ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 



TUČA ZA BOŠNJAČKU ZEMLJU

Zijad Bećirević


U Republici srpskoj je napadnuta sva privatna, društvena, državna, javna imovina, svi prirodni resursi. Nije to težnja za ubrzanim razvojem, već pljačka i otimačina, kojom se pojedinci bogate a država i narod siromaši. Da je to zaista tako, uvjerljivo pokazuje nedavna tuča za komad zemlje u dubičkom polju između dubičkih seljaka i koncesionara, koji su iz pohlepe došli orati istu njivu.

U Bosanskoj Dubici koju u Republici srpskoj zovu Kozarska nastavljaju se tuče i obračuni za zemlju koja je u Prvoj a kasnije Drugoj – Titovoj Jugoslaviji mjerama agrarne reforme, eksproprijacije i uzurpacije oteta od muslimana ili izuzeta mjerama nacionalizacije, pretvorena u javna dobra i dodjeljena srpskim domaćinstvima, novoformiranim zemljoradničkim zadrugama i poljoprivrednim dobrima. Ta plodna zemlja u dubičkom polju pripadala je dubičkim muslimanskim familijama: Dizdar, Cerić, Pezić, Šerić, Mulalić, Hasančević, Horozović, Tabaković, Delić, Alijagić, ... i na njima vođena u katastarskim i gruntovnim knjigama. Za nju se i danas, stotinu godina kasnije, svađaju, biju, gube prijateljstava i glave.



Pogled na Bosansku Dubicu

Ovih dana manipulacija sa otetom bošnjačkom zemljom dobiva nove dimenzije i ulazi u novu fazu. Potisnuvši u drugi plan neriješene imovinske sporove sa prognanim bošnjačkim vlasnicima, protjeranim tokom agresije na BiH 91-95, novi posjednici u Rs gonjeni nezasitom pohlepom počinju bitku između sebe. Oni koji su oteli malo ili nimalo sada nastoje uzeti dio od onih koji su prisvojili previše ili sve što su mogli. Sukobi počinju sa svađom pojedinaca a završavaju fizičkim obračunima između familija i grupa. To uvjerljivo potvrđuje tuča koja se krajem prošle nedelje dogodila između dubičkih poljoprivrednika i koncesionara iz Nove Topole, okončana intervencijom policije i privođenjem sukobljenih na saslušanje.

Dubičke vlasti su 2008 godine posredstvom Komisije za koncesiju Vlade Rs (koncesija je pravo korištenja nacionalnog dobra za privređivanje ) dodijelile nekim koncesionarima u koncesiju poljoprivredno zemljište na području dubičkih mjesnih zajednica Klekovci, Sreflije i Bijakovac. Tom prilikom 469 ha zemljišta dodijeljeno je firmi „Prodeks agro“ iz Nove Topole, u vlasništvu Pere Dukića. Nakon par godina protiv odluke o koncesiji pobunili su se dubički poljoprivrednici i zatražili od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Rs da odluku o koncesiji poništi. Kako njihovi zahtjevi nisu riješeni dubički poljoprivrednici su 10. Juna 2012-te sa više desetina traktora ušli u Dubicu i blokirali magistralni put Dubica-Gradiška. Tada im je obećano da će spor biti riješen na zadovoljavajući način, pa su protesti nakon nekoliko dana okončani. Na zahtjev vlasti koncesionar Dukić je ponudio vratiti 90 ha od 469 koliko koristi na osnovu ugovora o koncesiji, što Udruženje poljoprivrednika Kozarske Dubice nije prihvatilo, već zahtjeva s njim potpuni raskid ugovora. Oni su smatraju da koncesija nije legalna. Traže zemlju od koncesionara, jer se po njima zemljište u koncesiji uglavnom slabo obrađuje, a oni ga nemaju dovoljno. Naravno, povećani interes za zemlju je i rezultat podsticaja koje po novim propisima poljoprivrednicima isplaćuje država. Epilog drame dogodio se 28. Septembra o.g. kada su iste njive došli orati radnici “Prodeksa argo” i nezadovoljni dubički poljoprivrednici. Tom prilikom je došlo do tuče, ne samo šakatanjem već i sudaranjem traktora. Intervenisala je dubička policija i 35 poljoprivrednika privela na saslušanje.


Mjesto sukoba koncesionara Dukića sa dubičkim seljacima

Ovaj događaj je i na mene ostavio snažan dojam, jer se jedan od dubičkih poljoprivrednika koji je učestvovao u ovom sukobu, preziva Liščinski, a isto prezime imao je poljoprivrednik koji je za vrijeme bivše Jugoslavije uzurpirao moju djedovinu, koja se nalazila u istoj toj zoni. Naime, prilikom izgradnje odvodnog kanala unske pritoke Moštanica, od moga djeda je izuzeto 20 dunuma zemlje, kroz koju je preusmjeren riječni tok potoka Moštanica. Na toj zemlji se ranije nalazila kuća i šupa. Od ukupne površine ostala je slobodna ali zatrpana građevinskim materijalom parcela broj 463/2 Livada„Luka”, u površini 4.525 m2, sada sa tri strane ograđena odvodnim kanalima. Našoj familiji godinama nije dozvoljeno da uđemo u svoj posjed, a kasnije smo utvrdili da ga neovlašteno uživa porodica Liščinski, koja je pravo korištenja branila s tim da su teren očistili. I sada tu zemlju uživaju kao svoju. Svi naši pokušaji da vratimo svoju zemlju, ostali su bez uspjeha. Ovakvi slučajevi su i drugima podsticaj da se nastoje dočepati tuđe zemlje, jer se to očigledno isplati.

A ovo je samo jedan u nizu događaja koji nam ponovno skreću pažnju na različite forme otimačine bošnjačkog vlasništva, započetog prije stotinu godina u Kraljevini SHS a nastavljenog danas još beskrupuloznije u Dejtonskoj BiH. Glavni uzurpator danas je entitetska vlast Republike srpske, a predmet uzurpacije je sve na zemlji i u zemlji što predstavlja značajan resurs, prije svega šume, jezera, rijeke, rudna i naftna bogatstva.

U Republici srpskoj je napadnuta sva privatna, društvena, državna, javna imovina, svi prirodni resursi. Nije to težnja za ubrzanim razvojem, već pljačka i otimačina, kojom se pojedinci bogate a država i narod siromaše.

Bezbroj je primjera otimačine bošnjačkog vlasništva, kako u Bosanskoj Dubici, tako i širom Republike srpske, od kojih najveći broj nikad neće biti okončan obeštećenjem.

Tokom agresije na BiH u užoj gradskoj zoni Bosanske Dubice, na Zelenoj pijaci, porušene su sve kuće i dvorišni objekti od nekoliko familija Ćehajić (Omera, Safeta, Fadila, Ane, Fadile), a na njihovom zemljištu proširena je pijaca i pripremljeni projekti za poslovne lokale odabranih poduzetnika sa garažnim prostorom. Od familije Ćehajić još niko nije dobio ni centa. Svi oni su raseljeni, a mnogi od njih su već umrli ne dočekavši da dobiju nikakvu nadoknadu. Nasljednici bezuspješno pokušavaju sudskim putem zaštiti svoje nasljedno pravo, ali im nacionalističke dubičke vlasti i korumpirano sudstvo to otežavaju i onemogućuju. Slično je prošla i porodica Berberović, koja sada živi u Australiji, a na tom prostoru je je duži niz godina imala Ćevabdžinicu. Zadržavali su im lažnim obećanjima, koja nikad nisu ispunjena.




Zanatski centar dubičke zelene pijace

Neposredno pred rat, u najužem dijelu grada, izuzeto je zemljište od porodica Raković, Dizdar.. i na njemu izgrađeni kadrovski stanovi, a u naselju Binjačka je srušena unikatna bosanska kuća Šemse Mašić i na njenom zemljištu podignuta zgrada solidarnosti. Već s početka agresije Šemsa je istjerana iz jednosobnog stana koji joj je dat u zamjenu. Tokom agresije u Bosanskoj Dubici su minirane ili zapaljene sve stare bosanske kuće, koje su svojim stilom podsjećale da su u njima živjeli Bošnjaci. I ne samo stare bosanske. Na trgu Fadila Šerića zapaljena je kuća Smaila Ćehajića, a u naselju Binjačka familije Hatipović. I danas nepoznati uzurpator uživa od iste familije 3 dunuma zemlje ( koja ima asfalt, struju, vodovod, kanalizaciju i telefon) u ulici Prvomajska u zoni gradske Autobuske stanice. Paljeni su ili minirani i svi poslovni lokali koji su se do agresije nalazili u vlasništvu Bošnjaka, dok ih od njih nisu preuzeli oni koji su ih palili i minirali.

Na mjestu gdje je desetljećima bio Hotel “Park“ u vlasništvu Ugostiteljsko-turističkog preduzeća „Knežpoljeturist“, koje je do rata zapošljavalo blizu 200 radnika, sada je izgrađen hotel “Zepter „ dubičkog posjednika Milana Jankovića poznatog kao “ Filip Zepter“, koji je time stekao doživotnu rentu , jer ima lokalitet najvredniji u gradu. Prilikom iskopa hotelskih temelja uništeni su svi ostaci dubičke tvrđave, koja se spominje od 1258. godine. Kako je popularni Filip došao do te lokacije ostaje nepoznanica, ali nije nepoznanica ko su bili raniji gruntovni vlasnici tog zemljišta na obali Une, uz most koji spaja Bosansku sa Hrvatskom Dubicom.

Kada su od Torića, Šerića, Mujčića, Horozovića, Bećirevića, Jahića... oduzete bašte do kućnog praga, uz smiješnu nadoknadu koju nije vrijedno ni spominjati, i izgrađeni objekti SUP-a, Školski centar i Gradska sportska dvorana, niko od vlasnika (ma koliko nezadovoljan ) nije ni pomislio da se buni, jer bi ga odmah proglasili neprijateljem države i samoupravljanja. Na isti način su rezonovali Tabakovići, Idrizovići, Alijagići, Čauševići, Terzići... kada je na njihovoj zemlji, koja je desetljećima hranila djecu prerano ostalu bez roditelja, izgrađeno stambeno naselje Puhalo sa nekoliko stambenih objekata. Odgajani u socijalističkom duhu nismo mogli shvatiti koliko je privatno vlasništvo na zapadu i u većem dijelu svijeta neprikosnoveno, pa smo i sami javno osuđivali i napadali sve one koji su se pokušali suprotstaviti mjerama društvene otimačine. Bilo nam je neshvatljivo da pored nebodera u Americi, prkose kućerci i ćumezi, koje prkosni vlasnici nisu dali ni za velike pare, ali smo morali shvatiti i prihvatiti činjenicu da je društveni interes iznad našeg privatnog. Sada na toj otetoj zemlji okupatori BiH u Rs pokušavaju promovisati svoju vlast i pokazati da napreduju.

A na sličan način nastala su nova prigradska naselja većine okupiranih gradova Rs. U Bosanskoj Dubici sa obe strane obilaznog puta, koji vodi iz pravca Prijedora u pravcu Bosanske Gradiške, podignut je skoro novi grad sa privatnim kućama i poslovnim objektima, koji drže Srbi. Svi Bošnjaci i Hrvati sa tih prostora su protjerani, a trajno se vratio samo manji broj.

Tuča za otetu bošnjačku zemlju u Rs se nastavlja, daleko od očiju Bošnjaka od kojih najveći broj svoj novi životni prostor gradi daleko od zavičaja, na tuđoj zemlji. Prognani Bošnjaci su prisiljeni ponovno kupovati i graditi u novoj sredini, a njihove kapitalne vrijednosti u gradovima i selima koje su morali napustiti postaju sve više plijen uzurpatora i otimača. Dotle, njihove kuće, bašte i njive i dalje čekaju na njihov povratak.

A tuča dubičkih poljoprivrednika sa koncesionarima na Dubičkom polju za otetu bošnjačku zemlju je samo mala konsekvenca nezasitne pljačke koja se u Republici srpskoj sve skrupuloznije nastavlja nad privatnom, društvenom, državnom imovinom i prirodnim resursima BiH.

Zijad Bećirević



30.09.2012.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 25.06.2012. - Last modified: 14.08.2015.