ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 



UN POSTAJU TRIBINA ZA PROMOCIJU SRPSKOG NACIONALIZMA

Zijad Bećirević


Otvaranjem rasprave o radu Haškog tribunala na zahtjev Srbije, a u režiji Vuka Jeremića, UN  pružaju ruku srpskim nacionalistima i daju pravo građanstva srpskom nacionalizmu.



Nikolić/Jeremić-  spremni za moralnu pridiku Haškom tribunalu

Dok su prije nepun mjesec dana delegati Generalne skupštine UN s iznenađenjem i ushićenjem slušali tonove srpske koračnice “Marš na Drinu “, ne znajući da su uz nju prije stotinjak godina pale nebrojene bošnjačke glave a samo 18 godina unazad nad Bošnjacima BiH počinjen genocid, i dok je srpski hegemonistički vrh pobjednički likovao u Beogradu, nisu mogli ni slutiti da im se s marševskim korakom drinske koračnice u zgradu UN useljava srpski nacionalizam i hegemonistička srpska politika, koja bi ovaj put ako joj se ostavi vremena i prostora mogla zapaliti prostor mnogo širi od Balkana.

Bošnjačka, a veliki dio i svjetske javnosti,  bio je zapanjen saznanjem da je Predsjedavajući Generalne skupštine UN u Generalnoj skupštini kao u svojoj kući organizovao proslavu pravoslavne Nove godine i uz koračnicu „Marš na Drinu“, uz koju je 92-95. kao u ranijoj historiji obnavljana nacionalna euforija i počinjeni stravični zločini nad Bošnjacima. Tako je ratni poklič iz Cerske bitke doživio novu izvedbu na novom poprištu u UN, gdje se nastavlja bitka za rehabilitaciju srpskog radikalizma i nacionalizma.


UN kao Jeremićeva babovina

Upravo zbog toga što nije dobio adekvatnu lekciju za promociju “Marš na Drinu“, koja mu je poslužila za pompeznu najavu “marševskog“ ulaza Srbije na međunarodnu scenu, Vuk Jeremić  ohrabren ravnodušnošću zemalja članica nastavlja agresivnije promovisati srpsku ekspanzionističku politiku ,zloupotrebiti visoku funkciju koju nezasluženo uživa i provocirati bošnjačke žrtve, i dalje usamljene u suprotstavljanju i zahtjevu da agresor bude prepoznat i kažnjen, a žrtve dobiju dužnu satisfakciju.

 Jeremić se u UN brzo odomaćio, bezobzirno sebe nadređuje svima ostalim i ponaša se kao da su mu UN babovina. Po njegovoj režiji Srbija bi trebala biti rehabilitovana, a sve zlo što ga je počinila narodu Bosne i Bosni, Balkanu i svijetu trebalo bi biti zaboravljeno. Umjesto krivice i osude svijetu se nameće gledište po kojem je Hag izmišljen samo za Srbe.

Jeremićev nacionalizam postaje suviše nametljiv, upadljiv i zapaljiv, što počinje ozbiljnije zabrinjavati i neke značajnije subjekte ove drame, pa se pokušavaju distancirati i izbjeći učešće u „njegovoj“ raspravi.

A nisu ovo prvi pokušaju srpske nacionalističke politike da prodre u svijet, na tlo Amerike, i pokuša poturiti njihovu verziju o onom što se u BiH događalo i dogodilo od 1990 do 2005. godine. Jak srpski lobi istrajno nastoji pridobiti kritičnu masu političara i uticajnih političkih struktura, kako bi još jednom zločine počinjene nad Bošnjacima okvalifikovao kao odbranu od Islama, u kojoj su Srbi prvi na barikadama. Takva nastojanja su samo donekle bila uspješna. Zahvaljujući bosanskim i bošnjačkim medijima i udruženjima bh dijaspore, prije svega Institutu za istraživanje genocida Kanada i KBSA, mnogi od tih pokušaja su raskrinkani i onemogućeni, uključujući pohode Predsjednika Rs Milorada Dodika Americi.


Haški sud povlađuje hrvatskim generalima a ne brani srpske velikane

Povodom oslobađajućih presuda hrvatskim generalima  Anti Gotovini i Mladenu Markaču, a na zahtjev Beograda, uz asistenciju Vuka Jeremića i blagonaklonost Generalnog sekretara UN Ban Ki-moona , pred Generalnom skupštinom UN predstojećeg 10. aprila treba da se održi rasprava o radu Haškog tribunala, bolje reći o krivnji što „povlađuje hrvatskim generalima a ne brani srpske velikane “, heroje srpskog naroda, tipa Miloševića, Karadžića, Mladića... Nakon uvodnih riječi Generalnog sekretara UN Ban Ki-moona prvi govornik bi trebao biti predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Postoje tvrdnje da je srpska vladajuća garnitura bila spremna odustati od svog zahtjeva za ovu raspravu, da je Haški sud prihvatio njihov prijedlog da srpski osuđenici za ratne zločine izrečene kazne odleže u zatvorima Srbije (gdje im sigurno ne bi falilo ni ptičijeg mlijeka). Očigledno, Haški sud umoran i već dovoljno iskompromitovan sličnim nagodbama, nije ovaj put bio spreman ući u nove rizike, koji sigurno ne doprinose ugledu ove najviše svjetske instance pravde. Iz takvih okolnosti predsjednik Srbije dobio je priliku da 10. aprila bude prvi učesnik u raspravi o radu Međunarodnog krivičnog suda u Hagu. Ostaje pitanje da li će se tokom te rasprave itko od prisutnih u Generalnoj skupštini UN prisjetiti više nego opasnih huškačkih i prijetećih izjava s kojima aktuelni predsjednik Srbije Nikolić konstantno podržava četništvo, podstiče srpsku hegemoniju i nacionalizam.


S kojim moralnim pravom Nikolić drži pridiku Haškom sudu?

Još kao lider Srpske radikalne stranke izjavio je da on i njegova stranka ne odustaju od tzv. Velike Srbije, da će se zalagati za uspostavljanje granice Srbije na liniji Karlobag - Ogulin-Karlovac -Virovitica, i da se srpska vojska i policija trebaju vratiti na Kosovo. „Ako odbrana Srba podrazumjeva konfrontaciju, ja sam spreman na tu konfrontaciju” izjavljivao je Nikolić. Taj isti Nikolić, bio je prva ruka četnika Šešelja i s ponosom isticao“Ja sam četnik i opet bi to bio u ratu“. Za njega je “proces pripajanja Rs Srbiji nezaustavljiv”, a Radovan Karadžić i Ratko Mladić su nevini. Za njega ”u Srebrenici nije bilo genocida” i to uporno servira svjetskim medijima: “Ni jedan Srbin ne priznaje genocid, pa ni ja”. I kad je taj isti Nikolić, nakon što je postao predsjednik Srbije, umjesto da ode u Sarajevo i zatraži oprost i pomirenje, otišao u Banjaluku da osigura i učvrsti kontinuitet u podrivanju i rušenju BiH, prvo što je izjavio bilo je da se „u Srebrenici nije dogodio genocid“ i da je za njega  „BiH država koja pred našim očima nestaje“ , a prve mjesece svog mandata iskoristio je  za jačanje četničkog pokreta u Srbiji i BiH i rehabilitaciju zloglasnog četničkog vođe iz Drugog svjetskog rata Draže Mihajlovića. Nažalost, sve do danas taj naglašeni radikalizam više godi dobrom dijelu zabluđenog srpskog naroda i više pali pristalice nego bilo kakve poruke mira i suživota koje sve učestalije stižu iz susjedstva, pa čak i od porodica žrtava genocida.

I tom istom Nikoliću, potvrđenom pokloniku agresije, promotoru i nosiocu nacionalizma i šovinizma, dozvoljava se da na velika vrata uđe u zgradu UN i 10. aprila drži pridiku svima onima koji se bore za pravdu i tragaju za istinom, zbog koje BiH i danas krvari. U dogovoru s njim i po njegovom savjetu,  Srbi u BiH nezadovoljni s 49% otetog i etnički očišćenog bh teritorija, sada udaraju na Federaciju BiH i preko novoformiranog Saveza opština Drvar, Bos. Grahovo, Glamoč... a možda i Bos. Petrovac nastavljaju ugrožavati suverenitet i razarati teritorijalni integritet države BiH. Na osnovu takvih tvrdnji i takve politike, s kojom se već 20 godina pritišću svi do UN, krivnja za rat se niveliše, zločini Miloševića, Krajišnika, Karadžića i čitave plejade zločinaca se i dalje individualiziraju, a Bošnjaci individualno i kolektivno krive i osuđuju za ono što nisu počinili. Može li se očekivati da čovjek koji vodi Srbiju sada postupa drugačije nego što je tokom svih pokušaja da dođe do predsjedničkog mandata mislio i govorio?

I po tome se može vidjeti da u Srbiji još nije zaživio proces sučeljavanja s minulim ratom, jer nije napušten koncept „ jedinstvene srpske države “, na kojem srpski radikali i dio sveštenstva održavaju svoj uticaj i moć.


Koliko su UN spremne za korisnu raspravu o Haškom sudu?

Prema pisanju medija neki predstavnici zemalja članica neće doći u Generalnu skupštinu UN na raspravu o Haškom Tribunalu a neki od najuticajnijih će poslati svoje niže rangirane zastupnike. Ali to neće biti u prilog istini i pravdi. Jer ako se tako ozbiljno pitanje stavlja na dnevni red Generalne skupštine UN onda se ne smije potcjenjivati već mu treba dati značaj koji zaslužuje i rješenja do kojih se dođe usmjeriti u korist istine i pravde, kako se u budućnosti ne bi ponovilo niti bilo kome dogodila Srebrenica, Zvornik, Foča, Sarajevo, Prijedor,... Ako bi neko imao moralno pravo tražiti  raspravu o radu Haškog suda, onda su to prije svega Bošnjaci, koji i danas trpe nepravdu i sve češće su žrtve podmetnutih procesa.

Nažalost, u ovom svijetu nepravde, kriminala, korupcije i lopovluka moramo se na sve naviknuti. Kada se puna dva desetljeća mogu ignorisati zahtjevi žrtve, negirati viđena neodgovornost holandskog bataljona u Srebrenici i nekih drugih snaga UN u drugim dijelovima Bosne, kada jednu od najuglednijih pozicija Generalne skupštine može obavljati pobornik režima koji je Balkan zavio u crno a širom Bosne posijao logore smrti i grobnice sa desetinama hiljada nevinih, nije isključeno da u takvim uslovima na predstojećoj Generalnoj skupštini agresor bude potpuno amnestiran, a Haški sud, ( koji je i sam kumovao takvim razmišljanjima svojim sve očiglednijim udvaranjem agresoru i zločincima)  dobije packe ali ne zato što nije bio principijelan u kažnjavanju zločina, već što prema zločinu i zločinima nije bio još tolerantniji.


Nacionalistički vrh Srbije još jednom svijetu baca lug u oči

Iako neke zemlje članice Generalne skupštine UN, svjesne provokacije, neće prisustvovati ovoj raspravi,  ona će ipak poslužiti nacionalističkom vrhu Srbije da još jednom svijetu baci lug u oči. Samo prisustvo Srbije u UN u ulozi prezententa valorizuje njen značaj. Rasprava o Hagu nije odobrena kada su je tražile Bošnjačke žrtve, srebreničke majke zbog oslobađajućih ili blagih presuda višestrukim ubicama koje su ih ostavile bez muževa i sinova, a zakazana je kada je to zaželjela radikalna srpska politika. Rasprava o Hagu je potrebna za ocjenu dometa i dobro bi poslužila za trasiranje puta svjetske pravde u budućnosti, ali postavljena sa dijametralno suprotnih stajališta, na osnovu zahtjeva žrtava da se oštrije sankcionišu zločini i kazne zločinci.

U saopštenju KBSA povodom predstojeće rasprave se konstatira, kao i prilikom izvođenja “Marša na Drinu“, da je Vuk Jeremić zloupotrebio funkciju Sekretara Generalne skupštine UN za promociju srpske nacionalističke  politike. Za očekivati je da će g. Ban Ki-moon ponovno propustiti da reaguje ili izraziti žaljenje zbog propusta koji su se dogoditi, a Jeremić i Srbija će baš kao jula 95 nastaviti ondje gdje su samo zastali ali ne i stali.

Srpska politika kako se vidi uspjeva, a sada postaje slušana i respektovana čak u najvišem svjetskom međunarodnom forumu, Generalnoj skupštini UN, kao da se ne zna da su od 92-95 zbog takve politike u BiH padale bošnjačke glave, a sada padaju bošnjačke legende koje su branile ne samo BiH, već Evropu i svijet od novog vala srpskog fašizma koji je zapalio Balkan.

I ovaj put odgovorni u UN, prije svega Generalni sekretar Ban Ki- moon, nisu znali ili osjetili šta se iza toga krije kao ni jula 95 u Srebrenici. Nakon tog događaja srpske vlasti su shvatile da u UN ima mjesta za promociju Srbije i njene hegemonističke politike, pa je mogu promovirati još arogantnije i agresivnije  na predstojećoj aprilskoj debati. Kako nakon svega vjerovati da UN i ovaj put nisu svjesne svoje odgovornosti zbog ustupaka i povlađivanja pogrešnoj strani.


Odgovornost UN danas je veća nego ikad

UN bi morale uz asistenciju svoga sudstva napraviti prekretnicu u svojoj uspavljujućoj i zamarajućoj politici, s kojom vuku svijet u nove rizične margine. Prije svega trebaju javno priznati svoje greške počinjene u BiH, prozvati i proglasiti krivca imenom i prezimenom i preko svojih sudova osuditi ga da plati i ispašta svoje grijehe. Odgovornost mase mora biti odgovornija od odgovornosti jedinki iz te mase i ne može se oprati isključivim kažnjavanjem odabranih jedinki. Jedinka mora platiti robijom a masa mora platiti moralno i materijalno.  A nova prilika za zaokret je rasprava o Hagu, ako se pravilno postavi i usmjeri. Ali takva rasprava ne bi smjela početi niti se voditi bez prisustva porodica bh žrtava, koje ne može predstavljati Nikola Radmanović, već majke Srebrenice, porodice žrtava iz Foče, Žepe, Zvornika, Sarajeva, Prijedora...


UN ne mogu pobjeći od vlastite odgovornosti

U čitavom toku svog postdejtonskog djelovanja, pod pritiskom srpskih i hrvatskih lobija i njihovih jakih zaštitnika, Hag je uporno bježao od odgovornosti da kao agresore na BiH imenuje Srbiju i Hrvatsku, da u Srbiji prepozna ne samo pomagača već i izvršioca genocida, da sve duži lanac individualnih odgovornosti za počinjene zločine stavi oko vrata agresorima i osudi ih na kaznu koja im pripada. To je prava istina koju Hag mora jasno reći i rad Haškog suda u BiH ne bi se smio završiti dok se ta istina jasno ne definiše i objelodani čitavom svijetu.

Upravo zbog toga rasprava o Haškom sudu ima veću važnost za budućnost svjetske pravde nego za obnovu odnosa između BiH, Srbije, Hrvatske, zemalja Balkana. Ako bude otvorena, pravilno usmjerena i vođena, moraće reći punu istinu koja se od UN očekuje, a ta istina je da su agresiju na BiH počinili i zemlju potpuno razorili: Srbija u saradnji s nacionalističkim snagama bosanskih Srba i Hrvatska uz pomoć i u saradnji s ekstremnim vrhom bh Hrvata, što podrazumjeva njihovu osudu i adekvatne sankcije. Jer, dok se pravda ne zadovolji, prošlost se ne može ostaviti iza sebe.

Ako srpski nacionalizam 10. aprila ove godine dobije pravo građanstva u UN, agresivnom ratu neslućenih razmjera biće otvorena vrata u bilo kom dijelu svijeta, nad bilo kojim narodom, na više od 200 ratnih žarišta koja tinjaju u svijetu i svakog trenutka mogu da se upale i pretvore u plamen u kojem čitav svijet može za samo nekoliko dana nestati.

US, Burlington, Aprila 1, 2013., Zijad Bećirević



02.04.2013.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 02.04.2013. - Last modified: 14.08.2015.