ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 




ŠTRBAČKI BUK: NAĐEN ZABORAVLJENI DIO RAJA


Zijad Bećirević



BiH ima ono što je Evropa davno izgubila- rijeku Unu, njen Martin brod, njen Štrbački buk. Nažalost Bosna još ne zna kakav dragulj nosi u svojim njedrima. Sve do tri godine unazad Štrbački buk na rijeci Uni kod Skender Vakufa bio je neviđeno čudo zapuštene prirode, a od nedavno postaje oaza tjelesnog i duhovnog nadahnuća, u kojem sve veći broj domaćih ali i stranih turista nalazi trajno nadahnuće za budući život, koje kad se jednom vidi, nikad ne zaboravlja.

Od Bihaća do vodopada Štrbački buk



Štrbački buk, dugo zaboravljeni dio raja

Put do Štrbačkog buka od Bihaća vodi u pravcu Sarajeva, prema Kulen Vakufu, a nakon 20 km sa skretanjem desno preko sela Ćelije uskim makadamskim putem dugim 8 km na kom se dva vozila ne mogu mimoići, a ako se sretnu moraju se vraćati više desetina metara da nađu dovoljan prostor za mimoilaženje. Dobar dio tog puta vodi pored Une. U tom dijelu Una ima modro plavu boju, vrlo jer duboka, a pri samom izvoru pravi brojne slapove i vodopade koji se mogu porediti samo sa svjetskim prirodnim ljepotama kakve su Plitvička jezera u Hrvatskoj ili Nijagarini vodopadi u Americi. Vodopad kod Martin Broda visok je 50 m a vodopad Štrbački buk 25 m. Štrbački buk je fenomen zbog kojeg je bosanski rafting svake godine sve popularniji i privlači sve veći broj, naročito stranih posjetilaca. Prostori oko Une i pristupni prilazi rijeci su do nedavno bili neuređeni i zapušteni, za razliku od hrvatske strane kojom ide uređen put i pruga, kojom turiste vozi roteri vlak. Hrvatske obale u zoni Štrbačkog buka su kamenom podzidane i pristupačne, a na bosanskoj strani unskih obala posjetilac se do nedavno morao verati između obalskog kamenja i šipražja, što je u nekim dijelovima bilo i rizično. Ali svaki posjetilac, kada pred sobom vidi to čudo prirode, zaboravljao je uslove dolaska i tražio nekoliko stopa ravnog sigurnog terena da napravi foto-snimke kakvi se samo tu mogu napraviti, da bi ih podijelio s ostalim dijelom svijeta.

Ljepote Une stoljećima skrivene od čovjeka

Najveće blago Bosanske Krajine, dragulj Bosne i Hercegovine, je Rijeka Una, koju su još u davna vremena Iliri nazvali “jedna jedina”, a njeno ušće u rijeku Savu, kod Bosanske Dubice i Jasenovca “Smaragdna dolina”. Nažalost, taj jedinstven dragulj je predugo morao čekati da bude otkriven i promoviran. Još uvijek nije dovoljno otkriven, jer svojim zanosnim sjajem i očaravajućom ljepotom dijelom čami u pustari, pored prašnjavih makadamskih puteva, daleko od očiju i ljudskih srca. Već stotine godina rijeka Una je ljepota koja osvaja i opčinjava, koja se jednom vidi a zauvjek pamti i hrani dragim nezaboravnim sjećanjem.



Vrhunac oduševljenja


Prije nepune tri godine, ozlojeđen i razočaran, posramljen i ljut, sa mojim bihaćkim rođakom Rusmirom i njegovom suprugom Subhijom, provlačio sam se kozjim stazama zaraslim u travu i šipražje obalama Une kod Štrbačkog buka, u strahu od zmija, pitajući se kako je moguće da je ovakva nedirnuta ljepota već stotine godina skrivena od čovjeka, prepuštena žamoru, igri i divljanju riječnih brzaka, a miru i tišini okolnih brežuljaka, pokrivenih žbunjem i voćnjacima. Nisam mogao da vjerujem da čovjek sve do tada nije prepoznao tu jedinstvenu neizmjernu ljepotu, koja opčarava i vraća vjeru u život.



Bihaćki novinar Karat Rusmir sa suprugom


Na uskim putnim stazama uz rijeku susreli smo grupu mladih Njemaca, koji su nas uljudno pozdravili sa“ Guten tag“ i nakon nekoliko izmijenjenih riječi divljenja ispratili s „Aufwidersen“. Naš vozač Sejo, zbog debljine i bola u nozi, ostao je na parkingu i za drvenim stolom, koji je slučajno preživio zub vremena, čekao naš povratak. Ja, moj sestrić, bihaćki novinar Rusmir Karat i njegova supruga Subhija, nastavili smo se verati uskom stazom između žbunja i kamenja. Na svim tim prostorima nije bilo ni jednog punkta gdje se moglo sjesti i odmoriti, bilo šta popiti ili pojesti, osim par drvenih stolova s klupama, koji su ranije napravljeni za neku unsku manifestaciju. Tek formiranjem Nacionalnog parka “Una” stvaraju se uslovi da ovaj zaboravljeni dio raja postane dostupan i ljudima i ljepote Une kod Martin Broda i Štrbačkog buka dobivaju svoje mjesto u prirodnoj rajskoj baštini Bosne i Hercegovine, koje im je odvajkada pripadalo.


Susret s porodicom Šehić



Redžo i Zejna Šehić

Mada je priroda Štrbačkog buka u vrijeme naše posjete prije tri godine bila nedostupna ljudima, na nas je ostavila impresivan dojam, koji je dodatno obogaćen slučajnom susretom sa porodicom Šehić, koja tu živi. Pri povratku sa Štrbačkog buka uzalud smo tražili neki lokal gdje bi mogli sjesti i osvježiti se. Prolazeći prašnjavim puteljkom kraj nekoliko usamljenih bosanskih kuća, naišli smo na domaćina Šehić Redžu i njegovu suprugu Zejnu koji su, kako kasnije saznajemo, unikatna porodica kao što su unikatni i ovi dijelovi bosanske prirode. Supružnici Šehići su švicarski penzioneri, koji imaju sve, samo im fale njihovi sinovi od kojih jedan živi u Bihaću a drugi je u inostranstvu. Imaju veliko imanje koje Redžo nije više u stanju sam obrađivati. Na vrhu brda, do kojeg je meni i Redži trebalo dobrih 25 minuta, pruža se prekrasan vidik na rijeku Unu, a pogled dopire do unskih vodopada u centralnom dijelu Nacionalnog parka „Una“. Glavna poluga ove familije je Redžina supruga Zehra, krhka Bošnjakinja, koja sve održava u takvom redu kao da je to hotel. U dvorištu im je čamac, nedovršen ljetnikovac i unikatna vrba na kojoj zaista rađa grožđe. Nedaleko od kuće vodi uzak puteljak prema dvjema napuštenim kućama u brdu, a u podnožju je kućica sa ljutim psom Njihova kuća plijeni urednošću, ljepotom i unikatnim bosanskim suvenirima koji zauzimaju sve kućne prostorije, kakvi se ne mogu naći ni u zagrebačkom muzeju Mimara“. A to je, kako kažu, samo ostatak onoga što su uspjeli tokom rata sačuvati. Sve im opljačkano,osim onog što pljačkaši nisu smatrali vrijednim. Šehići nas počastiše sa svim i svačim, vodom, pićem, hranom, kafom, radosni što smo kod njih svratili, što su imali s kim podijeliti makar djelić dana. Vozaču darovaše flašu svoje domaće šljivovice.



Kada smo nakon tri godine ponovno posjetili Šehiće, bili su srećni što nas vide, a Redžo nam je svojim duhovitim šalama raspoloženje digao do maksimuma. Uz to smo bili jako obradovani činjenicom da su nadležne službe Unsko-sanskog kantona konačno prepoznale vrijednosti rajskih ljepota rijeke Une, posebno u regionu Štrbačkog buka i Martin Broda, a uprava Nacionalnog parka „Plitvička jezera“, kako kaže Redžo, čini potrebne napore da se proširi i ojača do sada ograničena ali obostrano korisna saradnja sa novoosnovanim Nacionalnim parkom Una.


Rajske ljepote Une tek treba otkriti

Za razliku od Plitvičkih jezera, koja još uvijek pokušavaju egzistirati kao jedinstven i nezamjenjiv prirodni rezervat na staroj slavi, pa svoju marketinšku ponudu zasnivaju na asortimanu konzerviranih potencijala podobro prekrivenih mahovinom predratnog turističkog buma i pokušavaju oživjeti turizam na starim lovorikama, čekajući pare EU za obnovu i nove sadržaje koje traži savremeni turizam, Štrbački buk se budi, širom otvorenih njedara, ali još uvijek stidljivo, otkriva svoje rajske ljepote, svoj jedinstveni sjaj. Neizmjerno dugo ovaj nezamjenjivi dio ljepote bio je daleko od naših koraka, skriven od od naših očiju i uskraćivao užitke kakvi se samo tu mogu osjetiti.


Zeničani nisu mogli odoljeti riječnim izazovima



Prošle godine ponovno mi se pružila prilika posjetiti Štrbački buk. Na moje veliko iznenađenje, bila je to potpuno nova sredina, sada neuporedivo pristupačnija, uređenija,....Da se prepoznati da je tu konačno kročila noga čovjeka. Ponovno koračam istim stazama, samo dvije godine kasnije, od kada je Štrbački buk postao sastavni dio nacionalnog parka “Una”, ali sada preko drvenih mostova, uređenim prilazima i vidikovcima, prilazim samo na korak razigranim unskom brzacima i zajedno sa brojnim strancima uranjam pogled u zelenu unsku vodu, uživajući u ljepoti kakva se ni zamisliti ne može. Od službenog osoblja saznajem da ih sada turisti sve masovnije posjećuju, a uz one iz Evrope sve je više turista iz drugih dijelova svijeta. Iz Kuvajta ih je posjetilo 3.500 osoba. Počinjem da shvatam da je konačno nađen zaboravljeni dio raja moje zemlje Bosne.

 

Štrbački buk je sada svima dostupan


Iako se i sada do Štrbačkog buka sa glavnog magistralnog puta Bihać – Sarajevo stiže uskim makadamskim putem na kojem se dva auta ne mogu mimoići, siguran sam da će u najskorije vrijeme ovaj putni pravac u dužini od svega 8 km biti proširen i pokriven asfaltom. Dokaz za to su već postavljeni brojni putni putokazi, naplatne rampe, info- centar i više nego susretljiv radni personal. Sada sam potpuno siguran da je nezaboravno i zauvjek otkriven ovaj do nedavno zaboravljeni dio raja moje zemlje Bosne, zbog kojega sam pri prvom posjetu bio zadojen nezamjenjivom jedinstvenom ljepotom, ali ozlojeđen i razočaran zanemarenim okolišom. A nakon prvog obećavajućeg turističkog ljeta, sa kojim je ovaj kraj počeo da prepoznaje sebe i u očima cijelog svijeta, priznat kao vrijedna svjetska baština u okviru Svjetskog dana turizma, došla je zima koja je ovaj put samo nakratko svojim bijelim snježnim pokrivačem pokrila najljepši dio Bosne, obilato umivan brzacima, slapovima, vodopadima ljepotice Une od njenog izvora kod Štrbačkog buka i Martin Broda, do ušća u rijeku Savu kod Jasenovca i Dubice, dajući na znanje da ovaj rajski kraj naše zemlje Bosne neće više nikad biti onaj zaboravljeni dio zemaljskog raja, daleko od znatiželjnih ljudskih koraka i zaljubljeničkih pogleda.



Teško je reći da li je ovaj rajski dio Bosne ljepši i zanosniji kada brda i doline pokriju snjegovi, a riječne obale okite ledeni stalaktiti ili kada snjegovi sa brda i dolina okopne a zima prepustiti prirodi da proljetnim ruhom okiti sela i gradove, planine i riječne doline. Zato duboko vjerujemo da će smaragdna dolina rijeke Une i biser njene ljepote Štrbački buk i zimi kao ljeti imati šta od svojih neodoljivih čari ponuditi posjetiocima..


U BiH i turizam ima posebnu dimenziju

I dok većina zemalja svijeta traži šansu u turizmu, s novim napregnućem 29. Septembar obilježava kao Svjetski dan turizma, nastoji otvoriti svoje granice, dovesti turiste, pokazati im svoje vrijednosti i bogatstva prirode, BiH još uvijek ne može zdušno otvoriti svoje srce i pružiti svoju ruku dobrodošlice onima koje bi rado primili i ugostili.


Novi i obnovljeni mezari BiH su nezaobilazni za posjetioce


BiH još i danas kopa po utrobi zemlje, traži i otkriva nove masovne grobnice u kojima su bez molitve i Fatihe na krvničkom nožu bačeni njeni najmiliji, identifikuje ih, prenosi i ukopava u memorijalne centre, koji svakodnevno niču od Potočara do Prijedora, Sanskog Mosta i Bihaća.



BH građani i njihovi sve brojniji prijatelji i poznanici dolaze u BiH, ali sve veći broj njih još uvijek na ukope umrlih i kolektivne dženaze, kao turisti kakve ne poznaje ni jedna zemlja u svijetu, da zajedno tuguju i plaču dajući turizmu BiH jednu posebnu, jezivo bolnu dimenziju.

Bosna će biti slobodna tek onda kada svi mrtvi nađu svoj smiraj, a živi utjehu. Tek tada se može vjerovati da će domaći i strani turisti naći želje i potrebe da oslobođeni teške more odu na rijeku Unu, u Martin Brod i na Štrbački buk, i uživaju ljepote koje im je priroda tako obilato darovala. Tek tada će Svjetski dan turizma i za narod BiH značiti i predstavljati veliki dan za nove turističke izazove.



I vode Štrbačkog buka se pobunile

Majskih dana ove godine, koje nećemo možda nikad zaboraviti, vode bosanskih rijeka, rajski vodopadi Martin broda i Štrbačkog buka, uzbunili su se, uzgoropadili, da svojom neizmjernom energijom i neukrotivom snagom, na drugačiji način na koji ovaj svijet nije navikao, vrate na bh stvarnost i sebe potrebnu pozornost. Vode su se digle, uzbunile, pobunile, da svojom ogromnom snagom pomognu slabom izmorenom, izmučenom, onemoćalom bosanskom čovjeku i drugim unesrećenim ljudima Balkana, da se osvijeste i sruše koruptivnu tiraniju koja uništava ljudske živote, guši sreću i zadovoljstvo života, gura našu mladost u ropstvo i beznađe. Nakon te stravične opomene, kojom su potapana sela i gradovi, rušena brda, kuće i životi nestajali u vodenoj stihiji, vode bosanskih rijeka su se povukle. Vratile su se u svoja korita dodirujući opet nježno riječne obale, virtuozno ukotvile uz kamene hridi, pitomo utonule u tišine.

Vode i vodotoci bh su se pobunili, pridružili se narodnom buntu, da još jednom na svoj način upozore svijet u BiH i van nje da se sa Bosnom više tako ne može. Nakon više mjesečnih radničkih i građanskih pobuna i protesta, majska pobuna bh rijeka i vodotoka je možda zadnje ozbiljno upozorenje, s kojim se svijetu daje na znanje da u BiH dugo, suviše dugo dominira, vlada, jača i oplođuje se srpski fašizam, koji bi ako se još i sada ne zaustavi mogao za cijeli svijet biti daleko teži i posljedičniji od onog njemačkog.



A kako je lijepo oku sada gledati vode Une, uživati u igri riječnih brzaka, zaustavljati dah dok se snaga vodene stihije diže i obrušava uz tajnovit šum, ispunjavajući nas čarobnim osjećajem užitka i zadovoljstva. Zašto to ne bi uvijek bilo tako?!

Nakon svega što se Bosni dogodilo, što se u BiH danas događa, možemo li vjerovati i nadati se da će turizam biti ta vezivna komponenta koja će povezati i zbližiti sve ljude, sa kojom će sve dobiti neki novi smisao, koji jednostavno zovemo sretan život. Smaragdna dolina rijeke Une sa rajskim ljepotama Martin broda i Štrbačkog buka će nas čekati da nam obilato ponudi svoje rajske čari. Štrbački buk, Martin brod, negdje plavomodre a negdje zelenkaste vode jedne jedine Une čekaju na vas. Dođite i uvijek ćete ponovno dolaziti da i vi budete oni koji su otkrili ovaj dugo zaboravljeni dio raja.

Burlington, 31. maj 2014., Zijad Bećirević


This Page is Published on 31 May 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“ in Maasmechelen.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 31.05.2014. - Last modified:14.08.2015.
BALKAN AREA