ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 



SVE VIŠE ZEMALJA PADA U DUŽNIČKU KRIZU

Zijad Bećirević


Dugovi država sve više rastu, sve više država tone u dužničku krizu. Najviše duguju najbogatije zemlje i najjače svjetske ekonomije. Nekontrolisano trošenje male zemlje vodi u dužničko ropstvo, a velike u provaliju iz koje se teško nalazi izlaz. Da li će Svjetski ekonomski forum, koji se upravo održava u Davosu, dati recept i prave odgovore na brojne izazove?



Bauk duga kruži ne samo Evropom, već svijetom. Nema zemlje koja ne duguje. Ali dugovati u razumnim proporcijama s dohotkom koji se ostvaruje nije loš državnički posao. Loše je to što iz godine u godinu sve više država svijeta pada u dužničku krizu, jer ne može bez novih, najčešće nepovoljnih zaduženja, podmirivati obaveze koje dospjevaju. A dužnička kriza, u koju sve dublje potanja svijet, nije rezultat trenutka već nastaje desetljećima zbog konstantnog podređivanja ekonomije politici, regionalnog i globalnog uslovljavanja i lošeg vođenja državne politike. Vodeći političari velikih svjetskih ekonomija i danas vjeruju da mogu trošiti bez rizika a pri tom uspješno upravljati potrošnjom. Po mišljenju brojnih ekonomista i priznatih ekonomskih kuća za državu-dužnika u kojoj javni - državni dug nadmaši prag 90% godišnjeg bruto proizvoda (GDP) nema povratka u normalno stanje bez ozbiljnih posljedica. A taj kritični dužnički prag su već prešli Japan, V. Britanija, Njemačka, Francuska, Sjedinjene države… Pri tome treba imati u vidu da je ovdje riječ samo o javnom dugu država ( koji se prijavljuje) bez dugova korporacija i dugova po garancijama, koji su četiri pet puta veći od javnog duga. Ovo nam uvjerljivo potvrđuje da se svijet kuha u dužničkom kazanu bez jasne vizije i dovoljno volje vodećih da se dođe do razumnih rješenja.


Ne može se trošiti neodgovorno i neograničeno

Ne može se, kao što mnoge države čine, trošiti neodgovorno, neograničeno, neusmjereno, zaboravljajući da se dugovi jednoga dana moraju vratiti. Vlade država pozajmljuju novac i uvode svoje građane i državu u dužnički odnos bez dovoljno odgovornosti i osjećaja za realnost. Zbog toga sve više zemalja pada u dužničku krizu, sve teže podmiruju dugove, a njihovi građani ispaštaju. Neki to zovu dužničko ropstvo. Dugovi većine zemalja su toliko porasli i ako u dogledno vrijeme ne budu smanjeni mogu dovesti do globalnog kraha.

Ukupan globalni dug svih država svijeta (koji obuhvata javni dug država, dug banaka i privatni dug) 2002. godine iznosio je 80 triliona dolara a do 2010-te je porastao na 190 triliona i bio tri puta je veći od globalne vrijednosti godišnjeg društvenog bruto proizvoda (GDP). Javni dug država u globalnom dugu sadržan je sa 50 triliona dolara.

Najveći vlasnici duga su banke, osiguravajuća društva, međunarodne finansijske organizacije i privatne kompanije.


Državni ili javni dug

Dug države prema povjeriocima tretira se kao državni ili javni dug. Obuhvata sve domaće i inozemne obaveze javnih dužnika u koje spadaju država i njene agencije, niže razine vlasti i njihova tijela kao što su državna preduzeća i podružnice. Sastoji se od vanjskog i unutarnjeg duga i važan je za ocjenu državnog kreditnog rejtinga. Razlikuje se po tome da li je u domaćoj ili stranoj valuti, od domaćih kreditora ili inostranih povjerilaca, na kraći, srednji ili duži rok. Države se zadužuju za državne potrebe, kada su u ratu, kada provode reformske i stabilizacijske procese, za infrastrukturne projekte, širenje socijalnih prava, da izbjegnu ili odgode poreska opterećenja građana. Glavninu javnog duga većine zemalja čine budžetski deficiti iz ranijeg perioda i zajmovi koje država uzima od drugih, unosi u prihode i koristi za finansiranje određenih redovnih ili vanrednih rashoda. Da dođe do sredstava koja nedostaju država raspisuje javni zajam, uzima kredite državne emisione banke ili se zadužuje u inostranstvu. Zaduživanje države i fiskalni deficit kratkoročno mogu uticati na povećanje BDP ali su dugoročni efekti negativni. Kada se vlada zadužuje država mora osigurati novac za otkup tog duga iz emisije, smanjiti potrošnju, povećati porez građanima ili posegnuti za novim zaduženjem. Javni dug se vraća duži vremenski period iz budžeta (od poreza) i opterećuje više generacija. Taj dug opterećuje državnu ekonomiju, iscrpljuje državne resurse dostupne za ulaganja i predstavlja udar na građane, posebno kada im se radi otplate duga povećaju porezi i doprinosi.

Kronična i sve veća prezaduženost država duboko podriva finansijski sistem u svijetu i prijeti njegovom raspadu. Podjela između zemalja na sjeveru (vjerovnika) i zemalja na jugu (dužnika) i danas je aktuelna i sve se više širi. Postoje uvjerljive tvrdnje da je mnogim zemljama enormno porastao dug na putu u demokratiju, jer je uslovio skupe a često puta nametnute i štetne reforme. U mnogim, naročito bogatim zemljama, ukupni državni dugovi dodatno su porasli preko finansijskih firmi koje su imale veliki uticaj na državnu ekonomiju i preko građana koji su maksimalno koristili svoje kreditne kartice. Upravo danas, dok pišem ovaj tekst, u Švicarskom gradu Davosu počinje s radom svjetski ekonomski forum, na kome će se u prisustvu hiljade državnika i ekonomista raspravljati o jačanju svjetskog ekonomskog sistema, dužničkoj krizi i drugim aktuelnim pitanjima globalne svjetske ekonomije.

Rast duga u svijetu je posebno ubrzan nakon ekonomske krize 2008 i 2009. godine kada su države spašavale vlastitu ekonomiju i posrnuli bankarski sistem. Posljedice se osjećaju i danas u većini zemalja i mnogim sektorima privređivanja. Prema nekim procjenama spasavanje svijeta od recesije, kao posljedice krize, koštalo je svijet preko 15 biliona evra, što je u startu povećalo dugove naročito industrijskih zemalja a manje razvijene zemlje to posljedično osjećaju. Deficit najrazvijenijih zemalja svijeta doseže zabrinjavajući nivo, a u slučaju najgoreg od totalnog sloma (globalnog bankrota) ni jedna zemlja ne bi ostala pošteđena.


Mjerenje uspješnosti državne ekonomije

Veličina ekonomije mjeri se vrijednošću ostvarenog bruto domaćeg proizvoda ( BDP = GDP, Gross domestic Product), koji predstavlja vrijednost ukupne finalne proizvodnje svih roba i usluga proizvedenih u ekonomiji jedne države u jednoj godini.

Učešće duga u Domaćem bruto proizvodu (BDP) je glavni pokazatelj uspješnosti državne ekonomije. Niži procenat učešća duga u BDP pokazuje da država proizvodi dovoljno da može vraćati dugove, a viši procenat da dugovi postaju veće opterećenje državi.

Po kriterijima EU učešće duga u BDP preko 60% je znak za uzbunu. Država koja prekorači taj limit dužna je smanjiti godišnju potrošnju za 5%. Po kriterijima MMF (Međunarodni monetarni fond) je to 80%. Neki ekonomisti kao gornju kritičnu granicu duga smatraju učešće duga od 90% u BDP i svaki rast duga iznad te razine tretiraju visoko rizičnim i posljedičnim. Pored sankcija za prekoračenje granice duga EU sankcioniše budžetski deficit koji prelazi 3% BDP. U novije vrijeme većina država kretanje duga prati preko dužničkog sata, koji funkcionira kao svaki sat i konstantno pokazuje povećanje ili smanjenje ukupnog duga države, bez duga privatnog sektora.

Po podacima MMF ukupna nominalna vrijednost svjetske ekonomije u 2011-toj godini iznosila je 70,202.000 biliona američkih dolara. Napredne ekonomije u toj vrijednosti učestvuju sa oko 52%, a ekonomije ostalih zemalja i zemalja u razvoju sa 48%. U toj vrijednosti SAD učestvuju sa 18,2%, Evropska unija (27 zemalja+ Norveška i Švajcarska) sa 20,3%, Japan 5,7%, Ostale napredne ekonomije (Kanada, Izrael, Island, Koreja, Australija, Tajvan, Hong Kong, Singapur, N..Zeland) 7,2%, Kina 16,4%, India 6,3%, Ostale zemlje Azije u razvoju 5,3%, Latinska Amerika 7,7%, Bliski Istok 3,7%, Afrika 3, 3%, Rusija, Središnja Azija, Jugoistočna Evropa (Albanija, BiH, Hrvatska, Makedonija, Srbija, C. Gora, Turska) sa 5,9%.

Po podacima „Economics” iz aprila 2012 globalni javni dug u svijetu iznosio je 49,800 triliona dolara. Najviše duguju S. Amerika, Evropa, Australija, u Aziji- Japan, Kina i Indija, u J. Americi- Brazil i Argentina, a u Africi- Egipat, J. Afrika, Alžir i Maroko. Dugovi pojedinih zemalja izraženi kao procenat od ostvarenog BDP su sljedeći: Japan 229,8%, Grčka 163,3%, Italija 120,1%, Portugal 106,1%, Irska 105,0, SAD 102,9%, Belgija 98,5%, Iran 86,9%, Francuska 86,3%, Kanada 85,0%, V. Britanija 82,5%, Njemačka 81,5%, Mađarska 80,4%, Egipat 76,4%, Austrija 72,2%, Španija 68,5%, Brazil 66,2%, Albanija 58,9%, Švicarska 48,6%, Finska 48,6%, Srbija 47,9%, Slovenija 47,3%, C. Gora 45,6%, Hrvatska 45,6%, BiH 40,6%, Turska 39,4%, Rumunija 33,0%, Kina 25,8%, Makedonija 28,1%, Australija 22,9%, Bugarska 17,0%, Rusija 9,6%, itd.

Kako se vidi javni dugovi još nisu ozbiljan problem samo kod rastućih ekonomija, kao što su Kina, Rusija...jer ove države posluju s trgovačkim suficitom. Najmanje od svih razvijenih zemalja duguje Rusija. Njen javni dug je ispod 10% od BDP.


Vanjski dug država

Vanjski ili inozemni dug je dug države i njenih pravnih subjekata prema inozemnim povjeriocima.

Po podacima Svjetske banke krajem 2010-te vanjski dug država iznosio je $60.28 triliona, u kojem je dug Eurozone 14,569 . Najviše tog duga otpada na razvijene ekonomije kao što su : SAD 14,300, EU 13,720, V. Britaniju 9.836, Njemačku 4,713, Francusku 4,698, Holandiju 3,733, Japan 2,441, Irsku 2,253, Norvešku 2,232, Italiju 2,223, Španiju 2,166, Luksemburg 1,892, Belgiju 1,241, Švicarsku 1,200, Australiju 1,169, Kanadu 1,009, itd.

Najviši vanjski dug po stanovniku imaju: Luksemburg $3,850.846, Monako $588.505, Irska $498.261, Švicarska $168.869, V. Britanija 153.249, Holandija 146.851, Norveška 124.817, Belgija 123.957... Francuska 78.607, Njemačka 63.899, Australija 54.280, Grčka 50.847, Španija 49.815, Portugal 49.237, USA 46.893, Italija 40.087, Kanada 32.790... Slovenija 27.148...


Prema podacima MMF objavljenim u Wikipediji najveći vanjski dug 2011 / 2012-te imale su ove države:

 



Posljedice prezaduženosti

Nema ni države ni čovjeka koji ne duguje. Ti dugovi se nikad ne mogu otplatiti, jer ako bi država htjela otplatiti dug morala bi sav novac i hartije od vrijednosti povući iz opticaja, a to bi značilo državni bankrot. A to je dovoljan razlog da se mora voditi računa o visini duga. Da se dug stabilizira, održi na istom nivou ili umanji država treba da ostvaruje trgovinski suficit. Kada u ekonomiji države BDP realno raste važniji je odnos javnog duga prema BDP nego apsolutni nivo duga.

Rast javnog duga negativno utiče na investicije, akumulaciju kapitala, povećava ekonomsku ovisnost i usporava razvoj. Povećanje poreza u cilju servisiranja duga smanjuje međunarodnu konkurentnost zemlje, smanjuje investicije, usporava privredni rast i ugrožava životni standard građana. Pogoršanje bilo kog parametra koji određuje odnos duga prema BDP može dovesti do dužničke krize i onemogućiti državi da podmiruje svoje dugove.

Državni dugovi i loša monetarna politika su uvijek plodno tlo za inflaciju, jer kad državi treba novac, emisiona banka ga štampa, veća masa novca mu smanjuje vrijednost, što pokreće inflaciju. Kada nivo duga u BDP enormno poraste vlade štampaju više novca, izdaju emisiju javnih obveznica ili podižu zajmove.

Smanjivanje duga inflacijom predstavlja prenos duga na druge ekonomske subjekte, odnosno preraspodjelu duga. Po računici njemačkih ekonomista sa dodatnom inflacijom od 2% državni dug gubi 10% vrijednosti, što u datim uslovima upućuje državu sa velikim dugom da koristi i inflaciju za smanjenje duga. SAD su nakon Drugog svjetskog rata kombinacijom ubrzanog privrednog rasta i visoke inflacije smanjili učešće duga u BDP sa 120% na 35%. Visoko zaduženim zemljama ostaje mali prostor da se oslobode duga put putem inflacije i ako im ne pomognu drugi, prijeti im bankrot.


Javni dug razvijenih država enormno raste

Krajem 2010-te svjetski javni dug je iz nosio 45.677.123.612.519 dolara što znači da na svakog stanovnika zemlje otpada 6.525 dolara duga.

Po podacima CIA World Factbook u prošloj godini najviši apsolutni iznos duga imali su : SAD 14.710, V. Britanija 9.836, Francuska 5.633, Njemačka 5.624, Japan 2.719, Italija 2.684, Holandija 2.655, Španjolska 2.570, Irska 2.352, Luksemburg 2.146, itd.

Članice Eurozone, uključujući i Njemačku, imaju javni dug iznad dozvoljenog nivoa. Javni dug i budžetski deficit 2010-te iznosili su u Grčkoj 145% - 10%, Irskoj 97% - 37%, V. Britaniji 78% -9,6%, Japanu 225% - a deficit 7,7%.

U prvoj skupini dužnika su : Grčka (150%), Italija (120%), Portugal, Japan. Italija je sve dublje u dužničkoj krizi. Javni dug Grčke je u 2011 porastao iznad očekivanih 172% na 188, 1% od BDP. I pored radikalnih mjera preduzetih krajem prošle godine za poboljšanje položaja Grčke, sve je izvjesnije da će se dužnička kriza kojom su ozbiljno pogođene Grčka, Španija i Italija prenijeti i na neke druge, što će izazvati teškoće u posuđivanju novca i do povećanja kamatnih stopa, što bi i banke uvuklo u nove probleme a globalnu ekonomiju u novi val recesije.

Dug Japana prelazi 400% od BDP, a javni dug je 225% od BDP. Dugove u Japanu su napravili država i banke. Japan je prezadužen ali je i veliki kreditor drugim zemljama. Iako se Japan finansira vlastitom ušteđevinom, dugovi mu usporavaju privredni rast.

U drugoj skupini najzaduženijih su: SAD, V. Britanija, Španjolska, Island i Irska.


Javni dug Sjedinjenih država dostigao gornju granicu

Najveći dužnik u svijetu su SAD. Početkom 2011-te ukupan dug SAD iznosio je 14 trilijuna dolara. Pola tog duga nastalo je u zadnjih sedam godina. Sa 7,6 trilijuna iz januara 2005. godine (kada je Geeorge Bush počeo drugi mandat) državni dug je narastao na 10,6 trilijuna na dan kada je Barac Obama preuzeo predsjednički mandat. U istom razdoblju su vođena dva rata i prebrođena najveća ekonomska kriza nakon tridesetih godina prošlog stoljeća. Tokom fiskalne 2011.godine ukupan dug SAD dostigao je razinu od $14,8 trilijuna.

Krajem decembra 2012-te dug je porastao je na $16, 337,860,200,653.06 ( 16.39 trilijuna), u kojem javni dug (public) učestvuje sa $11,543,065,624,834.50 a intragovermental dug (po osnovu socijalne zaštite) $4,794.794. 575,800,56. Na svakog stanovnika SAD otpada $53.774 duga. To znači da je američki dug ponovno dostigao gornju granicu duga od 16.39 trilijuna dolara, što predstavlja jedan od prvih problema sa kojim se predsjednik Obama mora pozabaviti već na početku drugog predsjedničkog mandata, kada treba odrediti novu granicu duga ili smanjiti potrošnju. Ako američki kongres ne poveća limit moraće uvesti mjere štednje. Kreditori-povjerioci američkog javnog duga su penzioni i mutual (uzajamni) fondovi, američki investitori, strane vlade i investitori iz inostranstva, itd. Na rast američkog duga jako utiče budžetski deficit, koji u posljednje 4 godine iznosi 1 trilion godišnje. Dugovi su SAD doveli na rub recesije. Ako se nastavi enorman rast duga federalnim rezervama SAD prijeti tehnički bankrot.

Oko 14 triliona američkog duga je u posjedu privatnih banaka SAD, a čak 4,4 triliona je vanjski dug u vlasništvu stranih vlada koje su kupile trezorske obveznice SAD. Najveći povjerilac vanjskog duga SAD je Kina sa 1,155.5 biliona, koja u ukupnom javnom dugu SAD učestvuje sa 20,4%. Drugi je Japan 1,130.7 biliona. Ostali najveći povjerioci su: Oil exporters (izvoznici nafte) 267.0, Brazil 250,5, CaribBnkng Ctrs 24,4, Taiwan 200,4, Švajcarska 195.8, Rusija 162.8, Luksemburg 148.1 itd. Kina ostvaruje najveći inostrani priliv novca u SAD i drži više od 1000 milijardi američkih obaveznica. Azijske banke drže američke obveznice i dalje finansiraju njihov deficit, jer bi kolaps ekonomije SAD i za Kinu bio fatalan. Japan je prezadužen ali je istovremeno i veliki kreditor drugim zemljama. Dug Japana je porastao na 225% BDP a zemlja izgubila raniji kreditni rejting.

Od 50 američkih država, koje po podacima iz januara 2013-te u ukupnom dugu učestvuju sa 4,19 triliona dolara, najviše duguju: Kalifornija 617.6 biliona, New York 300.1, Texas 287.0 New Jersey 282.4, Illinois 271.1 biliona,… a najmanji dužnik je država Vermont 5.85 biliona.

Ukupan američki dug države i građana predstavljen početkom januara 2013. na satu duga iznosio je $58,072.338.000.000. Javni dug u to isto vrijeme iznosio je $16,394.000.000.000, od čega na svakog građanima SAD otpada $52.143 ili na svakog poreskog obveznika $145.659. U SAD najviše duguju građani- domaćinstva, državna preduzeća i banke. Procjenjuje se da Amerikanci 1 bilion dolara duguju samo po kreditnim karticama.

U sept. 2011. Pred Obama je pokrenuo plan smanjenja nacionalnog duga za 3 triliona u narednih 10 godina uvođenjem novih taksa u kombinaciji sa smanjenjem beneficija za starije Amerikance ( Medicare).


Dugovi Evropskih zemalja

Prezadužene zemlje EU moraju učiniti velike napore da uspostave barem djelimičnu ravnotežu kako bi smanjili i pokrili svoje dugove. Nakon prekomjerne potrošnje u 2010-toj EU nastoji zaustaviti rast budžetskih deficita novom politikom štednje, koja izaziva socijalne nemire. Članice eurozone, uključujući i Njemačku, imaju javni dug iznad nivoa dozvoljenog po normativima EU. Unutar Eurozone vlada velika neravnoteža, koja može dovesti do većih poremećaja.

U najtežem položaju je sada Španjolska. Njena posrnula ekonomija je u drugom kvartalu prošle godine pala u recesiju. Javni dug Španjolske do 2007.godine iznosio je 36,3% BDP a krajem prošle godine porastao na 75,9%. Vjeruje se da će 2013-te dostići 90% BDP. Da pomogne posrnuloj ekonomiji i ojača bankarski sistem Španjolske EU joj je prošle godine odobrila 100 milijardi eura kredita.

Javni dug Italije je 118,4% od BDP, Belgije 96,2%. Francuska je sa 83,5% duga iznad 60% BDP i smanjila kreditni rejting AAA na AA+. Učešće duga Grčke u BDP je 144,9% ili $38.000 po stanovniku.

Evropskim planom podrške Grčkoj i Portugalu kroz Program javnih nabavki Evropska centralna banka preuzima više od 40% njihova duga, što znači da se rizik prenosi iz privatnog sektora u javni sektor i na centralnu banku država članica.

Irska i Island imaju dugove 8 puta veće od BDP. Javni dug Irske je 97% od BDP a nastao je zbog prevelikog uzimanja novca u bankarski sistem. Island je svoj bankarski sistem pustio da bankrotira.

Njemačka, najveća evropska ekonomija, je prošle godine smanjila dug sa 2.027 iz 2011-te na 2.021 milijardu eura, ali je i dalje veliki dužnik. Dug Njemačke u BDP je 80%.

Dugovi V. Britanije su pet puta veći od BDP. Britanci su duplo zaduženiji od prosjeka Evrope. Po kreditnim karticama duguju 500.000 dolara, što je skoro polovinu onog što duguju Amerikanci, mada ih je 5 puta manja. Od 1994. do sada dug po kreditnim karticama im je povećan za blizu 400%. V. Britanija ima veliku ekonomiju ali nosi 75% duga.


Dugovi zemalja bivše Jugoslavije

Raspadom Jugoslavije sve zemlje koje su bile u sastavu izgubile su veliku ekonomsku osnovu, veliko tržište, kadrovski potencijal, a rat devedesetih mnogima od njih je razorio ekonomije i oslabio ekonomsku moć. Posljedica toga je nekontrolisani rast uvoza, rast javne potrošnje, povećanje vanjskotrgovinskog deficita, bez rasta proizvodnje i produktivnosti. I danas se manje radi i gradi, a više troši i sve više zadužuje. Još ni jedna zemlja osim Slovenije nije dostigla predratni nivo privredne aktivnosti. Zbog toga skoro sve tonu sve dublje u dužničko ropstvo. Države bivše Jugoslavije početkom 2011. dugovale su zajedno120 milijardi eura, što je 5 puta više nego su iznosili dugovi Jugoslavije u vrijeme raspada. Tada su iznosili 22 milijarde.

Po javnom dugu Srbija je prva u regionu, sa učešćem od 51,1% u BDP. Slijede je C. Gora sa 48,1%, Slovenija 47,4%, Hrvatska 43,9%, BiH 34%, Makedonija 32,7%. Ukupan spoljni dug Srbije u martu 2012. iznosio je 24,1 milijardu, od čega je javni dug 14,6 milijardi ili 150 miliona više nego 2011.godine.

Najviše duguje Hrvatska, koja je na zajmovima izgradila mrežu novih puteva. Njen dug je 2011 iznosio 46 milijardi eura, od čega je javni dug 27,03 milijarde sa učešćem u BDP 43,9%. Kreditni rejting Hrvatske je smanjen sa BBB na BB+.

Do grla je zadužena i Slovenija. Njen javni dug je 2007. iznosio 8,1 milijardu eura ili 23,4% od BDP, a do 2011-te je porastao na 16,8 milijardi ili 47,45 od BDP.

U sličnom položaju je i Srbija. Početkom 2011 Srbija je dugovala 24 milijarde eura ili 67% od BDP. Javni dug Srbije je sa 8,78 milijardi 2008. porastao na 11,5 milijardi 2011-te i 14,6 u 2012 što je 51% BDP.

Sredinom 2012-te dug Crne Gore iznosio je 1,64 milijarde ili 48,1% od BDP. U 2011-toj C. Gora je dugovala 1,4 milijarde eura, što je bilo 44% od BDP.

Samo Makedonija nema problema s dugovima. Njen dug iznosi svega 2,5 milijarde eura, što je svega 30% od BDP, ali Makedoniji tek predstoje velika ulaganja u energetiku, što će usloviti znatniji rast njenog duga.

BiH danas duguje 15 milijardi eura, od čega se na vanjski dug odnosi 6,3 milijarde a na unutarnji 9 milijardi. Do kraja decembra 2009. javni dug BiH je iznosio 5,1 a u zadnje dvije godine je porastao na 6,3 milijarde eura. MMF joj je odobrio novi kredit od 800 miliona KM. Velike obaveze prema MMF dospjele 2012. biće ogromno opterećenje tokom ove i naredne godine. Od ukupno 6,3 milijarde duga FBiH mora vratiti 4, 068.135.801 KM, RS 2.142.196.984 a Brčko distrikt 11.294.642 KM, a od tih dugova na budžet bh otpada 27.765.367 KM. Nažalost najveći dio duga otišao je na javnu potrošnju umjesto u strateške razvojne projekte.


Dugovi ostalih zemalja svijeta

Nova krizna područja koja sve dublje zapadaju u dužničku krizu su: Australija, Danska, J. Koreja, N. Zeland i Norveška.

Javni dug Turske je prije 10 godina iznosio je 23.5 milijarde dolara, a danas iznosi svega 1.7 milijardi.

Većina duga Kanade dospijeva narednih 8 godina. Na svakog Kanađanina otpada $40.000 duga.

I azijski “ekonomski div” Singapur je zadužen do grla, $43.000 po stanovniku.

I ostale zemlje imaju velike dugove. Dugovi Indije su 129 od BDP. Dugovi Kine su 159% od BDP, zbog čega usporava rast kineske privrede.

Južna Amerika se još budi i postaje svjesna svog ogromnog ekonomskog potencijala. Uspon Brazila pospješio je regionalnu saradnju. U J. Americi još nije zaboravljena dužnička kriza Meksika, zapamćena kao dužnička kriza trećeg svijeta.

I dugovi zemalja Afrike su ponovno u fokusu. U Africi živi 800 miliona stanovnika u 54 međunarodno priznate države, 3 nezavisne ali još nepriznate i 4 teritorije. Afričke zemlje su 2005. godine dugovale $300 milijardi. Na osnovu dogovora sedam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta sa Rusijom (Grupa 8) u junu 2005.godine za 38 najsiromašnijih zemalja otpisano je $55 miliona duga koji su te afričke zemlje dugovale Svjetskoj banci, MMF i Afričkom fondu za razvoj. Dugovi su otpisani ya: Benin, Boliviju, Burkina Farse, Etiopiju, Ganu, Gvajanu, Madagaskar, Mali, Mauritaniju, Mozambik, Niger, Ruandu, Tanzaniju, Ugandu, Zambiju, Kamerun, Čad, DR Kongo, Gambiju, Gvineju Biasao, Malavi, Sao Tome, Siera Leone.

Danas zemlje Afrike nisu veliki dužnici, osim Egipta, Alžira, J. Afrike. Alžir se u period 2000-2002 oslobodio 18 milijardu duga, ali je opet pao u dužničko ropstvo i sada duguje $60 milijardi.

Iz zemalja pogođenih dužničkom krizom sve je veći broj emigranata. Preko 500.000 je registrovano samo u Njemačkoj za prvih 6 mjeseci 2011. A trend sa povećanjem od 20% nastavljen u 2012. godini. Većina tih emigranata je iz EU – Grčke, Španije i Portugala.

Uz velike dugove država, postaju sve alarmantniji dugovi građana, koji ostaju bez posla, ne mogu plaćati obaveze i proglašavaju lične bankrote. Kod većine dužnika zbog neplaćenog duga rastu kamate i troškovi, pri čemu kamate gutaju isplate, a visina duga ostaje. Često puta se stari dug plaća novim dugom, što dužnika dovodi u još teži položaj. Lični bankroti su za trećinu veći u odnosu na prošlu godinu.


Dugovi su jedno od najaktuelnijih problema ekonomije

Prema nepotpunim podacima u ovoj godini samo nerazvijenijim ekonomijama svijeta dospijeva za plaćanje 40.839 biliona duga, od čega najviše duga otpada na USA 15,527, Japan 12.441, Njemačku 2.634, Italiju 2.500. Francusku 2.193, V. Britaniju 1.611, Indiju 1.073, Kinu 1.069, Kanadu 535 a najmanje na Rusiju 45 biliona.

Da se pretpostaviti da će države dužnici, kao i ranije, pokušati dugove prevaliti na druge, što će usloviti povećanje kamatnih stopa i izazvati depresiju. Prevaljivanje dugova na banke izazvalo bi kod banaka gubitke koje banke ne bi mogle podnijeti. U takvim okolnostima većina ekonomista vjeruje da će se političari i banke zajedno opredijeliti za smanjivanje duga inflacijom, ali je malo vjerovatno da je u ovakvoj dužničkoj krizi većini moguće kontrolisati udare inflacije.

Problem duga je jedno od najaktuelnijih pitanja globalne ekonomije, ekonomije država dužnika, ali i drugih država koje u sve većem broju i sve angažovanije nastoje naći najbezbolnija rješenja. Može se očekivati da će rasprava koja se ovih dana vodi u Davosu u tom smislu ponuditi nova rješenja.

Sa sigurnošću se može očekivati da će i Sjedinjene države od ove godine posvetiti više pažnje problemima budžetskog deficita i javnog duga i sa svojim rješenjima uticati na vlade drugih država da djeluju opreznije i odgovornije, što bi bio značajan podsticaj unapređenju njihovih ekonomija i napretku svjetske ekonomije.

Ostaje nam još da vidimo da li će Svjetski ekonomski forum koji se upravo ovih dana održava u Davosu ponuditi recepte za prave odgovore na brojne izazove sa kojima se susreće savremeni svijet.

Zijad Bećirević



25.01.2013.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 25.01.2013. - Last modified: 14.08.2015.