ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 
 



NOVO LICE I NALIČJE SRBIJE

Zijad Bećirević


Srbija želi u Evropu, ali se ne odriče strateških ekstremnih opredjeljenja. Smjena na državnom vrhu je poželjan iskorak u novo doba ili samo novo lice u istom ramu lažne demokratije?

Nakon izborne pobjede Tomislava Nikolića, sa polovinom glasova birača koji su u drugom krugu izašli na izbore, u Srbiji su stvoreni uslovi za kadrovske promjene u vrhu po već uhodanom modelu, kojim se isluženi zamjenjuju svježim snagama, kako bi mogli nastaviti programskim putem. Iako se kadrovska ljestvica dopunjuje i prestrukturira, Srbija ostaje između lica i naličja, jer njenu budućnost i dalje trasiraju isti oni koji su je programirali posljednje stoljeće. Sve što se dogodilo doima se kao dio sistema u kojem se unaprijed zna položaj figura i ishod partije. Izbori su potvrdili da Srbija ne želi skrenuti s evropskog puta i želi zaštiti svoj narod na Kosovu, ali su dometi sve kraći. Time ono što je do juče bilo naličje, sada postaje lice, a lice postaje naličje. Samo druga slika u istom ramu. Desni se miješaju s lijevim, a lijevi skreću u desno. Ipak, pobjedom Nikolića konačno je srušen lažni sjaj Tadićeva režima, zasnovanog na lažnoj demokratiji i prolongiraju obećanja, sa kojima je narod Srbije dobio sve drugo samo ne bolji i sretniji život. Tadić je bio i ostao u jagnjećoj koži, ali se svakog momenta moglo desiti da je odbaci i ogrne se vučijim krznom. Tadić je razvodnio i iznevjerio očekivanja građana, što se potvrdilo gubljenjem glasova i slabim izlaskom glasača, kojim je ubio ne samo nadu u bolje, već i poljuljao vjeru da se glasanjem može nešto na bolje promjeniti. Ipak, uz nagomilane probleme ekonomije, nezaposlenosti, korupcije, gubitak Kosova i neuspjeh u BiH se mogu smatrati ključnim razlozima Tadićevog pada, koje nije bilo dovoljno kompenzirati obećanjima o boljim danima u ujedinjenoj Evropi.

Nema zaokreta s puteva iz devedesetih

Dosta je istine i u tvrdnji da je Tadić izgubio izbore jer nije markirao jasan put kojim će Srbija ići dalje, nije se suprotstavio rastućoj korupciji, već istrčavanjem u prazno, kretanjem iz lijeva u desno i vraćanjem nazad, lutanjem i kupovinom vremena, stvorio nedorečenost i konfuziju oko strateških pitanja. Rezultat toga je da se još uvijek ne zna da li Srbija ide naprijed ili poseže za rješenjima iz mitske prošlosti. Iako pred sobom vidi raskrsnicu, Srbija se još zadržava na putevima iz devedesetih, u uvjerenju da može nastaviti put u Evropu, ne mijenjajući stara strateška opredjeljenja. A kako vrijeme pokazuje, stara strateška opredjeljenja ostaju još samo u usijanim glavama i na starim kartama.




Narodu Srbije potrebne promjene

Mada je Nikolićeva Srpska napredna stranka (SNS) razobličila i oborila na koljena lažni imidž Demokratske stranke Srbije (DSS), raspored snaga se nije bitnije promjenio. Samo je svijest građana za nijansu osvježena. Dobro bi bilo kada bi Nikolić shvatio da narod Srbije, polovina onih koji su izašli glasati, nije izabrao njega jer prihvata i podržava njegov ekstremizam, već samo zato što mu je potrebna promjena da bi izašao iz plime lažnih obećanja Tadićeva režima, a nije imao objektivno druge alternative. U godinama Tadićevog režima gledali smo lice a doživljavali Srbiju kao naličje u iskrivljenom ogledalu. Na jeziku je to bio izraz dobronamjerne dobroćudne kooperativne Srbije, pune obećanja, a na djelu podrivački ekstremizam pun opasnosti, prijetnje i zlobe u ramu demokratije, u kojem je slika bila sve drugo samo ne demokratija. Dolaskom Nikolića naličje Srbije bi trebalo nestati i postati licem Srbije, ako ga i Nikolićeva vlada ne nastavi šminkati na isti način kao i prethodni režimi, što bi Srbiju zadržalo u istom smjeru i na istom putu kojim je do sada više tapkala nego se kretala naprijed.



Nikolić – Tadić : Dobrodošlica ili oproštajni stisak?


Tadić se proklamovao kao zagovornik i predstavnik evropske Srbije, što mu je poslužilo kao katalizator za brojne promašaje. Iako to nije puna privrženost i slijepa odanost Evropi, već nova uloga sa specijalnim zadatkom, pod daljom kontrolom Rusije, ona mu je omogućila da sačuva dio stečenog imidža, koji mu je već sada kritično potreban za novo ustoličenje.

Nikolićeva retorika i ekstremizam mijenjaju specifičnu težinu

Naravno, u novim uslovima ni Nikolićeva oštra retorika i njegov desni ekstremizam nemaju istu specifičnu težinu i u takvoj formi ne mogu voditi naprijed, pa ih Nikolić već u startu pokušava prilagoditi a dijelom amortizirati, najavljujući umjereniju politiku kako na unutarnjem tako i na regionalnom planu. Prvi nagovještaji Nikolića, reklo bi se, ne sadrže ni slovo njegovog desnog ekstremizma, već se pokušavaju uklopiti u materičnu formu ni u čemu drugačiju od Tadićeve. I on sada želi Srbiju uvesti u EU, otvoriti nova radna mjesta, dovesti strani kapital i strane investitore. Želi narodu Srbije obezbjediti bolji život. Ipak, ne može se i ne smije zaboraviti da je Nikolić bio desna ruka Šešelja, niti ga to oslobađa izjava datih samo godinu i pol unazad, da “neće glasati za Deklaraciju o Srebrenici u kojoj se pominje riječ genocid “ ili tvrdnji da “Rs vidi kao nezavisnu državu” i da je”proces pripajanja Rs Srbiji nezaustavljiv“. Zbog toga je pred Nikolićem prva obaveza da na vanjskom planu prije svega vrati BiH malo vjere u svoje bolje namjere od onih koje je do sada proklamovao, popravi odnose s Crnom Gorom, riješi nesporazume u Sandžaku i sa Kosovom uspostavi državne odnose, zasnovane na uvažavanju nezavisnosti Kosova kao suverene države. Ali i mnogo više od toga.

Umjesto uzdržanosti i postupnosti, udvorničko ponašanje bh političara

Pravo je vrijeme za pitanje šta bi trebalo nakon promjene na vrhu vlasti u Srbiji da urade institucije i politički predstavnici BiH, da se požure izgrliti i izljubiti kao da ništa do sada nije bilo ili da sačekuju i vide da li će se Nikolić riječima i djelima ograditi od svojih ranijih ekstremnih izjava, kojima je podržavao i ohrabrivao ekstremizam, ugrožavao sigurnost BiH i otežavao proces mirovne obnove. Po prvim koracima Lagumdžije i Tihića, reklo bi se da sve što nas je razdvajalo ostavljaju po strani, ponešto adaktiraju, nastavljaju sa udvorničkim ponašanjem i poltronstvom i pristaju na polu- vazalski odnos, koji nas čini taocima Srbije i zbog kojeg i danas svi narodi BiH ispaštaju i plaćaju visoku cijenu. Raniji stavovi, provokativne i opasne izjave Nikolića, dok je bio na različitim stepenima vrhovne vlasti Srbije, ne mogu biti zanemarene, jer one su produkt njegovih misli, nastojanja, djelovanja, tekućih i budućih planova, one su dio ličnosti koju su građani Srbije izabrali za svog vođu sa svim komponentama njegova bića, bez obzira na razloge koji su ih opredjelili za takav izbor. Mada je Nikolić ponekad mijenjao svoje stavove, teško je povjerovati da je odustao od bilo kog temeljnog principa, naročito onih koji se odnose na teritorijalno i političko ustrojstvo BiH, gubeći iz vida obavezu za izvinjenje i obeštećenje.

Srbija odustaje od ekstremnih strateških pravaca?

Naivno je vjerovati da je Srbija odustala od strateških pravaca, samo je silom prilika skrenuta, pa joj ono što je mislila da je na domaku ruke, sada sve dalje izmiče i sa povećane distance ne može se dohvatiti. Odnos prema BiH nije promjenjen, samo se BiH kroz integracione procese u EU i NATO malo više izmakla, a isto se dogodilo i sa Srbijom, koja bi još uvijek rado imala “ i jare i pare .“ Kada je Tadić shvatio da se BiH sve dalje odmiče i srpski ekstremizam gubi nad njom moć uticaja i kontrole, strateško težište je preneseno na Rs, pa se ojačavanjem njenog ekstremizma kroz Sporazum o međusobnim vezama i kroz nove dogovore i sporazume o jačanju sigurnosti nastavilo podrivanjem iznutra.

Srbija bi se konačno morala prestati miješati u politiku drugih zemalja iz svog okruženja, prije svega u pitanja BiH i Kosova, a okrenuti se sebi kako bi mogla što prije prepoznati svoj arogantni lik i zamjeniti ga sa uljudnijim. Na takve promjene nestrpljivo čekaju i sa sve manje spremnosti Sandžak i Vojvodina. Srbiji je ostao samo ram od demokratije i što prije to shvati nova vlast moći će bezbolnije provesti transformaciju iz licemjernog Tadićevog režima u neki prihvatljiviji za narod Srbije.



Dodik i Tadić na istim marginama

A slika u ramu bila je sve drugo samo ne ono o čime je Miloševićeva a sve do juče i Tadićeva Srbija svih ovih godina obmanjivala i opijala narod, obećavajući mu mir i progres a servirajući mu nacionalističku utopiju. Pogubno dejstvo takve politike najviše je koštalo samu Srbiju, ali teško i danas pogađa taoca Srbije – BiH. Naravno, osjetilo je to i danas posljedično osjeća kompletno okruženje Srbije, a osjeća i Evropa, pa se s pravom pitamo kako takvu ljigavu Srbiju može u svoj zagrljaj primiti EU.

Nova vlast se odmiče od uzora i prihvata neke realnosti?

Nikolić bi morao preispitati sebe, odbaciti aroganciju, promjeniti retoriku, ali i prihvatiti neke evidentne realnosti po pitanju odnosa prema Kosovu i BiH. Korisno bi mu bilo da shvati da je Srbija kao agresor na BiH stavila svoj potpis na Dejtonski ugovor, koji joj ne daje pravo da bude nikakav garant, jer to niti ko od nje traži niti to ona može biti kao agresor. Da bi mogao biti garant, treba biti bez oraha u džepu, čist i ulivati povjerenje, a Srbija to u posljednjoj dekadi očito nije bila.

Ako bi davali ocjenu već sada, na osnovu provizornog scenarija za nove epizode iste serije, mogli bi zaključiti da se Nikolić odlučio malo više odmaknuti od svojih uzora Miloševića, Šešelja i Koštunice i približiti Tadiću, odbacivši vučiju kožu iz koje je sijao strah i prijetnje, a navlačeći jagnjeće krzno koje je Tadiću tako dobro odgovaralo i dugo mu čuvalo i održavalo imidž. Ipak, Nikolić se neće moći okititi šminkerskim šarmom u onoj mjeri koliko je to Tadiću uspijevalo, ali mu to neće ni biti potrebno, jer njegova uloga je za druga vremena i drugačija.

Dodik i Nikolić na istim meridijanima

Posebno interesantnim poglavljem Nikolićeve inauguracije smatra se odnos sa Republikom srpskom, to jest Dodikom, koji se nesmotreno previše isturio i poentirao za Tadića, sa kojim je tako dobro uhodao licemjernu podrivačku politiku prema BiH. Ali to neće biti nikakav problem ni Dodiku ni Nikoliću. Zavjerenici koji su dio iste zavjere, i kada imaju međusobne nesporazume, lako ih nadvladaju kada teže istom cilju. Tako se mogu već danas shvatiti prve riječi konverzacije Nikolića i Dodika. I jedan i drugi su se već prestrojili i prebacili na drugi dupli kolosjek, koji vodi u istom pravcu. I jedan i drugi ne žele se odreći, niti smiju ispustiti iz ruke takav dar, koji im je dat u Dejtonu. Za razliku od ovog neki Dodika vide kao gubitnika, pa mu čak predviđaju krah. Istina Dodik je podržavao i forsirao Tadića, ali je time samo izvršavao ulogu koja mu je povjerena. Njegovi stavovi se nimalo ne razlikuju ni od Tadićevih niti od Nikolićevih, kada je u pitanju odnos prema BiH i Rs. Svi oni zajedno teže istom cilju, osamostaljenju Rs i njenom pripajanju Srbiji, kada se za to stvore povoljni međunarodni uslovi. Ne samo da to žele, već to im je glavni zadatak. A Dodik ima perspektivu dok ima ulogu, a kada odigra ulogu koja mu je povjerena biće zamjenjen kao i Tadić.

Užurbano se formira nova vlast Srbije

Ovih dana u Srbiji se užurbano radi na izboru ključnih pozicija i formiranju institucija vlasti na svim nivoima. Održani su prvi neposredni razgovori između Nikolića, Tadića i Dačića, na kojima se nije govorilo samo o primopredaji vlasti. Još uvijek ostaje nepoznanica ko će dobiti mandat premijera, a u opciji su ne samo Tadić, Đilas, Ivica Dačić već kako ističe g. Nikolić “svaki onaj koji obezbjedi većinu glasova“. Ko god da bude čeka ga veliko i teško breme odgovornosti, prepuno problema u oblasti politike, ekonomije, socijale, korupcije… To je razlog što postoji strah od premijerske stolice. Ipak, reklo bi se da je Tadić najbliži takvom izboru, jer to od njega traži njegova stranka i osjećaj da će ako odbije brzo pasti u sjenu i u njoj postepeno biti zaboravljen. Pri tome već postoje pitanja, kako neko ko je do jučer radio loše i izgubio vlast, sada može vršiti tako važnu funkciju u novoj strukturi vlasti i biti dobar. U svojim posljednjim izjavama Tadić tvrdi da će Srbija nastaviti putem demokratije, samo ne kaže da li će to biti demokratija koju smo svi osjetili u godinama njegove vladavine.

Srbija i danas misli da je glavna u regionu, da se za sve treba pitati i o svemu (u svom isključivom interesu) odlučivati. Srbija želi u Evropu, ali se ne odriče ekstremnih strateških opredjeljenja. Idoli Srbije su još mitološki junaci, a ne miran sretniji život. Ostaje nejasno da li je smjena na državnom vrhu poželjan iskorak u novo doba ili samo novo lice u istom ramu lažne demokratije. U tome leži razlog što ni danas nije moguće jasno razaznati i razlikovati lice i naličje Srbije, čak ni na slikama koje se u istom ramu mijenjaju.

Zijad Bećirević


28.05.2012.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 28.05.2012. - Last modified: 14.08.2015.