ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ








 



SOCIJALNI BUNT RASTE

Piše: Zijad Bećirević


Socijalni bunt obespravljenih raste i širi se svijetom. Radnici sve masovnije izlaze na ulice i traže svoja prava.
Bosni i Hercegovini trebaju promjene kojima će se poništiti rezultati agresije i vratiti ustavno uređenje u kojem će svi narodi i građani imati jednaka prava i obaveze. Radničkoj klasi BiH potrebno je vrijeme zrenja, a prag izdržljivosti je već dosegnut. Kako promjeniti stanje a izbjeći haos?

Kao što je svojevremeno u doba smrtne agonije Jugoslavije popularni premijer Ante Marković pokušao srediti stanje ekonomsko-političkih odnosa kao pretpostavku ozdravljenja bivše Juge, sada aktuelni premijer g. Vjekoslav Bevanda nastoji srediti stanje političko-ekonomskih odnosa u BiH, da bi je oteo od nazadovanja i izvukao iz smrtnog zagrljaja nacionalističkih ekstremizama. Okolnosti su skoro potpuno iste, samo je pristup donekle različit. Prvi premijer je dao prioritet ekonomiji a drugi politici, bolje reći pozicioniranju političkih establišmenta. Prvi je bio svjež, stimulativan i optimističan, a drugi umoran, trom sa strogo limitiranim. U stanju opšteg zakonodavno-izvršnog društvenog haosa, u kojem se parališe i onemogućava i najviša sudska vlast, teško je operativno postići nešto efikasno, racionalno i uspješno.


Ko je nezadovoljan u BiH?

U BiH su nezadovoljni svi osim stranačkih lidera, ratnih profitera, ekonomskih i političkih skorojevića, koji su prisvojili prava, zaposjeli društvena, državna i privatna imanja, zauzeli važne političke funkcije i društvene položaje, korupcijski i mafijaški jačaju sebe i svoje klanove, koji im daju snagu i omogućuju dalju nekontrolisanu dominaciju. Nezadovoljstvo svih slojeva društva, svih naroda i građana raste i pretvara se u socijalni bunt za sada nedefinisanog identiteta, koji još ne zna šta hoće ni kako to postići. U nemoći se izlazi na ulice sa lošom programskom osnovom i zaposjedaju prostori ispred državnih ureda i institucija i očekuje odgovor od vlasti koje nisu u stanju ništa dogovorno odlučiti niti žele bilo šta promjeniti. Licemjerna posrednička uloga međunarodne zajednice je pred krahom.


BiH je stanju “ni rata ni mira”

Postojećoj političkoj nomenklaturi vlasti pogoduju postojeće nacionalne podjele. BiH egzistira u stanju ni rata ni mira, sa narodima koji su ni zajedno ni rastavljeni. Niti se puca, niti prijatelj prijatelju na vrata kuca. Narodi bi željeli zajedno, kao nekad, ali ih drže suprotstavljeno u torovima, okovane obmanama i lažima. Dejtonski ustavni sistem je uspostavio tripliciranu strukturu autokratskih stranačkih nivoa vlasti na nacionalnoj osnovi, koju sve veći broj građana doživljava i osjeća kao “demokraturu” ili diktaturu Šestorice. Mada bh društvo vjekovima egzistira kao multietničko i pluralno, neki ga žele vidjeti i predstaviti kao višenacionalno, što jeste po formalnoj statističkoj nomenklaturi iz koje je formirano, ali ne po stilu življenja koji je i pored povremenih lomova potvrdio svoje vrijednosti.
U tako oštrom teritorijalno podijeljenom šestougaonom stranačkom miljeu g. Bevanda pokušava oživotvoriti državnu multietničku i multinacionalnu demokratsku vlast, srušiti podjele i verifikovati vjekovne granica BiH, u kojima će sve nacije i narodi prepoznavati i imati prihvatljivu i perspektivnu domovinu, BiH. Ali u tom miljeu partijskog i nacionalističkog šestougla teško može nešto promjeniti na bolje, sve dok se ne promjeni i sa mladima obnovi postojeća unitarna upravna struktura i dok se ne promjene i splasnu politički naboji filovani iz okruženja.

Do tada ćemo se boriti za preživljavanje, baviti naelektrisanim temama i nametnutim budalaštinama i jadati se jedni drugima zbog propuštenih prilika i neriješenih nagomilanih egzistencijalnih pitanja. Pri tome postoje objektivne nade da će ulazak Hrvatske u EU i pristup Srbije u predvorje EU izmjeniti njihovu agresivnu skrb o BiH i njihove podsisteme instalirane u hrvatskom i srpskom narodu BiH prizemljiti uz bosansko tlo.

U takvim okolnostima socijalni naboji BiH će tavoriti kao nejasno artikulisani, smirivani lažnim obećanjima i uspavankama, koja će stizati programskim obećanjima stranaka na vlasti i izjavama iz koalicionih stranačkih centara, čvrsto ukotvljenih u svim strukturama državne vlasti. Po nekima svijest siromašnih prerasta u socijalni bunt, što stvara osnovu za okrupljavanje i stvaranje masovnog pokreta za promjene. Ipak, ne mali broj je onih koji misle da se podsticaji sposobni da pokrenu kritičnu masu za promjene još ne mogu razviti u bh podneblju, već moraju doći iz vana.


Šta može učiniti Dijaspora?

Značajan idejni pokretački potencijal nosi u sebi bh dijaspora, koja se već predstavila i potvrdila kao zaštitnik i promotor bh interesa u svijetu. U njoj postoji Pokreta za promjene i ona je jedan od pokretača bh prosperiteta. Dijaspora je dovoljno intelektualno snažna i donekle organizovana. Već desetinu godina svoju nezamjenjivu prepoznatljivu ulogu u njoj imaju SSDBiH, KBSA i neki drugi. Njen uticaj se do sada ispoljavao isticanjem prava i manifestiranjem zahtjeva kroz lobiranje i medijsko ili konferencijsko predstavljanje. Dijaspora bi morala u tome sebe bliže i odgovornije odrediti. Opravdan masovni izlazak izbjeglih i prognanih Bosanaca /Bošnjaka na trgove i ulice evropskih gradova u mirnim demonstracijama mogao bi dati mnogo veće efekte nego protestna okupljanja i štrajkovi u bh gradovima, ali i učvrstiti mostove s domovinom. Sa njima bi istina o zbivanjima u BiH postala svijetu dostupnija i prisilila neke uticajne svjetske faktore da vide ono što su propustili i nisu htjeli vidjeti.

Protesti bh dijaspore bi trebali krenuti od zgrade UN, koja je bila i ostaje sukrivac za naše nevolje i stradanja. Mirnim protestima širom svijeta dijaspora bi odgovornije usmjerila pažnju svijeta na događanja u BiH i ukazala na propuste MZ učinjene tokom mirovne implementacije Dejtonskog ugovora. Prvo što bi dijaspora trebala postaviti kao svoj zahtjev je: povrat legalnog Ustava BiH, ukidanje entiteta, pravo na učešće u odlučivanju i pravo na beneficirani povratak prognanih, te pravedno obeštećenje zemlje i građana od strane agresora ili međunarodne zajednice. Ako licemjerni svijet neće da tereti agresore, neka sam plati cijenu agresije na BiH.


Profiliranje socijalnog bunta


Socijalni nemiri se šire svijetom


Mnogi politički analitičari već jasno naziru a neki i vide skoru eksploziju gladnih, koji još uvijek djeluju na periferiji i nisu se u stanju povezati, jer u socijalnom buntu još nema dovoljno jakog potencijala, sposobnog da nezadovoljne programski objedini. Još se ne vidi ko će voditi i predvoditi te procese niti se zna kako artikulisati alternative koje bi uvažavale realnost i ponudile osmišljena rješenja, prihvatljiva većini. Podrška klasičnih medija je znatno aktivnija, ali je podjeljena po medijskim prostorima, često pristrasna i bez kontinuiteta. Takva uloga medija u mnogome proističe iz toga „ko te plaća za njega radiš”. Ipak, zahvaljujući internetu i novim savremenim medijima, mijenja se i uloga i opada podređenost klasičnih medija, što daje uvjerenje da će prave informacije, kada se radi i o socijalnom buntu u bih, početi stizati u pravo vrijeme i na pravo mjesto, što će usloviti neminovne promjene na bolje.

Mnogi vjeruju da socijalni bunt u BiH još dugo neće dobiti svoj pun prepoznatljiv izraz, dok ga osmišljenije ne izrazi i artikuliše intelektualna elita. BiH je sačuvana odbrambenim ratom, ali ciljevi odbrane nisu ispunjeni. Država i građani nisu obeštećeni, nije im dat ni posao ni kruh, suprotnosti su produbljene, program obnove nije implementiran, državno ustrojstvo je tromo i nakaradno, zbog čega zemlja u svakom pogledu sve više nazaduje. Podjele su prisutne u svim segmentima, s jakim naglaskom na nacionalno. BiH je i dalje zemlja visokog rizika za strane ulagače. Ponovno joj je snižen kreditni rejting, koji će ionako skup ulazni kapital učiniti još skupljim.

Strane pomoći je sve manje, a strana ulaganja su skoro potpuno presušila. Broj nezaposlenih je sve veći i prelazi pola miliona, a još je više penzionera i siromašnih koji žive na granici ili ispod granice siromaštva. Politika i ekonomija su u potpunom kolapsu. I dalje se traži poželjan politički model uređenja države s kojim bi svi mogli biti manje ili više zadovoljni. Svako do sada ponuđeno rješenje je profanisalo zajedništvo a promovisao neke od dominirajućih nacionalizma, što je rezultiralo neoprostivim promašajima, uz veliki broj žrtava. Razlog zato je, što sva ponuđena rješenja nisu iz naših glava, već po tradiciji naturena i podržavana iz vana. U istom smjeru vodi i najnoviji Banjalučki dogovor šestorice.


Socijalni nemiri su pred vratima

Socijalni nemiri su pred vratima, a stanje beznađa svakodnevno rađa nove. Jedni ih prizivaju, a drugi ih se plaše, svjesni da je rat koji bi se iz njih mogao izroditi ono najgore što se jednom narodu može dogoditi. Pri tome je uvijek prisutna bojazan da postojeće strukture socijalnog bunta i kada krenu u osvajanje promjena neće biti izmanipulisane od istih onih koje s njima manipulišu i sada. Sve je prisutnija opasnost od opšteg haosa, u kojem se ne bi znalo ko šta radi, niti ko kuda vodi, što bi neminovno izazvalo nove žrtve na svim stranama.


Ključ izlaska iz krize je “ustavno preustrojstvo“ BiH

Negodovanje stanovništva ispoljava se svih postdejtonskih godina, prije svega zbog loših sistemskih rješenja i promašaja, a u posljednje vrijeme izražava se spontanim ili organizovanim otporom osiromašenih, izmanipulisanih i prevarenih radnika. Ipak, najveći dio javnosti još uvijek ponizno ćuti, indiferentno stoji na strani i očekuje odnekud čarobni štapić, s kojim će nestati velikih briga i nastupiti bolja vremena. Uz politički kolaps sa pat pozicijom veže se sve lošije ekonomsko stanje. Politički haos je već godinama totalni. I pored izuzetno bogatih resursa država je na prosjačkom štapu. Najveći dio imovine je opljačkan u ratu, a otimačinom i pljačkom se nastavlja i u miru. Korupcija je zahvatila sve slojeve vlasti.

Zbog sve nižeg stepena bezbjednosti deklarisani i potencijalni strani investitori odustaju od predviđenih ulaganja. Rješenja se traže u novim zaduženjima, što zemlju gura u dublju dužničku krizu i vodi u političko i ekonomsko ropstvo. BiH se sve više približava pragu socijalne izdržljivosti, a Vlada ne pronalazi ni put ni strategiju kako izići iz teškog postojećeg stanja. Rješenja se i dalje traže davanjem resursa kroz nepovoljne koncesije, nepovoljnim kreditnim zaduženjima. U današnjoj strukturi političara se ne vidi niko ko je u stanju stvoriti front sposoban da državu BiH podigne iz mrtvih. Mnogi BiH doživljavaju i vide kao “ ćorsokak“ i zemlju nezavršenog rata.

Svi dobri poznavaoci prilika u BiH slažu se u ocjeni da je glavni problem BiH politički sa naglaskom na nacionalno. Zbog toga rješenja treba tražiti kroz ustavno ustrojstvo na kojem je zasnovana avnojevska BiH, u antifašizmu i nenasilju. A to moramo sami sa sobom. Samo tako nacionalno i građansko u BiH će se dopunjavati a ne ispoljavati u suprotstavljanju. Put u integraciju i jedinstvo mora se zasnivati na novom znanju mladih i stečenim pozitivnim spoznajama starih, koje će se artikulisati kao nove zajedničke vrijednosti. Uzor i prilika za to je modeliranje EU. U njenoj poziciji BiH može i treba naći svoje sadržajno unutarnje uređenje, koje će uvažiti sve postojeće identitete po standardima i uzansama koje već postoje u EU. A takav identitet je sigurna viza za sve integracije, uključujući EU i NATO.


Protesti nezadovoljnih šire se svijetom

Zbog sve teških uslova života, nezaposlenosti, gladi, diskriminacije i očaja, u više zemalja Evrope i mnogim zemljama svijeta radnici izlaze na ulice da traže svoja otuđena prava. Od „Arapskog proljeća“ preko Wall Steeta se šire Amerikom i idu u svijet. Potresaju Balkan i mnoge zemlje Evrope i svijeta. Demonstranti štrajkuju glađu, polivaju se benzinom. Sve je veći broj samoubojstava. Prošle godine u BiH je život sebi oduzelo preko 500 očajnika, a posebno bolno doživjeli smo samospaljivanje r. Sakiba Balića. Štrajkovi već mjesecima potresaju Grčku, a prenose se u Italiju, Španiju... Zahvatili su Atinu, Britaniju, Jemen, Italiju, Kinu.... Arapski svijet i dalje gori, a nedužni narod gine. I ove godine na uskršnjim marševima širom Njemačke protestovalo se protiv rata. Nažalost, većina ovih štrajkova počinje u špici a završava na periferiji. Pa ipak takve stihijske borbe postepeno jačaju, šire se i prerastaju u pokret protiv novog svjetskog poretka, protiv globalizacije.


Radnički protesti u BiH

Teški uslovi života, rastuća nezaposlenost i loša privatizacija proizveli su armiju nezaposlenih i pokrenuli radničke proteste širom BiH, koji se nižu jedan za drugim, sve snažnije potresaju Bosnu i Hercegovinu i postepeno zahvataju sve sfere privređivanja, sve oblasti društvenog života. Štrajkove organizuju i vode sindikati, koji još nisu u stanju dovoljno dobro organizovati radnike i predstaviti njihove zahtjeve. U martu 2011-te štrajkovali su radnici mostarskog “Žitoprometa “, koju su pola godine ostavljeni bez plate, a posluju 65 godina. U Cazinu su zbog neisplaćenih plata štrajkovali radnici “Elektrometala”. Sa zahtjevom za uvezivanje staža štrajkovalo je 300 radnika “Vitezita“ iz Viteza. U septembru 2011-te štrajkovali su radnici sarajevskog GRAS-a, a radnici “Gredelj-Revoma“ iz Lukavca protestirali su ispred zgrade Vlade Federacije, jer nisu dobili 10 plata.

Zbog nepoštivanja radnih prava pred zgradom Federacije protestovali si i radnici „Feroelektre”. Putem štrajka pokušali su doći do svojih prava i radnici Tvornice alatnih strojeva Jelšingrad. Zbog milionskih gubitaka pred stečajem se našla i privatizirana Tvornica namještaja „Konjuh“ Živinice sa 645 obespravljenih radnika. Štrajkovali su i radnici tuzlanske hemijske industrije “Polihem“, koju su kupili pa napustili Poljaci, a radnicima ostali dužni 3,5 miliona KM. S početka ove godine u generalni štrajk stupilo je 150 radnika “Vranice “ koji 3 godine nisu primali platu, a radni staž im je neuvezan od 2005.godine. Pridružilo im se 250 radnika bivšeg giganta “Hidrogradnje”, kojima su vlasnici dugovali od 12 do 48 plata. Prošle i ove godine štrajkovale su željeznice Rs zbog duga radnicima 22 miliona KM, a štrajkovi su okončani još uvijek neispunjenim obećanjima predsjednika Rs.


Talasi protesta u BiH


Nakon štrajkova upozorenja osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja hercegovačko-neretvanske županije, štrajka prosvjetnih radnika Mostara i štrajka zaposlenih u visokom obrazovanju Unsko-sanskog kantona, sa štrajkom su zaprijetili studenti sarajevskih fakulteta, zbog sramotno loših uslova stanovanja i studiranja. Pred zgradom Vlade Federacije BiH već preko dvadeset dana, na snijegu i kiši, svoja prava traže demobilisani borci i ratni veterani do juče suprostavljenih i zaraćenih strana.
Sve glasnije negoduju, bune se i izlaze na saobraćajnice i gradske trgove poljoprivrednici. Uslovi proizvodnje su im sve teži. Cijene proizvoda u proizvodnji ubrzano rastu a u prodaji padaju i njihovi proizvodi sve teže nalaze kupce.


Sarajevskom crvenom linijom do istine

I sarajevskom “crvenom linijom“ Sarajlije su još jednom, sa mnogo emocija i vjere u suživot, obilježile 20 godina opsade Sarajeva duge 1.425 dana i poručile svijetu, kao i “Žene u crnom“ istih dana u Beogradu, da u BiH nije vođen građanski rat već je na BiH i Sarajevo izvršena agresija, koja je samo u Sarajevu odnijela 11.541 života, od čega preko 1.500 dječijih. Ovaj broj mogao je biti i mnogo veći, jer sve Sarajlije su služile srpskom topništvu i snajperistima za odstrel i bile osuđene na smrt.


Sve do sada osim dvojice generala niko nije suđen, pa i pored toga Sarajlije prihvataju suživot i žele da oproste koliko se oprostiti može. To miroljubivo Sarajevo ponovno je prihvatilo i ukazalo gostoprimstvo, čak i nekim obožavaocima Miloševićevog režima i saučesnicima u ubijanju Sarajlija. Sarajevska crvena linija je probudila emocije, ali isto tako izazvala ogorčenje i bunt. “Mir je neljubazan prema Bosancima i Hercegovcima“, konstatovao je jedan od učesnika 6-aprilske godišnjice Sarajeva, komentarišući aktuelno stanje u BiH i Sarajevu.


Ogorčenje i bunt Sarajlija


Iako je opstanak i egzistencija Bosne i Hercegovine, kao države svih njenih naroda i građana, neupitan, i dalje se putem raznih medija uticajnim ličnostima i liderima država postavljaju besmislena pitanja o opstanku Bosne i Hercegovine. Umjesto da se ojača, proširi i ujedini odbrambeni bosanski patriotski narodni front, diplomatskim sredstvima i izlaskom na ulice svih gradova svijeta energičnije zahtjeva blokada agresorskih uticaja Srbije i Hrvatske, bezuslovno ukidanje bolesnog Dejtonskog ustrojstva i entitetskih podjela i povrat na ustavno uređenje BiH prije agresije, i dalje se prepuštamo volji svjetskih moćnika- lažnih pobornika demokratije i čekamo pomoć sa strane koja neće doći.


Radnicima predstoji borba za ostvarivanje radničkih prava

Pred radničkom klasom BiH tek predstoji borba za politička i socijalna prava. Protivnik radničke klase su ugnjetači i eksploatatori drugog profila, kakvih nije bilo u socijalističkom režimu. Čini ih uvezana korumpirana struktura dobro povezana između sebe i sa centrima iz vana. To su u mnogo slučajeva osobe sumnjive vrijednosti još sumnjivijeg kapitala, kojima je jedini cilj brzo sticanje bogatstva. Mnogi od njih su u službi okupacionih režima ili naslonjeni i povezani sa militantnim i fašističkim organizacijama. Globalizacija im je omogućila neograničeno kretanje kapitala, a ograničila kretanje radne snage, naročito izbjeglica i imigranata, što im sa niskom cijenom rada obezbjeđuje visoke profite.

Radnička klasa BiH je nepovezana, reducirana, ucijenjena jeftinom ponudom radne snage koju čini armija od pola miliona nezaposlenih, dovedena na rub egzistencije i prisiljena da pogne glavu i radi za goli život. Takvoj strukturi radničke klase je potrebno vrijeme za zrenje, ali ga nema. Šira socijalna osnova njenog pokreta može se proširiti u trajan masovni otpor samo brojnijim uključivanjem mladih, koji se neće zadovoljiti kozmetičkim promjenama. Sa istim, sličnim pa i gorim uslovima preživljavanja susreću se učenici i studenti, penzioneri, sve strukture bh društva. Slična situacija je u Makedoniji, a nije mnogo bolje ni kod naših susjeda, mada ne toliko kompleksna i posljedična kao u BiH. Svi ti pokreti su javna reakcija nezadovoljnih, koji traže promjene.

Svijet je u velikoj krizi, BiH je u kolapsu. Trebaju joj korjenite promjene kojima će se poništiti rezultati agresije i vratiti joj ustavno uređenje u kojem će svi njeni narodi i građani imati jednaka prava i obaveze. Za to je potreban prihvatljiv model i snažan potencijal. Vlada još nema nikakvu strategiju. A može li se i koliko dugo živjeti na pragu izdržljivosti?



18.04.2012.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 18.04.2012. - Last modified: 14.08.2015.