ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 



NEMA PRAVDE U OKRUŽNOM SUDU BANJALUKA

Zijad Bećirević


Dvadeset godina nakon počinjenog zločina Milinku Konjeviću iz Bos. Dubice izrečena presuda od samo 6 godina zatvora zbog ubistva devetnaestogodišnjeg Dubičanca Remzije Hajdarevića. Remzija je 31.8.1992. izrešetan rafalom od 11 metaka samo zato što je bio musliman.


Banjaluka, zgrada Okružnog suda

Pravda iz Okružnog suda Banja Luka

Već se odavno zna, govori i piše da u Okružnom sudu Banja Luka nema pravde za žrtve teških ratnih zločina počinjenih u toku agresije na BiH nad Bošnjacima.

Prigovore na rad sudskih institucija Rs, posebno na rad ovog suda, niko ne sluša niti želi čuti. Brojni sudski predmeti s poznatim imenima počinilaca stoje i čekaju zastaru. Sve su rjeđi oni koji se usude na račun suda iznijeti optužujuće  činjenice, naročito o onom što se dogovara i događa iza dobro zatvorenih sudskih vrata, jer budu brzo ušutkani. Koliko su korupcija i kriminal, koji vladaju ovom sudskom institucijom Rs, u čvrstoj sprezi sa vrhovnim organima vlasti Rs, potvrdili su do sada mnogi procesi i izrečene presude.

A da su korupcija i kriminal osnovne poluge i temelj pravde u Okružnom sudu Banja Luka uvjerljivo govori i potvrđuje posljednja presuda izrečena sa zadrškom od “samo” 20 godina Milinku Konjeviću iz Bosanske Dubice za ubistvo devetnaestogodišnjeg  Dubičanca Remzije Hajdarevića.


Samo šest godina za tek drugi procesirani ratni zločin nad Bošnjacima Bosanske Dubice

Milinko Konjević se punih 20 godina otimao pravdi. Prema posljednjim saopštenjima bh medija, Okružni sud Banja Luka osudio ga je na 6 godina zatvora jer je 31.8.1992. godine zajedno sa M.S. sa 11 metaka ispaljenih iz automatske puške ubio Remziju Hajdarevića iz Bos. Dubice, koji je tada imao samo 19 godina. Ubistvo je potvrđeno izjavama očevidaca, svjedoka ovog ubistva. U toku procesa odbrana je izvela 21 svjedoka, koji su tvrdili da je Konjević u vrijeme ubistva bio na ratištu, što je tokom procesa  utvrđeno da nije tačno. Naravno, svjedoke za lažne izjave date pod zakletvom niko u Sudu nije ni pomislio pozvati na odgovornost. Milinko Konjević je ubistvo počinio zajedno sa M.S. ali se okolnosti vezane za njega I eventualne druge saučesnike ne pominju, osim što je saopšteno da je M.S. u međuvremenu umro.

O ovom događaju u “Historiji Bosanske Dubice” na str. 258. i 259, autora Zijada Bećirevića, zapisano je sljedeće: “Masovne torture nad Dubičanima nastavljene su početkom jula 1992. godine u naselju Jošik, gdje je do tada živjelo preko 2000 Muslimana i nešto Hrvata. U akciju “čišćenja područja” uključene su i paravojne četničke grupe. Za samo noć i dan spaljeno je kompletno naselje „Sanjani“, kuće opljačkane i demolirane, a sav narod protjeran. Tom prilikom su zvjerski mučeni  a potom ubijeni muslimani: Šahinović Husein, Skenderović Ahmet, Hajdarović Remzija, a mjesni hodža Salko Spahić uspio se spasiti bijegom. Krajiška džamija je spaljena i sravnjena sa zemljom. Dio protjeranog naroda se nekoliko dana zadržao kod rodbine i prijatelja u drugim dijelovima grada, a potom su svi napustili Dubicu prvim konvojem. Glavni akteri tog genocidnog djela, kreiranog iz čelnih dubičkih centara, bila su tri brata „Vujčić“, koji su imali kuće u tom naselju. Među njima se po zlu posebno isticao Slobodan znani “Bobo“, koji je žene muslimanke skidao do gola, tukao, a potom se nad njim iživljavao. Prema izjavi očevidaca (radnika DRM koji su radili u trgovini) u naselju se ni deset dana kasnije nije mogao vidjeti ljudski lik, osim napuštenih pasa i mačaka, a od mirisa paljevine sa kućnih zgarišta nije se moglo disati. Sve je bilo opljačkano i razoreno. Uspješna akcija čišćenja Jošika od muslimana dala je zločincima novi podstrek. Ubistva su postala svakodnevnica.“

Ko je sve palio i žario tih dana u dubičkom naselju Jošik, ko je počinio navedena i druga ubistva, još uvijek ostaje skriveno od javnosti. Svjedoci se plaše i šute, a oni koji su se usudili govoriti nisu našli nikog odgovornog koji ih je htio saslušati.


Sud je tražio olakšavajuće okolnosti a ne odgovornost za zločine

Sa ovom presudom Milinku Konjeviću, koja je više oslobađajuća nego osuđujuća, žele se prikriti saučesnici, oprati odgovornost i izbjeći krivica za teror i ubistva počinjena u dubičkom naselju Jošik tokom ljeta 92. godine. Sud je tokom procesa više tražio oslobađajuće okolnosti nego odgovornost za počinjene zločine.

Kao olakšavajuću okolnost sud je Konjeviću uzeo to što se presuda izriče 20 godina kasnije i što je Konjević porodičan čovjek. Pri tome sud ne želi znati kako se osjećala porodica žrtve u iščekivanju pravde svih ovih dugih 20 godina, kao ni to da je rafal od 11 metaka ispaljen iz Konjevićevog automata spriječio rah. Remziju da i on formira svoju porodicu i bude “porodičan čovjek”.

Čak šta više Sud je ubici kao olakšavajuću okolnost uzeo činjenicu da se u toku suđenja držao korektno. Možda sud misli da je ubica i u sudu trebao urlati, napadati članove porodice što ga proganjaju i prosipati na sviju svoju silu i gnjev kao 92.


Dubica i Dubičani 20 godina čekaju pravdu

I opet se s pravom mora postaviti pitanje “Da li i koliko uopšte ima pravde u presudi od samo 6 godina ubici koji je svojim nasilništvom i zločinom ugasio jedan mladi život u 19-toj godini, a mnoge muslimanske porodice zavio u crno?” Veće i oštrije kazne u zemljama razvijene demokratije izriču se pronevjere, utaje i provalne krađe.


Bosanska Dubica, centar

Presuda Milinku Konjeviću za ratni zločin nad civilnim stanovništvom, na koju se čekalo 20 godina, a koja vjerovatno neće biti ni odležana u cjelosti, nije kazna za zločin već ohrabrivanje zločina, nije pravda već podsmjeh pravdi, duboka ironija koja se ničim ne može pravdati. Ipak, s ovakvom presudom mogli su biti iznenađeni samo naivni, a svi drugi koji znaju šta je Rs i kako rade njene institucije pravde, posebno Okružni sud Banja Luka, nisu ni mogli ništa više očekivati. Ostaje samo da kletve majki i Božija kazna stignu svakog za ono što je počinio, posebno za nevino prolivenu krv.


U prvom procesu, koji je prethodio ovom, ubica Stojan Zgonjanin oslobođen

A brojna nerasvijetljena ubistva nevinih dubičkih građana, kao i u drugim gradovima Rs, i dalje čekaju da svjedoci događaja i članovi porodica ubijenih izumru ili izgube strpljenje. Prvo suđenje za ubistva počinjena u Bosanskoj Dubici pod nadzorom Okružnog suda Banja Luka obavljeno je 6. Februara 2012. u Prijedoru. Suđeno je Stojanu Zgonjaninu koji je kao vojnik JNA prije 20 godina, tačnije 13. Avgusta 1992 .godine surovo i bezosjećajno naslonio cijev na sljepoočnicu i pucao u glavu Hazimu Dautoviću Majkiju, Dubičancu, ocu dvoje male djece, koji je bio miljenik grada i nikad nikom nije ni zrno zla učinio. Za ovo surovo ubistvo bez pretresa i suđenja ubica je oslobođen. Ustvari suđenje je prekinuto prije nego je i počelo, jer ubica i njegov advokat nisu mogli doći na suđenje iz 32 km udaljene Bosanske Dubice zbog snijega, a sestre ubijenog Hazima tog istog dana došle su čak iz Austrije. Bez daljeg sudskog procesa, ubica je amnestiran, oslobođen bez dana zatvora. Ova Oslobađajuća presuda uvjerljivo je pokazala šta je i gdje je Republika srpska, kakav je njen pravosudni sistem, koliko je entitetska vlast Rs duboko uronula u šovinizam, nacionalizam, kriminal i korupciju. Kako se kasnije saznalo, ovaj zločinac nije ni optužen za ubistvo, već za “izazivanje opće opasnosti sa smrtnim slučajem”, a po dogovoru s Okružnim sudom Banja Luka oslobođen je odgovornosti po Zakonu o amnestiji, iako je svima poznato da ratni zločini ne zastarijevaju. U Rs i za to imaju poseban recept. U tekstu pod naslovom “Amnestiran Stojan Zgonjanin, ubica Hazima Dautovića Majkija”(objavljenom nakon sudske farse na internet portalima www.bosnjaci.net, www.orbuse.be, www.chicagoraja.net), se između ostalog kaže: “ Izostalo je samo da po uhodanoj proceduri Dodikovog režima neko od visokih ličnosti Rs na poprsje ubice Stojana Zgonjanina objesi medalju za posebne zasluge”.

I ovoga 23. Maja, kada su brojni Prijedorčani bez odobrenja vlasti stajali na glavnom prijedorskom trgu uz bijela plana sa ispisanim imenima svoji nestalih članova porodice, a logoraši zloglasnog prijedorskog logora Trnopolje zaustavljani ispred kapija logora i sprječavani da odaju počast i prouče Fatihu svojim mrtvim, njihovi susjedi Dubičani, raseljeni širom svijeta, preko Facebooka su im slali izraze saosjećanja i podrške, a neki od njih ispisivali liste imena ubijenih Dubičana, za koje do danas još niko nije odgovarao.


Prva žrtva srpskog fašizma nakon Gazimestana pala u Bosanskoj Dubici

Ovo je prilika da sviju nas podsjetimo da je u Bosanskoj Dubici prije 24 godine, tačnije 23. avgusta 1989. godine pala prva žrtva srpskog terora, kojom je najavljen krvavi Miloševićev pohod s Gazimestana. Tog dana ubijen je dubički mesar Sulejman Nezirević, otac troje djece. Sulejman je prva žrtva srpskog terora i prvi šehid Dejtonske BiH. Usmrtila su ga četvorica prvoobučenih dubičkih četnika; drvenim klompama razbili su mu glavu i prosuli mozak po pločniku jednog od najprometnijih dubičkih trgova. Ubijen je samo zato što je bio musliman, ponekad nosio fes i petkom išao u džamiju. Na suđenju u Okružnom sudu Banja Luka, koji je bio najobičnija krivotvorena farsa, jedan od ubica je oslobođen a trojica dobila smiješno male uvjetne kazne.


Nema pravde u Okružnom sudu Banja Luka

Kako se po svemu da zaključiti sudska praksa u Okružnom sudu Banja Luka ni danas nije promjenjena, već je samo bolje usavršena i prilagođena strategiji da duge liste zločina sa imenima zločinaca zauvijek ostanu u sudskim podrumima, a da se presudi samo ono što se pokaže racionalnim ili neizbježnim, ali po aršinima koji će kao i do sada porodice žrtava i javnost ostaviti zaprepaštenim a sud indolentnim i ravnodušnim.

Kako je na ovu sudsku presudu dozvoljena žalba Vrhovnom sudu Rs, neće biti nikakva iznenađenja ako i ovaj počinilac zločina ne bude amnestiran, kao i ubica Hazima Dautovića Majkija – Stojan Zgonjanin.

Slobodno i s punim uvjerenjem se može reći ko čeka pravdu iz Okružnog suda Banja Luka ne treba je čekati. Mora tražiti druge puteve do pravde ili se pomiriti s činjenicom da u Republici srpskoj ratni  zločinci imaju veća prava, veću zaštitu i podršku nego žrtve njihovih zločina. Dok god zvanične vlasti Rs u ratnim zločincima prepoznaju svoje heroje, a ne zločince i ubice, dok sudovi budu sudili po preporuci a ne po zakonu, u Rs neće biti ni pravde, niti mira i suživota na ovim prostorima.

Burlington, Maja 28, 2013. Zijad Bećirević


29.05.2013.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 29.05.2013. - Last modified: 14.08.2015.