ORBUS Belgium

TOP
Glas dijaspore


BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA



UREDNIK:
Salih ČAVKIĆ






Zijad Bećirević


 



SJEĆANJE NA DUBIČANKU BORU BATOS, KOJA SE OTVORENO SUPROTSTAVILA NACIONALIZMU I JEDNOUMLJU SVOGA NARODA:

NEMA ŽIVOTA BEZ SUŽIVOTA

Piše: Zijad Bećirević




Osamdesetih godina prošlog vijeka Savez komunista imao je jak uticaj u svim sferama života. U svakoj radnoj organizaciji postojala je partijska organizacija iz koje je nadzirano poslovanje, a za njen rad bio je zadužen jedan član Opštinskog komiteta SK-a, koji je prisustvovao svakom važnijem sastanku i usmjeravao rad organizacije. Bora Mijić Batos, tada jedna od najuticajnijih ličnosti u Savezu komunista Bosanske Dubice, veoma uticajna u prijedorskoj regiji, pa i mnogo šire, bila je zadužena za rad Opštinskih organa uprave, u kojima sam u to vrijeme obavljao značajne funkcije. Bora Batos bila je Srbin, Titin borac, revolucionar, nosilac Partizanske spomenice 41. Iako sam bio istinski socijalista, demokratske orjentacije, u političkim krugovima tretirali su me kao veliko-muslimana.

Nisam tada ni slutio da se, nakon 18 godina mog aktivnog i veoma uspješnog rada, na različitim poslovima i zadacima, tajno priprema moja smjena, u kojoj je Bora Batos bila glavni egzekutor. Na jednom od sastanaka Osnovne organizacije SK Organa uprave izjavila je da je u SO-e “močvara“ i da je ona zadužena da je „očisti”. I naravno, ja sam očišćen. Morao sam otići. Rekli su mi da sam potreban privredi i poslali me na jednu od najrizičnijih privrednih funkcija, gdje sam kao nekoliko mojih prethodnika morao propasti, ali na razočarenje mojih egzekutora ne samo da nisam propao, već napravio svojevrstan bum.

Ipak, nakon toga, iako mi se radilo o reputaciji i egzistenciji, o Bori Batos nisam promjenio svoj stav, čak šta više osjećao sam prema njoj veće poštovanje i respekt, jer njeno djelovanje protiv mene nisam shvatio kao lični obračun, već kao dosljedno provođenje partijskih direktiva, zbog kojih su u onom vremenu mnogi izgubili glavu. I sada, 30 godina kasnije, vjerujem da moj progon nije bio djelo mržnje Bore Batos prema meni kao osobi niti prema meni kao muslimanu, već rezultat uvjerenja revolucionara kome je i u miru nedostajala revolucija.

U to vrijeme kult zajedništva postajao je ostvariv ideal, a sve veći broj mješovitih brakova Muslimana sa Srbima i Hrvatima opšte mjerilo vrijednosti zajedništva. Tada smo to zvali zajednički život zbratimljenih naroda, a ne suživot. Sa rušenjem mostova Bratstva- Jedinstva i zamjenom petokrake zvijezde kokardom srušene su naše zablude i radost života zamjenjena agonijom umiranja.


POSMRTNA PORUKA BORE BATOS

Nekako u isto vrijeme, kada se svjetska elita nadahnjivala mošusom antifašizma na Crvenom trgu Moskve, a američki izaslanik u Beogradu van zdravog razuma i logike predavao odlikovanja potomcima krvnika Draže Mihajlovića, u Bosanskoj (kršteno Kozarskoj) Dubici, u svom stanu, izolovana od srpskog jednoumlja, umrla je i u 84-toj godini sahranjena poznata Dubičanka a rođena Prijedorčanka – Bora Batos-Mijić, dokazani borac protiv njemačkog fašizma, ali i otvoreni protivnik njegove podmlađene forme u Bosni i Hercegovini, poznate kao srpsko miloševićevsko-karadžičevsko jednoumlje, arkanovsko-šešeljevski srpski fašizam.

Ono što je rizično i upozoravajuće posljedično saopštavala srpskom narodu Bosne i Hercegovine svojom protestnom desetogodišnjom šutnjom, zadnjih godina svoga života, da ne prihvata ničije pa ni srpsko jednoumlje, pok. Bora Batos nedvosmisleno je potvrdila i svojom protestnom smrću. Umrla je tiho i povučeno, kao da nije ni živjela, a učinila je za života toliko mnogo, da će je i buduće generacije pamtiti i spominjati.

Ona i njena uža porodica, muž Branko Mijić i dvoje odrasle djece, su rijetki Srbi iz vremena agresivnog srpskog nacionalizma, prije, u toku i poslije genocidne agresije na BiH, koji se nisu uključili u histeričnu hajku protiv komšija Bošnjaka, niti pasivizirali, već su otvoreno ispoljavali neslaganje sa terorom i strategijom etničkog čišćenja, koja se tako dosljedno i posljedično provodila na području Bosanske Dubice, prijedorske regije i šire. Svoje čvrsto opredjeljenje pok. Bora je nedvosmisleno potvrdila i svojom dostojanstvenom smrću.

Na posljednji počinak, po vlastitoj želji, otišla je bez popovskih molitvi i hvalospjeva, ispraćena orkestralnom muzikom, koju je mnogo ranije zaslužila i koja joj je nekad ranije davala nadahnuće i diktirala marševski tempo. A kroz drugi tok života bila je svijest i savjest svoga vremena. Imala je političku moć i uticaj kao i njen suprug Branko, cijenjen sugrađanin svih Dubičanaca. Njihov pokretački moto bilo je Bratstvo- Jedinstvo. Njihova porodica bila i ostala klasično srpska, sa prepoznatljivom ali nenaglašenom vjerskom komponentom, maksimalno orijentisana na život sa Bošnjacima, koji su im svakodnevno bili nedjeljivi dio. To su svojevrsno manifestovala i njihova djeca, Bato i Beba, pred sam rat i u godinama rata, sada već odrasli i aktivni ljudi. Ma koliko u duši bila Srbin, Bora je više bila Jugoslaven.



Kako iz tame, kako do svjetla?

Od onog trenutka kada su u Bosanskoj Dubici, prije nego drugdje, izronile kokarde Draže Mihajlovića, Branko i Bora su se povukli u vlastiti stan, jedino što im je ostalo od propalog socijalističkog režima, u kojem su gradili i izgradili egzistenciju i karijeru. To je bio njihov način da se suprotstave euforiji srpskog nacionalizma i fašizma, možda i jedini moguć u tom stravičnom vremenu, kada je prebrojavanje bilo dnevno nadzirano, a život malo vrijedio. A tada su mnogi Srbi skoro ravnodušno slušali, gledali, pa i učestvovali direktno ili indirektno u masovnoj likvidaciji Bošnjaka, ne samo u susjednom Kozarcu i Prijedoru, već širom Bosanske Krajine.

Bora Batos je jedan od rijetkih Srba koji je smogao snage za života, ali kasnije i kroz smrt, jasno reći novom režimu Republike srpske da ne prihvata njihove ciljeve i ideale, da se ne slaže sa njihovom formom separatizma, koji daje pravo na život jednom narodu (srpskom) na račun i putem istrebljenja drugih dvaju naroda.

Mnogo je primjera u BiH, ali ne mnogo u Dubici i Prijedoru, koji govore o svjesnim Srbima koji su stali, zaustavili se i bilo kojom formom suprotstavili histeriji svojih sunarodnika, kao što je to učinila Bora Batos. Na njenoj sahrani bilo je više stotina ljudi, od kojih ne mali broj Bošnjaka. Velika Bora nije na svojoj sahrani htjela popove ni vjerski ceremonijal, ne zbog toga što joj je komunistička ideologija potpuno potisnula vjeru, već da kaže i vjerskoj komponenti srpskog naroda ( koja se nije proslavila mudrošću i humanošću u bh agoniji ), da preispita svoju stratešku orijentaciju, da se što prije i što jasnije distancira od srpskog nacionalizma i fašizma pos-devedesetih godina.

Na vijest o Borinoj smrti mnogi prognani Bošnjaci u dijaspori poželjeli su joj mir i spokoj, a neki od njih potražili telefonski broj porodice Mijić i izrazili sućut i žaljenje, u nemogućnosti da lično prisustvuju pogrebu. Iako je to bilo prije nekoliko godina, sjećanje nije izgubilo na značaju i vrijednosti.

Ostaće zauvjek zapisano, da je hrabra žena, dokazani borac protiv njemačkog fašizma, našla u sebi dovoljno staračke snage i u sedamdesetim godinama života suprotstavila se fašističkoj agoniji svoga naroda, koja je neshvatljivom snagom i surovošću ponikla u njenom narodu, onom istom koji je tako jezivo pozlijeđen njemačkim fašizmom.

Neka je hvala i slava Bori Batos, u ime građana Bosanske Dubice, u ime prognanih Dubičana, Prijedorčana i svih onih koji su je ikad susretali i poznavali. Neka njena svijest i savjest barem posmrtno baci sjenu prijekora na njene sunarodnjake širom Bosanske Krajine, širom BiH, koji i danas slijepo i poslušno slijede zaslijepljeni srpski nacionalizam, još ne osjećajući bolne brazgotine čeličnih okova jednoumlja, kojima su ih okovali Milošević, Karadžić, Mladić..., do nedavno Koštunica, a danas Tadić, Dodik i njihovi poslušnici.



20.02.2012.


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na slijedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.be
Page Construction:20.02.2012. - Last modified: 14.08.2015.