ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 



DIOBA IMOVINE NIJE FAKTOR INTEGRACIJE

Zijad Bećirević


Dioba imovine, na način kako se u BiH provodi, nije put jačanja integriteta države, već sredstvo za njenu razgradnju

Imovina je osnov sigurnosti i faktor integriteta, kako u okvirima familije, tako do nivoa globalnih sistema. Dioba imovine nije faktor integracije već dezintegracije. Bosna i Hercegovina je izgrađena i održana, stekla imidž i sačuvala svoju jedinstvenu kulturu i tradiciju, zahvaljujući svojoj tradicionalnoj sposobnosti da spaja ljude i kroz zajednički život valorizuje njihove vrijednosti. U postdejtonskom procesu implementacije na to se zaboravlja i pod konstantnim pritiskom separatističkih snaga Rs i oscilatornim pritiscima hrvatskih separatista, Bosna i Hercegovina se rastače i dijeli. Dok je za jedne obnova zajedničkog života i dalje san i opsesija, za druge je to, iz njihovih sebičnih nastranih pobuda, opterećenje i mora. Evropa danas čini ogromne napore da stvori ono što je BiH sačuvala kao miraz i oduvijek imala, a Bosna se danas vraća na polazište od kojeg se Evropa stoljećima nastojala odvojiti i pokrenuti naprijed. Da je to tako uvjerljivo potvrđuje i najnovija nagodba o podjeli vojne, državne i društvene imovine BiH.




Banjalučki dogovor po diktatu

Šestorica veličanstvenih nakon nekoliko godina smišljanja konačno su našli modus po kojem će Bosnu i Hercegovinu podijeliti, prisvojiti i opljačkati preostalu vojnu, državnu i društvenu imovinu R Bosne i Hercegovine, koju su njeni narodi stvarali vjekovima. I nije to samo sve ono što je koristio vojni, privredni i društveni sektor bivše socijalističke privrede BiH, što smo zvali vojna, državna i društvena imovina, već ogromni prirodni resursi sa infrastrukturom, koju smo podizali uz ogromna odricanja. Veliki dio te imovine već je otet tokom agresije, dio procesom privatizacije, otkupom u bescjenje. U tom imovinskom fondu od prvog dana okupacije ne nalaze se putevi, mostovi, elektro i telefonski vodovi, škole i bolnice, društveni domovi. U svemu je tome naš rad i novac. Mnogo toga je ostalo u našoj zemlji, jer nije moglo biti oteto, nije sve do danas, do velikog dogovora šestorke u Banjaluci, sa kojim je zadovoljna Evropa, a otimači mogu trljati ruke od zadovoljstva.



Šta je još za dijeliti?

Briga Evrope za naša imanja. Još manje im je važno čije će ime biti upisano u vlasničke knjige. Za njih je važno da rastuženu Bosnu mogu evropeizirati i priključiti svojim posjedima. Po novoj genijalnoj banjalučkoj verziji otimačine, ne bi se otimačina vršila hohštaplerski jednim potezom, niti bi se sve uzelo odmah, već neprimjetno i postepeno, kao što se potkrada tuđi novac iz blagajne ili sa konta, kako bi za prethodne vlasnike bilo što bezbolnije. A to mu dođe kao kad ti vade zub po zub, dok te ne prebace na socijalne. Na takav način nećemo ni osjetiti da gubimo, pa nećemo imati ni razloga da se bunimo. A nije to ni jedino što smo stvarali i prepustili u ruke drugima, koji bolje od nas znaju cijeniti i čuvati prave vrijednosti. Da bi to postigli morali su imovinu imenovati drugačijim manje jasnim imenima, kvalifikujući je kao “perspektivnu“ i „neperspektivnu“. Takvog lukavstva ne bi se stidio ni pok. David Štrbac, da je živ. A o tome šta je perspektivno a šta nije “odgovorno i u interesu naroda“ odlučiće Predsjedništvo ili Vijeće ministara BiH. Takva kvalifikacija imovine daje im pravo i mogućnost da posežu dublje i dalje.

Time je Dodik dobio ono što već godinama traži i priželjkuje. Riješiće nas brige i uz onih 99 ovaca koje već posjeduje u entitetu, preuzeti od nas brigu nad našom jedinom preostalom ovcom.

O postignutom dogovoru čelnih ljudi najjačih političkih stranaka u BiH, koji vedre i oblače, potpisali su zajednički dokument “Dogovoreni principi o raspodjeli imovine“. Po ovom dokumentu “perspektivna” nepokretna imovina koju koriste oružane snage BiH i dio “neperspektivne” vojne imovine koju koriste organi i institucije BiH uknjižiće se u vlasništvo BiH. Neperspektivna vojna imovina koju koriste Ministarstva odbrane, kao i ostala vojna neperspektivna imovina uknjižiće se na niže teritorijalne političke jedinice, entitete, kantone i opštine, po isteku roka određenog sporazumom lidera. Po istim principima podijeliće se i državna imovina, s tim da će se na državu BiH knjižiti objekti koje koriste diplomatsko- konzularna predstavništva, a ostala imovina na niže teritorijalne jedinice. Državna imovina obuhvata društvena i javna dobra (kao prirodna bogatstva), što je regulisano Dejtonom, Odlukom ustavnog suda o pretvorbi društvene svojine i Sporazumom o sukcesiji.

Od BiH se segment po segment oduzima sve što je čini državom. Ultimativno se nameću i iznuđuju rješenja, kao što je slučaj sa odustajanjem od čl. 48 u popisu stanovništva, pristankom za upis entitetske pripadnosti u nove lične karte, itd. Ovim entiteti sve više preuzimaju ingerencije države. Po slijedu događaja, može se uskoro očekivati pojačani pritisak Rs za novi dogovor o smanjenu vojnih snaga, po kojem bi entiteti došli u posjed i tog dijela vojne imovine koji sada koriste vojne snage. Zajednička vojska im nije potrebna, jer veću vojnu snagu i sigurnost imaju u javnom i tajnom rezervnom sastavu svoje milicije.

Državna imovina i vlasništvo nad državnom i vojnom imovinom na cijelom teritoriju BiH treba ostati na državi BiH, s tim da se pravo raspolaganja i korištenja može prenositi na niže nivoe kao što su entiteti, regije,opštine. Kada se vrše prenosi ne bi smjeli biti trajni niti bespovratni, jer ko može tvrditi danas da imovina koja se prenosi neće već sutra trebati vojnim snagama zemlje ili za neke druge prioritetne potrebe. Ako entiteti postanu faktički vlasnici, time bi stekli status država, koje su stvorile Bosnu i Hercegovinu, pa bi granice entiteta formalno pravno postale državne granice. To bi označilo kraj RBiH.

U ovom i ovakvom dogovoru ne bi bilo ništa sporno i mogli bi ga smatrati pozitivnim i prihvatljivim kada bi bio pravno valjan i zasnovan na zajedničkoj strategiji koja ima za cilj obezbjediti racionalno i funkcionalno korištenje imovine za brži ravnomjerniji razvoj BiH. Ali se, očigledno, ni ovo ne radi u interesu dogradnje državnog sistema već s ciljem njegove razgradnje. Kada ne bi znali šta je sve prethodilo ovoj podjeli, kakve intencije i pritisci, posebno zadnjih godina kada su ambicije Rs za osamostaljenjem znatno osnažene, mogli bi je prihvatiti sa više povjerenja a manje podozrenja. Može li se zaboraviti da je Rs agresijom okupirala, uspostavila kontrolu i preuzela vlast nad 49% bh teritorija, a u postdejtonskom procesu proširila se na Distrikt Brčko i potpuno ovladala koridorom ka Srbiji. U sljedećoj fazi nametnute diobe, do koje će doći ako se ne zaustave procesi dezintegracije, zatražiće se pravo srpskog naroda na gradove u FBiH u kojima Srbi čine većinski ili konstitutivni narod, ali i na one gradove i područja u kojima će se u međuvremenu po već iskušanom modelu, stvoriti novi embrioni srpskog nacionalizma. Zato nam iskustvo govori i upozorava da dioba imovine nikad nije bila faktor integracije (neophodne za sigurnu i perspektivnu državu), već faktor dezintegracije.

Evropski sufleri tvrde da bi BiH na osnovu ovog dogovora već na predstojećem majskom Samitu u Chicagu mogla dobiti pristup MAP-u, koji je samo korak do ulaska u NATO. A ulazak u NATO, kako mnogi vjeruju, donosi nam stabilnost i sigurnost. Koliko će prividna stabilnost i sigurnost vrijediti Bosni i Hercegovini kada izgubi sve atribute države.

Po postojećoj Deklaraciji SAD i EU podrazumjeva se da država BiH postane i bude upisani gruntovni vlasnik imovine koja joj je potrebna za vršenje državnih i javnih funkcija, s tim da je u određenim uslovima i pod određenim okolnostima može prenositi na korištenje nižim političko-teritorijalnim jedinicama kao što su Federacija BiH, Rs, Distrikt Brčko.

Kada je riječ o imovini, još jedna činjenica izazva čuđenje. Imovina se dijeli već godinama, a nije još ni popisana. Prema izjavi jednog iz čuvene šestorke, g. S. Tihića, tek sada će se pristupiti popisu. Javnosti je poznato da postoji popis koji je izvršio OHR, ali njime nije obuhvaćena tzv. društvena imovina, već samo državna, koja čini svega nekoliko procenata od ukupne imovine.

Pri tome se treba podsjetiti da još nije završena podjela vojne imovine i ambasada po Ugovoru o Sukcesiji koji je zaključen u junu 2001. godine a stupio na snagu u junu 2004. godine. Po ovom ugovoru države nasljednice SFRJ dijele 123 diplomatsko-konzularna predstavništva u svijetu, vrijedna 266 miliona dolara. Do sada je postignut dogovor o 44 objekta. Sporazum o sukcesiji ima 7 aneksa: u prvom je pokretna i nepokretna imovina, drugom diplomatska i konzularna imovina, trećem finansijska potraživanja, četvrtom arhivska građa bivše SFRJ, petom penzije, šestom ostala prava i dugovanja, a u sedmom privatna svojima i stečena prava. Razgovori na ovu temu nastavljaju se 26. aprila u Sarajevu, a razgovarati će se i o podjeli vojne/ društvene svojine, koju sačinjavaju zgrade, filijale firmi na teritoriji drugih republika bivše SFRJ, odmarališta, te stanarska prava na stanove.

Po Zakonu o pretvorbi društvene svojine, koji je donijela Skupština BiH u 1994 ( Sl. List RBiH 33/94) vlasništvo bh države su postala: prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi, društveni kapital kod pravnih lica sa stanjem na dan 31.12.1991, te sredstva na korištenju kod MZ, DPO, Udruženja građana, PO, a izuzeta je samo imovina Federacije BiH, tj. objekti koje koristi i sa kojima upravlja FBiH. Pri tome se treba podsjetiti da je u 1993. Rs donijela Zakon o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu ( Sl. List Rs 4/93 ). Po čl. 3 ovog Zakona sva društvena sredstva na teritoriji Rs postala je državna svojina, a u 2007.g. Rs je usvojila tumačenje tog zakona po kojem je sva ta imovina upisana u zemljišne knjige ( katastar i gruntovnicu) kao svojina Rs.

Agresori na BiH i dalje aktivno pomognuti vodećim zemljama EU čvrsto drže državu Bosnu i Hercegovinu u smrtnom Dejtonskom zagrljaju i određuju njenu sudbinu i budućnost bez volje većine njenog naroda. Drže je na ledini kao bosonogo dijete, mame je priključenjem EU i NATO savezu, kao što se djetetu nudi drag kolač. Bošnjačke stranke i njihovi lideri umjesto da se koncentrišu za pravi model ustavnog uređenja i za njega se bore, gube se u raspravi o projektima koji im se nameću. Sve dalje se odstupa od minimuma, koji bi morao značiti povrat sa Dejtonskog ugovora na jedini legalni Ustav RBiH, sa kojem bi se amandmanima izjednačio položaj manjina (Dejtonski sporazum nije Ustav, već vojnom silom nametnuti mirovni ugovor ), uspostavilo državno ustrojstvo bez entiteta, bez unutarnjih granica i linija razgraničenja, u kojem bi svi narodi i građani bili jednaki u svim područjima BiH. Umjesto integracije vrši se dezintegracija Bosne i Hercegovine. Ni ova posljednja dioba u režiji šestorice veličanstvenih ne vodi u pravcu koji će u državi BiH ojačati državotvorne pozicije i stvoriti osnove na kojima može kao sigurna i postojana država, ravnopravno sa drugim evropskim zemljama, ući u veliku zajednicu evropskih naroda i biti njen koristan integrativni razvojni faktor.

Zijad Bećirević


14.03.2012.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction: 14.03.2012. - Last modified: 14.08.2015.