ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ





Zijad Bećirević


 



PRLJAVA PRAVDA

Zijad Bećirević


Malo je reći da pravda u Dejtonskoj BiH nije pravedna. Samo su Pravda i Krivda zamijenile mjesta. Krivda napuderisana - Pravda smrdi! Pravda je prljava, usrana i nema te vode niti tih higijenskih sredstava kojima se usrano lice BH pravde može oprati.

Ne postoji argument za puštanje na slobodu izvršilaca zločina genocida nad Bošnjacima, suđenih u dugim i skupim procesima na više desetina godina zatvora, osim ako se sudski može dokazati da „i poslije dna ima dno”! A moral ili bolje reći nemoral korumpiranog pravnog sistema BH je na samom dnu. Da li se može dalje od dna u društvu u kojem se zločin nagrađuje a žrtve kažnjavaju?! Možda politika i njeno licemjerje mogu dalje od dna, ali društveni moral to ne može, jer “uvijek će biti olovaka za pisanje budućnosti, ali nikada neće biti gumica za brisanje prošlosti“.


Šok za Šokom

Šok za šokom. Još se nismo oporavili od jezivih saznanja iz Tomašice, a već smo pod udarima iz vlastitih njedara, iz Sudstva BiH koje bi nam trebalo biti nada i oslonac, a ono se sve više priklanja licemjernom evropskom okruženju i svojim nesmotrenim ako ne podmetnutim tendencioznim postupcima produbljuje stare i otvara nove teške rane.

To je najblaže što se može reći za kompletan pravni sistem Bosne i Hercegovine. Krvnici i zločinci, ubice i počinioci genocida, gori od fašista i nacista, s pravom likuju. Sva vrata su im ponovno otvorena. Nisu oslobođeni krivice, ali novi individualni postupci koji ih očekuju djeluju im više nego ohrabrujuće. Uz to, Rs ima dodatni motiv da podriva i napada pravni sistem države koji joj omogućuje da egzistira na lovorikama genocida.


Oslobođeno 10 a uskoro još 70 zločinaca osuđenih na najviše zatvorske kazne


Šok za šokom!

Apelaciono Vijeće Suda BiH donijelo je rješenje kojim se prekida izdržavanje kazne desetorici Srba, od kojih su šestorica osuđena za genocid a četvorica za zločine protiv stanovništva. Na osnovu takve sudske odluke na slobodu se puštaju : Slobodan Jakovljević , suđen na 28 godina zatvora, Aleksandar Radovanović na 32, Branislav Medan 28, Brane Džinić 32, Milenko Trifunović 33, Petar Mitrović 28, Milorad Savić 21, Mirko (Špire) Pekez 14 i Mirko (Mile) Pekez 29, te Nikola Andrun, koji je osuđen na 18 godina zatvora. Prema odlukama Ustavnog suda BiH pri izricanju presuda Sud BiH trebao je primjeniti Krivični zakon bivše Jugoslavije iz 1976. godine, kao povoljniji za počinioce zločina genocida, a primjenjen je Krivični zakon BiH iz 2003.godine, koji je nepovoljniji za optužene. Ovim oni nisu oslobođeni krivice i njihovi će predmeti, kako se navodi, biće vraćeni u drugostepeni postupak. Ta činjenica ni u kom pogledu ne umanjuje razočarenje i bol porodica žrtava, posebno majki Jajca i Podrinja, koje ovo oslobađanje doživljavaju kao još jedan udarac maljem u glavu.

Tužiteljstvo BiH je nezadovoljno s odlukom Ustavnog suda BiH i za očekivati je da će se za oslobođene zatražiti novi pritvor. To nam s druge strane jasno govori da između pravnih institucija bih nema dovoljno saradnje, jer da je ima ne bi pucalo po šavovima i ovakve šokantne situacije se ne bi događale.

Ako je cilj bio usklađivanje sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, onda to očigledno nije urađeno ni u pravo vrijeme ni na pravi način.

„Oslobađanje osuđenih počinilaca genocida je ruganje pravdi” izjavila je ozlojeđena i zaprepaštena Predsjednica društva za ugrožene narode BiH g. Fadila Memišević.


Strateški udar na pravni sistem države ili greška suda?

Ovo što se Bosni i Bošnjacima dogodilo sada je najveća podvala nakon potpisa Dejtonskog mirovnog sporazuma. Jer nije to u pitanju pogrešna primjena zakonskih odredbi od strane jednog sudije, pogrešno primjenjen Zakon, već smišljena strateška provokacija u koju se uvalilo kompletan pravni sistem BiH, a sudstvo narušilo ako ne i srušilo i ono malo autoriteta i vjere koju su u njega imali. Šta bi se desilo da su njemački nacisti i fašisti po sličnom aranžmanu dočekali svoju slobodu i stekli pravo da i dalje šire svoju pošast. Ovim duh nacionalizma i fašizma dobiva novu snagu zasnovanu na uvjerenju da su Hitler i Staljin bili bezgriješni. Kako sud i sudije u budućim procesima mogu očekivati od osumnjičenih da im se obraćaju sa „časni sude” ? Šta ostaje onima koji bi već danas ili sutra trebali da stanu iza više hiljada optužbi sa više stotina ili hiljada svjedoka, koji bi trebali da svjedoče o zločinima počinjenim u Prijedoru, Zvorniku, Banja Luci, Bosanskoj Dubici i svim gradovima na području Rs, gdje počinioci zločina još nisu odgovarali za počinjene zločine. Kakvu svrhu nakon ovakve havarije mogu imati procesi koji se upravo vode protiv počinilaca zločina u sudovima BiH? Kakvu svrhu uopšte ima dalje suđenje Karadžiću i Mladiću?! Bolje ih odmah pustiti i ne trošiti uzalud vrijeme i novac, kad će se ionako prkosno vratiti svojim kućama prije nego njihovi sudski dosijei budu zatvoreni ? Biti će pušteni na slobodu prije nego se porodice žrtava i svjedoci u procesima oslobode more koja im je tokom suđenja nametnuta. Veliki broj osuđenih u Hagu su već na slobodi ili će biti ove ili narednih nekoliko godina. Oni koji to još nisu smanjiće im se kazna na maksimalno polovinu ili čak trećinu izrečene. Po istoj analogiji to će se dogoditi i onima suđenim u domaćim sudovima. Da li je solucija i lijek da svi koji su učestvovali u ovoj sudskoj kozeriji podnesu ostavke ili je to nagovještaj kraha cjelokupnog državnog sistema društvene zaštite u sve podijeljenijoj BiH?


Ratni zločinci imaju veća prava i slobode od njihovih žrtava

Kome služe i sa kojom svrhom se vode sudski procesi u Haškom sudu, Sudu BiH i regionalnim sudovima, koji državu BiH koštaju milijarde dolara. Sudovi su namjerno ili slučajno potpuno pobrkali lončiće. Više pažnje se posvećuje zločincima u sudnicama i zatvorima, a svjedoci i žrtve zločina se maltretiraju, provociraju i to ne samo od sudija i njihovih organa, već što je posebno ponižavajuće, od onih istih koji su im radili o glavi ili od njihovih skrbnika i tjelohranitelja.




Parametri pravde

U BiH agresor ima pravo na sve, da napada i ugrožava povratnike, da provocira žrtve, sprečava ih da odaju počast i molitvu njihovim mrtvim, da gradi objekte i gradove na otetoj zemlji, da tajno i otvoreno prekriva mjesta i tragove počinjenih rasvijetljenih i nerasvijetljenih zločina, da slavi krvnike kao heroje, priređuje im svečane dočeke i kiti ih odlikovanjima.

Po normama koje su nametnute pravnom sistemu BiH, ubice i kriminalci mogu uživati svoje boračke penzije i mirno spavati a pošteni radni čovjek (naročito u Rs) danas nema nikakvu prođu, jer nema pravo ni na rad, ni na slobodu, ni na zaštitu osnovnih ljudskih prava. Svjedoci zločina i njihove žrtve opet bi morati zariti glavu u pijesak ili kleknuti pred svoje katile, da zaštite ono posljednje od ovog paklenog Dejtonskog života koji danas žive.


Provociranje Bošnjačkih žrtava se nastavlja

Snage udruženog zločinačkog poduhvata, još čvršće sjedinjenje u postdejtonskom miru nego u godinama agresije, uvijek iznova pronalaze i koriste nova sredstva i metode za provociranje žrtava genocida i iživljavanja na njima. Sa ovom posljednjom odlukom kojom je Apelaciono vijeće oslobodilo 10 zločinaca srpske nacionalnosti osuđenih za genocid i zločine nad Bošnjačkim stanovništvom, uz koje nagovještava puštanje na slobodu još 70 drugih, nanešen je najveći udarac PRAVDI, koji se uopšte može i zamisliti. Lično mislima da Pravda u BiH od postanka ove hiljaduvjekovne države nikad nije bila na nižem nivou. Kada bi neko u BiH proveo anketu o povjerenju u pravne i sudske institucije s pitanjem „Koliko vjeruje sudstvu“, odgovor bi bio katastrofalan. Ovaj put kao osnov za novu provokaciju, kakav sudstvo u svijetu do sada nije imalo prilike ni sanjati, kao razlog za ukidanje presuda svima koji su osuđeni i izdržavaju kaznu za genocid, je to što su presude donesene na osnovu krivičnog zakona BiH iz 2003. godine, a ne na osnovu Jugoslavenskog zakona iz 1976. godine, koji je bio na snazi kada su zločini počinjeni, što je navodno suprotno Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima. Svima u BiH je jasno da se u pravnom sistemu postdejtonske BiH ništa ne događa bez znanja Haškog suda, a tek se sada nakon nepune dvije decenije koordinacije i zajedničkog rada bh sudstva s Haškim, nakon stotinu i kusur izrečenih presuda, došlo do spoznaje da se počiniocima zločina i zločina genocida u BiH ne može suditi po krivičnom zakonu iz 2003. već treba biti primjenjen za počinioce povoljniji Krivični zakon bivše Jugoslavije iz 1976. godine . Ako je ovo tačno, a izgleda da jeste, jer počinioci genocida nad Bošnjacima osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne, već odlaze svojim kućama, Rs može da likuje i slavi. U svim gradovima u kojima je prolivena nevina Bošnjačka krv, u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci, priređivaće se svečani dočeci krvnicima Bošnjaka - srpskim herojima. Sa ovim će udruženi zločinački poduhvat dobiti novu snagu, ponovno ojačati svoje redove i ohrabren šutnjom MZ nastaviti ondje gdje je stao 1995. godine.

Međunarodne institucije pravde i UN dužne su naći načina da Bosni i njenim ljudima, posebno žrtvama agresije i genocida, vrate vjeru u osnovna prava čovjeka, u vrijednost i dostojanstvo ljudske ličnosti, u ravnopravnost i jednakost. Haški sud ne samo da nije vratio to povjerenje, već ga je dodatno poljuljao i u mnogim slučajevima potpuno iznevjerio.

O sramoti koju sudstvo BiH nanosi svojim institucijama i svima nama apsurdno je govoriti. Sve što se događa u sudstvu BiH od prvog procesa koji se vodio protiv ratnih zločinaca pa sve do danas je razočaravajuće. Sve manje se može govoriti o ugledu a sve više o izgubljenom povjerenju u sudstvo. Nakon ovog sramnog događaja u bh sudstvu, neprijatelj Bosne br. 1 može raditi šta hoće. Niko mu ne može ništa. Zločinačka genocidna Rs ostaje na sramotu MZ i UN. Nakon dana uznemirenosti, brige i straha, Dodik je opet progovorio. “BiH je, kaže, loše mjesto za ljude“. U pravu je, samo jednim dijelom. BiH je loše mjesto, ali za žrtve genocida, ali je raj za srpske zločince. Jer svugdje u svijetu bi dobili više godina zatvora za najmanju krađu ili utaju poreza nego u BiH za pokolj desetine ili stotine nevinih.


Prepuna je čaša gorčine koje Bošnjačke žrtve trebaju ispiti

Sve što se od Dejtona do danas dogodilo u BiH je bez presedana. Apsurd za apsurdom. Šok za šokom. I sve u glavu i od glavu bošnjačkih žrtava, da se zatre i ono što srpskom okupatoru nije uspjelo genocidom. I sve se trpjelo i pretrpjelo. Čak je s gorčinom ,ali ipak progutana, i šokantna oslobađajuća presuda ICTY Stanišiću i Simatoviću za udruženi zločinački poduhvat, koja nam je najavila pravni fijasko koji se upravo događa u sudstvu BiH, ali niko nije mogao ni zamisliti da će sudski moral tako nisko pasti. Nije li i nedavna Haška presuda “Šestorki “ sa 111 godina zatvorske kazne zbog zločina nad Bošnjacima samo pogrešno knjiženje, koje će već sutra u trećem entitetu biti popravljeno crvenim stonom? Ovo što se sada u sudstvu dogodilo prelilo je sve čaše gorčine, koje će se morati ispiti. I svaka pomisao da se u budućnosti očekuje više prava i pravde za žrtve genocida u BiH je besmislena. Pa ipak, sa teškom ranom na srcu, gorčinom u ustima, morali bi stisnuti zube i istrajati u opravdanoj težnji da svi zločinci odgovaraju za zločine i budu kažnjeni za počinjena zlodjela, makar u nekom boljem budućem vremenu. Ovo što se sada događa je samo argument više da se mora istrajati u zahtjevima da se svi zločinci pravedno osude, agresori na BiH javno imenuju i osude na plaćanje kazni.


Pravdi BH se ne može vjerovati, ali se neugodan vonj osjeća i iz sudnica Haškog suda

Pravdi u BiH više niko ne može vjerovati. Više niko ne može reći da pravda u BiH ne smrdi. Ali ne samo pravda u BiH. Taj smrad i neugodan vonj se već dugo osjeća i u sudnicama Haškog suda i sve ga teže podnose svjedoci zločina, od čijeg svjedočenja bi trebalo da ovisi da li će istina pobjediti laži, da li će se pravda izdići iznad nepravde. Možda se u vremenu koje dolazi nešto izmjeni, što će provjetriti sudske sudnice i čekaonice i iz njih odagnati neugodan zadah nepravde koja se iz njih na daleko širi .

 


Javnost BiH je šokirana. Doživljava šok za šokom. Posebno je duboka bol u srcima bošnjačkih majki, majki Srebrenice, Bratunca, Zvornika, Jajca,... Prijedora, svih onih koje su tek nedavno ukopali svoje najmilije ili se još nadaju da će im naći makar nekoliko kosti, da bi im omogućili konačan smiraj. O zaprepašćenju i ogorčenju naroda i svom ličnom, govorila je i majka Munira Subašić, koja je i sama bila svjedok upravo onima koji već danas izlaze na slobodu i koji bi joj već sura mogli doći pod prozore sa podsmijehom i novim prijetnjama.


Udar na državni pravni sistem

Ipak, ako je ovo samo greška jednog sudije, grupe sudaca, Suda BiH ili više njegovih instanci, ma kako bolna i posljedična, mogla bi se ispraviti, ali je previše indikatora koji upućuju na zaključak da se ovdje radi o smišljenoj agresiji na pravni i sudski sistem države BiH. Više je nego vidljivo, sa svim oni što se od agresije preko nepravednog Dejtonskog mira do danas dogodilo BiH i njenim najvećim žrtvama Bošnjacima, da se i ovaj slučaj diverzije u sudstvu stopostotno uklapa u matricu agresora na kojoj je zasnovano rušenje jedinstvene BH države i njeno cijepanje na dijelove s kojima bi se u nekom budućem vremenu popunile mape susjednih država, Srbije i Hrvatske.

Burlington, 20 .Novembra 2013. Zijad Bećirević



21.11.2013.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 21.11.2013. - Last modified: 14.08.2015.