Bosanski jezik
ORBUS
BOSANSKI JEZIK
POVODOM JUBILARNE PROSLAVE
STOPEDESETE GODIŠNJICE
utemeljenja institucionalizirane slavistike na Bečkome sveučilištu
Bosanski jezik postoji
Jezik je ona ključna dimenzija Bosne i Hercegovine po kojoj je ova
zemlja jedinstvenija od svih drugih zemalja sa zajedničkom
jezično-govornom supstancom. No, rezultati rata i ideologijska
apsolutizacija nacionalne kulture od BiH su napravili čudnu jezičnu
kreaturu. Pri tomu čak nije najveći paradoks trostruko imenovanje
jezika: bosanski, hrvatski, srpski, jer je neosporivo političko pravo da
svatko jezik kojim govori zove svojim narodnim imenom. Također, u Bosni
mora biti upravo sveto pravo na jezičnu nijansu, u kojoj se prirodno
razlikujemo ali i prepoznajemo. Sporna je, međutim, tendencija
političko-jezičnih inženjera, svrstanih u etničko-partijske tabore, da
nasilnim intervencijama u tijelo jezika proizvode umjetne razlike.
Sporna je etnička ideologizacija jezika, koja se tako uvodi, čemu obilno
doprinose službena rješenja u školstvu, javnoj upotrebi jezika itd.
Redakcija magazina Dani, a uz pomoć američke agencije za informiranje
USIS, odlučila je konsultirati, povezati i pozvati jedan broj lingvista
i intelektualaca, s ambicijom da se u otvorenoj diskusiji unese vise
svjetla u ovaj kompleks pitanja. U Sarajevu je organiziran Okrugli sto
na kojem su uvodna izlaganja akademika Muhameda Filipovića, Ivana
Lovrenovića i profesora Ranka Bugarskog inicirala debatu u kojoj su
učestvovali poznati i priznati jezički znalci: Naila Valjevac, Hanka
Vajzović, Josip Baotić, Sinan Gudžević, Ivo Pranjković, Radoslav Dodig i
Mile Stojić. Naše su ekipe intervjuirale i penzionere, studente,
nastavnike u dijaspori, pisce... Najznačajniji dijelovi opsežnog
istraživanja su još ovaj broj pred vama, dakle: treba li BiH državni
jezik, kojim jezikom zapravo govorimo, imamo li njegove normative, gdje
grijesi Pravopis, gdje đaci i profesori, a gdje političari?
POVODOM JUBILARNE PROSLAVE STO PEDESETE godišnjice utemeljenja
institucionalizirane slavistike na Bečkome sveučilištu početkom oktobra
ove godine, na prigodnim mjestima u Beču održana su dvadeset i tri
predavanja koja su imala za temu Beč i slavenski jezici i književnosti.
Predavači su bili ugledni svjetski slavisti. Tri su predavanja bila
posvećena, jedno u cijelosti a dva posredno, i problemu današnjega
bosanskog jezika. Profesor Werner Lehfeldt sa slavistike u Göttingenu
(Njemačka), autor dviju knjiga i brojnih članaka o alhamijado pismenosti
te suizdavač i koautor zapažene knjige Jugoslavenski dezaster (Das
jugoslawische Desaster, Wiesbaden 1995), već duže vremena s velikom
pažnjom prati jezični razvoj na bosanskohercegovačkome terenu o kojemu
je više puta pisao. U Beču je ovaj veliki prijatelj i zagovornik Bosne
održao predavanje O jezičnom pitanju u Bosni (Zur Sprachfrage in
Bosnien).
Pošavši od poznate prokallayevske izjave Vatroslava Jagića, u svoje doba
najuglednijega svjetskog slavista, o postojanju bosanskoga jezika, date
krajem prošloga stoljeća, 1896. god., u austrijskome Parlamentu,
profesor Lehfeldt je podsjetio na neke teoretske pristupe jezičnoj
problematici u Bosni i Hercegovini te prikazao novije knjige bošnjačkih
autora posvećene povijesti i normiranju bosanskoga jezika.
Dajući pravo Bošnjacima nazivati svoj jezik i dotjerivati ga prema
svojim potrebama, Lehfeldt je utvrdio, između ostaloga, da su Bošnjaci
najduže zadržali i njegovali posvojče - srpskohrvatski jezik, iako niti
u njegovu nazivu niti u njegovoj normi nije bilo njihova imena ni
njihove književno-kulturne tradicije.
Na temelju analize nekih bosanskih novina, profesor Lehfeldt je
ustanovio da se jezik medija posljednjih godina, u odnosu na predratno
stanje, nije značajno promijenio. Ne primjećuje se nikakva isforsirana
"bošnjakizacija" jezika. Na kraju predavanja njemački je profesor
predložio razgovor o problematici bosanskoga jezika, a ekipa Dana koja
je pratila ovo predavanje četvorici uglednih slavista - Daliboru
Brozoviću, Radoslavu Katičiću, Gerhardu Neweklowskom i Werneru
Lehfeldtu, postavila je sljedeća pitanja: postoji li bosanski jezik; ako
postoji, kako ga definirati te kako svaki od njih ocjenjuje sadašnju
jezičnu situaciju u Bosni i Hercegovini? Evo njihovih odgovora.
Profesor dr. Dalibor Brozović, akademik, ravnatelj Leksikografskoga
zavoda Miroslav Krleža, Zagreb, Hrvatska: Kada postoji ljudska zajednica
koja želi imati svoj vlastiti jezik, onda ona na to ima bezuvjetno
pravo. U Bosni i Hercegovini Bošnjaci žele poseban jezik i oni na nj
imaju pravo bez ikakve sumnje. On još nije u podrobnostima izgrađen, ali
već postoji bar u načelu, i kada bude posve formiran i u svakoj
pojedinosti prepoznatljiv, i kada bude u općoj upotrebi zajednice koja ga
želi, bit će kao svaki drugi jezik.
Sada je još rano da se bošnjački jezik definira prema svojim konkretnim
osobinama, jer one još nisu definitivno utvrđene, ali bit će onakve
kakve ih bošnjački narod želi. Tko hoće, ima ga pravo zvati i bosanskim
jezikom, ali takav je naziv dvoznačan, jer može biti shvaćen i kao jezik
svih građana Bosne i Hercegovine, pa zato taj naziv ne obvezuje sve
građane BiH. U svakom slučaju, bosanskohercegovački Hrvati žele za sebe
hrvatski jezik isti kakav je u Republici Hrvatskoj, ne prihvaćajući
nikakva drugog jezika niti žele izgrađivati kakav poseban
bosanskohercegovački hrvatski. Mislim da je sličan stav i
bosanskohercegovačkih Srba. Rekao bih da je sadašnja jezična situacija u
Bosni i Hercegovini naprosto u previranju.
Prof. dr. Radoslav Katičić, akademik, slavistika, Beč, Austrija: Da!
Bolje je, međutim, zvati ga bošnjački jer to nije jezik svih Bosanaca.
Sveukupnost jezičnoga izraza kojim se sluzi i kojim se služila, u kojem
živi i u kojem je živjela etnička skupina Bošnjaka (bosanskih muslimana)
danas se može smatrati njihovim nacionalnim jezikom. Nesređenim i
zbunjenim. Nije još doista postignuta sigurnost u tome sto jest i sto
nije bošnjački jezik. No to je, čini se, iz dana u dan sve bolje. Gore
je to sto se uporno pokazuje težnja da se u Bosni ospori legitimnost
hrvatskomu jeziku za Hrvate i srpskomu za Srbe. To se sada
najneposrednije očituje u odbojnom odnosu prema hrvatskomu u Federaciji,
a trenutačno je dobilo, čini se, i potporu međunarodne politike. Time se
Hrvatima u Bosni osporava hrvatski jezik, sto je posve neprihvatljivo, a
uz to trajno otežava da se hrvatska javnost uvjeri u to da je opravdano
priznati bošnjački jezik bez pridržaja. Isto će pitanje, dakako, postati
aktualno i za Republiku Srpsku i za srpsku javnost. Ako se to ne riješi,
ostat će odnosi zatrovani.
Prof.dr. Gerhard Neweklowsky, slavistika, Celovec/Klagenfurt, Austrija,
autor knjige Bosanskohercegovački Muslimani. Istorija/Povijest. Običaji.
Kultura svakodnevnice. (Die bosnisch-herzegovinischen Muslime.
Geschichte. Bräuche. Alltagskultur. Klagenfurt 1996): Bosanski jezik
postoji kao standardni jezik. Njegovo ime ima dugu tradiciju. Bosanski
jezik stvoren je političkom odlukom odnosno političkim prilikama i to
djelatnošću onih ljudi koji su za to nadležni i ovlašćeni. Napisani su
nužni priručnici. Bosanski jezik je vrlo sličan hrvatskom i srpskom
jeziku, sa nekim fonetskim, leksičkim i stilističkim posebnostima.
Čitajući dnevne novine (Oslobođenje) i tjednike/sedmičnike (Dani,
Ljiljan), mogu konstatovati da se novinarski jezik nije mnogo promijenio
u odnosu na prije desetak godina. Ima nešto više kroatizama, ali ne
puno, nešto više specifično bosanske leksike, opet ne puno. Fonetske
posebnosti (h) ionako su malo frekventne. Jezik u Republici Srpskoj
određuje se namjerno prema beogradskom standardu (čitao sam sedmičnik
Oslobođenje), ipak ne konsekventno, bilo je miješanja ekavskog i
ijekavskog izgovora. Situacija na TV-u je slična. Gledao sam TV Sarajevo
i Pale. Boravio sam u Bosni i Hercegovini 1997., 1998. i 1999. god.,
svaki put između četiri i sedam dana. Novine se dobivaju i u Austriji.
Dane čitam ponekad na Internetu. Imam sljedeći utisak: Bosanski jezik
danas je produženje onog srpskohrvatskog jezičkog tipa koji se i ranije
upotrebljavao u BiH i koji se i ranije razlikovao od zagrebačkog i
beogradskog tipa jezika. U tom smislu bosanski jezik ima svoju tradiciju
do raspada srpskohrvatskog kao varijanta, sada kao jezik. (Pri čemu
treba dodati da uvijek ljudi definišu šta je jezik. Po prirodi stvari
nema definicije šta je jezik.)
Prof.dr. Werner Lehfeldt, slavistika, Göttingen, Njemačka: Za mene je
nesumnjivo da postoji bosanski jezik. To proizlazi iz moga uvjerenja da
svaki narod ima pravo obilježavati jezik kojim se sluzi onako kako on
drži ispravnim. Smatram potpuno razumljivim da osobito muslimanski
stanovnici Bosne i Hercegovine nisu vise spremni upotrebljavati za svoj
jezik naziv "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski", jer u tom nazivu oni
sami bivaju istovremeno negirani, iako dijalektalnu osnovicu
zajedničkoga jezika štokavaca, za kojim je težio Vuk Karadžić, treba
tražiti upravo u Hercegovini. Naziv "srpskohrvatski" ili
"hrvatskosrpski" za jezik muslimanskih stanovnika Bosne i Hercegovine,
Bošnjaka dakle, danas je utoliko nepodobniji ukoliko se u Hrvatskoj
odnosno Srbiji upotrebljavani standardni jezici sve vise udaljuju od
bivšega "srpskohrvatskog" odnosno "hrvatskosrpskog" jezika.
Što se tiče definicije bosanskoga jezika, držim se stava Senahida
Halilovića u Pravopisu bosanskoga jezika (Sarajevo 1996, str. 6). Prema
njemu je bosanski jezik materinski jezik Bošnjaka i drugih naroda Bosne
i Hercegovine, kao i onih koji žive izvan ove zemlje ako oni prihvataju
bosanski jezik kao svoj jezik. Bitno je, i ja to veoma pozdravljam, da
Bošnjaci ne zahtijevaju da bosanski jezik postane isključivo njihovom
"svojinom" nego da namjeravaju govoriti i pisati jezikom zajedničkim
svim ostalim narodima njihove zemlje. Da li i koliko će se ova zelja
moći ispuniti zavisi u prvom redu od toga jesu li Srbi i Hrvati u BiH
spremni prihvatiti ovu "ponudu" i, dalje, od toga kako će izgledati
norma i uzus bosanskoga jezika. Ja zato mislim da bi forsirano
"bošnjakiziranje" bosanskoga jezika pridonijelo otuđivanju Srba i Hrvata
u BiH od ovoga jezika tako da bi Bošnjaci tada ostali sami s bosanskim
jezikom. Teško je nekomu ko ne živi u zemlji korektno ocijeniti sadašnju
jezičnu situaciju u BiH.
Moje predstave o tome zasnivaju se isključivo na lektiri bosanskih
novina i časopisa koji se mogu kupiti u Njemačkoj. Time je obuhvaćena
samo jedna oblast primjene jezika - druge oblasti ostale su mi
nepristupačnima. U svakom slučaju, čine mi se važnim sljedeća zapažanja:
U brojevima novina i časopisa iz BiH, koje sam do sada analizirao -
Ljiljan, Oslobođenje, Dani - nisam mogao ustanoviti tragove forsiranoga
"bošnjakiziranja", osobito nikakve forsirane primjene tzv. turcizama.
Fonem h se u njima također ne upotrebljava ni svuda niti konsekventno
tamo gdje bi mu prema kodificiranoj normi bilo mjesto. Čak je i Alija
Izetbegović upotrijebio u jednom intervjuu lako umjesto lahko i sl.
Osim toga, primijetio sam da naporednost "srbizama" i "kroatizama" u
jeziku novina, poznata iz vremena prije 1990. god., i dalje živi, iako
se pojedinačni članci u ovome veoma razlikuju. Ovi zaključci bi se još
morali provjeriti obimnim istraživanjima. Čini mi se, dakle, da se u
jezičnoj supstanci do sada malo sto izmijenilo. Bosanski jezik je znatno
manje "bošnjakiziran" no što je hrvatski jezik "kroatiziran" i srpski
jezik "srbiziran". Izgleda, ipak, da će bosanski jezik tokom vremena
dobiti samostalnu, nezamjenljivu fizionomiju i to jednostavno zbog toga
što se hrvatski i srpski jezik sve više od njega udaljuju. Nastala je
neobična situacija: oba naroda, koja su "srpskohrvatskome" jeziku dala
svoje ime, ne žele vise imati posla s tim nevoljenim djetetom i
prepuštaju ga jednom trećem narodu o čijem imenu se nikako nije vodilo
računa pri nazivanju jezika do raspada Jugoslavije.
Priredili: Jagoda Jurić-Kappel i Mile Stojić
BHDANI br.134 2002-05-30
VAŽNA NAPOMENA:
Svima koji žele da ispravno pišu na bosanskom jeziku
preporučujem da sebi nabave knjigu "PRAVOPIS BOSANSKOGA JEZIKA",
od prof.dr. Senahida Halilovića, izdanje "Preporod".
Ova zlatna knjiga ima 626 stranica sa leksikom od preko 30.000 ključnih
riječi. Bez nje se ne može zamisliti ni jedna školska, pa ni kućna
biblioteka. Vjerujte, ona će vam pravopisno mnogo pomoći i olakšati
pisanje, pogotovo leksika. Ne morate se više dvoumiti, šta je ispravno,
a šta nije. Ova je knjiga zlata vrijedna. Knjigu možete nabaviti preko
Interneta, ili da vam je neko vaš pošalje iz BiH.
Salih Čavkić
ISPRAVNO PISANJE
|
ISPRAVAN IZGOVOR |
RJEČNIK ARHAIZAMA
NEKOLIKO OSNOVICA BOSANSKOG JEZIKA
(NA NIZOZEMSKOM)
ENKELE GRONDSLAGEN VAN HET BOSNISCH TAAL
NA POČETNU STRANICU BOSANSKI JEZIK
