ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 
 



KAMPOVANJE OČAJNIKA

Zijad Bećirević


Nakon nepuna dva mjeseca bez pravog rješenja privodi se kraju očajnički pokušaj djece i roditelja Konjević Polja da zaustave procese separatizma, rasne segregacije i asimilacije, koji se intenzivno provode kroz obrazovni sistem Republike srpske. Razmatraju se mogućnosti da djeca Konjević Polja i Vrbanjaca nastave školovanje u nekoj od Sarajevskih škola ili u paralelnim odjeljenjima njihove matične škole, ali time procesi separatizma, segregacije i asimilacije u obrazovnom sistemu Rs ne bi bili zaustavljeni, već bi dobili na intenzitetu i zamahu.


Šatorsko naselje u Sarajevu

Istjerani iz svojih kuća i školskih učionica srpskim nacionalizmom, separatizmom, rasnom segregacijom i asimilacijom djeca i roditelji Konjević Polja, Kamenice i Vrbanjaca hladne i snježne novembarske dane provode pod šatorima na goloj sarajevskoj kaldrmi, očekujući da će svjetlo razuma rastjerati mrak iz njihovih naselja, ublažiti tugu iz njihovih duša,osloboditi ih prijetnji i strahova kojima im svakodnevno prijete lokalne i vrhovne vlasti Republike srpske. Već pune 53 noći stotinu dječaka i djevojčica liježe ispod šatorskih krila, sanja svoje nemirne snove, a njihovi očevi i majke bude se s pogledom na prozore OHR-a u nadi da će njihovi pravedni zahtjevi biti prihvaćeni i njihove patnje okončane. A dvadeseti dan djeci iz Konjević Polja pridružilo se 50 djece iz Kamenice kod Zvornika, koju muče isti problemi.


Šatorsko naselje u Sarajevu unijelo je nemir u sviju nas

Naviknuti na kampovanje iz zadovoljstva i užitka na moru, planinama ili uz obale rijeka bili smo ne malo iznenađeni kada smo na hladnom Sarajevskom pločniku ispred zgrade OHR-a ugledali šatorsko naselje unesrećene djece i roditelja Konjević Polja. Saznavši za razloge njihova protestnog okupljanja povjerovali smo da će rješenje njihovih problema potrajati dan dva ili najviše sedmicu. Nažalost, na zaprepašćenje sviju nas, domaće i svjetske javnosti, već skoro puna dva mjeseca, šatori očajnika izazivaju pozornost javnosti i nevjericu. Još jednom smo naivno povjerovali da će hladna srca Evropljana pokazati više osjećaja i razumjevanja od indolentnih i nesposobnih domaćih vlasti za naše muke i probleme, koji su za MZ samo unutarnji i lokalni.



Ni nakon 53 dana nema rješenje za djecu Konjević Polja i Vrbanjaca

Nažalost, ni nakon 53 dana pod improvizovanim šatorima ispred zgrade OHR-a u Sarajevu za djecu iz Konjević Polja i Vrbanjaca nema rješenja. Koga briga što pada snijeg, što hladnoća probija do kosti, što blijeda prozebla dječija lica venu. Pod hladnim šatorima dočekali su i Dan državnosti BiH, ali se za njih ništa nije promijenilo. I dalje se vode bezizgledni razgovori, u kojima vlasti i obrazovne institucije Rs nastupaju neodgovorno i s pozicije sile. Neka od do sada razmatranih rješenja su: da se u Konjević Polju formira izmješteno odjeljenje za Bošnjačku djecu ili da im se omogući nastava u nekoj od Sarajevskih škola. Nijedno od ovih rješenja nije pravo rješenje i ako neko od njih bude prihvaćeno biće to samo iz nužde. Ako bi se i postigla saglasnost da djeca ovu školsku godinu pohađaju u nekoj od Sarajevskih škola ili se formiraju paralelna odjeljenja, bila bi to samo parcijalna rješenja, kojima se ne uvode nužne promjene u diskriminatorskom obrazovnom sistemu Rs. Pohađanje nastave u nekoj Sarajevskoj školi za djecu i roditelje je veoma složeno jer zahtjeva rješavanje pitanja smještaja djece, kontakta sa roditeljima, te povećava troškove školovanja koje roditelji ne mogu sami pokriti. S druge strane to bi bio izlaz samo za ovu školsku godinu. Ako se pristupi formiranju paralelnih odjeljenja, potrebno bi to bilo učiniti na cijelom području Rs, a zato nema spremnosti u Rs, jer to ugrožava proces asimilacije Bošnjaka koji za vlasti Rs predstavlja jedan od prioriteta, i od kojeg one ne žele odstupiti.


Zaustaviti diskriminaciju i asimilaciju Bošnjaka u Rs



Ovaj put srpskom sistemu segregacije i asimilacije trebalo je zadati odlučan udarac, zaustaviti njegovu agresivnu ekspanziju, ali to nije mogla uraditi šačica djece i roditelja iz Konjević Polja. Oni su uradili što su mogli, poslali su signal upozorenja, razotkrili i razobličili licemjerne namjere obrazovnih institucija Rs. Ozbiljan udarac upozorenja smo mogli i trebali zadati samo svi mi zajedno. Trebali smo postupiti kao djeca iz Kamenice. U znak podrške i solidarnosti trebali su svi đaci Bošnjaci, svi nesrbi i pravilno opredjeljeni Srbi, napustiti školske klupe i učionice, sve Sarajlije su trebale izići iz svojih toplih sigurnih domova i doći u šatorsko naselje da sa djecom i roditeljima Konjević Polja makar podjele nevolju i podrže njihove opravdane zahtjeve. Peticije podrške trebale su preplaviti urede OHR-a i Ministarstva obrazovanja Rs.

Naravno, grijeh bi bilo i ovom prilikom ne zahvaliti svima pojedincima i organizacijama, građanima Sarajeva i drugih mjesta, koji su na bilo koji način pružili ruku pomoći djeci i roditeljima Konjević Polja, s njima saosjećali, možda pustili i poneku suzu, a posebno onima koji su našli načina i vremena da ih lično posjete, ohrabre ih i podrže u njihovim opravdanim zahtjevima.


Obespravljena djeca i roditelji Konjević Polja prepušteni sami sebi

Ostavili smo ih same pod nakislim šatorima, gladne, prozeble, izmučene i ojađene. Ne pitamo se ko ih hrani, tješi, šta jedu i koliko ih psihički i materijalno košta to neželjeno “kampovanje” na sarajevskom ledenom asfaltu. Ne pitamo se zašto slučaj Konjević Polja nije po hitnoj proceduri došao pred Parlament ili druge nadležne organe? Zašto na opravdana, jasna i glasna pitanja djece i roditelja i nakon 53 dana agonije nije dat određen i jasan odgovor ? Po hitnom postupku i bez konsultacija usvajaju se manje važni zakonski i podzakonski akti, a ovo suštinsko pitanje svakog savremenog društva , suštinsko pitanje Bošnjačkog opstanka na okupiranom području Rs, ignoriše se i prepušta nosiocima programa segregacije da ga rješavaju po svojim standardima, koji ne samo da ne teže rješenju već dopunjuju i pooštravaju sankcije protiv nedužne djece i roditelja. Zašto OHR nije uputio upozorenje, zavrnuo ruku odgovornim liderima, nosiocima srpskog asimilatorskog i segregatorskog obrazovnog sistema, sankcionisao njihovo protupravno djelovanje? Gdje su te čuvene Bonske ovlasti? Kakva je uopšte njihova svrha? Da budu strašilo kojeg se više niko ne boji. Zar se ne nalazi za shodno da se koriste makar u situaciji kada treba spašavati djecu, a ovaj put su djeca ostavljena na milost i nemilost neodgovornih i bezosjećajnih, kojima se ne može povjeriti ni čuvanje ovaca, a kamoli briga o djeci ? Ali kako se i ovaj put radi o Bošnjačkoj djeci, ona će preživjeti, jer nisu sva pobijena ni devedestih, a i ako skapaju nisu jedina, njih će Bošnjaci brzo izroditi i nadoknaditi. Mnoga su pobijena i umrla 92-95, pa nikom ništa.


Vlasti i institucije Rs prijete oduzimanjem djece od roditelja

Za sve ovo vrijeme na djecu i roditelje iz Rs se vrši pritisak da se djeca vrate u učionice. Sve ozbiljnija upozorenja i prijetnje dolaze im od direktora škole, ministra prosvjete, Predsjednika Rs, Centra za socijalni rad, koje idu toliko daleko da prijete da će im djeca biti oduzeta jer ne pohađaju školu. Mediji Rs javljaju da je direktorica škole Kotor Varoš, po nalogu Ministra za prosvjetu, protiv roditelja iz Vrbanjaca u sudu Kotor Varoš pokrenula postupak zbog zanemarivanja učenika. Znači ne ide se u traženju rješenja već se nastavlja bezuslovnom pojačanom presijom. Pri tome se ne želi znati da Bošnjačka djeca imaju ustavno pravo da uče svoj a ne tuđi jezik i umjesto da im se to omogući diskriminatorski im se nakon svega pretrpljenog nudi samo jedan sat Bosanskog jezika fakultativno, što znači da bi sve drugo ostalo po već uhodanim sistemima rasne segregacije i asimilacije.


Obrazovni sistem Rs ugrožava Bošnjački identitet i Bošnjaštvo

Jer ovdje se, ako išta znamo i vidimo, ne radi samo o Konjević Polju, o udaru na “hirovitu” šačicu djece i grupu roditelja. Ovdje je riječ o nastojanju okupatorskog režima Rs da Bošnjaštvo totalno ponizi, pokori, obori, potčini i stavi pod noge; da izbriše naša Bošnjačka imena i prezimena i odredi svoja sa entitetskim državljanstvom; da dokrajči sve ono započeto a nedovršeno od Devedesete do Danas.

Djeca i roditelji Konjević Polja ne brane samo sebe već sviju nas. Oni su umjesto nas odlučno i nepokolebljivo stali u odbranu naših tekovina. Izašli su na ulice da brane i odbrane pravo na naš jezik, vjeru, kulturu i tradiciju, da sačuvaju ono što Bošnjačko biće čini Bošnjačkim. Oni su bolje od nas ostalih osjetili i shvatili da je u Konjević Polju (a Konjević Polje je cijela Rs) napadnuto Bošnjačko JA i naš Bošnjački identitet. Preko Konjević Polja se krši otpor, nastavlja pokoravanje Bošnjaka i lomi sistem. To što radi režim Rs je fizičko i moralno satiranje i zatiranje svega Bošnjačkog što u BiH živi i što je u BiH ikad živjelo i postojalo.


Dužnost sviju nas je odbraniti prava djece Konjević Polja

Ovo što se već nepuna dva mjeseca događa s djecom i roditeljima s Konjević Polja je udruženi zločin entiteta Rs, na odgovornost sviju nas koji zaobilazimo šatorsko naselje u srcu Sarajeva (kako ne bi gledali jad očima) ili sjedimo zavaljeni u svoje naslonjače i sećije i u dnevnim TV vijestima gledamo agoniju očajnika, umjesto da se trgnemo iz inertnosti i zajedno s njima suprotstavimo segregaciji i asimilaciji nas i naše djece.

Umjesto da s djecom i roditeljima razgovaraju, donesu im hranu i sitne darove, da ih shvate i pomognu, vlastodršci obrazovnog sistema Rs najavljuju tužbu sudu protiv 95 roditelja, koji svojoj djeci ne dopuštaju da se vrate u školske klupe i dobrovoljno podvrgnu asimilaciji.

Ministar za prosvjetu i kulturu Rs Goran Mutabdžija, umjesto da prihvati zahtjeve i ponudi rješenje s pravom na nacionalnu grupu predmeta, nastavlja prijetiti roditeljima, zastrašuje njih i djecu da će im propasti godina, nagovara i miti zaplašene i kolebljive roditelje, a uz to obmanjuje javnost netačnim informacijama da se 7 Bošnjačke djece iz Konjević Polja vratilo u školsku klupu i 2 u Vrbanjce.

Narode Bosne zar vas nije sram, građani Bosne zar nas nije sram? Zar se ne bojimo Boga, zar se ne bojimo da ćemo i mi s našom djecom opet sutra morati pod šatore i čadore na neki od Banjalučkih, Sarajevskih ili Evropskih trgova? Dok ne vidimo i ne osjetimo svoju muku i nevolju ne možemo razumjeti jad i nevolju drugih. “Kampovanje” očajnika pokazalo nam je koliko smo bezosjećajni, obuzeti samim sobom, truhli iznutra, koliko malo i nevoljno saosjećamo s nevoljama drugih, i to samo toliko dugo koliko ih vidimo preko TV ekrana, a odmah poslije toga smo oni isti. Ako hoćemo da im pomognemo iziđimo na ulice, podignimo i mi šatore pored njihovih, pokažimo makar mali izraz našeg saosjećanja i solidarnosti.

Novo šatorsko naselje usred Sarajeva jeste i nije novost. Nedavno su tu danovale i noćivale sarajevske majke s djecom tražeći matični broj, radnici razorenih velikih privrednih sistema i privatiziranih firmi tražeći svoje neisplaćene plate , penzioni staž i druga uskraćena radnička prava. Ipak, iz ovog šatorskog naselja upućeno je do sada najozbiljnije upozorenje, najglasniji alarm, dječiji krik koji se čuo i našao odjeka u čitavom svijetu, krik koji se neće moći prigušiti bez ozbiljnih posljedica za kompletno bh društvo.

Ovo što se zadnjih pedeset i kusur dana događa u Sarajevu pred zgradom OHR-a je sramota i grehota. To je udar na najtanja ljudska čula i osjećaje, osjećaje koje mogu osjetiti samo ljudi, a ne neljudi.

To što su iz nemoći i očaja preduzeli djeca i roditelji Konjević Polja, Kamenice i Vrbanjaca je samo prvi odlučan korak protiv segregacije, ugnjetavanja i asimilacije naše Bošnjačke djece koja se beskrupulozno provodi u Rs. Ako se na tome ostane, ništa nije urađeno. Ubuduće će biti još gore. To će značiti da smo odustali od nastojanja da sačuvamo svoj identitet, da smo našu djeci izdali i iz naših ruku gurnuli u ruke dušmana, koji imaju samo jedan cilj, izbrisati im njihov i dati im svoj identitet. A to bi u konačnici značilo da smo se pomirili s tim da budemo stranci u svojoj rođenoj zemlji, po modelu kako su nas etiketirali prilikom nedavnog popisa stanovništva.

Burlington, 28. Novembra 2013. Zijad Bećirević


27.11.2013.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 27.11.2013. - Last modified: 14.08.2015.