ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 




POLICIJSKI VANDALIZAM u Rs

Zijad Bećirević



Policija Rs sa rezervnim sastavom i četničkim pokretom u pozadini glavna je poluga sile na kojoj se zasniva i održava fašistički režim Republike srpske. Njen kostur čine počinioci i negatori zločina genocida nad Bošnjacima. Policija Rs je glavna prepreka povratku prognanih. Ni danas, nakon nepune dvije decenije varljivog mira, ni jedan povratnik (i ne samo povratnik) ne vjeruje policiji Rs, jer ona nije garant sigurnosti građana, već suprotno tome izaziva nesigurnost i strah, koristeći pri tome legalne i izmišljene racije koje manje služe da se otkriju počinioci zlodjela, a više da se građani podsjete na to ko je ovdje vlast i ko se mora slušati.

U kontestu najnovijih događaja, izazvanih poplavama , o policijskom vandalizmu vlasti Rs u svom tekstu pod naslovom Policajac i nasilnik Milanko Rajčević maltretirao i kažnjavao ljude koji su branili grad od poplava“, piše Slobodan Vasković, a na iste i slične pojave ukazuju nedavni primjeri iz Doboja, što uvjerljivo potvrđuje da se ne radi o usamljenim slučajevima, već predstavlja manire ponašanja vlasti Rs.

U tom cilju Dan bijelih traka“, koji će se održati sutra u Prijedoru, biće još jedno bolno podsjećanje na genocid nad Prijedorčanima počinjen ljeta 92, u kojem je ubijeno 3.100 Prijedorčana, među njima 102 djece, a počinioci genocida sa njihovim podmladkom i danas vladaju Prijedorom i Rs. Trideset prvi maj će biti sjećanje na ono što se dogodilo 92. i podsjećanje na ovo što se događa i danas, ne samo u Prijedoru, već Bosanskoj Dubici, Bosanskom Novom, Srebrenici, Bratuncu, Zvorniku..., na cijelom području tzv. Republike srpske.


Na "Dan bijelih traka" privode se prosvjednici - fašizam kod Srba ne prestaje (op.ur.)

Od dana stvaranja Republike srpske, ali i nešto ranije s otpočinjanjem prvih ratnih operacija koje su imale za cilj Bosnu i Hercegovinu cijelu ili djelimično pripojiti Srbiji, vlast u Dubici, kao i u većini drugih gradova Rs, preuzeli su četnici uniformisani kao policajci, organizovani kao Vojska Rs ili paravojne formacije. Od tada do danas u Dubici vladaju ti isti ljudi ili njihovi sinovi. Neki ih zovu Vandali, a aktuelni sistem dubičke vlasti dubički vandalizam. Kad bi to bio samo vandalizam možda bi mu se i nekako stalo u kraj, ali to je kompletna vladajuća struktura koju sačinjavaju policija, tužilaštvo, sudstvo, administracija, neke političke stranke, mnoge vladine i nevladine organizacije. Kada je 2012.g. stranačkom koalicijom srušen SNSD i načelnika opštine Dubica Ninu Jauza zamjenio Zlojutro Mile vjerovalo se da će se stanje nešto promjeniti, ali sve indicije pokazuju da je stanje isto, ako ne i gore. Ranije su vjetrovi mogli mostom preko Une u Dubicu unijeti nešto novo, ali ulaskom Hrvatske u EU zatvoren je granični prelaz između Bosanske i Hrvatske Dubice na tom dijelu granice, što je Bosansku Dubicu gurnulo još dublje u izolaciju i političko jednoumlje.

Povratnici u Rs ni danas ne spavaju mirno

Režimske vlasti čvrsto drže svoje pozicije i čine sve da se ništa ne uradi što bi ohrabrilo povratak prognanih Dubičana i nesrpskom narodu vratilo oteto pravo na jednakost i miran život. Ni nakon 20 godina povratnici ne spavaju mirno, ne hodaju svojim gradom slobodno. Za ovakve tvrdnje je do sada iznešeno niz dokaza u svim medijima. Ti dokazi su prije svega u činjenici da do danas niko u Bosanskoj Dubici (koja se, usput da znate, sada po njima zove Kozarska) nije odgovarao za ubistva, pljačku i progone Bošnjaka i Hrvata od 91 do 95. Do danas nije otkriven niti identifikovan ni jedan od onih koji su po uspostavi mira napadali Bošnjačke povratnike, njihove kuće i kamenovali i skrnavili obnovljene dubičke džamije.

Od malog broja bošnjačkih povratnika niko se ne usudi ni da krupno diše, a kamoli da zatraži odgovor na neko od nerazjašnjenih pitanja; da majka upita ko joj je ubio sina, žena upita ko joj je ubio muža ili preduzme nešto konkretnije. Oni koji žare i pale Dubicom su vlastima zaštićeni zločinci ili bolje reći u službi vlasti kao aktivan ili rezervni sastav policije. Rade šta hoće i imaju punu zaštitu i podršku u vlastima. Kako drugačije razumjeti da ni jedan zločin nad Bošnjacima i njihovom imovinom nije riješen. Postoje opravdane sumnje da su napadi na povratnike i obnovljene dubičke džamije vršeni po nalogu i pod nadzorom policije ili vojnih penzionera Rs, čiji je čelni čovjek Ćurguz Pantelija, koji je očigledno toliko jak da je odolio svim zahtjevima boraca Rs koji su tokom javnih protesta tražili njegovu smjenu. Nisu ga mogli smijeniti, jer da su smijenili Ćurguza morao bi otići i Dodik. Ovako, su još na čekanju, nadajmo se samo do oktobra.

Samo u jednom slučaju, upornošću sestara Vasvije Oraščanin i Hasne Radišić tek nakon 20 godina pokrenut je postupak protiv Stojana Zgonjanina za ubistvo Hazima Dautovića Majkija, a ubica je amnestiran i oslobođen bez suđenja, iako je argumentovano izjavama svjedoka dokazano da je ubica bez ikakva razloga iz mržnje prema muslimanima hladnokrvno pucao u čelo nemoćnog oca dvoje djece. Ali šta vrijede dokazi kad je snaha ubice Marija Zgonjanin tada bila Predsjednica Okružnog suda Banja Luka.

Policijske vlasti Rs glavna prepreka povratku prognanih

Policijske vlasti su najodgovornije što se od 7.000 Muslimana i oko 800 Hrvata u Dubicu trajno vratilo samo nekoliko stotina prvenstveno starijih, a do rata su u gradu Bošnjaci činili natpolovičnu ve

inu. Svega desetak povratnika ima neko zaposlenje. Većina u Dubici boravi ljeti, a zimuje u nekoj evropskoj zemlji od koje uživaju penziju ili primaju socijalnu pomoć.

Što radi i kako se ponaša dubička vlast prema povratnicima, ali nerijetko i lojalnim građanima koji pokažu simpatije za svoje sugrađane druge vjere, pokazuje najnoviji slučaj koji se dogodio u Dubici u vrijeme odbrane od poplava. O ovom slučaju piše Slobodan Vasković pod naslovom „Policajac i nasilnik Milanko Rajčević maltretirao i kažnjavao ljude koji su branili grad od poplava “, u kojem opisuje bahato, bezobrazno, bezobzirno ophođenje zamjenika komandira policijske stanice Kozarska Dubica, koji je svoj hir i bijes iskalio na Draganu Beriću, kojega je uz to još kaznio sa 500 KM, jer mu se ne dopada, jer nije poslušnik. A taj Dragan je dan i noć trpao pijesak u vreće i radio na utvrđivanju odbrambenih nasipa, sa kojima je Dubica odbranjena od vodene stihije. I ne samo to, Berić je nakon odbrane Dubice kao volonter sa još 50 sugrađana otišao u pomoć Doboju i radio na čišćenju Doboja, što najočitije govori o profilu ovog mladića. Očigledno, pomoćnik načelnika Rajčević M. nije imao bolju priliku da se iskali na nekima koje više mrzi, povratnicima, jer su svi manji od makova zrna, poslušno, ponizno i udvornički rade ono što se od njih traži, jer znaju šta ih čeka ako se ogluše o naređenja.

Vandalizam zamjenika komandira policije dovoljno govori o karakteru policije

Vandalizam zamjenika komandira dubičke policije dovoljno govori o karakteru policijske vlasti Rs. Sa svojim tekstom o vandalizmu pomoćnika načelnika Milanka Rajčevića u Kozarskoj Dubici ustvari nije rečeno ništa novo što do sada nismo znali o odnosu policije prema svemu što se razlikuje i odudara od jednoumlja nacionalističkog državnog vrha Rs, koji uporno nastoji sačuvati podjele među narodima, te strahom i terorom zadržati nesrpski živalj u Rs potčinjen, a prognane što dalje od njihovih porodičnih domova.

Ovo što se dogodilo u Dubici, a što se događa svih ovih 20 postdejtonskih godina, nažalost nije izolovan slučaj, već dio strategije kojom se u Republici srpskoj zatire sve ono što nije srpsko i ono što slijepo ne podržava i slijedi i šovinističku strategiju kojom se želi postići a i postiže potpuno čišćenje Rs od “bošnjačkog balasta”. Policijski vandali i policijski vandalizam u Dubici modeliraju školski sistem apartheida, koji i drugima istih opredjeljenja može biti škola za diskriminaciju. A to je na još uvjerljiviji način potvrdio general pukovnik Momir Zec u Doboju prije par dana.

Dan Bijelih traka” u Prijedoru sjećanje na ono što se dogodilo 92 i podsjećanje na ovo što se događa danas

A slučajevi koji su se dogodili u Doboju, Dubici… nisu ni nepoznati ni usamljeni. U Prijedoru, koji je od Dubice udaljen svega 30 km, pod režimom gradonačelnika Marka Pavića još rigoroznije se nastavlja dvadesetogodišnja kontinuirana diskriminacija žrtava genocida. Prijedorska vlast ni do danas nije prihvatila priznati i dostojno obilježiti masakar nad 3.100 prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, među njima 102 djece, počinjen u još nepriznatom genocidu ljeta 1992. godine. Porodice žrtava će ih sutra 31. Maja, na “Dan bijelih traka”, ponovno podsjetiti na strašne zločine koji su se na ovim prostorima dogodili i na glavnom prijedorskom trgu postaviti krug od 102 ruže, koje simboliziraju neutješnu bol za najmlađim Prijedorčanima, koji su skončali svoj mladi život prije nego što su napravili svoje prve velike korake. Trideset prvi maj će biti bolno sjećanje na ono što se dogodilo 92. i podsjećanje na ovo što se događa i danas, ne samo u Prijedoru, Bosanskoj Dubici, Bosanskom Novom, u Srebrenici, Bratuncu, Zvorniku..., već na cijelom području tzv. Republike srpske.

Srpski nacionalizam Rs raste i oplođuje se pred očima cijelog svijeta

Nije za vjerovati da u civilizaciji 21. vijeka u srcu Evrope, u okupiranom dijelu BiH Republici srpskoj, pred očima Evropske unije, SAD, UN, NATO saveza može rasti srpski nacionalizam, kaliti se mržnja, provoditi apartheid, a da se za 20 godina ta Dejtonska agonija BiH ne zaustavi i njenim narodima i građanima dadne pravo na život dostojan čovjeka.

Ako se može govoriti o nečem boljem, o kraku svjetlosti koji nam dopire da najavi kraj tiranije, jednakost i slobodu, onda je to slovo istine u tekstu Slobodana Vaskovića i sličnih njemu od kojega će nastati riječi i rečenice o vedrijem danu danas, boljem i sretnijem sutra za sviju nas.

Burlington, Maja 30. 2014 Zijad Bećirević


This Page is Published on 30 May 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“ in Maasmechelen.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 30.05.2014. - Last modified:14.08.2015.
BALKAN AREA