ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 



VRAĆAJ KOKO ŠTO SI POZOBALA!!!

STOP PLJAČKI I OTIMAČINI U OKUPIRANOM DIJELU BOSNE i HERCEGOVINE – TZV. REPUBLICI SRPSKOJ!

Zijad Bećirević


Više stotina hiljada Bosanaca, pretežno prognanih Bošnjaka tokom agresije na BiH moralo je napustiti svoja imanja i predati ih vlastima Republike srpske. Nitko od njih do sada nije obeštećen, a samo mali broj je pokrenuo sudski spor. Međunarodna zajednica se do sada oglušila na zahtjeve o obeštećenju. Može li se vjerovati da će tužba nasljednika višegradskih posjednika zemljišta na kome se gradi Andrićgrad biti osvješćenje i podsticaj svim oštećenim da i sami pokrenu sudske sporove i načine preokret u pravnom bezvlašću Rs?



Andrićgrad utemeljen na otetoj Bošnjačkoj zemlji na temeljima genocida

 


Vrijeme otimačine i pljačke još traje

Vrijeme pljačke i otimačine u okupiranom dijelu Bosne i Hercegovine – Republici srpskoj se ne privodi kraju, iako se procesom privatizacije privatno vlasništvo potvrđuje kao forma neprikosnovenog vlasništva, koje se više ne može nezakonito prisvajati. Iznalaze se nove forme pljačke i otimačine, koje ne zaziru ni od čega a zahvataju sve od upotrebivog i funkcionalnog do prirodnih resursa. Iako se u Rs već godinama ne obrađuje više od 30% obradivih površina, po već isprobanim metodama otimačine priprema se zakon po kojem će se od vlasnika koji su protjerani (Bošnjaka) oduzeti zemlja koju ne obrađuju, jer obrada zemlje nije moguća daljinskim upravljačem, a sigurnost povratka ni 20 godina kasnije nije osigurana, niti će je za Bošnjake biti dok je Rs . Ali nije suština samo u tome da se spriječi dalja pljačka i otimačina, već da se zakonskim putem vrati ono što je nezakonito prisvojeno i oteto. Sada smo još uvijek u fazi u kojoj pljačkaši otimaju, pokušavaju zadržati oteto i uključiti ga u svoje trajno vlasništvo, a većina oštećenih još nije svjesna da istrajnom upornošću svoje mora dobiti nazad. Još uvijek smo u vremenu kada mnogi od nas misle “ko je šta jamio- jamio je“. Nažalost, tako misle i neki u R Hrvatskoj i pokušavaju prisvojiti imovinu države i građana BH koja se nalazi na teritoriji Hrvatske ( Luka Šibenik, terminali u luci Ploče...). A tako misle i tvorci Andićgrada...

Svima njima dobro je poznato da su po popisu iz 1910.godine ( koji je u BiH izvršila Austro-ugarska), Bošnjaci imali 91,1% posjeda, Srbi 6%, Hrvati 2,6% i 0,3% ostali, a danas su Bošnjaci kao većinski vlasnici pljačkom i otimačinom potpuno opustošeni i svedeni na 5% u ukupnoj strukturi stanovništva Rs.


Andrićgrad izgrađen na otetoj Bošnjačkoj zemlji

Najnovija replika oko uzurpacije bošnjačkog zemljišta u Višegradu na kome je izgrađen Andićgrad otvara jedno novo poglavlje, koje zovemo denacionalizacijom, restitucijom... Ali ne samo poglavlje. Otvara oči mnogima od nas koji smo pomirljivo i snishodljivo dopuštali da nas pljačkaju, oduzimaju nam zemljište i objekte, prisvajaju naše vrijednosti stvarane generacijama. A svi ti pravni modeli nazvani uzurpacija, eksproprijacija, nacionalizacija ili nekim drugim imenom bili su samo “ozakonjena“ pljačka. U početku smo se osjećali ili bili bespomoćni, vremenom postali ravnodušni, kao da se ne radi o krvavo stečenom. Odlučnost Muhameda Pršeša, unuka Pašana Hadžića vlasnika višegradskog zemljišta na kom je sagrađen Andrić grad, treba da utiče na sve Bošnjake/Bosance koji su opustošeni pljačkom i procesima eksproprijacije, uzurpacije, nacionalizacije... da se pokrenu i shodno Sporazumu o sukcesiji od svjetskih sudova pravde zatraže zaštitu svojih prava, prije svega prava vlasništva i prava na pravedno obeštećenje.


Povrat otetog moguć samo putem tužbe kod sudova

Imovinski spor oko Andrićgrada vraća pozornost kompletnoj bh javnosti, a isto tako još jednom ukazuje Evropi i svijetu na procese otimačine na području bivše Jugoslavije, posebno u BiH, koji su potpuno promjenili pravnu vlasničku strukturu. U socijalizmu je to bilo ne samo dopušteno i moguće, već popularno i poželjno. Osiromašiti bogate i izjednačiti ih sa siromašnim, bez obzira na porijeklo njihova vlasništva, bilo je za pohvalu i nagradu, a onima koji su provodili te procese obezbjeđivalo položaj, vlast i uticaj. Uspjeh se mjerio prosjekom, na račun maksimuma i minimuma vrijednosti. Ovim se svima onima kojima je oteta imovina u bilo koje vrijeme, po bilo kom osnovu i sa bilo kojim motivom daje na znanje da moraju ostati uporni u nastojanju da svoje vlasništvo vrate u svoj posjed i dobiju obeštećenje. Samo posljednjom agresijom na području Rs opljačkano je preko 200.000 ranijih prvenstveno bošnjačkih vlasnika, koji nisu obeštećeni niti je bilo ko odgovoran naznačen da to mora učiniti. Zato je jedini pravi put do naših prava tužba a jedino mjesto su sudovi, kako oni u BiH tako i svi drugi, posebno u mjestima gdje imamo novo prebivalište i više vjere u pravni sistem. Dokaze o posjedovanju nije teško pribaviti, a ako ih i nemamo možemo posjedovanje dokazivati na razne načine, uključujući i svjedoke.


Ima li obeštećenja za spaljene Bošnjačke kuće iz Turskog doba širom Rs?

Poseban slučaj, koji je segment genocida i kulturocida, su Bošnjaci s područja Rs koji su živjeli u gradovima i imali u vlasništvu kuće i poslovne objekte koji su stilom i izgledom podsjećali na tursko doba. U skoro svim gradovima Rs ovakvi objekti su tokom agresije zapaljeni, minirani, porušeni i sravnjeni sa zemljom, a na lokacijama gdje su bili locirani izgrađeni drugi stambeni objekti ili objekti infrastrukture. Samo manji broj ranijih vlasnika je samo djelimično obeštećen. Svi koji su se ranije obraćali predstavnicima MZ po ovom pitanju nisu dobili nikakvu satisfakciju, osim potvrde vlasničkog stanja. Jedini način da raniji vlasnici budu obeštećeni je da podnesu tužbe sudovima i traže obeštećenje, koje moraju dobiti. U Rs ne postoji namjera da se takvi vlasnici obeštete. Samo u Bosanskoj Dubici zapaljeno je ili minirano i sravnjeno sa zemljom nekoliko desetina takvih objekata u najužem centru grada i do sada niko nije obeštećen. Pored ovih objekata spaljeni su brojni poslovni objekti, vikendice i kuće za odmor u vlasništvu Bošnjaka u turističkih područjima, za koje niko i ne pomišlja platiti obeštećenje. A sva paljenja, miniranja i rušenja, naročito u gradskim područjima, izvršena su po planu i po nalogu opštinskih službi za urbanizam. U svim takvim slučajevima tužbu treba podnijeti protiv opštine i od nje tražiti obeštećenje, a pravo na obeštećenje (ako su umrli vlasnici), imaju njihovi nasljednici, odnosno najbliža rodbina.


Imovinski spor oko Andrićgrada osvješćenje za državu i građane BiH

Imovinski spor oko Andrićgrada morao bi biti osvješćenje, podsticaj i udarna kapsula ne samo svima kojima su oduzeta individualna ili porodična prava, već isto tako organima, institucijama privrednim subjektima, a posebno državi Bosni i Hercegovini, koja je posljednjom agresijom i okupacijom izgubila blizu 54% svojih kapitalnih vrijednosti. Pri tome ne smijemo zaboraviti da je Andrićgrad zamišljen, projektovan i izgrađen prije svega u cilju utemeljenja i ozakonjenja genocidne Republike srpske kao srpske države. Kamen temeljac postavljen je na vidovdan 2011-te, na godišnjicu Kosovske bitke (1389). Sa crkvom u dvorištu Fate Orlović, mrežom novih naselja izgrađenih u gradovima Rs na bošnjačkoj zemlji, križom iznad Sarajeva, Republika srpska se potpuno odvaja od Bošnjačkog naroda i zatvara paukovu mrežu u kojoj Bošnjaci i njihova kultura i tradicija teško mogu preživjeti. Kao takav, Andićgrad je napad na kulturu i tradiciju, falsifikat historije, laž izgovorena i materijalizirana na najbeskrupulozniji način. Umjetnička vrijednost, koja se želi dati ovoj tvorevini instaliralnoj na otetoj bošnjačkoj zemlji, a sagrađenoj parama sa kojima je trebalo obeštetiti opljačkane i pomoći povratak prognanih, je samo lažno pokriće s kojim se lažni prljavi moral pakuje u umjetnost i potura kao kultura i tradicija kojoj ni po čemu ne pripada. Samo upornom odbranom svojih prava možemo se odbraniti od nasilništva i pljačke. Da se borba za svoje isplati potvrđuje najnoviji slučaj povrata zeničkog odmarališta u Duću kod Omiša gradu Zenici, u kojem se godinama ljetovali radnici zeničke željezare i brojni građani BiH.

Ovo je prilika da se još jednom ukaže na odgovornost i ovoj generaciji bh političara da su dužni obnoviti tužbu protiv Srbije za genocid, stati iza nje, i ako to ne učine snosiće svaki vid individualne i kolektivne odgovornosti. Vrijedi se prisjetiti da je Srbija priznala odgovornost za ratne operacije u BiH do 15.5.1992, a kroz procese koji su do sada okončani ili se trenutno vode pred međunarodnim sudovima moći će se dokazati njeno učešće i u kasnijem periodu, uključujući srebrenički genocid. Ne treba zaboraviti da se Srbija zadnjih 150 godina širi prema Bosni, a nakon posljednje agresije prešla Drinu, ušetala se na područje BiH i omeđila ga granicama genocida na kojem podiže utvrde, crpi materijalna dobra, teroriše bh građane i sve se više ponaša kao gospodar. U tome se aktivno koristi službama sigurnosti kojima je po nametnutim sporazumima dato pravo da po Bosni pale i žare. Kroz slatkorječiv politički dijalog sa bh vlastima pokušava se i uspjeva preusmjeriti pažnja bh diplomatije na sporedna ili globalna pitanja, a osnovno pitanje svake zemlje koja je napadnuta i porobljena, njeno pravo i pravo njenih građana na obeštećenje se ostavlja i zanemaruje. Ako ove generacije nisu odgovorne prema sebi morale bi biti odgovornije prema svom potomstvu.


Obeštećenje po odluci suda mora biti u prvom redu izvršenja

U kontestu takvih događanja, imovinski spor oko Andrićgrada oživljava i osnažuje pravo na denacionalizaciju, restituciju, obeštećenje i potvrđuje da ta prava kao zločini iz kojih proizilaze i na kojima se zasnivaju ne mogu zastarjeti. Zakonskim propisima mora se obezbjediti da isplate naknada po odlukama sudova za štete pričinjene građanima i njihovoj imovini tokom agresije na BiH budu u prvom redu izvršenja, a obveznici plaćanja jasno naznačeni obavezujućim redoslijedom.

Smiješna i apsurdna su pitanja koja se na ovim prostorima sve češće postavljaju u slučajevima kada su sudovi donijeli izvršne odluke kojima su priznata prava na obeštećenje i nadoknadu, jer ko biva država i njene vlasti nemaju novaca za takve isplate, naročito kada su te obaveze dosta visoke. Pri tome se zaboravlja ili ne želi znati da je upravo taj čin prvi i osnovni ispit za valjanost pravnog sistema države i ocjena njegova kvaliteta. Ako je dužnik država, njeni nivoi vlasti, dug mora isplatiti onaj nivo gdje je dug nastao ili ako to nije mora ga platiti viši naredni nivo ili u konačnici državni budžet. Ako budžet nema para mora uzeti kredit, a ako ne može dobiti kredit država mora bankrotirati. To je put kojim se mora obeštetiti kako građansko tako i pravno lice i ako taj put ne funkcioniše, ta država nema pravnog sistema, u toj državi ništa zakonito ne funkcioniše.

Nažalost, sve do danas u BiH se problemi rješavaju suprotno interesima građana BiH. Uporno se ostaje pri dejtonskim rješenjima, mada se zna da su nakaradna i neodrživa. Dvije osnovne dejtonske tvorevine – Federacija BiH i Rs su osnova podjela i sukoba, a narod želi i očekuje pomirenje i sjedinjenje. U tome je suštinski razlog što ni građani ni država ne mogu obaviti svoju osnovnu funkciju ni ostvariti svoja zakonska prava. Tome se mora stati u kraj, ali ne na način kako se sada radi.


Od međunarodne zajednice se nema šta očekivati

Glupi smo što i dalje, 20 godina kasnije, očekujemo pravdu i pravedno obeštećenje uz pomoć ili preko međunarodne zajednice. MZ je izdala Bošnjake- žrtvu agresije i genocida; bila određena i jasna samo kada je postavljala zahtjeve, a povlačila se kada je trebalo ispuniti očekivanja. Pošto od Srbije i Rs nije oduzeto oteto, otimači i pljačkaši nisu osuđeni da vrate i plate, već im je priznato pravo da prave državu na otetoj zemlji, to pokazuje da im se priznaje ne samo pravo na sve što su agresijom stekli, već i pravo na zločin – uključujući i zločin genocida. Čak šta više, učestalim direktnim kontaktima sa vlastima Rs službeni Brisel podriva autoritet i ugrožava suverenitet bh države. Iako međunarodna zajednica ovakvo stanje generalno toleriše i prihvata, treba znati da ga međunarodni pravni sistem ne može pravno verifikovati, ne mogu ga potvrditi institucije tog sistema, već ga međunarodni sudovi kad-tad moraju osuditi i sankcionirati, ukoliko ih budemo pritiskali i od njih to zahtijevali. Znamo da je pravda spora, ali je dostižna. To smo se mogli do sada bezbroj puta uvjeriti.

Agresija na BiH je okončana, ali nije okončan nepravedan mir u kojem agresori i okupatori uporno pokušavaju ostvariti i ono što ratnim terorom i oružjem nisu uspjeli. Ipak, došlo je i dolazi novo vrijeme, mijenjaju se uslovi. Ni moć nije toliko moćna ni nemoć toliko slaba. Bosna je pod lupom čitava svijeta. Svi koji su istjerani iz svojih kuća, iz domova mogu dokumentovati šta im je oteto, šta uništeno, šta uzurpirano i tužbom zahtjevati da im se vrati i plati. Nema nikakve sumnje da bi to značilo ne stotine već par miliona tužbenih zahtjeva, koje će neko morati pojedinačno ili unificirano rješavati.

Zato svi Bošnjaci, svi Bosanci, kojima je imovina oteta ranije ili tokom posljednje agresije, trebaju uzeti papir i olovku, napisati i podnijeti tužbe, zatražiti preko sudova da im se vrati oteto i isplati obeštećenje. Da li smo toliko glupi i ludi da dopustimo da nas na račun našeg stoljetnog rada po deseti put nekažnjeno ubijaju i pljačkaju? Da li ćemo se opet pomiriti s činjenicom da su nam i ovaj put uzeli sve što su ranije i ove generacije za sebe i svoje potomstvo stvorile?

Ne čekajte više ni časa. Napišite i podnesite svoje tužbe. Ne trebate biti previše pismeni za takav korak. Napišite ih sami ili se udružite i uzmite zajedničkog advokata. Tužbe pošaljite sudovima u vašem okruženju, sudovima BiH ili Evropskiom sudu u Strazburu. Kada počnu stizati na desetine hiljada naših tužbi moraće nešto preduzeti. Vi koji živite vani obratite se lokalnim vlastima i zatražite pomoć javnih advokata. Nije prioritetno važno kad ćete biti obeštećeni. Ako vi ne dočekate, nadoknadu će dobiti vaša djeca. Neće je dobiti ni raniji vlasnik višegradske zemlje Pašan Hadžić, možda je ne dobije ni njegov unuk Muhamed Pršeš koji se sada u Švicarskoj bori za svoje nasljedno pravo, ali će pravednu nadoknadu sigurno dobiti njihovi nasljednici. Koka, zvala se ona država ili entitet, moraće početi vraćati sve ono tuđe što je pozobala.

Okupatorima BiH i pljačkašima Rs neće biti od koristi nikakva priča o atraktivnosti projekta Andrićgrada, koji Višegradu obećava popularnost, slavu i nagovještava neslućeni broj turista. Višegrad je bio i ranije bh Meka.


BiH država mora odlučnije braniti svoja prava i prava svojih građana

Bečkim Sporazumom o sukcesiji, potpisanim od strane država nasljednica bivše Jugoslavije, koji je stupio na snagu 4. juna 2004. godine, a koji se sve manje spominje, zaštićena su i vraćena prava svim nosiocima prava koja su imali na dan 31.12.1990.godine. Iako se pitanje imovine moglo rješavati samo pravno, konstantno se pokreću dogovori i nameću politička rješenja. Mada ne postoji ustavna mogućnost da se imovina sa države prenese na entitete, to se uporno pokušava putem političkih dogovora. Od posebna značaja za BH državu je aktuelno određivanje vlasništva nad državnom i vojnom imovinom, koju agresori nastoje prenijeti na entitete i prisvojiti, čime bi Rs verifikovala 90% opljačkane imovine prenijete u Srbiju ili zadržane u Rs, a država BH bi umanjila svoju aktivu, kreditnu sposobnost i ozbiljno ugrozila kreditni rejting.

Država BiH bi morala odlučnije braniti svoja prava, štititi svoju imovinu, u prvi plan staviti zahtjev za obeštećenje i energičnije stati iza svojih građana koji pred lokalnim i međunarodnim sudovima traže svoja prava. Sporazumom o sukcesiji garantuje se priznavanje, zaštita i vraćanje kako državne tako i privatne pokretne i nepokretne imovine, naglašava se značaj donošenja i promjene internih državnih zakona koji regulišu ta pitanja i ukazuje na nužnost promjene neprihvatljive prakse sudskih, upravnih i drugih državnih organa.

Dakle, ne čekajmo na druge. Sve je u našim rukama, u našoj odlučnosti da branimo i odbranimo svoja prava. Ako to ne uradimo naši potomci neće znati ni odakle potiču.

Zijad Bećirević

Burlington, 16. Februara 2013



17.02.2013.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 17.02.2013. - Last modified: 14.08.2015.