ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ








 



ŽIVOT JEDNE BOŠNJAČKE MAJKE

Zijad Bećirević


MAJKA JE SVETINJA

Majka je uvijek bila simbol bezgranične ljubavi, plemenitosti, vjernosti, jedina koja neograničeno voli i prašta. Vraća samopouzdanje kada ga svugdje ponestane. Za sve narode svijeta, od postanka do danas, ona je bila ta topla zraka koja grije nenadomjestivom toplinom, ta nježna ruka koja tješi i miluje. Svijet niče i raste praćen brižnim majčinim pogledom, uvijek punim novog optimizma, nove vjere. Majka je nezamjenjiv dar životu.

U bošnjačkoj porodici majka je oduvijek bila svetinja; stub čvrstine koji je čuvao i sačuvao tradicionalizam, harmoniju i imidž bošnjačke porodice do današnjih vremena. Kako stasaju i klasaju porodice, tako stasaju i ljubavi koje povezuje tanana nit majčine ljubavi. U toj ljubavi nema savršenstva, samo vječnost i bezgraničnost. U tim naglašenim parametrima stvorena je svetinja, stvoren uzor koji mi Bošnjaci zovemo majka. Bošnjačka majka. Uvijek spremna skočiti u vodu i vatru, izdići se ili sagorjeti u svojoj majčinskoj ljubavi. Upravo to su činjenice koje su me motivirale da u svojih nekoliko priča predstavim neke od tih svijetlih bošnjačkih uzora. Prosto i zbog toga što u ljepoti majke, kao sabahskoj zori, ima nešto duboko, skoro nedokučivo, što je čini dragom, voljenom, neograničeno vrijednom, nenadomjestivom.


LJUBAVI NANE KADIRE

Živjela je tiho, suzdržano, kao sjena. Plašila se da svojim dodirom ne uvrijedi, ne nanese bol. Njen pogled uranjao se sa toliko molećive topline, prožimajući sve duboko do srca.

Rođena i stasala u brojnoj muslimanskoj porodici i ponijela u sebi sve lijepe manire što ih je muslimanska familija mogla svom djetetu podariti, u vječnoj težnji da to budu poštenje i čestitost. Njene draži sažimale su djevojačke čari i čaršijsku lepršavost kao nenametljiv skoro povučen izazov, kada je mlada Kadira zagledala visokog crnoputog Ibrahima.

Kada se udala imali su životnu uzdanicu u njegovoj trgovini i plodnoj zemlji na unskoj ravnici. Nasljeđe tek minulog rata guralo ih je u prošlost, ali združeni svježim poletnim životom i ambicijama, snažno su se opirali, otimali, napredovali. Uskoro Ibrahim otvori još jednu trgovinu. Radost je bila potpuna kada im se rodi prvo muško dijete, a zatim zaredom dvije zlatne kćerkice. Na mjestu stare očeve Ibrahim i Kadire sagradiše novu kuću na sprat, sa debelim ciglanim zidovima.

Nisu im naškodile ni hladne zime, ni gladne godine pedesete. Sreća ih kitila srećom. Dodatak toj njihovoj sreći bio je čaršijski sevdah, koji im je punio srca i širio se u duše sa biserom Kadirinih usana, dok je samo svom Ibrahimu za ljubav tiho pjevala „Ko pokida sa grla đerdane “, prateći se pozlaćenom dugmetarom.

Na vrhuncu sreće u kuću im uđe nova vlast. Oteše Ibrahimu oba dućana, gurnuše familiju u očaj. Samo za jednu godinu, crnu pedeset prvu, krhka Kadire izgubi sedamnaestogodišnjeg sina, ali i njenu uzdanicu muža Ibrahima. Jadnik, od tuge presvisnu. I upravo, dok je nestajao, iščezavao, rodi im se četvrto dijete, kćerka Mirsada; da sa svojim tihim nastankom namiri jeziv, ogroman nestanak.

Sa Ibrahimovom smrću, sa smrću sina Envera, tužna, krhka Kadire prikupi svu svoju preostalu snagu. Okrenu se svojim trima ptićima, trima kćerima, šćućurenim u porodičnom gnijezdu, bez paperja i uzdanja. Nije više lijepa Kadire imala ni volje ni vremena za svoju harmoniku. Ponekad je tiho pjevušila omiljene sevdalinke na uši svojim trima pticama, dok ih je uspavljivala i smišljala njihovu budućnost. Ponos joj nije dozvolio da traži pomoć svoje porodice, a muževe nije više bilo. Dugo je kao sjena promicala ulicama, mahalama, dok su bile prazne, tražila spas i nadu.

Štednjom, samoodricanjem i strpljivom upornošću pobjeđivala je neimaštinu, hranila, odgajala i školovala svoju djecu. U njoj je izrasla snaga poput herojstva, sposobna da sve nadvlada i pobjedi. I dugo je smišljala Kadire kako da izvede na selamet svoju djecu, kako da im da obrazovanje koje im je odabrala. Učeći njih i sama je naučila čitati i pisati. Komšijama postala ponos i uzor poštenja.

Kada se njena najstarija kćerka zaposlila u sudskoj pisarnici, odahnula je po prvi put nakon Ibrahimove smrti. Ne dugo zatim i mlađa Hatemina je dobila posao u Narodnoj banci. Godine za godinom, udade Kadire dvije starije kćeri, a sa najmlađom se uputi u Zagreb, da na svoj način pomaže studij farmacije. I u tome njena upornost istraja. Najmlađa Mirsada postade inženjer a potom magistar farmacije. Rodiše se brojni unuci, a sa unucima i nova Kadirina sreća.

Nikad se ponovno nije udala. Nije ni pomislila. Ostala je tiha, povučena u sebe, sklanjajući s puta drugima ne samo sebe, već i svoju sjenu. Samo se njen um izoštrio, produbio. Sve što je smišljala, snivala dugim danima i noćima, provjeravala u stvarnosti i zbilji, ostvarivala je neshvatljivom, neukidivom upornošću.
Njeni savjeti bili su putokaz, a ukor samo pogled koji uranja. Uvijek je znala reći blago, nenametljivo, kao što je i sama bila.”Nemojte djeco dirati ničije “.

Ubijena eksproprijacijom onih post pedesetih Kadira se izdigla, oporavila, oživjela, nalazeći svoju inspiraciju i snagu u svojoj djeci, u svojim zlatnim kćerima. Tri kćerke nane Kadire oformile su svoje porodice kao veliki Kadirin dar Bosni i Bošnjaštvu.


Kad je umrla i sahranjena na zagrebačkom Mirogoju, dr. Šefko Omerbašić, imam zagrebačke džamije iz Foče, pred hiljadom sjetnih, tužnih i otužnih rekao je: “U tebi draga Kadire vidim i svoju majku i sve poštene bošnjačke majke. Ti si heroj svoje djece, naš heroj. Tvoja djeca su tvoja i naša pobjeda! “.

Tih devedesetih se ugasio život ponosne bosanske majke Kadire. Ali je ostala njen snaga utkana u sretne porodice njenih kćeri Esme, Hatemine, Mirsade. U sjeni njenog nestajanja njeno biće obnovljeno je novim životom unuke Maide, koju joj u zori nestajanja podariše zet Sadulah i najmlađa kćerka Mirsada.

Kadira je jedan od bosanskih heroja. Njen herojski život nije slomio ni genocid koji se dogodio Bosni 1992-1995.godine. Neka njen primjer pokaže ojađenim bosanskim majkama širom razorene Bosne kako se liječe ožalošćena majčina srca, kako se hrani duša i tijelo oplemenjuje snagom za teške traume i nadljudska životna iskušenja.

Ljubavi nane Kadire, ljubavi majke Kadire, bile su i ostale njene tri kćeri.

Zagreb, maja 2000.

*****


Rat devedesetih nije poštedio Kadirino potomstvo i nasljeđe. Kadirina kuća je minirana, sravnjena sa zemljom, kao i kuće njene braće Omera i Smaila i sve kuće Ćehajića, u centru Bosanske Dubice. Svi Kadirini sugrađani tokom rata su protjerani, a mali broj onih koji su se vratili žive u sjeni svoje sjene. Starija kćerka Esma je umrla aprila 2010 u Zagrebu, a mlađa Hatemina marta 2011. u američkoj državi Vermont. Posljednji izdanak majčine ljubavi, najmlađa Mirsada živi i radi u Zagrebu. U njenoj apoteci se mogu naći ljekovi za sve bolesti osim za razoreni porodični dom i izgubljenu majčinu ljubav.

Zijad Bećirević

Burlington, maja 2012


13.10.2012.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 09.10.2012. - Last modified: 14.08.2015.