ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 




TECI MOZELE…

Piše: Zijad Bećirević



Zijad BećirevićI ove godine prognani i izbjegli Bosanci pretežno Bošnjaci dočekali su i ispratili Svjetski dan izbjeglica, a ništa se nije promjenilo u njihovim životima. Nije im vraćeno dostojanstvo, žrtve nisu našle mira i spokoja, a o obeštećenju za nanesenu bol, opljačkanu i uništenu imovinu još niko odgovoran i ne razmišlja. Prognanim i izbjeglim povratak je i dalje onemogućavan, prognanička prava uskraćivana ; i dalje žive pritisnuti asimilacijom “ni na nebu ni na zemlji”. Republika srpska onemogućava sve mirnodopske procese normalizacije, a malobrojni povratnici u Rs žive u uslovima apartheida, bez prava na posao.

Pitamo se, ne očekujući od gluhe MZ odgovor, po kojem pravu Republika srpska, iz koje je devedesetih godina raseljeno i protjerano skoro kompletno Bošnjačko stanovništvo (koje ni danas ne može da se vrati), može da uživa privredni i društveni potencijal stvoren radom prognanih i raseljenih, iz godine u godinu troši donatorska sredstva za dovršavanje etničkog čišćenja i troši budžete bez ijedne marke pomoći povratnicima, iako ima obavezu po Aneksu VII Dejtonskog sporazuma?

Može, jer Vlasti RS ne poštuju ni Dejtonski sporazum, ni Međunarodnog predstavnika, ni Državu BiH, kojoj (ipak) pripadaju i podliježu njenim zakonima.

A kakve živote u tuđini žive prognani, dok čekaju DAN SVOGA POVRATKA, koji za mnoge nikad neće doći, govore nam njihove priče, tužne ispovijesti, i pjesme pjevane nedopjevane. Ovo je samo jedna od njih, kojoj svaki prognani Bošnjak može dodati svoje rime i poneku suzu.


TECI MOZELE…


Prije petnaest godina, u njemačkom gradu Trieru, na obali rijeke Mosel, u čežnji za zavičajem, a pritisnut beznađem između hladne tuđine i izgubljena zavičaja, stariji bošnjački prognanik Ahmet Hatipović, napisao je pjesmu “o putu bez povratka” - ”Teci Mozele…“ , pokušavajući iz riječnih valova izroniti i osnažiti izgubljene životne draži proživljene uz zavičajnu ljepoticu, rijeku Unu.

Teci Mozele,

svojim tokom bez povratka,

teci, jer si dio života

koji kroz nas protiče,

u nepovrat otiče…

Ne znam šta znači tvoje ime

ali znam šta znači ime rijeke,

rijeke moje mladosti…

Rimljani su je zvali “jedna jedina”

a mi smo je zvali Una.

Teci Mozele…

Ja te gledam,

gledam tvoje obale

i vrbe

i topole,

žbunje i rastinje.

Sve je isto,

samo nisu isti izlazak i zalazak sunca.

Tamo u moje rijeke

sunce je izlazilo na njenom izvoru,

a zalazilo na njenom ušću…

Teci Mozele,

ne obaziri se na moju suzu

koja kane u tebe,

otiče bez povratka.

I dalje nosi i tu suzu

jer i mi,

i naš život,

smo u njoj…

A ne znamo zašto.

I niko nam to nikad neće reći.

I dok stotine hiljada Bošnjačkih prognanika i danas luta svijetom i traži mjesto pod suncem, kao stari Ahmet Hatipović, uzdiše za izgubljenim zavičajem i pored tuđih rijeka piše rime nakvašene suzama, srpski okupatori podižu zidove oko okupiranih gradova, grade palate za svoje secesionističke vlasti i vladu, jačaju državotvornost entitetskih granica a sve to iz sredstava kojima se morao pomoći povratak. Neka ovi stihovi pisani iz duše budu “na sramotu i dušu svima onima koji u delegatskim klupama Skupštine Republike Srpske podižu ruku i daju svoj glas za entitetske budžete, koji ne vidi raseljene i prognane, već ih guraju i odbacuju nogom kao “šugavo pseto”.

*********

Autor pjesme “Teci Mozele”, Ahmet Hatipović nedavno je preživio moždani udar i nakon dvije decenije mukotrpnog progonstva u Njemačkoj i Hrvatskoj vratio se u zavičajnu Bosansku Dubicu. Tokom rata njegova porodica je rasturena. Starija kćerka Merima živi u Španiji, mlađa Ermina i sin Mehmed su u Hrvatskoj. Nakon agonije, u porodični dom Hatipovića vrača se život. Nije to život koji ispunjava sve težnje starog Ahmeta i njegove supruge Safije- Seke, ali jeste život u kojem se rađa i proširuje potomstvo, koje neće zaboraviti rijeku Unu i koje će znati sačuvati i odbraniti ponosno porodično ime- Hatipović.

Burlington, Juna 2014.


This Page is Published on June 25, 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 25.06.2014. - Last modified:14.08.2015.
BALKAN AREA