Search.aspx?displaylang=bs%20




Kod nas je problem što pojedine Kalaje nikad još nije prošla ideja o "bosanskoj naciji". Gledam kako kod Albanaca to lijepo funkcionira, većina je islamske, nešto manje katoličke, a ima ih i pravoslavne vjere i svi su braća, među sobom svi se pomažu, svi jedinstveni. Citiraju nekog svog političara Vasa iz 19. stoljeća koji je rekao kako je bitna nacija a ne vjera. Dejton nas je razdijelio na tri konstitutivne nacije, pa imamo švicarsko rješenje, svaka nacija ima svoj jezik, u državi su oficijelni sva tri, odnosno dva pisma. Šteta što nemamo i druge stvari kao u Švicarskoj.