ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ







 



GENOCIDNA RS IZNAD DEJTONSKE BiH

Zijad Bećirević


Mir, zajednički život ili suživot nemaju alternativa. Ali mira, zajedničkog života i suživota nema i neće biti u BiH dok postoje entiteti, dok opstaje genocidna Republika srpska. Oni koji su je stvorili dužni su je razvlastiti i podržati njeno integralno uključenje u jedinstvenu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu, zajednicu svih njenih naroda i građana. Dan Rs je simbol razaranja države i stradanja Bošnjaka u srpskim logorima, na stratištima, progonom i kroz zločine genocida.

Prihvatiti Republiku srpsku u bilo kojem formatu, podržati proslavu 9. Januara kao Dan Republike srpske je isto što dati legitimitet genocidu, svakom počinjenom zločinu, egzodusu i holokaustu, i verifikovati ih kao legalno sredstvo istrebljenja naroda i etničkih skupina.

Slaviti 9. Januar kao Dan Republike srpske je isto što veličati domete srpskog fašizma predstavljene kao genocid, urbicid, kulturocid i likovati nad 200.000 mrtvih, preko milion prognanih, više desetina hiljada silovanih i osakaćenih; polagati cvijeće na grobove ubica, a gaziti preko mezara u koje se hiljade šehida još i danas sahranjuje.

Učestvovati na proslavi 9. Januara - dana Republike srpske je isto što ljubiti skute i rukave dželatima i njihovim idejnim vođama, zdraviti se sa još krvavim rukama, koje i ne pokušavaju krv sa ruku oprati. Svi koji su do sada podržali postojanje genocidne Rs, svi koji su s okupatorima BiH i počiniocima genocida nad Bošnjacima obilježili ovaj krvavi jubilej, neka se pogledaju u ogledalo, upitaju se šta se to s njima događa i zatraže oprost od Boga, jer samo im On može pomoći.

Republika srpska je nagrada tiranima za genocid

Uz pomoć tih i takvih, uz pomoć Engleske, Rusije, SAD, Grčke, Francuske, Holandije, genocidna Republika srpska je ustoličena na otetoj zemlji natopljenoj bošnjačkom krvlju, i bez malog “r“ postala “Republika“ i zemlja samo za Srbe, ono što se vjekovnoj Bosni i Hercegovini još i danas osporava i uskraćuje, a Dejtonskim stimulansima izdignuta iznad BiH i sada služi kao uzor i povod agresorima, koljačima, teroristima i ubicama da bez ikakvog razloga ubijaju nevine građane dok šetaju ulicom i nevinu djecu dok uče u školskim klupama.



Dejton je napravljen kao da se radilo o klasičnom ratu između dviju/triju država, a ne agresiji. Sačinjen je po ugledu na akt o kapitulaciji Njemačke, kojim su stvorene dvije interesne zone uticaja, u ovom slučaju Ruska i Anglo-američka. Ali ovaj put su agresori i žrtva agresije stavljeni u zamjenjene pozicije - agresor stavljen u poziciju žrtve, a žrtva u poziciju agresora. I tako se već 18 godina implementiraju nametnute nepravedne ugovorne odredbe. Mirovni ugovor, mimo svih međunarodnih normi, postavljen je kao najviši zakonski akt zemlje sa ingerencijama iznad državnog Ustava i ustavnih zakona. Napravljen je tako kao da je Republika srpska (koja nikada nije postojala nigdje osim u snovima srpskih agresora), bila država koju je napala Republika Bosna i Hercegovina, pa je u cilju zaštite i odbrane od agresije napadaču - R BiH nametnut akt o uslovljenoj bezuslovnoj kapitulaciji, uvjetovan trenutnim stopiranjem svih započetih oslobodilačkih operacija i oduzimanjem 49% državnog teritorija, na kojem je uspostavljen entitet kao srpska država u kojem se s onim “Srpska“ sve osigurava i garantuje samo Srbima. Svi ostali, njih jedva 5-6% su i danas građani drugog reda.

Dejtonskim ugovorom su zamjenjene strane

Dejtonskim ugovorom napadnutom su vezane ruke i noge, navučena Dejtonska luđačka košulja, a agresoru omogućeno da nastavi s progonom nepoželjnih preživjelih Bošnjaka i osiguravanjem okupiranog teritorija po modelu apartheida. Tako još i danas, dvadeset godina kasnije, Bosna i Hercegovina nosi na grbači Republiku srpsku umjesto da Republika srpska s krakom na Hrvatsku (na poluzi Rs – Srbija uz rame Rusiji) snose teret agresije koju su počinili i plaćaju cijenu svojih ekspanzionističkih težnji. Zbog svega toga Dejtonski ugovor je apsurdan, nepravedan, nametnut, štetan i potpuno obrnut, jer je zamjenio strane, kao u tragi- komediji, dajući agresoru poziciju žrtve a žrtvi ulogu agresora. Jeste, zaustavio je krvoproliće, ali na tome stao, pa krenuo krivim smjerom. Sjedinjene države su imale najveći uticaj u tom poslu, svjesno ili nesvjesno više su pomogli agresoru a manje žrtvi i one su kao glavni projektant tog projekta dužne svoju veliku grešku ispraviti. A prvi korak u tom smjeru ja da energično podrže zahtjeve većine naroda u BiH da se ukinu entiteti i narodu BiH vrati njegov legalni Ustav, koji su legalno i demokratski izglasali njegovi građani.

Iz svih tih razloga, na osnovu neoborivih dokaza i činjenica, koje postoje ne samo u sudskim institucijama i njihovim spisima, već u zemlji i zraku BiH, Dan republike srpske je oda srpskim zločincima i epopeja projektu planskog istrebljenja Bošnjačkog naroda s prostora Balkana, nimalo drugačijeg od onog počinjenog 1492. nad muslimanima Andaluzija u Španiji.

Agresor likuje a žrtve trpe i negoduju

Povodom likovanja nad genocidom i ove godine javnosti su se obratile brojne bosanske / bošnjačke organizacije i pojedinci. Reagovali su iz “Pokreta enklava Srebrenice i Žepe“. Zajedničkom porukom „9 januar obilježiti kao prvi dan genocida nad Bošnjacima“oglasili su se Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), Institut za istraživanje genocida Kanada (IGC) i Bosansko-američki institut za genocid i edukaciju (BAGI). Iz Stranke za dijasporu se podsjeća da je “9. januar Dan kada je planiran genocid i etničko čišćenje BiH”, a Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS) upozorava na “četnizaciju” Rs. I dok agresor likuje i slavi, žrtve trpe i negoduju.

Prognani Bošnjaci, njih skoro milion, će ovih dana u svim gradovima svijeta obilježiti 9. januara kao bolnu godišnjicu genocida počinjenog nad Bošnjacima, nad onima koji nikom nisu ništa na žao učinili, a pobijeni su i masakrirani samo zato što su rođeni i živjeli kao muslimani.

Zločinci ne mogu biti mirotvorci

U ime svih njih, u ime žrtava genocida, dužni smo ponovno pozvati Ameriku, arhitektu dejtonskog projekta, da je vrijeme da uvidi da je taj projekat potpuni promašaj, neprihvatljiv za BiH u sadašnjosti i budućnosti. To svi u svijetu znaju. Ugovor u Dejtonu potpisali su neprijatelji BiH i agresori na BiH, oni koji su poklali, pobili i protjerali Bošnjake. Za njih ste projektovali i njima dali 49% BiH države. Dopustili ste im da nas Bošnjake i u miru progone, da nam prijete, da ruše i onu drugu polovinu države u koju ste strpali dva konstitutivna naroda da se oko iste kosti glođu. Dali ste im pravo da dogovaraju i prave postdejtonski mir po njihovim genocidnim principima. Dopustili im da izjednačuju ubice i žrtve, agresore i branioce. Zar još uvijek ne uviđate da zločinci ne mogu biti mirotvorci. Zar ne uviđate da se počiniocima genocida ne može dati ono što im ne pripada već im se mora oduzeti i sve ono što su nezakonito stekli. Zar se ne sjećate kao ste postupili s Njemačkom u godinama od 1945 do 1948. Uporedite to sa 1992-om, 93-om, 94-om i 1995-om. Više se i ne sjećate da desetinu godina nakon rata na tlo Jugoslavije nisu smjeli ni kročiti njemački državljani, a grad Kragujevac godinama kasnije morali daleko zaobilaziti. A bošnjačke ubice i koljači još od prvih dana kada su s noževima i automatima blokirali bosanska sela i gradove i sada nesmetano hodaju i prse se odličjima koja su stekli ubijanjem nedužnih.

Šta ostaje dobrim a šta lošim ljudima?

Nijedan pošten i pravedan čovjek ne može loše misliti o drugom i željeti drugom ono što sebi ne želi. Ali loš čovjek, čovjek krvavih ruku i nečiste savjesti mora misliti o zlu koje je drugom nanio i živjeti sa zlom. Njegova savjest mora proraditi, makar i prekasno da ga makar približi onoj drugoj skupini, kojoj je možda nekad pripadao.

A u državi Bosni i Hercegovini bilo je a i danas živi mnogo loših ljudi. Hranili su se kao šakali ljudskom krvlju. I danas žive kao vampiri, uživaju u tami i snuju svoje mračne snove. Sve što drugi stvaraju, oni razaraju. Sve što drugi za opšte dobro snuju oni svojom pogani truju.

Na isti način ni jedan pošten i pravedan čovjek, ni jedan građanin države BiH koji se takvim osjeća i koji je kao takav prihvaćen, ne može ostati u uvjerenju i vjerovati da prolivena nevina krv može bilo kome donijeti miran san i srećan život.

Dan Rs je za zločince kruna uspjeha, a za žrtvu sjećanje na najcrnje dane života

Obilježavanje Dana Rs je izražavanje zadovoljstva s učinkom postignutim agresijom, likovanje u zločinu genocida, ohrabrenje i podsticaj kroz oduševljenje za one koji dolaze da nastave istim putem.

9. januara je za Bošnjake BiH dan sjećanja na najcrnje dane i najveća stradanja bošnjačkog naroda na kaju 20 i početku 21 vijeka; bolno sjećanje na izdaju i neizmjerno zlo doživljeno od prvih komšija, radnih kolega, porodičnih prijatelja i kumova. Za okupatore BiH, srpske nacionaliste i separatiste, za secesionistički vrh Rs to je dan za slavlje, dan za likovanje što su pobili, protjerali one s kojima su srećno i privilegirano živjeli pola vijeka u Titovoj Jugoslaviji. Ni 20 godina im nije bilo dovoljno do dođu svijesti, da shvate kakvo su zlo počinili, koliko sretnih ljudi unesrećili, koliko nevinih života ugasili.

Genocidna tvorevina koju su instalirali na zemlji koja ni po čemu i nikad nije bila samo ni muslimanska, ni srpska, ni hrvatska a bila je i jedno i drugo i treće. Čak šta više, u gradovima gdje se već 21 godinu Devetog januara, kao danas, vijore zastave s 4 S i mrtvačkom glavom, ogromnu većinu stoljećima su činili oni koji danas lutaju svijetom i traže drugo mirno mjesto gdje mogu provesti ostatak života i podizati sretnije potomstvo.

Ako se slavi Dan Rs, ako Republika srpska opstaje, onda je na ovom svijetu svakom sve dozvoljeno. Dozvoljeno da pali, ubija, progoni i prisvaja. To potvrđuju sve učestalija ubistva nedužnih građana na gradskim ulicama, masakri djece u američkim školama, teror širom svijeta protiv kojeg se sve teže boriti i sve ga je teže obuzdati.

Ljutimo se na međunarodnu zajednicu

Ljutim se na međunarodnu zajednicu, ljutimo se na indolentni svijet. Kivni smo i na SAD. Dovoljno je bilo 20 i kusur godina da se prepozna ko je ko na Balkanu, ko je ko u BiH. Međunarodnim pravnim institucijama, sudu u Hagu i Briselu i svima drugima nije trebalo vrijeme da shvate ko je u BiH bio agresor a ko žrtva. Ali proteklih 20 i kusur godina im je bilo više nego dovoljno da shvate da BiH ne može funkcionirati po dejtonskom modelu, koji su joj nametnuli mimo volje bh naroda. Moralo im je biti kristalno jasno i u vrijeme zaključenja mira i u vrijeme nametanja Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma, da vođe agresora, počinioci svirepih zločina i genocida ne mogu biti ni pregovarači ni potpisnici mirovnog ugovora. Ako su nešto imali pravo da potpišu, trebalo je to da bude bezuslovna kapitulacija. A isti ti se i danas busaju u prsa i ubjeđuju sebe i druge da su oni garant Dejtona. Njihovi potpisi na dejtonskim papirima ne znače ništa. Oni su samo agresori koji još uvijek nisu priznali svoju punu krivicu, punu odgovornost i nikom platili dužnu odštetu. A svi znaju da su to Republika Srbija i njena prćija Rs.

Svijet je svjedok Bošnjačkih stradanja

Svijet je vidio šta se događalo u BiH, vidio logore, bezbroj prekopanih grobnica, na stotine novih mezara s nepreglednim brojem nišana. Vidio je logorski žicu i ljudske kosture u njima kao u Aušvicu... Vidio Prijedor i Srebrenicu... I ako tvorci tog zla imaju pravo na otetom teritoriju imati svoju državu, natopljenu krvlju nevinih Bošnjaka, onda zaista ima svako pravo uraditi sve. Da li je to dobra poruka za generacije mladih koji odrastaju u Dejtonskom podneblju i one koji se tek rađaju.

Istina je, i Bošnjaci se moraju pokrenuti. Dok se Bošnjaci ne pokrenu, ni drugi se ne osjećaju odgovorni, ali ih to ne oslobađa odgovornosti i krivice. Amerika je bila nosilac zaključenja mirovnog sporazuma ona treba podržati i podstaći njegovo razvrgnuće.

Nema mira na Balkanu ni sreće u Evropi dok se ne ukine Republika srpska

Nema mira na Balkanu, ni sreće za Evropu dok se ne ukine Republika srpska, dok se ne ukinu bh entiteti i uspostavi jedinstvena državna vlast na cijelom teritoriju BiH, kojem ne trebaju podjele već potvrda identiteta s jednakim pravima i obavezama za sve narode i sve građane BiH.

Zato od SAD tražimo da pokrene i pomogne proces ukidanja Dejtona. Ne lakirke, ne konzerviranje entiteta, uz šminkanje FBiH. Imperativ za mir i sigurnost BiH i Balkana je ukidanje Dejtona, ukidanje Rs. Otvoreno i s otvorenom porukom svima da je formiranje Rs bila neoprostiva greška.

Niko na svijetu nema pravo agresoru, počiniocima agresije, zločincima, nikakvim aktom dati pravo da uspostavljaju novu vlast na teritoriju koji su krvlju nevinih zalili. Ako nema Dejtona, nema Rs, nema entiteta u BiH, već jedinstvena i nedjeljiva BiH.

I ono što me posebno pogađa, a vjerujem i mnoge od vas, kad slušate izjavu nekog od srbijanskih političara, nimalo drugačijih od njihovih idola Miloševića i Karadžića, kad ističu da je Srbija garant Dejtonskog sporazuma, hoće reći garant postojanja njihove genocidne tvorevine Republike srpske, kakvu sada nastoje instalirati i na sjeveru Kosova. Pri tome mi još teže pada, kada se govoreći o zlu koji su nam nanijeli, o genocidu koji su nad nama počinili, sjetim svojih sugrađana koji su naš egzodus tako ravnodušno a mnogi i bezosjećajno posmatrali, pa čak nas neki ironično pitali ,“kuda mi to idemo“. Istina, taj dio naroda na koji mislim nije nas ubijao, nije nas progonio, ali nije stao u našu odbranu, nije nas zaštitio. Mnogi iz te brojnije skupine su pohrlili u naše kuće ili nisu odolili da naše nešto za sebe prisvoje. Naravno, bilo je i časnih izuzetaka, ali se na prste mogu izbrojati. Možda su neki u početku i željeli da nam nešto spase i sačuvaju do povratka, ali kako je euforija rasla i povratak postajao sve neizvjesniji počeli su se i oni navikavati na naše vrijednosti i osjećati kao nepovratne i svoje. Bilo bi nepošteno sve tako tretirati, ali tako je barem bilo u mom gradu, mojoj Bosanskoj Dubici iz koje su istjerani svi Muslimani, njih 7.000. Istjerani su i svi Hrvati, njih 1000, ali oni nisu bili glavni subjekat čistki i progona, jer su bili manjina.

U ovom kontestu namjerno ne pominjem najgrlatijeg, najbeskrupuloznijeg, najodgovornijeg u sadašnjem vremenu, državnog neprijatelja BiH BR 1. Milorada Dodika.

Na Dodika neću da trošim riječi,
jer on će uskoro pred sudom da kleči,
a svi koji ga dižu i slave,
poželjeće život van srpske enklave.

Dolje Dejton! Dolje Republika srpska! Živjela Bosna i Hercegovina kao zajednica svih njenih naroda i građana! 9. januar je za tvorce Rs i srpske agresore dan mržnje prema drugima. Za Bošnjake BiH i sve ljude svijeta koji se bore za istinu, pravdu, mir i suživot 9. Januar je Dan sjećanja na žrtve genocida nad Bošnjacima. Mir, zajednički život ili suživot nemaju alternativa. I svi mi koji vjerujemo u ljudske ideale danas ćemo se svim nevinim žrtvama pokloniti, a muslimani vjernici proučiti Fatihu za mir i spokoj njihove duše. Amin!

Zijad Bećirević


15.01.2013.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 15.01.2013. - Last modified: 14.08.2015.