ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 




LIJEK ZA BOSNU I HERCEGOVINU IZ BH DIJASPORE

Zijad Bećirević



I ovog 25. Novembra, povodom Dana državnosti, Bosni i Hercegovini stižu iz Dijaspore čestitke, selami i pozdravi, uz spremnost da joj se pomogne i ostane njen nedjeljivi dio.


 

Sa svih strana svijeta, iz svih država i gradova gdje žive Bosanci/Bošnjaci narodima i građanima Bosne i Hercegovine upućuju se pozdravne poruke i čestitanja povodom 25. Novembra Dana državnosti BiH. Dijaspora slavi i apeluje na političke strukture države da sruše zidove podjela i ujedine se na principima državnosti i antifašizma utemeljenim prije 69 godina na 1. Zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, koji su osnov državnog suvereniteta i integriteta, ali i garant jednakosti, mira i sigurnosti za sve narode i građane BiH. Ovih dana u mnogim evropskim gradovima, gradovima Amerike, Australije… u velikom prisustvu bh građana održavaju se prigodne manifestacije, koje jasno potvrđuju privrženost, rodoljublje, patriotizam i odlučnost da se pomogne Domovini da prevaziđe ratno nasljeđe i uz podršku Dijaspore nastavi putem napretka i progresa.

Nažalost, ono što želi Dijaspora i većina bh građana, ne žele vladajuće nacionalističke strukture, koje se umjesto za jačanje države i narodno jedinstvo, zalažu za njeno rušenje i podjelu. To je razlog što se već dvije decenije Dan državnosti BiH slavi samo u jednom dijelu FBiH, a od dijela nacionalističkih struktura hrvatskog naroda i nacionalističkih vlasti Rs potpuno negira. I ne samo, to. Napadom na Banjalučku džamiju Ferhadiju, koja se uz napore obnavlja, ponovno je potvrđeno da su nacionalizam i fašizam duboko ukorjenjeni i široko prisutni u vladajućoj strukturi Rs.


Bojkot Dana državnosti nije izraz moći već nemoći neprijatelja BiH

I ove godine neprijatelji BiH negiraju i bojkotuju proslavu 25. Novembra, Dana državnosti BiH. Zastave s ljiljanima vijore se samo u dijelu Federalne BiH. Nema ih u nekim hrvatskim regionima niti u Rs. Ipak, vrijedi znati da uporno negiranje dana državnosti nije rezultat nadmoći i pobjede separatizma, već sve više prihvaćenog shvatanja da je program separatista prevaziđen i sve više postaje stvar prošlosti, kako se država približava NATO savezu i EU. Dug je još put, ali će BiH biti onakva kakvu je njen narod zaslužuje i želi. Siguran temelj BiH je postojan, a čini ga hiljada godina zajedničkog života jednih s drugima, a ne jednih pored drugih, što je i pouka sadašnjim i budućim generacijama.


Dan državnosti se obilježava u bijedi, neimaštini i bez trećine njenih građana

Boli nas to što se još jedan Dan državnosti BiH obilježava u bijedi, neimaštini, podijeljenosti, bez trećine njenih građana i samo u jednom dijelu države, koji ima samo jedan razlog da se raduje, što još uvijek živi. Svu moć i svu vlast u zemlji, svako u svojoj avliji, drže jastrebovi, kojima se ovih dana pridružio još jedan vanzemaljac, Fahrudin Radonjčić, koji se preko Sefera Halilovića uvukao u državni vrh, iskoristio Sefera, rah. Aliju, a odnedavno se spišao s Lagumdžijom, dok i njemu ne dohaka. Tako je Bošnjački narod dobio joj jednog lidera kojeg ne želi, koji će raditi za svoj interes, samo ne u interesu običnog čovjeka, što je nedvojbeno potvrdio i posljedni Mostarski dogovor nove šestorke. BiH je i do sada bila taoc političkih elita, a davanjem resora sigurnost F. Radonjčiću BiH ostaje pod operativnom kontrolom Srbije. Niko ne prati niti ispunjava volju naroda. Političari i dalje oštrom retorikom podrivaju jedinstvo, generiraju krizu i rasplamsavaju vatru koju je sve teže kontrolisati i gasiti. Neko ih mora zaustaviti, a to je samo narod; ali inertan, iscrpljen i zamoren patnjom to nije u stanju, osim njenog dijela koji se sporo i neodlučno profilira u zemlji i Dijaspori. Sve reakcije na provokacije, napade i izazove separatista bile su spore i nedjelotvorne, što im ostavlja prostor za antidržavno djelovanje.


Jedinstvena BiH se ne može izgraditi po Dejtonskom modelu

Bosna i Hercegovina, pod stalnim pritiskom etničkih struktura i budnim okom iz Srbije i Hrvatske, funkcionira kao porodica u rasulu, u kojoj svaki član familije gleda sebe i povodi se samo svojim interesom. Na BiH državu se i dalje gleda kao na državu ovisnu o dogovoru separatno suprostavljenih strana, u kojoj na tri teritorije imamo tri sistema i tri istine. Zakoni se tumače i provode onako kako vlastodršcima odgovara. Za kršenje Ustava niko ne odgovara. Dejtonom, očigledno, nismo ništa dobili, a svi smo izgubili. Gubimo i dalje. Dejton je zaustavio rat, potvrdio ravnopravnost naroda i potvrdio kontinuitet BiH, ali je na tome zaustavljen. Čak šta više, s Dejtonom je nastavljena postdejtonska unutarnja okupacija i pljačka državne imovine. A sve to iz razloga jer je Dejton prihvatio, zadržao i ojačao kreatore rata i negatore genocida i dao im pravo da po svom modelu uređuju državu. Jedini način na koji se zemlja može ujediniti, uspostaviti mir i jednakost naroda i građana je, skinuti luđačku Dejtonsku košulju i vratiti se legalnom Ustavu, koji nas približava i sviju izjednačuje u pravima i obavezama. BiH je čvrst i siguran okvir u kojem se mogu i moraju naći svi narodi BiH, ali i BiH dijaspora.


Briga Dijaspore za Domovinu

Veliku brigu za stanje u zemlji ima ne samo narod koji danas živi u BiH, već i bh dijaspora. U nastojanju da pomogne svom narodu da nadvlada bijedu i neimaštinu, da sruši zidove podjela i pokrene zemlju na put napretka i prosperiteta, dijaspora BiH, posebno njeno Bošnjačko krilo, preuzima na sebe brigu i veliki dio odgovornosti posebno za segmente socijalne politike i skrbi, od kojih se zvanična bh politika sve više oglušuje i najugroženijem dijelu bh populacije okreće leđa. Političkom bh vrhu više ništa nije sveto osim vlasti i para koje im ta vlast donosi. Uzalud radnici najuglednijih bosanskih firmi, nekadašnjih privrednih giganata, izlaze na ulice, ljetuju i zimuju pred institucijama pravde i vlasti, na trgovima bh gradova, političari bh nastavljaju po svome. Agresija Srbije preko Republike srpske, započeta i vršena genocidno u ratu, nastavlja se još rigoroznije i posljedičnije u uslovima prividnog (lažnog) Dejtonskog mira. Neprijatelji BiH se zaklinju Dejtonom, ali samo u onom domenu, koji pogoduje njihovoj rušilačkoj strategiji protiv države BiH. Međunarodna zajednica dođe, priprijeti plašljivim, osokoli drske i bezobrazne, i ode. Separatisti po svojoj mjeri kroje i prekrajaju organe vlasti, ministarstva i parlamentarne strukture države. I svaki dan je sve gore i gore. U takvim uslovima, kada niko od odgovornih ne brine o bijedi i sirotinji, o sve većem broju onih koji se hrane u narodnim kuhinjama i ruju po kontejnerima, pa kad ni tamo ništa ne nađu dižu ruku na sebe i ostavljaju iza sebe nezbrinutu siročad, humani ljudi iz dijaspore, individualno ili preko svojih organizacija, (zbog toga što ne mogu gledati jad očima), preuzimaju na sebe ulogu spasioca. Da nije bh dijaspore mnogi u BiH ne bi utješili svoju tugu, niti obrisali suze, mnogi ne bi ozdravili bol i dočekali novo jutro. A vlasti bih su postale toliko otporne na suze, toliko imune na bol sve većeg broja očajnika, da većinu njih nimalo ne pogađaju niti im diraju okamenjeno srce suze očajnika, niti ih diraju suze zahvalnosti u sve gledanijim emisijama TV Hayat „Ispuni mi želju.“ Zauzeti dogovorima i mućkama, po modelu Lagumdžije i Dodika, očigledno, i nemaju vremena za takve „koještarije“.


Od koga zatražiti pomoć, kome uputiti žalopojke?

Ali, uzalud očajavati, kome uputiti žalopojke i jadikovke. Državnu vlast čini sve brojnija grupa opasnih vlastodržaca, ratnih profitera, koji se ne libe ničega i samo noću izlaze iz svojih torova. A država BiH sve dublje tone. Na sve strane se javljaju pukotine. Republika srpska se sve više od sile i moći nadima. Sve su prigrabili, sve oteli, puneći stomake i džepove ratne i poratne elite, kojoj se ugled i uticaj mjere brojem ubijenih i opljačkanih. Zaslijepljen srpski narod Dodikovim rušilačkim nagonom i očima Dodikove mržnje s podozrenjem gleda na državu u kojoj živi. Jaz između sve debljeg sloja siromašnih i sve većeg broja bogatih se iz dana u dan povećava. I svi čekaju da neko nešto pokrene, nešto će promjeni nas i izmjeniti opšte stanje agonije. Dugo smo čekali pomoć međunarodne zajednice, najvećeg izdajnika mira u BiH, nadali se pomoći Amerike, uzaludno se uvlačili pod skute Evropskoj uniji. Ali i tamo je najveći broj onih koji su oguglali na naše muke i jadikovke. Ni njima ne treba bijeda. I oni čekaju da se Bosna oporavi i izdigne, da odraste, pa da je onda prihvate u svoje okrilje. Ne žele oni novorođenče, nedonošče, da ga hrane, školuju i odgajaju, već lakomo čekaju za zgrabe odraslu djevojku, bosanskog intelektualca, školarca i školovanog u bosanskoj bijedi za nekog bogataša i multi-milionera u Evropi ili Americi, kome će valjati dok bude davao i donosio očekivano. Mladima u BiH još uvijek nije ponuđena nikakva perspektiva. O tome se govori, polemiše, nešto se i radi, ali sve to je još uvijek samo u početku, a 20 godina čekamo da se krene od početka dalje.


Ko će izvesti bosanski narod iz narodnih kuhinja i kontejnera?

Borba između sve bezobraznije moći i sve napuštenije nemoći u Bosni se nastavlja. I neće se završiti, dok negdje ne pukne. A puknuti ne može dok neko ne stane na čelo i izvede taj bijedni bosanski narod iz narodnih kuhinja, iz kontejnera, na ulice da tamo pokažu svoju stvarnu moć i ulogu. Kad nemaš ništa dati svojoj djeci, kad nemaš u kući ništa pojesti moraš izići iz nje da tražiš nafaku.

Dijaspora bh će i dalje tješiti unesrećene i bijedne, ostavljene i zaboravljene. Sve više će biti suza zahvalnosti, ali će biti sve manje onih koji mogu i žele “ispuniti još poneku želju“. Jer i dijaspora ima sve veće probleme i izazove. I ne samo to. Izumiru stariji, od kojih su mnogi doživjeli sve ovo što narod bh doživljava danas, pa dijele osjećaje. Mlađi, koji odrastaju u okrilju takvih osjećaja, imaće razumjevanje i spremnost da pomažu još neko vrijeme. Ali, po onoj narodnoj, „daleko od oka –daleko od srca“. I gdje je onda kraj?! Gdje drugo nego na ulici, gdje u svijetu već stoljećima sve počinje i završava. A kada ni na ulici ne bude kruha, za one koji su izašli iz svojih kuća da ga traže, prevladaće u njima rušilački nagon i spremnost da se obračunaju sa nekim. Tek tada će u BiH početi borba Davida i Golijata...


Dokle doseže pomoć Dijaspore?

BH dijaspora kupuje i šalje lijek za bosansku bijedu, preuzima na sebe odgovornost politike i političara, ali takav lijek je nedovoljan i ne može još dugo biti djelotvoran. Potrebni su radikalniji operativni zahvati. Statistika kaže da iz Dijaspore u BiH svake godine ode između l,7 do 2,7 milijardi američkih dolara. Od 2006. do 2010-te Dijaspora je dala Domovini 18 milijardi, od čega 2,2 milijarde 2010-te. U 2011-toj je dato 3,4 milijarde. Time Dijaspora sa blizu 15% učestvuje u BDP (Godišnjem društvenom bruto proizvodu) BiH. A ovo su samo pokazatelji o davanjima preko bankovnih računa, sumirani u centralnoj banci BiH. Dijaspora novac ostvaruje i pravi van zemlje i u zemlji, i unosi ga u potrošnju i investicije na više načina. S pravom se može vjerovati da su pomoći preko bankovnih računa u BiH ( iz penzija i drugih primanja koje prognani i izbjegli ostvaruju u BiH), u kešu prilikom obilazaka i posjeta, za humanitarne akcije, donacije vjerskim zajednicama, kroz pomoć u gradnji i sanaciji javnih i privatnih objekata, za razne sitnije usluge u održavanju objekata, advokatske i administrativne usluge, približno jednake gore navedenom iznosu i procentima. Pri tome treba imati u vidu da preko 200.000 prognanih, koji u inostranstvu primaju socijalnu pomoć ili penziju, proljetne i ljetne mjesece provode u zavičaju, u BiH, gdje troše blizu 50% svojih primanja. Ako se svemu ovom dodaju iznosi poreza i taksa koje prognani plaćaju na svoje napuštene objekte, može se s pravom pretpostaviti da dijaspora koju čini 1,5 milion u odnosu na 4 miliona onih koji sada stalno žive i borave u BiH, sa preko 30% participira u ukupnoj potrošnji BiH. A gdje bi bila BiH bez tog novca, nije teško pretpostaviti, kad se i sa tim prilivom nalazi na zadnjem mjestu u Evropi.


Dijaspora ostaje nedjeljivi dio Bosne i Hercegovine

Narodi i građani BiH danas 25. Novembra slave svoj veliki jubilej, Dan državnosti. Posjećuju akademije, polažu vijence mrtvim herojima, čitaju i slušaju pozdravne govore, šalju apele, ali su tužni i nesretni, jer njihova Domovina Bosna i Hercegovina i dalje pati i trpi pod pritiskom nacionalizma, separatizma i pokušava se istrgnuti iz okova s kojima su je okupatori i njihovi pomagači okovali u Dejtonu, novembra 1995. godine. BiH neće naći sebe, ostvariti svoj pun suverenitet i teritorijalni integritet, dok svi njeni narodi i svi građani ne nađu sebe, potvrde svoju privrženost domovini i postanu nezavisni i komparativni sa svima s kojima rade i žive. Država BiH se mora pogledati u ogledalo, prepoznati svoj lik i okrenuti se sebi, svom unutarnjem uređenju, okrenuti se prema svojoj dijaspori, prihvatiti je i s njom stvoriti fleksibilnu cjelinu koja djeluje u istom smjeru, vjeruje u sebe i zna šta hoće i može. Dijaspora je čvrsto vezana i opredjeljena za svoju domovinu, Bosnu i Hercegovinu. Želi joj pomoći i biti njen nedjeljivi dio. To ona na više načina ponavlja i potvrđuje i danas na Dan državnosti BiH.

Sretan ti 25. Novembar- Dan državnosti, jedina i voljena naša Domovino!!!

Zijad Bećirević, Burlington,  25 novembar 2012.



26.11.2012.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 26.11.2012. - Last modified: 14.08.2015.