ORBUS Belgium TOP
Glas dijaspore
 
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ








 



GOSPODARI BOSANSKOG PROLJEĆA


Zijad Bećirević


Zijad Bećirević Dejton je uzrok podjela i prepreka miru u BiH. Ako Bosna ne sruši Dejton, Dejton će srušiti Bosnu i Hercegovinu. Za rušenje Dejtonskog sporazuma potrebna je pomoć Dijaspore. Najnoviji događaji u BiH vraćaju građanski suverenitet BiH i mijenjaju društvene tokove na Balkanu.

Ustavni sud BiH na zahtjev građana treba zatražiti od UN i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu da u saradnji s Haškim tribunalom - Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY) ocjene ustavnost/zakonitost Dejtonskog mirovnog sporazuma (“Dejtonskog ustava”). Ovo bi bio najispravniji i najbezbolniji način da se legalni Ustav RBiH vrati u život države BiH, da se državi i narodu BiH vrati mir.

 Trebalo je to učiniti mnogo ranije, trebalo je to uraditi prije 10 godina, kada smo dobili polovičnu presudu Haškog suda po tužbi BiH protiv Jugoslavije (Srbije i C. Gore) za izvršenu agresiju na BiH i počinjeni genocid nad Bošnjacima.

 Evropski sud za ljudska prava provodi Konvenciju o ljudskim pravima i slobodama i u skladu s njom rješava predstavke i tužbe podnesene od strane pojedinaca i država. Za odlučivanje u ovom pravnom poslu postoje jaki i jasni argumenti po kojima bi Dejtonski sporazum (ako ima pravde) morao biti proglašen neustavnim i nezakonitim, jer to nije bio sporazum zaraćenih strana, već diktat agresora Srbije i Hrvatske pomognut od dijela EU i Rusije, a verifikovan od strane Međunarodne zajednice u sadejstvu sa SAD.
 

        


Za stanje u BiH moraju biti zainteresirane sve institucije EU, kojoj umjesto da pomažu stežu omču oko vrata. Do nedavno neuralgična a sada dramatična događanja u Postdejtonskoj BiH prijete miru i stabilnosti Evrope i dovoljno su jak razlog da se odlučnije djeluje. Pitanje Dejtonskog sporazuma moralo bi biti najvažnije pravno pitanje Evrope i jedno od najaktuelnijih pravnih pitanja u svijetu, jer to je prvi međunarodni pravni akt u historiji kojim je agresoru priznato pravo na agresiju i zločine.

Bosni i Hercegovini nije potreban Dejtonski ugovor. Ima BiH svoj legalni Ustav. Potrebno je od Haškog suda ili suda u Strazburu da po hitnom postupku ocjene ustavnost i zakonitost Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji će po svim elementima biti ocijenjen neustavnim i nezakonitim, jer je zaključen po diktatu agresora, na štetu žrtve. Takva ocjena bi ispravno odredila karakter rata i otvorila mogućnost BiH da obnovom tužbe protiv Srbije i C.Gore (eventualnom tužbom protiv Hrvatske) bude proglašena žrtvom i dobije pravedno obeštećenje.

U svakom slučaju eksperimentalnoj Dejtonskoj BiH je na svaki način odzvonilo, kao i Dejtonskom ugovoru na kom je zasnovana, i samo je pitanje na koji će način Dejtonski ugovor biti srušen, da li pravnim sredstvima ili buntom naroda. Na međunarodnoj zajednici je da to odluči i da se suoči s posljedicama ako i dalje ovo pitanje ignoriše i bježi od svoje odgovornosti. Dejtonski ugovor je rak rana BiH.

Kad se zanemare uzroci susrećemo se s posljedicama

Narod u BiH je gladan, nema posla i kruha, ali glad nije razlog već posljedica. Izraženi socijalni problemi postoje, dostigli su svoj kritičan maksimum, ali su skoro isključivo uzrokovani nerješavanjem i skrivanjem pod tepih gorućih političkih pitanja. A ključ za rješenje tih pitanja jeste u BiH, ali nije isključivo u rukama bh političara kako u EU tvrde, već u rukama MZ- EU, SAD i Rusije. Krivica i odgovornost najvećeg broja aktuelnih političara je neosporna.

Ali političari su priča za sebe, koja će tek dobiti svoj epilog nakon izbora. Ipak, nije nepoznato da je moć BH političara konstantno ograničavana ucjenama i zahtjevima za kompromis, koji je neostvariv u uslovima dejtonskih podjela. Upravo zbog toga, socijalna pitanja koja su ovih dana izazvala narodni bunt i izvela građane većih bh gradova na ulice, ne mogu biti i nisu samo unutarnje pitanje BiH.

Da nije Američko- Evropskog licemjerja, povlađivanja agresorima i nepreduzimljivosti, Srbija i Crna Gora bi još prije 10 godina bile proglašene za agresora, učesnika ili saučesnika u genocidu i osuđene da plate reparacije državi i ratnu štetu građanima BiH. Bilo bi im određeno da vrate ili plate pokradene mašine, opremu, oruđa i materijal koji su pokupili iz bh fabrika, sklonili u Rs i prenijeli u Srbiju, čime su uništili fabrike, pa je u BiH danas bez posla 550.000 radnika.

Ono što nije postignuto tokom agresije nastavljeno je privatizacijskom otimačinom i pljačkom. Da se to nije dogodilo u BiH ne bi bilo socijalne bijede, radile bi fabrike i u njima radnici koji danas traže hranu u kontejnerima i pravdu na ulici.

Evropska unija s Rusijom i u suglasju sa SAD nastavlja mutne igre sa Bosnom i Hercegovinom. Svi pomažu i svi odmažu. Nastavljaju skretanjem sa suštinskih problema na sporedne i prateće. Kritično teška i posljedična politička pitanja, koja proističu iz nakaradnog Dejtonskog ustrojstva države, sada se žele svesti isključivo na socijalna, kako bi se građanski bunt ( koji vodi neslućenim pravcem) ograničio i sveo na posljedice umjesto na uzroke koji su do ovog doveli.

Umjesto da se pristupi izmjeni ukidanju, opozivu ili izmjeni Dejtonskog sporazuma, kojima bi se stvorili uslovi za poželjne ustavne promjene, užurbano se ide u reformu FBiH, čime se ostavlja ojačana genocidna Rs, a Hrvatima stvaraju uslovi za treći entitet. Reforma FBiH koju kreiraju, podstiču i usmjeravaju SAD je bacanje prašine u oči. To su šminkerske promjene nametnutog neodrživog Dejtonskog sporazuma, koji je izvor svih poratnih nevolja BiH.

Za rušenje Dejtonskog ugovora potrebna pomoć Dijaspore

Nema kompromisa u uslovima Dejtona, a Evropska unija nas uporno sili na kompromise sa sljedbenicima Miloševića i Karadžića, na zaduživanje koje nas vodi u dublje političko i trajno ekonomsko ropstvo, što bi domaćim i stranim tajkunima, kompanijama i državama omogućilo da dođu u posjed i u cjelosti ovladaju kapitalnim dobrima BiH koja su preživjela ratnu pljačku i privatizacijsku korupciju i resursima države ( zemljišta, objekti, rijeke, rude), sa svime što je na bosanskoj zemlji i pod zemljom.

Demonstracije i forumi građana koji se ovih dana održavaju mnogo će šta promjeniti, ali neće suštinu. Neće nam skinuti luđačku Dejtonsku košulju, u kojoj se narod i zemlja guše. Da se riješimo Dejtona, ako to ne bude išlo pravnim putom, moraćemo svi na ulice ne samo bosanskih već svih velikih evropskih i svjetskih gradova, jer demonstracije pred institucijama i organima vlasti u BiH imaju ograničene domete.

 Da se zainteresira i mobiliše svjetsko javno mnijenje, potrebno je da se digne na noge Dijaspora. Zahtjevi, peticije i deklarativna izjašnjavanja organizacija i foruma dijaspore nisu dovoljna i učinkovita. Potrebno je da desetina hiljada Bosanaca iziđe pred Bijelu kuću, par hiljada pred Londonski sat Big Ben, pred Bečke dvorce i palate, na Kapiju pobjede u Parizu...

Dejtonski ugovor možemo srušiti samo ako se svi dignemo na noge. Postoje mišljenja da se to moglo postići Referendumom, ali se u tom pravcu nije nikad ništa preduzelo, mada bi se učešćem Dijaspore moglo obezbjediti odlučno referendumsko DA.

Pored toliko pravnih timova i pravnika, toliko stručnih institucija sistema, toliko vladinih i nevladinih organizacija, toliko istaknutih stručnjaka međunarodnog prava, pa nam je trebalo punih 10 godina da saznamo šta piše u dokumentu koji nam je svima zapečatio sudbinu i odredio je za nekoliko budućih generacija, Dejtonskom ugovoru.

Lično se pitam kako i zašto g. Kasim Trnka, profesor Ustavnog prava, koji nam već desetinu godina daje pravne savjete i zastupa nas na raznim forumima, nije našao za shodno da preko nadležnih pravnih institucija predloži reviziju Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno njegovo odbacivanje kao nezakonitog i protuustavnog.

Nisu to nikad učinili ni intelektualci Kruga 99, koji već godinama vode jalove rasprave i donose kojekakve stavove i zaključke, koji najčešće ne dočekaju ni svjetlo dana. I u toku protesta postavljeno je pitanje zašto afirmirani intelektualci, posebno intelektualci Kruga 99 nisu izašli s narodom na ulicu i poslali svoje poruke, kao što je to javnim obraćanjem uradilo 35 svjetskih intelektualaca u “New York Timesu”.

Republika srpska je napravljena na genocidu

Svojevremene nezaboravne poruke Čedomira Jovanovića, predsjednika Liberalno demokratske Srbije, upućene prvenstveno Srbima Rs i Srbije, dopirale su do uha, ali nisu ostale u svijesti već samo na prljavoj savjesti nosilaca nacionalističke ideologije Rs i Srbije. Njegova nedvosmislena izjava da je Rs napravljena na genocidu je dokaz i argument koji bi tvorce i pobornike Dejtona morao i danas ozbiljno zabrinjavati, jer kopa po njihovoj savjesti.

Oštre reakcije iz Srbije i Rs na Jovanovićevu izjavu donekle su usporile put do pune istine, ali su njegove riječi i danas ostale istina jača od istine. Priznali ili ne, negirali ili ne, ostaje nepobitna činjenica da je Rs kopile Srbije, napravljeno na genocidu i silovanju. Dokazana odgovornost, za koju nema priznanja i spremnosti da se sanira, je bomba ne samo u temeljima Rs već i Srbije, koja bi ako se uskoro ne demontira mogla mnogo šta razoriti.

U kojoj se mjeri srpski nacionalizam poistovjećuje sa zločinom, pokazuje otvoreno suprotstavljanje Nikole Radmanovića, ranijeg predsjedavajućeg a sada člana tročlanog Predsjedništva BiH, smjeni bh konzula Pećanca, koji je pred očima čitava svijeta najteže zločine i zločince slavio kao srpske heroje. Stajući uz Pećanca Radmanović je otvoreno demonstrirao svoje nacionalističko opredjeljenje i sam sebe bacio na smetlište historije, gdje već odavno truhnu takvi kao on.

Svi mešetari i krojači EU, koji rade na prekrajanju i dijeljenju Bosne, posebno agresori na BiH Srbija, Crna Gora i Hrvatska, treba da znaju da Bosnu nikad neće moći podjeliti, BiH će ako Bogda sve nadvladati, ostati multietnička i zajednička. Ali ako im to donekle uspije, ako dođe do diobe BiH, neće se dijeliti samo BiH; dijeliće se Srbija, C. Gora ali i Hrvatska. Ostaće Srbija bez Vojvodine, ali i bez Sandžaka. Trešće se i rastakati Hrvatska, u kojoj će se ponovno prebrojavati Srbi po Kninu i Benkovcu.., Bošnjaci po Rijeci, Zagrebu, Sisku… A nešto slično dogodiće se i Crnoj Gori.

EU nastavlja balansirati

Zatečeni s onim što se ovih dana događa u BiH iz EU poručuju, nama ili sebi, da se mora djelovati odmah. A međunarodna zajednica je u BiH već skoro dva desetljeća, a ništa se nije promjenilo na bolje. Već godinama iz EU pljušte primjedbe na račun BiH, traže se i pronalaze kočničari reformi, a uporno se bježi priznati da se sve reforme zaustavljaju u Rs, odbijaju se od zid Dejtonskih podjela.

Zaustavljaju ih nacionalističke, pro-fašističke snage Rs. Lideri EU i dalje papagajski pozivaju bh lidere da se dogovore i krenu napred prema EU, koja se od BiH ogradila željeznim vratima. Na sličan način svoje zahtjeve formulišu Šefica evropske diplomatije Ketrin Ešton i Komesar za proširenje EU Stefan Fule, koji upravo ovih dana borave u BiH da sa “uhodanom” državnom vrhuškom podjele zabrinutost za najnovija zbivanja.

U kontestu ovih događanja može se s pravom konstatirati da je međunarodni predstavnik u BiH zbog svoje nepreduzimljivosti izgubio kredibilitet naroda, a međunarodna zajednica pala na ispitu zrelosti kao i većina institucija BiH koje djeluju na vanjskom i unutarnjem planu.

Evropska unija uporno odbija da čuje vapaj žrtvovanog naroda BiH, podržava sve bezobzirnije zahtjeve agresora, a gura pod tepih, ignoriše i odbacuje zahtjeve i opravdane primjedbe žrtve. Pustila je Hrvatsku u EU, otvorila vrata C. Gori, a sada na sve moguće načine uvlači Srbiju, kako bi i nju zarobila i istrgla iz zone uticaja Rusije.

Srbija ne da žuri, već bježi u EU, kako bi sačuvala cjelovitost teritorija, koje se trese. Kosovo je izgubljeno zauvjek, a sa nacionalističkom politikom kakva se i danas vodi u Srbiji, naročito prema susjedima, lako se mogu izgubiti i Vojvodina i Sandžak. A Bosni se na svaki način prave prepreke da napravi prve korake prema kapiji EU, što opravdano podgrijava sumnje da se bosanskim muslimanima, kao i Turcima, ne dozvoljava ulaz u EU, da bi EU ostala što čistija.

Sada se kriza u BiH licemjerno dijagnozira kao socijalna, kako bi se opet umjesto razvojnih programa iz bogatih zemalja svijeta narodu BiH mogla slati iznošena odjeća, riža i makaroni. Ovim se ne želi poreći da su donatori iz svijeta donirali značajna sredstva BiH, ali je najveći dio tih sredstava potrošen za nametnutu gigantsku Dejtonsku administraciju, administraciju MZ u BiH i za dvadeset godina liderskog sastančenja, čime su zakonodavne vlasti u kantonima, entitetima i Federaciji postale tovljenici EU.

 Da su sa sredstvima MZ obnovljene fabrike umjesto što se plaćala Dejtonska administracija / od kantona do Federacije) danas ne bi bilo 550.000 nezaposlenih, niti bi kriminalci došli u poziciju da mogu u bescijenje kupovati kapitalna dobra koja su desetine generacija podizala i unapređivala kao vlastita domaćinstva.

Dejton je uzrok podjela i prepreka miru

Građani BiH su za nekoliko dana preplavili ulice mnogih gradova. Njihovi zahtjevi su sve realniji i određeniji. Već izlaze na vidjelo mnoge stvari koje su godinama gurane pod tepih. Pokazuje se da se sanacija stanja u BiH ne može postići paketima hrane za gladne, već se mora početi sa Dejtonom.

Potrebno je izvršiti reviziju Dejtona koja će nesumljivo potvrditi da je Dejtonski ugovor neustavan, nelegalan, jer je ovjeren potpisima predstavnika država okupatora, ratnih zločinaca. Potrebno je srušiti Dejton. Ali se Dejton ne može srušiti samo u BiH. Potrebno je da ustanu na noge Bosanci Dijaspore..

Iako svi priznaju da Dejton ima nedostataka, a većina vjeruje da je uzrok podjela, da je prepreka miru u BiH a sigurnosti na Balkanu i u Evropi, još nema spremnosti u SAD i Evropi da se Dejton mjenja ili anulira. U SAD nema spremnosti zbog sujete a u Evropi zbog suprostavljenih stavova vodećih članica EU po ključnim pitanjima.

Zato se od svjetske pravde iz Brisela i Haga, koji djeluju po direktivama moćnika, ne može očekivati spremnost da objektivno odlučuju i presuđuju. Čak i ako bi se prihvatili da odlučuju o regularnosti i zakonitosti Dejtona, proglasili bi se nenadležnim, ili bi to bile presude na granici nekog truhlog kompromisa između pravde i krivde, kao i u većini procesa u kojima se sudilo i sudi ratnim zločincima. Sve što je Dejton do danas donio, osim prekida prolivanja nevine krvi, potrošeno je i nije bilo u korist žrtava agresije, niti da liječi rane žrtvama genocida.

Ako Bosna ne sruši Dejton, Dejton će srušiti Bosnu

Februarski protesti u BiH nam još nisu razotkrili ko su gospodari Bosanske zime, a ko vjesnici i gospodari Bosanskog proljeća. S pravom se može tvrditi da je gospodar Bosanske zime Narod, a vjerovati da bi gospodari Bosanskog proljeća mogli biti EU i SAD, jer u njihovim rukama je ključ koji otvara i zatvara Dejtonske kapije, kroz koje se do sada prolazilo samo sa specijalnim propusnicama. Do sada ni EU ni SAD nisu imali dovoljno sluha za probleme BiH.

Ako se ovaj put ključ Dejtonskih vrata ne dadne u ruke naroda, narodima BiH ako žele da žive u miru i slobodi ostaje jedino rješenje da svi iziđu na ulice svih bosanskih i svih većih evropskih i svjetskih gradova, da na trgovima gradova postave šatorska naselja kao nedavno roditelji i djeca Konjević polja u Sarajevu.

Dejton su okovi sužanjstva koje ne može podnijeti ni jedan narod. Ako Bosna ne sruši Dejton, Dejton će srušiti Bosnu. Ali ako se sruši Bosna, razorni potresi zahvatiće Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru, zapaliti se a možda i izgoriti Balkan.

U Burlingtonu, Februara 17, 2014, Zijad Bećirević



This page is set to ORBUS: 18.02.2014.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 18.02.2014. - Last modified:14.08.2015.